######################################################################## Tax-Tix RAG v2.0 — MODULARNI PROPIS NAVIGACIJSKA GLAVA — NIJE DIO PRAVNOG TEKSTA PROPIS: Zakon o obveznim odnosima MODUL_ID: ZOO_05 DATOTEKA: 05_PROMJENE_U_OBVEZNOM_ODNOSU.txt NAZIV_MODULA: Promjene u obveznom odnosu IZVORNA_HIJERARHIJA: Glava VI. OBUHVAT: čl. 80.–159. SAZETAK_MODULA: Cesija, subrogacija, promjene dužnika, jamstvo, prijenos ugovora, asignacija, obnova i nagodba. KLJUCNI_POJMOVI: ustup tražbine; cesija; subrogacija; preuzimanje duga; pristupanje dugu; preuzimanje ispunjenja; jamstvo; prijenos ugovora; uputa; obnova; nagodba SINONIMI_I_KORISNICKI_IZRAZI: cesionar; cedent; jamac; asignacija; novacija; regres jamca; promjena vjerovnika; promjena dužnika POVEZANI_MODULI: 03_VRSTE_OBVEZA.txt; 06_ISPUNJENJE_I_PRESTANAK_OBVEZA.txt PRIMJENJIVOST_IZVORA: Primjenjuje se od 07.07.2026. osim izuzetaka opisanih u prijelazim odredbama OZNAKE_IZMJENA_PRISUTNE_U_IZVORU: NN 35/05; NN 78/15; NN 29/18; NN 126/21; NN 114/22; NN 156/22; NN 155/23; NN 69/26 VREMENSKO_PRAVILO: Za pitanje o početku primjene ili prijelaznim režimima obvezno provjeriti 31_PRIJELAZNE_I_ZAVRSNE_ODREDBE.txt. STATUS_TEKSTA: Tekst nakon oznake IZVORNI PRAVNI TEKST prenesen je iz jedinog dostavljenog HTML izvora; normalizirani su samo HTML i prijelomi redaka. IZVORNA_DATOTEKA: Zakon_o_obveznim_odnosima_2026.htm IZVOR_SHA256: 3758c0290e10031ea185aeee87c5d769b3eb463c303dc0356b89f82c8dbf4bd6 ######################################################################## UNUTARNJA NAVIGACIJA — NIJE DIO PRAVNOG TEKSTA - Glava VI. PROMJENE U OBVEZNOM ODNOSU → Članak 80. - Odjeljak 1. PROMJENE NA STRANI SUBJEKATA → Članak 80. - Odsjek 1. USTUP TRAŽBINE (CESIJA) → Članak 80. - I. OPĆE ODREDBE → Članak 80. - II. ODNOS PRIMATELJA I DUŽNIKA → Članak 85. - III. ODNOS USTUPITELJA I PRIMATELJA → Članak 85. - IV. POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA TRAŽBINE → Članak 88. - Odsjek 2. SUBROGACIJA → Članak 90. - Odsjek 3. PREUZIMANJE DUGA → Članak 96. - Odsjek 4. PRISTUPANJE DUGU → Članak 101. - Odsjek 5. PREUZIMANJE ISPUNJENJA → Članak 103. - Odsjek 6. JAMSTVO → Članak 104. - I. OPĆE ODREDBE → Članak 104. - II. ODNOS VJEROVNIKA I JAMCA → Članak 111. - III. ODNOS JAMCA I DUŽNIKA → Članak 120. - IV. PRAVO REGRESA → Članak 126. - V. ZASTARA → Članak 127. - Odsjek 7. PRIJENOS UGOVORA → Članak 127. - Odsjek 8. UPUTA (ASIGNACIJA) → Članak 130. - I. POJAM UGOVORA → Članak 131. - II. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUĆENIKA → Članak 131. - III. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUTITELJA → Članak 135. - IV. ODNOS UPUTITELJA I UPUĆENIKA → Članak 140. - V. SMRT I LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI → Članak 143. - VI. UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA DONOSITELJA → Članak 144. - VII. UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA IME I PO NAREDBI → Članak 145. - Odjeljak 2. PROMJENE SADRŽAJA → Članak 145. - Odsjek 1. OBNOVA (NOVACIJA) → Članak 145. - Odsjek 2. NAGODBA → Članak 150. ======================================================================== IZVORNI PRAVNI TEKST ======================================================================== Glava VI. PROMJENE U OBVEZNOM ODNOSU Odjeljak 1. PROMJENE NA STRANI SUBJEKATA Odsjek 1. USTUP TRAŽBINE (CESIJA) I. OPĆE ODREDBE Članak 80. Koje se tražbine mogu prenijeti ugovorom (1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. (2) Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Članak 81. Sporedna prava (1) S tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (2) Ipak, ustupitelj može predati založenu stvar primatelju samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod ustupitelja da je čuva za račun primatelja. (3) Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom. Članak 82. Obavješćivanje dužnika (1) Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. (2) Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti. Članak 83. Višestruko ustupanje Ako je vjerovnik ustupio istu tražbinu raznim osobama, tražbina pripada primatelju o kome je ustupitelj prvo obavijestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku. Članak 84. II. ODNOS PRIMATELJA I DUŽNIKA (1) Primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. (2) Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. III. ODNOS USTUPITELJA I PRIMATELJA Članak 85. Predaja isprava o dugu (1) Ustupitelj je dužan predati primatelju obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, te druge dokaze o ustupljenoj tražbini i sporednim pravima. (2) Ako je ustupitelj prenio na primatelja samo jedan dio tražbine, dužan je predati mu ovjerovljeni prijepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje ustupljene tražbine. (3) Ustupitelj je dužan primatelju, na njegov zahtjev, izdati ovjerovljenu potvrdu o ustupanju. Članak 86. Odgovornost za postojanje tražbine Kad je tražbina ustupljena naplatnim ugovorom, ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja. Članak 87. Odgovornost za naplativost (1) Ustupitelj odgovara za naplativost ustupljene tražbine ako je to bilo ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od primatelja, te za naplativost kamata, troškova oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika. (2) Veća odgovornost savjesnog ustupitelja ne može se ugovoriti. IV. POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA TRAŽBINE Članak 88. Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja (1) Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. (2) Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. (3) U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. (4) U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju. Članak 89. Ustupanje radi osiguranja Kad je ustupanje učinjeno radi osiguranja primateljeve tražbine prema ustupitelju, primatelj je dužan brinuti se s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina o naplati ustupljene tražbine te nakon naplate, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje vlastite tražbine prema ustupitelju, ovome predati višak. Odsjek 2. SUBROGACIJA Članak 90. Pojam i sadržaj (1) U slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima. (2) Vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja, sklopljenog prije ispunjenja. (3) U ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem. Članak 91. Zakonska subrogacija Kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. Članak 92. Subrogacija u slučaju djelomičnog ispunjenja (1) U slučaju djelomičnog ispunjenja vjerovnikove tražbine na ispunitelja prelaze sporedna prava kojima je osigurano ispunjenje te tražbine samo ako nisu potrebna za ispunjenje ostatka vjerovnikove tražbine. (2) Ali vjerovnik i ispunitelj mogu ugovoriti da će se koristiti jamstvima razmjerno svojim tražbinama, a mogu ugovoriti i da će ispunitelj imati pravo prvenstvene naplate. Članak 93. Dokazi i sredstva osiguranja (1) Vjerovnik je dužan predati ispunitelju sredstva kojima se tražbina dokazuje ili osigurava. (2) Iznimno, vjerovnik može predati ispunitelju stvar koju je primio u zalog od dužnika ili nekoga drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod vjerovnika da je drži i čuva za račun ispunitelja. Članak 94. Koliko se može zahtijevati od dužnika Ispunitelj na kojega je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku. Članak 95. Isključenje odgovornosti vjerovnika (1) Vjerovnik koji je primio ispunjenje od treće osobe ne odgovara za postojanje i naplativost tražbine u vrijeme ispunjenja. (2) Ovim se ne isključuje primjena pravila o stjecanju bez osnove. Odsjek 3. PREUZIMANJE DUGA Članak 96. Ugovor o preuzimanju duga (1) Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. (2) O sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga. (3) Smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime. (4) Ugovaratelji, a i svaki od njih napose, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku očituje, pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak. (5) Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ili odbije dati pristanak. Članak 97. Kad je dug osiguran hipotekom (1) Kad je prilikom otuđenja neke nekretnine na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavitelja i otuđitelja da će pribavitelj preuzeti dug prema hipotekarnom vjerovniku, smatra se da je hipotekarni vjerovnik dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ako ga, na pisani poziv otuđitelja, nije odbio u roku od tri mjeseca od primitka poziva. (2) U pisanom pozivu vjerovniku se mora skrenuti pozornost na ovu posljedicu, inače će se smatrati kao da poziv nije upućen. Članak 98. Promjena dužnika (1) Preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze. (2) Ali ako je u vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimatelj bio prezadužen, a vjerovnik to nije znao niti je morao znati, prijašnji dužnik ne oslobađa se obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu. (3) Između preuzimatelja i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika. Članak 99. Sporedna prava (1) Sporedna prava koja su dotle postojala uz tražbinu ostaju i nadalje, ali jamstva te zalozi koje su dale treće osobe prestaju ako jamci i zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika. (2) Ako nije što drugo ugovoreno, preuzimatelj ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja. Članak 100. Prigovori (1) Preuzimatelj može isticati vjerovniku sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe preuzeti dug, a i prigovore koje preuzimatelj ima prema vjerovniku. (2) Preuzimatelj ne može isticati vjerovniku prigovore koji potječu iz njegova pravnog odnosa s prijašnjim dužnikom, a koji odnos je bio temelj preuzimanja. Odsjek 4. PRISTUPANJE DUGU Članak 101. Ugovor o pristupanju dugu Ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika. Članak 102. Pristupanje dugu u slučaju preuzimanja neke imovinske cjeline (1) Osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.) pojedinca ili pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive. (2) Nema pravni učinak prema vjerovnicima odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u stavku 1. ovoga članka. Odsjek 5. PREUZIMANJE ISPUNJENJA Članak 103. (1) Ispunjenje se preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku. (2) On odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika. (3) Ali on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema njemu. Odsjek 6. JAMSTVO I. OPĆE ODREDBE Članak 104. Pojam Ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Članak 105. Oblik Ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanu obliku. Članak 106. Sposobnost jamčenja Ugovorom o jamstvu može se obvezati samo tko ima potpunu poslovnu sposobnost. Članak 107. Jamčenje za poslovno nesposobnog Tko se obveže kao jamac za obvezu neke poslovno nesposobne osobe, odgovara vjerovniku isto kao jamac poslovno sposobne osobe. Članak 108. Za koje se obveze može dati (1) Jamstvo se može dati za svaku pravovaljanu obvezu, bez obzira na njezin sadržaj. (2) Jamčiti se može i za uvjetnu obvezu, a i za određenu buduću obvezu. (3) Jamstvo za buduću obvezu može se opozvati prije nego što obveza nastane, ako nije predviđen rok u kojem ona treba nastati. (4) Jamstvo se može dati i za obvezu nekoga drugog jamca (jamčev jamac). Članak 109. Opseg jamčeve odgovornosti (1) Jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obveze. (2) Jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima. (3) On je dužan naknaditi potrebne troškove koje je vjerovnik učinio radi naplate duga od glavnog dužnika. (4) Jamac odgovara i za svako povećanje obveze koje bi nastalo dužnikovim zakašnjenjem ili dužnikovom krivnjom, ako nije drukčije ugovoreno. (5) On odgovara samo za one ugovorene kamate koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o jamstvu. Članak 110. Prijelaz vjerovnikovih prava na jamca (subrogacija) Na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja. II. ODNOS VJEROVNIKA I JAMCA Članak 111. Oblici jamstva (1) Od jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. (2) Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj. (3) Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. (4) Jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako nije što drugo ugovoreno. Članak 112. Solidarnost jamaca Više jamaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to jesu li jamčili zajedno ili se svaki od njih obvezao prema vjerovniku odvojeno, osim kad je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije. Članak 113. Gubitak prava na rok Ako je dužnik izgubio pravo na rok određen za ispunjenje njegove obveze, vjerovnik ipak ne može zahtijevati ispunjenje od jamca prije isteka toga roka, ako nije drukčije ugovoreno. Članak 114. Stečaj glavnog dužnika (1) U slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga. (2) Smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. Članak 115. Smanjena odgovornost dužnikova nasljednika Jamac odgovara za cijeli iznos obveze za koji je jamčio i u slučaju kad bi se od dužnikova nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onoga njezina dijela koji odgovara vrijednosti naslijeđene imovine. Članak 116. Jamčevi prigovori (1) Jamac može isticati protiv vjerovnikova zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika, uključujući i prigovor prijeboja, ali ne i osobne dužnikove prigovore. (2) Dužnikovo odricanje od prigovora te njegovo priznanje vjerovnikove tražbine nema učinak prema jamcu. (3) Jamac može isticati protiv vjerovnika i svoje osobne prigovore, na primjer, ništetnost ugovora o jamstvu, zastaru vjerovnikove tražbine prema njemu, prigovor prijeboja uzajamnih tražbina. Članak 117. Dužnost obavješćivanja jamca o dužnikovu propuštanju Ako dužnik ne ispuni svoju obvezu na vrijeme, vjerovnik je dužan obavijestiti o tome jamca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio zbog toga. Članak 118. Oslobođenje jamca zbog vjerovnikova odugovlačenja (1) Jamac se oslobađa odgovornosti ako vjerovnik, na njegov poziv poslije dospjelosti tražbine, ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od toga poziva. (2) Kad rok za ispunjenje nije određen, jamac se oslobađa odgovornosti ako vjerovnik, na njegov poziv poslije isteka jedne godine od sklapanja ugovora o jamstvu, ne dade u roku od mjesec dana od toga poziva potrebnu izjavu za određivanje nadnevka ispunjenja. Članak 119. Oslobođenje jamca zbog gubitka osiguranja (1) Ako vjerovnik napusti zalog ili koje drugo pravo kojim je bilo osigurano ispunjenje njegove tražbine ili ga izgubi svojom krivnjom i tako onemogući prijelaz toga prava na jamca, ovaj se oslobađa svoje obveze prema vjerovniku za onoliko za koliko bi mogao dobiti ostvarenjem toga prava. (2) Pravilo stavka 1. ovoga članka vrijedi kako u slučaju kad je pravo nastalo prije sklapanja ugovora o jamstvu, tako i u slučaju kad je nastalo nakon toga. III. ODNOS JAMCA I DUŽNIKA Članak 120. Pravo zahtijevati naknadu od dužnika (1) Jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate. (2) On ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu s vjerovnikom od časa kad je obavijestio dužnika o tom sporu, a i na naknadu štete ako bi je bilo. Članak 121. Pravo jamca solidarnog dužnika Jamac jednog od više solidarnih dužnika može zahtijevati od bilo koga od njih da mu naknadi ono što je isplatio vjerovniku, a i troškove. Članak 122. Pravo jamca na prethodno osiguranje I prije nego što namiri vjerovnika, jamac koji se obvezao sa znanjem ili odobrenjem dužnika ima pravo zahtijevati od dužnika da mu dade potrebno osiguranje za njegove eventualne zahtjeve u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije ispunio svoju obvezu o njezinoj dospjelosti, ako je vjerovnik zatražio sudskim putem naplatu od jamca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo nakon sklapanja ugovora o jamstvu. Članak 123. Gubitak prava na naknadu (1) Dužnik može koristiti protiv jamca koji je bez njegova znanja podmirio vjerovnikovu tražbinu sva pravna sredstva kojima je u času podmirenja mogao odbiti vjerovnikov zahtjev. (2) Jamac koji je podmirio vjerovnikovu tražbinu, a o tome nije obavijestio dužnika, te je i ovaj u neznanju da je tražbina podmirena ovu ponovno podmirio, ne može zahtijevati naknadu od dužnika, ali ima pravo zahtijevati od vjerovnika da mu podmireno vrati. Članak 124. Pravo na povrat podmirenog Jamac koji je bez dužnikova znanja podmirio vjerovnikovu tražbinu koja je kasnije na dužnikov zahtjev poništena, ili ugašena prijebojem, može samo zahtijevati od vjerovnika povrat podmirenog. Članak 125. IV. PRAVO REGRESA Kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega. Članak 126. V. ZASTARA (1) Zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca. (2) Kad je rok za zastaru obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva nakon isteka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim kad jamac odgovara solidarno s dužnikom. (3) Prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika. (4) Zastoj zastare obveze glavnog dužnika nema učinka prema jamcu. Odsjek 7. PRIJENOS UGOVORA Članak 127. Pretpostavke prijenosa (1) Svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. (2) Prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu. (3) Pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora. (4) Odredbe o sporednim pravima kod ugovora o preuzimanju duga na odgovarajući se način primjenjuju i na prijenos ugovora. Članak 128. Odgovornost prenositelja (1) Prenositelj odgovara primatelju za valjanost prenesenog ugovora. (2) On mu ne jamči da će druga strana ispuniti svoje obveze iz prenesenog ugovora, osim ako se na to posebno obvezao. (3) On ne jamči drugoj strani da će primatelj ispuniti obveze iz ugovora, osim ako se na to posebno obvezao. Članak 129. Prigovori Druga strana može isticati primatelju sve prigovore iz prenesenog ugovora, a i one koje ima iz drugih odnosa s njim, ali ne i prigovore koje ima prema prenositelju. Odsjek 8. UPUTA (ASIGNACIJA) Članak 130. I. POJAM UGOVORA Uputom jedna osoba, uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignata), da za njezin račun ispuni nešto određenoj trećoj osobi, primatelju upute (asignataru), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime. II. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUĆENIKA Članak 131. Prihvat od strane upućenika (1) Primatelj upute stječe pravo zahtijevati od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvaća uputu. (2) Prihvat upute ne može se opozvati. Članak 132. Prigovori upućenika (1) Prihvatom upute nastaje između primatelja i upućenika obvezni odnos nezavisan od odnosa između uputitelja i upućenika, a i odnosa između uputitelja i primatelja upute. (2) Upućenik koji je prihvatio uputu može isticati primatelju upute samo prigovore koji se tiču valjanosti prihvata, prigovore koji se temelje na sadržaju prihvata ili na sadržaju same upute, te prigovore koje ima osobno prema njemu. Članak 133. Prijenos upute (1) Primatelj može uputu prenijeti na drugog i prije prihvata od upućenika, a ovaj je može prenijeti dalje, osim kad iz same upute ili posebnih okolnosti proizlazi da ona nije prenosiva. (2) Ako je upućenik izjavio primatelju upute da prihvaća uputu, prihvat ima učinak prema svim osobama na koje bi uputa bila uzastopce prenesena. (3) Ako je upućenik izjavio pribavitelju, na kojeg je primatelj upute prenio uputu, da je prihvaća, on ne može pribavitelju isticati prigovore koje ima prema primatelju upute osobno. Članak 134. Zastara (1) Pravo primatelja upute da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana. (2) Ako za ispunjenje nije određen rok, zastara počinje teći kad upućenik prihvati uputu, a ako ju je on prihvatio prije nego što je dana primatelju upute, onda kad ovome bude dana. III. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUTITELJA Članak 135. Ako je primatelj upute vjerovnik uputitelja (1) Vjerovnik nije dužan pristati na uputu koju mu je učinio dužnik radi ispunjenja svoje obveze, ali je dužan o svom odbijanju odmah obavijestiti dužnika, inače će mu odgovarati za štetu. (2) Vjerovnik koji je pristao na uputu dužan je pozvati upućenika da je ispuni. Članak 136. Uputa nije ispunjenje (1) Kad je vjerovnik pristao na uputu učinjenu od njegova dužnika radi ispunjenja obveze, ta obveza ne prestaje, ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uputu, ni prihvatom od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika. (2) Vjerovnik koji je pristao na uputu učinjenu od njegova dužnika može zahtijevati od uputitelja da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vrijeme određeno u uputi. Članak 137. Dužnost primatelja upute da obavijesti uputitelja Ako upućenik ne prihvati uputu ili odbije ispunjenje koje mu zahtijeva primatelj upute ili izjavi unaprijed da je neće ispuniti, primatelj upute je dužan obavijestiti odmah uputitelja o tome, inače mu odgovara za štetu. Članak 138. Odustanak od prihvaćene upute Primatelj upute koji nije vjerovnik uputitelja i koji se ne želi koristiti uputom može od nje odustati, čak i ako je već izjavio da je prihvaća, ali je o tome dužan bez odgađanja obavijestiti uputitelja. Članak 139. Opoziv ovlaštenja danog primatelju upute Uputitelj može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao primatelju upute, osim ako je uputu izdao radi ispunjenja nekoga svog duga prema njemu i uopće ako je uputu izdao u njegovu interesu. IV. ODNOS UPUTITELJA I UPUĆENIKA Članak 140. Ako je upućenik dužnik uputitelja (1) Upućenik nije dužan prihvatiti uputu, čak i ako je dužnik uputitelja, osim ako se na to obvezao. (2) Ali kad je uputa izdana na temelju upućenikova duga uputitelju, upućenik je dužan ispuniti je do iznosa toga duga, ako mu to ni po čemu nije teže od ispunjenja obveze prema uputitelju. (3) Ispunjenjem upute izdane na temelju upućenikova duga uputitelju, upućenik se u istoj mjeri oslobađa svog duga prema uputitelju. Članak 141. Opoziv ovlaštenja danog upućeniku (1) Uputitelj može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primatelju upute da prihvaća uputu ili je ne ispuni. (2) On je može opozvati i kad je u uputi navedeno da je neopoziva te kad bi se opozivom vrijeđala neka njegova obveza prema primatelju upute. (3) Otvaranje stečaja nad imovinom uputitelja povlači po samom zakonu opoziv upute, osim slučaja kad je upućenik prihvatio uputu prije otvaranja stečaja, a i kad u času prihvaćanja nije znao niti je morao znati za stečaj. Članak 142. V. SMRT I LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI Smrt, odnosno prestanak pravne osobe uputitelja, primatelja upute ili upućenika, a i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema utjecaja na uputu. Članak 143. VI. UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA DONOSITELJA (1) Pisana uputa može biti izdana na donositelja. (2) U tom slučaju svaki imatelj papira ima prema upućeniku položaj primatelja upute. (3) Odnosi koji uputom nastaju između primatelja upute i uputitelja nastaju u ovom slučaju samo između svakog pojedinog imatelja papira i osobe koja mu je papir ustupila. Članak 144. VII. UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA IME I PO NAREDBI Pisana uputa koja glasi na novac, na vrijednosne papire ili na zamjenljive stvari može biti izdana na ime i s odredbom »po naredbi«. Odjeljak 2. PROMJENE SADRŽAJA Odsjek 1. OBNOVA (NOVACIJA) Članak 145. Pretpostavke (1) Obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu. (2) Sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom. (3) Izdavanje mjenice ili čeka zbog neke prijašnje obveze ne smatra se obnovom, osim kad je to ugovoreno. Članak 146. Volja za obnovom Obnova se ne predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove. Članak 147. Učinak obnove (1) Ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje. (2) S prijašnjom obvezom prestaju i zalog i jamstvo, osim ako je s jamcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno. (3) Isto vrijedi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za prijašnju obvezu. Članak 148. Nevaljanost i utrnuće prijašnje obveze (1) Obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena. (2) Ako je prijašnja obveza bila samo pobojna, obnova je valjana ako je to dužniku bilo poznato. Članak 149. Učinak poništaja Kad je ugovor o obnovi poništen, smatra se da nije ni bilo obnove i da prijašnja obveza nije ni prestala postojati. Odsjek 2. NAGODBA Članak 150. Pojam (1) Ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. (2) Postoji neizvjesnost i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno. Članak 151. U čemu se sastoje uzajamna popuštanja (1) Popuštanje se može sastojati, među ostalim, u djelomičnom ili potpunom priznavanju nekog od zahtjeva druge strane ili u odricanju od nekoga svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obveze; u smanjenju kamatne stope; u produljenju roka; u pristajanju na djelomične otplate; u davanju prava na odustatninu. (2) Popuštanje može biti uvjetno. (3) Kad samo jedna strana popusti drugoj, na primjer, prizna pravo druge strane, onda to nije nagodba, te ne podliježe pravilima o nagodbi. Članak 152. Sposobnost Za sklapanje ugovora o nagodbi potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je sadržaj nagodbe. Članak 153. Sadržaj (1) Sadržaj nagodbe može biti svako pravo kojim se može raspolagati. (2) Valjana je nagodba o imovinskim posljedicama kaznenog djela. (3) Ne mogu biti sadržajem nagodbe sporovi koji se tiču statusnih odnosa. Članak 154. Primjena odredaba o dvostranoobveznim ugovorima (1) Za ugovor o nagodbi vrijede opće odredbe o dvostranoobveznim ugovorima, ako za taj ugovor nije što drugo predviđeno. (2) Kad pod nazivom nagodbe ugovaratelji sklope neki drugi pravni posao, na njihove se odnose ne primjenjuju odredbe zakona koje vrijede za nagodbu, već one koje vrijede za stvarno sklopljeni posao. Članak 155. Prekomjerno oštećenje Zbog prekomjernog oštećenja ne može se zahtijevati poništaj nagodbe. Članak 156. Učinak nagodbe prema jamcima i zalogodavcima (1) Ako je nagodbom učinjena obnova obveze, jamac se oslobađa odgovornosti za njezino ispunjenje, a prestaje i zalog koji je dao netko treći. (2) Jamac i treći koji je dao svoju stvar u zalog ostaju i nadalje u obvezi, a njihova odgovornost može biti smanjena nagodbom, ali ne i povećana, osim ako su se suglasili s nagodbom. (3) Kad dužnik nagodbom prizna spornu tražbinu, jamac i zalogodavac zadržavaju pravo da istaknu vjerovniku prigovore kojih se dužnik nagodbom odrekao. Članak 157. Nagodba o nevaljanom pravnom poslu (1) Valjana je nagodba o pravnom poslu čiji je poništaj mogla tražiti jedna strana, ako je ona u času sklapanja nagodbe znala za tu mogućnost. (2) Ništetna je nagodba o ništetnom pravnom poslu i kad su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti. Članak 158. Ništetnost nagodbe (1) Nagodba je ništetna ako je zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji, i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti. (2) Isto vrijedi i kad se pogrešno vjerovanje obaju ugovaratelja odnosi na činjenice. (3) Odricanje od ove ništetnosti nema pravnog učinka i ono što je dano na ime ispunjenja obveza iz takve nagodbe može se tražiti natrag. Članak 159. Ništetnost jedne odredbe nagodbe Odredbe nagodbe čine cjelinu, te ako je jedna odredba ništetna, cijela nagodba je ništetna, osim kad se iz same nagodbe vidi da se ona sastoji od neovisnih dijelova.