Zakon o obveznim odnosima
pročišćeni tekst zakona
NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22
na snazi od 01.01.2023.
DIO PRVI OPĆI DIO
GLAVA I. OSNOVNA NAČELA
Cilj i sadržaj zakona
Članak 1.
Ovim se Zakonom
uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi (posebni dio).
Pravo Europske unije
Članak 1.a (NN 78/15, 29/18, 126/21)
Ovim se Zakonom u
pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske
unije:
– Direktiva
Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država
članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ)
(SL L 210, 7. 8. 1985.),
– Direktiva
Vijeća od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica
u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (86/653/EEZ) (SL L 382, 31.
12. 1986.),
– Direktiva 1999/34/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 1999. o izmjeni Direktive
Vijeća 85/374/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država
članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 141, 4.
6. 1999.),
– Direktiva (EU)
2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o
određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU)
2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ
(Tekst značajan za EGP) (SL L 136, 22. 5. 2019.),
– Direktiva
2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o
osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II)
(preinačeno) (Tekst značajan za EGP) (SL L 335, 17. 12. 2009.).
Sloboda uređivanja obveznih odnosa
Članak 2.
Sudionici u prometu
slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno
Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda,
Presuda, Sentenca, Presuda, Presuda
Ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu
Članak 3.
Sudionici u obveznom
odnosu ravnopravni su.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Načelo savjesnosti i poštenja
Članak 4.
U zasnivanju obveznih
odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni
pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Dužnost suradnje
Članak 5.
Sudionici obveznih
odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i
ostvarivanja prava u tim odnosima.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Zabrana zlouporabe prava
Članak 6.
Zabranjeno je
ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom
ustanovljeno ili priznato.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Načelo jednake vrijednosti činidaba
Članak 7.
(1) Pri sklapanju
naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti
uzajamnih činidaba.
(2) Zakonom se
određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela
povlači pravne posljedice.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Zabrana prouzročenja štete
Članak 8.
Svatko je dužan
suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Dužnost ispunjenja obveze
Članak 9.
Sudionik u obveznom
odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda
Ponašanje u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava
Članak 10.
(1) Sudionik u
obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja
se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa
(pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).
(2) Sudionik u
obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne
djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i
običajima (pažnja dobrog stručnjaka).
(3) Sudionik u
obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka
kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Dispozitivni karakter odredaba Zakona
Članak 11.
Sudionici mogu svoj
obvezni odnos urediti drukčije nego što je ovim Zakonom određeno, ako
iz pojedine odredbe ovoga Zakona ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje
Primjena običaja i prakse
Članak 12.
(1) U obveznim
odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji
čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili.
(2) U obveznim
odnosima iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i trgovački
običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako
sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu.
(3) Trgovački
običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za čiju su
primjenu ispunjene pretpostavke iz ovoga Zakona, primjenjuju se i ako su
suprotni dispozitivnom propisu.
(4) U obveznim
odnosima među ostalim sudionicima primjenjuju se običaji kad je
njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Postupanje u skladu sa statutom, društvenim ugovorom, odnosno pravilima
Članak 13.
(1) Pravne osobe u
zasnivanju obveznog odnosa postupaju u skladu sa svojim statutom, društvenim
ugovorom, odnosno pravilima.
(2) Ali ugovor koji je
sklopljen ili druga pravna radnja koja je poduzeta suprotno statutu, društvenom
ugovoru, odnosno pravilima ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana
znala ili je zakonom drukčije određeno.
Primjena pojedinih odredaba na trgovačke ugovore i druge pravne
poslove
Članak 14.
(1) Odredbe
ovoga Zakona što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim
ako za trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije određeno.
(2) Trgovački
ugovori, prema ovom Zakonu, jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među
sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga
od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.
(3) Odredbe ovoga
Zakona koje se odnose na ugovore na odgovarajući se način primjenjuju
i na druge pravne poslove.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje
Zaštita prava
Članak 15.
(1) Osoba koja smatra
da je neko njezino pravo povrijeđeno ovlaštena ga je štititi i ostvarivati
putem suda, ako zakonom odlučivanje nije povjereno nekom drugom nadležnom
tijelu.
(2) Tko bi samovlasno
pribavljao ili štitio neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada,
prekoračivši time granice nužne obrane ili druge zakonom dopuštene
samopomoći, odgovoran je za to.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
GLAVA II. SUDIONICI OBVEZNIH ODNOSA
Pojam
Članak 16.
Sudionici obveznih
odnosa su fizičke i pravne osobe.
Pravna sposobnost
Članak 17.
(1) Svaka fizička
i pravna osoba sposobna je biti nositeljem prava i obveza.
(2) Uzima se da je
začeto dijete rođeno, kadgod se radi o njegovim probicima, pod
uvjetom da se rodi živo.
(3) Smatra se da je
dijete rođeno živo, ne utvrdi li se suprotno.
(4) U dvojbi koja je
od više osoba prije umrla, smatra se da su umrle istodobno, ne utvrdi li se da
je jedna umrla prije druge.
(5) Pravna osoba
stječe pravnu sposobnost danom svojega nastanka koji se utvrđuje
posebnim propisima.
Poslovna sposobnost
Članak 18.
(1) Poslovno sposobna
osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.
(2) Poslovnu
sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću, a pravna danom
nastanka, ako zakonom nije drukčije određeno.
(3) Osoba koja nije
punoljetna može stvarati samo pravne učinke određene zakonom.
(4) Umjesto osobe koja
nema poslovnu sposobnost očitovat će svoju volju njezin zakonski
zastupnik ili skrbnik.
(5) Za pravnu osobu
volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima koje
poduzimaju u tome svojstvu.
(6) U sumnji je li
osoba iz stavka 5. ovoga članka postupala u svojstvu tijela pravne osobe,
smatrat će se da jest, ako treći nije znao niti je s obzirom na
okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ta osoba postupa u tom svojstvu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Prava osobnosti
Članak 19.
(1) Svaka fizička
i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama
utvrđenim zakonom.
(2) Pod pravima
osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i
duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime,
privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
(3) Pravna osoba ima
sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke
osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku,
poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
GLAVA III. NASTANAK OBVEZA
Članak 20.
(1) Obveze nastaju na
osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete,
stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade
i izdavanjem vrijednosnih papira.
(2) Obveze mogu
nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
GLAVA IV. VRSTE OBVEZA
Odjeljak 1. NOVČANE OBVEZE
Odsjek 1. OPĆE ODREDBE
Načelo monetarnog nominalizma
Članak 21.
Kad obveza ima za
činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih
jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo.
Članak 22. (NN 114/22)
(1) Dopuštena je
odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike
Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute
u odnosu prema valuti Republike Hrvatske.
(2) U tom
slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u
valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska
narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu
vjerovnika, na dan plaćanja.
(3) Ako novčana
obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino
se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom
tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan
dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.
(4) Odredbe ovoga
Zakona o kamatama primjenjuju se na novčanu obvezu neovisno o valuti u
kojoj je izražena.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca, Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje
Indeksna klauzula
Članak 23.
Dopuštena je odredba
ugovora kojom se iznos novčane obveze u domaćem novcu veže za
promjene cijena dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim
od ovlaštene osobe.
Klizna skala
Članak 24.
U ugovorima u kojima
se jedna strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmete
dopušteno je ugovoriti da će cijena ovisiti o cijeni materijala, rada i
drugih čimbenika koji utječu na visinu troškova proizvodnje, u određeno
vrijeme na određenom tržištu.
Plaćanje prije roka
Članak 25.
(1) Dužnik
novčane obveze može je ispuniti prije roka.
(2) Ništetna je
odredba ugovora kojom se dužnik odriče toga prava.
(3) U slučaju
ispunjenja novčane obveze prije roka dužnik ima pravo od iznosa duga
odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako
je na to ovlašten ugovorom.
Odsjek 2. UGOVORNE KAMATE
Stopa ugovornih kamata
Članak 26. (NN 78/15)
(1) Stopa ugovornih
kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od
stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja
ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa, uvećane za polovinu te stope.
(2) Stopa ugovornih
kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti
viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan
sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za tri četvrtine te
stope.
(3) Ako su kamate
ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih
barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope
zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih
zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.
(4) Ako su ugovorene
više kamate od dopuštenih, primijenit će se najviša dopuštena kamatna
stopa.
(5) Stopa ugovornih
kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine.
(6) U smislu ovoga
Zakona osobe javnog prava su osobe koje su obvezne postupati po propisima o
javnoj nabavi, osim trgovačkih društava.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Kamate na kamate
Članak 27.
(1) Ništetna je
odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za
isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
(2) Ali se može, uz
ograničenja iz članka 26. ovoga Zakona, unaprijed ugovoriti
povećana godišnja kamatna stopa, ako dužnik ne isplati dospjele kamate na
vrijeme.
(3) Odredba iz stavka
1. ovoga članka ne odnosi se na pologe kod
banaka i drugih financijskih institucija.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda
Kamate u nenovčanim obvezama
Članak 28.
Odredbe ovoga Zakona o
ugovornim kamatama na odgovarajući način vrijede i za ostale obveze
kojima su objekt činidbe stvari određene po rodu.
Odsjek 3. ZATEZNE KAMATE
Kad se duguju
Članak 29. (NN 78/15, 114/22, 156/22)
(1) Dužnik koji
zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne
kamate.
(2) Stopa zateznih
kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i
osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana
tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri
postotnih poena.
(3) Uz
ograničenje iz stavka 2. članka 26. ovoga Zakona, kod trgovačkih
ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava strane mogu
ugovoriti drukčiju stopu zateznih kamata.
Vidi čl. 12.a i
59. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi
(4) Ali ništetna je
odredba ugovora iz stavka 3. ovoga članka ako na temelju okolnosti
slučaja, a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta
obveze, proizlazi da je tako ugovorenom stopom zateznih kamata, suprotno
načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna
neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana.
(5) Prilikom ocjene je
li odredba ugovora o stopi zateznih kamata ništetna uzet će se,
između ostalog, u obzir jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje
od zakonom predviđene stope zateznih kamata.
(6) Ako je stopa
ugovornih kamata viša od stope zateznih kamata, one ne mogu teći poslije
dužnikova zakašnjenja.
(7) Stopa zateznih
kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine.
(8) Hrvatska narodna
banka dužna je u »Narodnim novinama« objaviti kamatnu stopu Europske središnje
banke iz stavka 2. ovoga članka koja je na snazi 1. siječnja i 1.
srpnja.
Eskontne
stope Hrvatske narodne banke 2008-2015
Prosječne
ponderirane kamatne stope na stanja stambenih i ostalih potrošačkih
kredita
Kamatne
stope Europske središnje banke na glavne operacije refinanciranja 2023
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Pravo na potpunu naknadu
Članak 30.
(1) Vjerovnik ima
pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog
dužnikova zakašnjenja.
(2) Ako je šteta koju
je vjerovnik pretrpio zbog dužnikova zakašnjenja veća od iznosa koji bi
dobio na ime zateznih kamata, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune
naknade štete.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Kamate na kamate
Članak 31.
(1) Na dospjele a
neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom
određeno.
(2) Na iznos
neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je
sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Sentenca, Presuda
Odjeljak 2. OBVEZE S VIŠE ČINIDABA
Odsjek 1. ALTERNATIVNE OBVEZE
Pravo izbora
Članak 32.
Ako neka obveza ima
dvije ili više činidaba, ali je dužnik dužan ispuniti samo jednu da bi se
oslobodio obveze, pravo izbora, ako nije što drugo ugovoreno, pripada dužniku,
i obveza prestaje kad on ispuni činidbu koju je izabrao.
Neopozivost i učinak izbora
Članak 33.
(1) Izbor je
učinjen kad strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o
tome što je izabrala, i od toga trenutka izbor se više ne može mijenjati.
(2) Učinjenim
izborom uzima se da je obveza od početka bila jednostavna i da je njezin
objekt od početka bila izabrana činidba.
Trajanje prava izbora
Članak 34.
(1) Dužnik ima pravo
izbora sve dok u ovršnom postupku jedna od dugovanih stvari ne bude potpuno ili
djelomično predana vjerovniku po njegovu izboru.
(2) Ako pravo izbora
pripada vjerovniku, a on se ne očituje o izboru u roku određenom za
ispunjenje, dužnik ga može pozvati da učini izbor i za to mu odrediti
primjeren rok poslije čijeg isteka pravo izbora prelazi na dužnika.
Izbor povjeren trećoj osobi
Članak 35.
Ako izbor treba
učiniti neka treća osoba, a ona to ne učini, svaka strana može
zahtijevati da izbor obavi sud.
Ograničenje na preostalu činidbu
Članak 36.
Ako je jedna
činidba postala nemoguća zbog nekog događaja za koji ne odgovara
nijedna strana, obveza se ograničuje na preostalu činidbu.
Ograničenje u slučaju odgovornosti jedne strane
Članak 37.
(1) Kad je jedna
činidba postala nemoguća zbog događaja za koji je odgovoran
dužnik, obveza se ograničuje na preostalu činidbu u slučaju
da pravo izbora pripada njemu, a ako pravo izbora pripada vjerovniku, on može
po svojem izboru zahtijevati preostalu činidbu ili naknadu štete.
(2) Kad je jedna
činidba postala nemoguća zbog događaja za koji je odgovoran
vjerovnik, dužnikova obveza prestaje, ali u slučaju da dužniku pripada
pravo izbora, on može zahtijevati naknadu štete i ispuniti svoju obvezu
preostalom činidbom, a ako pravo izbora ima vjerovnik, on može dati
naknadu štete i zahtijevati preostalu činidbu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Odsjek 2. FAKULTATIVNE OBVEZE I FAKULTATIVNE TRAŽBINE
I. FAKULTATIVNE OBVEZE
Ovlaštenje dužnika
Članak 38.
Dužnik čija
obveza ima jednu činidbu, ali mu je dopušteno da se oslobodi svoje obveze
ispunjenjem neke druge određene činidbe, može se koristiti tom
mogućnošću sve dok vjerovnik u ovršnom postupku ne primi potpuno ili
djelomično ispunjenje činidbe.
Ovlaštenja vjerovnika
Članak 39.
(1) Vjerovnik u
fakultativnoj obvezi može zahtijevati od dužnika samo dugovanu činidbu,
ali ne i drugu činidbu kojom dužnik, ako hoće, može također
ispuniti svoju obvezu.
(2) Kad dugovana
činidba postane nemoguća zbog događaja za koji dužnik odgovara,
vjerovnik može zahtijevati samo naknadu štete, ali se dužnik može osloboditi
obveze ispunjenjem onoga na što je ovlašten umjesto dugovane činidbe.
II. FAKULTATIVNE TRAŽBINE
Članak 40.
(1) Kad je ugovorom
ili zakonom predviđeno da vjerovnik može umjesto dugovane činidbe
zahtijevati od dužnika neku drugu određenu činidbu, dužnik je dužan
ispuniti mu tu činidbu, ako vjerovnik to zahtijeva.
(2) U ostalom, za
fakultativne tražbine vrijede, prema namjeri ugovaratelja i prema prilikama
posla, odgovarajuća pravila o fakultativnim i alternativnim obvezama.
Odjeljak 3. OBVEZE S VIŠE DUŽNIKA I VJEROVNIKA
Odsjek 1. DJELJIVE OBVEZE
Dijeljenje duga i tražbine
Članak 41.
(1) Obveza je djeljiva
ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista
svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od
svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva.
(2) Kad u nekoj
djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake
dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih
odgovara za svoj dio duga.
(3) Kad u nekoj
djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na
jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može
zahtijevati samo svoj dio tražbine.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Sentenca, Rješenje, Presuda, Presuda
Predmnjeva solidarnosti
Članak 42.
Kad ima više dužnika u
nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju
vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu
odgovornost.
Odsjek 2. SOLIDARNE OBVEZE
I. SOLIDARNOST DUŽNIKA
Sadržaj solidarnosti dužnika
Članak 43.
(1) Svaki dužnik
solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati
njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad
jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.
(2) Od više solidarnih
dužnika svaki može dugovati s drugim rokom ispunjenja, pod drugim uvjetima i
uopće s različitim odstupanjima.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Prijeboj
Članak 44.
(1) Svaki se solidarni
dužnik može pozvati na prijeboj koji je učinio njegov sudužnik.
(2) Tražbinu koja
pripada solidarnom dužniku ne mogu prebijati ostali sudužnici.
Otpust duga
Članak 45.
(1) Otpust duga
učinjen sporazumno s jednim solidarnim dužnikom oslobađa obveze i
ostale dužnike.
(2) Ali ako je otpust
imao za svrhu osloboditi obveze samo dužnika s kojim je učinjen, solidarna
obveza smanjuje se za dio duga koji prema međusobnim odnosima dužnika pada
na njega, a ostali dužnici odgovaraju solidarno za ostatak duga.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Obnova
Članak 46.
(1) Obnovom koju je
vjerovnik učinio s jednim solidarnim dužnikom oslobađaju se i ostali
dužnici.
(2) Ako su vjerovnik i
dužnik obnovu ograničili na dio obveze koji dolazi na ovoga, obveza
ostalih ne prestaje nego se samo smanjuje za taj dio.
Nagodba
Članak 47.
Nagodba što ju je
sklopio jedan od solidarnih dužnika s vjerovnikom nema učinak prema
ostalim dužnicima, ali oni imaju pravo prihvatiti tu nagodbu, ako ona nije
ograničena na dužnika s kojim je sklopljena.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje
Sjedinjenje
Članak 48.
Kad se u jednoj osobi
sjedini svojstvo vjerovnika i svojstvo dužnika iste solidarne obveze, obveza
ostalih dužnika smanjuje se za iznos dijela koji na njega pada.
Zakašnjenje vjerovnika
Članak 49.
Kad vjerovnik
dođe u zakašnjenje prema jednom solidarnom dužniku, on je u zakašnjenju i
prema ostalim solidarnim dužnicima.
Zakašnjenje jednog dužnika i priznanje duga
Članak 50.
(1) Zakašnjenje
jednoga solidarnog dužnika nema učinak prema ostalim dužnicima.
(2) Isto vrijedi i kad
jedan od solidarnih dužnika prizna dug.
Zastoj i prekid zastare; odricanje od zastare
Članak 51.
(1) Ako zastara ne
teče ili je prekinuta prema jednom dužniku, ona teče za ostale
solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kojem obveza nije
zastarjela i koji ju je morao ispuniti ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika
prema kojima je obveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio duga.
(2) Odricanje od
navršene zastare nema učinak prema ostalim dužnicima.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Pravo ispunitelja na naknadu
Članak 52.
(1) Dužnik koji je
ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga
koji pada na njega.
(2) Pri tome nije od
utjecaja okolnost što je vjerovnik nekog od sudužnika oslobodio duga ili mu je
dug smanjio.
(3) Dio koji pada na
dužnika od kojega se ne može dobiti naknada dijeli se razmjerno na sve dužnike.
SUDSKA PRAKSA: Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda
Podjela na jednake dijelove i iznimka
Članak 53.
(1) Ako nije što drugo
ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na
svakog dužnika dolazi jednak dio duga.
(2) Ali ako je
solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednoga solidarnog
dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos duga sudužniku koji je namirio
vjerovnika.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
II. SOLIDARNOST VJEROVNIKA
Solidarnost se ne predmnijeva
Članak 54.
Kad na vjerovnikovoj
strani ima više osoba, one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili
zakonom određena.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Sadržaj solidarnosti
Članak 55.
(1) Svaki solidarni
vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad
jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima.
(2) Dužnik može
ispuniti obvezu vjerovniku kojega sam izabere, sve dok neki vjerovnik ne
zatraži ispunjenje.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje
Prijeboj
Članak 56.
Dužnik može svoj dug
prebiti s tražbinom koju ima prema vjerovniku koji mu zahtijeva ispunjenje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Otpust duga i obnova
Članak 57.
Otpustom duga i
obnovom između dužnika i jednog vjerovnika smanjuje se solidarna obveza za
onoliko koliko iznosi dio te tražbine vjerovnika.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Nagodba
Članak 58.
Nagodba što ju je
sklopio jedan od solidarnih vjerovnika s dužnikom nema učinak prema
ostalim vjerovnicima, ali oni imaju pravo prihvatiti tu nagodbu, osim kad se
ona odnosi samo na dio vjerovnika s kojim je sklopljena.
Sjedinjenje
Članak 59.
Kad se u osobi jednoga
solidarnog vjerovnika sjedini i svojstvo dužnika, svaki od ostalih solidarnih
vjerovnika može od njega zahtijevati ispunjenje samo svog dijela tražbine.
Zakašnjenje
Članak 60.
(1) Kad dužnik
dođe u zakašnjenje prema jednom solidarnom vjerovniku, on je u zakašnjenju
i prema ostalim vjerovnicima.
(2) Zakašnjenje
jednoga solidarnog vjerovnika djeluje i prema ostalim vjerovnicima.
Priznanje duga
Članak 61.
Priznanje duga
učinjeno jednom vjerovniku koristi svim vjerovnicima.
Zastara
Članak 62.
(1) Ako jedan
vjerovnik prekine zastaru ili ako prema njemu ne teče zastara, to ne
koristi ostalim vjerovnicima i prema njima zastara teče i dalje.
(2) Odricanje od
zastare učinjeno prema jednom vjerovniku koristi i ostalim vjerovnicima.
Odnosi između vjerovnika nakon ispunjenja
Članak 63.
(1) Svaki solidarni
vjerovnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika koji je primio ispunjenje od
dužnika da mu preda dio koji mu pripada.
(2) Ako iz odnosa
među vjerovnicima ne proistječe što drugo, svakom solidarnom
vjerovniku pripada jednak dio.
Odsjek 3. NEDJELJIVE OBVEZE
Članak 64.
(1) Na nedjeljive
obveze u kojima ima više dužnika na odgovarajući se način primjenjuju
propisi o solidarnim obvezama.
(2) Kad u nedjeljivoj
obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom
određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni
obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a
inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim
vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda
GLAVA V. UČINCI OBVEZA
Odjeljak 1. Opće pravilo
Članak 65.
(1) Na temelju obveze
vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je
dužan u cijelosti ispuniti je.
(2) Za ispunjenje
obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Odjeljak 2. POBIJANJE DUŽNIKOVIH PRAVNIH RADNJI
Opće pravilo
Članak 66.
(1) Svaki vjerovnik
čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može
pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.
(2) Smatra se da je
pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno
sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
(3) Pod pravnom
radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo
materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca, Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Pretpostavke pobijanja
Članak 67.
(1) Naplatno
raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili
mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je
trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta
to bilo poznato ili moglo biti poznato.
(2) Ako je treća
osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u
pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja,
smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu
vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.
(3) Kod besplatnih
raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik
znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih
radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti
poznato.
(4) Odricanje od
nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje
Isključenje pobijanja
Članak 68.
Ne mogu se pobijati
zbog oštećenja vjerovnika uobičajeni prigodni darovi, nagradni
darovi, a ni darovi učinjeni iz zahvalnosti, razmjerni materijalnim
mogućnostima dužnika.
Sredstva pobijanja
Članak 69.
(1) Pravna radnja
dužnika pobija se tužbom ili prigovorom.
(2) Tužba za pobijanje
podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je
korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih
sveopćih pravnih sljednika.
(3) Ako je treći
otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se
pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja
samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a
ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao.
(4) Tuženik može
izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje
Učinak pobijanja
Članak 70.
Ako sud usvoji tužbeni
zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je
potrebno za namirenje njegovih tražbina.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Rok za podnošenje tužbe
Članak 71.
(1) Tužba za pobijanje
može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67.
stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.
(2) Rok se računa
od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je
trebalo poduzeti propuštenu radnju.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Odjeljak 3. PRAVO ZADRŽANJA
Pojam i sadržaj
Članak 72.
(1) Vjerovnik dospjele
tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati
je dok mu ne bude ispunjena tražbina.
(2) Ako je dužnik
postao nesposoban za plaćanje, vjerovnik ima pravo zadržanja
iako njegova tražbina nije dospjela.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda
Iznimke
Članak 73.
(1) Vjerovnik nema
pravo zadržanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati
stvar koja je izašla iz njegova posjeda protiv njegove volje.
(2) On ne može
zadržati ni punomoć dobivenu od dužnika, a ni druge dužnikove isprave,
iskaznice, dopise i ostale slične stvari, kao ni druge stvari koje se ne
mogu izložiti prodaji.
Obveza povrata stvari prije namirenja tražbine
Članak 74.
Vjerovnik je dužan
vratiti stvar dužniku ako mu ovaj dade odgovarajuće osiguranje njegove
tražbine.
Učinak prava zadržanja
Članak 75.
Vjerovnik koji drži
dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima pravo
naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik,
ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o svojoj namjeri
pravodobno obavijestiti dužnika.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje
Odjeljak 4. VJEROVNIKOVA PRAVA U POSEBNIM SLUČAJEVIMA
Kad se činidba sastoji u davanju stvari određenih po rodu
Članak 76.
Kad se činidba
sastoji u davanju stvari određenih po rodu, a dužnik dođe u
zakašnjenje, vjerovnik, pošto je prethodno o tome obavijestio dužnika, može po
svom izboru pribaviti stvar istoga roda i zahtijevati od dužnika naknadu cijene
i naknadu štete ili zahtijevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete.
Kad se činidba sastoji u činjenju
Članak 77.
Kad se činidba
sastoji u činjenju, a dužnik tu činidbu nije na vrijeme ispunio,
vjerovnik može, obavijestivši o tome prethodno dužnika, sam o trošku dužnika
uraditi ono što je dužnik bio dužan uraditi, a od dužnika zahtijevati naknadu
štete zbog zakašnjenja, a i naknadu druge štete koju trpi zbog takva
načina ispunjenja.
Kad se činidba sastoji u propuštanju
Članak 78.
(1) Kad se
činidba sastoji u propuštanju, vjerovnik ima pravo na naknadu štete samim
tim što je dužnik postupio protivno svojoj obvezi.
(2) Ako je nešto
sagrađeno protivno obvezi, vjerovnik može zahtijevati da se to ukloni o
trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi s
građenjem i uklanjanjem.
(3) Sud može, kad
misli da je to očito korisnije, uzimajući u obzir javni interes i
opravdani interes vjerovnika, odlučiti da se ne ruši ono što je
sagrađeno već da se vjerovniku naknadi šteta u novcu.
Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog
Članak 79.
(1) Ako dužnik ne
ispuni svoju obvezu u roku koji mu je određen pravomoćnom odlukom,
vjerovnik ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti
da nakon isteka toga roka neće primiti ispunjenje nego će zahtijevati
naknadu štete zbog neispunjenja.
(2) Nakon isteka
naknadnog roka vjerovnik može zahtijevati samo naknadu štete zbog neispunjenja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
GLAVA VI. PROMJENE U OBVEZNOM ODNOSU
Odjeljak 1. PROMJENE NA STRANI SUBJEKATA
Odsjek 1. USTUP TRAŽBINE (CESIJA)
I. OPĆE ODREDBE
Koje se tražbine mogu prenijeti ugovorom
Članak 80.
(1) Vjerovnik može
ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one
čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili
koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
(2) Ugovor o ustupanju
nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj
neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći
prenijeti bez dužnikova pristanka.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda
Sporedna prava
Članak 81.
(1) S tražbinom
prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate,
hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu
kaznu i sl.
(2) Ipak, ustupitelj
može predati založenu stvar primatelju samo ako zalogodavac pristane na to,
inače ona ostaje kod ustupitelja da je čuva za račun primatelja.
(3) Smatra se da su
dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Sentenca, Presuda
Obavješćivanje dužnika
Članak 82.
(1) Za ustup tražbine
nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o
ustupanju.
(2) Ispunjenje
ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa
dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i
on ju je dužan ispuniti.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Sentenca, Presuda
Višestruko ustupanje
Članak 83.
Ako je vjerovnik
ustupio istu tražbinu raznim osobama, tražbina pripada primatelju o kome je
ustupitelj prvo obavijestio dužnika, odnosno koji se prvi javio dužniku.
II. ODNOS PRIMATELJA I DUŽNIKA
Članak 84.
(1) Primatelj ima
prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
(2) Dužnik može
isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje
je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
III. ODNOS USTUPITELJA I PRIMATELJA
Predaja isprava o dugu
Članak 85.
(1) Ustupitelj je
dužan predati primatelju obveznicu ili drugu ispravu o dugu, ako ih ima, te
druge dokaze o ustupljenoj tražbini i sporednim pravima.
(2) Ako je ustupitelj
prenio na primatelja samo jedan dio tražbine, dužan je predati mu ovjerovljeni
prijepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje
ustupljene tražbine.
(3) Ustupitelj je
dužan primatelju, na njegov zahtjev, izdati ovjerovljenu potvrdu o ustupanju.
Odgovornost za postojanje tražbine
Članak 86.
Kad je tražbina
ustupljena naplatnim ugovorom, ustupitelj odgovara za postojanje tražbine u
vrijeme ustupanja.
Odgovornost za naplativost
Članak 87.
(1) Ustupitelj
odgovara za naplativost ustupljene tražbine ako je to bilo ugovoreno, ali samo
do visine onoga što je primio od primatelja, te za naplativost kamata, troškova
oko ustupanja i troškova postupka protiv dužnika.
(2) Veća
odgovornost savjesnog ustupitelja ne može se ugovoriti.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda
IV. POSEBNI SLUČAJEVI USTUPANJA TRAŽBINE
Ustupanje umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja
Članak 88.
(1) Kad dužnik umjesto
ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio,
sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene
tražbine.
(2) Ali kad dužnik
ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza
gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu.
(3) U oba slučaja
primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje
tražbine prema ustupitelju.
(4) U slučaju
ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu
i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Ustupanje radi osiguranja
Članak 89.
Kad je ustupanje
učinjeno radi osiguranja primateljeve tražbine prema ustupitelju,
primatelj je dužan brinuti se s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog
domaćina o naplati ustupljene tražbine te nakon naplate, pošto zadrži
koliko je potrebno za namirenje vlastite tražbine prema ustupitelju, ovome
predati višak.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Odsjek 2. SUBROGACIJA
Pojam i sadržaj
Članak 90.
(1) U slučaju
ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može
ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena
tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima.
(2) Vjerovnikova prava
mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora
između dužnika i ispunitelja, sklopljenog prije
ispunjenja.
(3) U ovim
slučajevima subrogacija ispunitelja
u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Zakonska subrogacija
Članak 91.
Kad obvezu ispuni
osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju
prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Subrogacija u slučaju
djelomičnog ispunjenja
Članak 92.
(1) U slučaju
djelomičnog ispunjenja vjerovnikove tražbine na ispunitelja
prelaze sporedna prava kojima je osigurano ispunjenje te tražbine samo ako nisu
potrebna za ispunjenje ostatka vjerovnikove tražbine.
(2) Ali vjerovnik i ispunitelj mogu ugovoriti da će se koristiti jamstvima
razmjerno svojim tražbinama, a mogu ugovoriti i da će ispunitelj
imati pravo prvenstvene naplate.
Dokazi i sredstva osiguranja
Članak 93.
(1) Vjerovnik je dužan
predati ispunitelju sredstva kojima se tražbina
dokazuje ili osigurava.
(2) Iznimno, vjerovnik
može predati ispunitelju stvar koju je primio u zalog
od dužnika ili nekoga drugog samo ako zalogodavac pristane na to, inače
ona ostaje kod vjerovnika da je drži i čuva za račun ispunitelja.
Koliko se može zahtijevati od dužnika
Članak 94.
Ispunitelj na kojega je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što
je isplatio vjerovniku.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Isključenje odgovornosti vjerovnika
Članak 95.
(1) Vjerovnik koji je
primio ispunjenje od treće osobe ne odgovara za postojanje i naplativost
tražbine u vrijeme ispunjenja.
(2) Ovim se ne
isključuje primjena pravila o stjecanju bez osnove.
Odsjek 3. PREUZIMANJE DUGA
Ugovor o preuzimanju duga
Članak 96.
(1) Dug se preuzima
ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik.
(2) O sklopljenom
ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može
vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga.
(3) Smatra se da je
vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od
preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime.
(4) Ugovaratelji, a i
svaki od njih napose, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku
očituje, pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u
određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak.
(5) Ugovor o
preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok
vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ili odbije
dati pristanak.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Kad je dug osiguran hipotekom
Članak 97.
(1) Kad je prilikom
otuđenja neke nekretnine na kojoj postoji hipoteka ugovoreno između pribavitelja i otuđitelja da
će pribavitelj preuzeti dug prema hipotekarnom
vjerovniku, smatra se da je hipotekarni vjerovnik dao pristanak na ugovor o
preuzimanju duga, ako ga, na pisani poziv otuđitelja,
nije odbio u roku od tri mjeseca od primitka poziva.
(2) U pisanom pozivu
vjerovniku se mora skrenuti pozornost na ovu posljedicu, inače će se
smatrati kao da poziv nije upućen.
Promjena dužnika
Članak 98.
(1) Preuzimanjem duga
preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa
obveze.
(2) Ali ako je u
vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimatelj bio
prezadužen, a vjerovnik to nije znao niti je morao znati, prijašnji dužnik ne
oslobađa se obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o
pristupanju dugu.
(3) Između
preuzimatelja i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala
između prijašnjeg dužnika i vjerovnika.
Sporedna prava
Članak 99.
(1) Sporedna prava
koja su dotle postojala uz tražbinu ostaju i nadalje, ali jamstva te zalozi koje su dale treće osobe prestaju ako jamci i
zalogodavci ne pristaju da odgovaraju i za novog dužnika.
(2) Ako nije što drugo
ugovoreno, preuzimatelj ne odgovara za nenaplaćene kamate koje su dospjele
do preuzimanja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Prigovori
Članak 100.
(1) Preuzimatelj može
isticati vjerovniku sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa
između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe preuzeti
dug, a i prigovore koje preuzimatelj ima prema vjerovniku.
(2) Preuzimatelj ne
može isticati vjerovniku prigovore koji potječu iz njegova pravnog odnosa
s prijašnjim dužnikom, a koji odnos je bio temelj preuzimanja.
Odsjek 4. PRISTUPANJE DUGU
Ugovor o pristupanju dugu
Članak 101.
Ugovorom između
vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će
ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored
dužnika.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Pristupanje dugu u slučaju preuzimanja
neke imovinske cjeline
Članak 102.
(1) Osoba na koju
prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.)
pojedinca ili pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se
odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i
solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive.
(2) Nema pravni
učinak prema vjerovnicima odredba ugovora kojom bi se isključivala
ili ograničavala odgovornost utvrđena u stavku 1. ovoga članka.
Odsjek 5. PREUZIMANJE ISPUNJENJA
Članak 103.
(1) Ispunjenje se
preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj
obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku.
(2) On odgovara
dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje
od dužnika.
(3) Ali on ne preuzima
dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvo pravo prema njemu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Odsjek 6. JAMSTVO
I. OPĆE ODREDBE
Pojam
Članak 104.
Ugovorom o jamstvu
jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu
obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Oblik
Članak 105.
Ugovor o jamstvu
obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanu obliku.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje
Sposobnost jamčenja
Članak 106.
Ugovorom o jamstvu
može se obvezati samo tko ima potpunu poslovnu sposobnost.
Jamčenje za poslovno nesposobnog
Članak 107.
Tko se obveže kao
jamac za obvezu neke poslovno nesposobne osobe, odgovara vjerovniku isto kao
jamac poslovno sposobne osobe.
Za koje se obveze može dati
Članak 108.
(1) Jamstvo se može
dati za svaku pravovaljanu obvezu, bez obzira na njezin sadržaj.
(2) Jamčiti se
može i za uvjetnu obvezu, a i za određenu buduću obvezu.
(3) Jamstvo za
buduću obvezu može se opozvati prije nego što obveza nastane, ako nije
predviđen rok u kojem ona treba nastati.
(4) Jamstvo se može
dati i za obvezu nekoga drugog jamca (jamčev jamac).
Opseg jamčeve odgovornosti
Članak 109.
(1) Jamčeva
obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da
bude veća, ona se svodi na mjeru dužnikove obveze.
(2) Jamac odgovara za
ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije
ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim
uvjetima.
(3) On je dužan
naknaditi potrebne troškove koje je vjerovnik učinio radi naplate duga od
glavnog dužnika.
(4) Jamac odgovara i
za svako povećanje obveze koje bi nastalo dužnikovim zakašnjenjem ili
dužnikovom krivnjom, ako nije drukčije ugovoreno.
(5) On odgovara samo
za one ugovorene kamate koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o jamstvu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Prijelaz vjerovnikovih prava na jamca (subrogacija)
Članak 110.
Na jamca koji je
namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i
osiguranjima njezina ispunjenja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
II. ODNOS VJEROVNIKA I JAMCA
Oblici jamstva
Članak 111.
(1) Od jamca se može
zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku
određenom u pisanom pozivu.
(2) Vjerovnik može
zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na
ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može
ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj.
(3) Ako se jamac
obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu
obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika
bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.
(4) Jamac za obvezu
nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako nije što
drugo ugovoreno.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Solidarnost jamaca
Članak 112.
Više jamaca nekog duga
odgovaraju solidarno, bez obzira na to jesu li jamčili zajedno ili se
svaki od njih obvezao prema vjerovniku odvojeno, osim kad je ugovorom njihova
odgovornost uređena drukčije.
Gubitak prava na rok
Članak 113.
Ako je dužnik izgubio
pravo na rok određen za ispunjenje njegove obveze, vjerovnik ipak ne može
zahtijevati ispunjenje od jamca prije isteka toga roka, ako nije drukčije
ugovoreno.
Stečaj glavnog dužnika
Članak 114.
(1) U slučaju
stečaja glavnog dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u
stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu
koju bi ovaj imao zbog toga.
(2) Smanjenje obveze
glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i
odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku
za cijeli iznos svoje obveze.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Smanjena odgovornost dužnikova nasljednika
Članak 115.
Jamac odgovara za
cijeli iznos obveze za koji je jamčio i u slučaju kad bi se od
dužnikova nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onoga njezina dijela koji
odgovara vrijednosti naslijeđene imovine.
Jamčevi prigovori
Članak 116.
(1) Jamac može isticati
protiv vjerovnikova zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika,
uključujući i prigovor prijeboja, ali ne i osobne dužnikove
prigovore.
(2) Dužnikovo
odricanje od prigovora te njegovo priznanje vjerovnikove tražbine nema
učinak prema jamcu.
(3) Jamac može
isticati protiv vjerovnika i svoje osobne prigovore, na primjer, ništetnost
ugovora o jamstvu, zastaru vjerovnikove tražbine prema njemu, prigovor
prijeboja uzajamnih tražbina.
Dužnost obavješćivanja jamca o dužnikovu propuštanju
Članak 117.
Ako dužnik ne ispuni
svoju obvezu na vrijeme, vjerovnik je dužan obavijestiti o tome jamca,
inače će mu odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio zbog toga.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Oslobođenje jamca zbog vjerovnikova odugovlačenja
Članak 118.
(1) Jamac se
oslobađa odgovornosti ako vjerovnik, na njegov poziv poslije dospjelosti
tražbine, ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od
toga poziva.
(2) Kad rok za
ispunjenje nije određen, jamac se oslobađa odgovornosti ako vjerovnik,
na njegov poziv poslije isteka jedne godine od sklapanja ugovora o jamstvu, ne
dade u roku od mjesec dana od toga poziva potrebnu izjavu za određivanje
nadnevka ispunjenja.
Oslobođenje jamca zbog gubitka osiguranja
Članak 119.
(1) Ako vjerovnik napusti
zalog ili koje drugo pravo kojim je bilo osigurano ispunjenje njegove tražbine
ili ga izgubi svojom krivnjom i tako onemogući prijelaz toga prava na
jamca, ovaj se oslobađa svoje obveze prema vjerovniku za onoliko za koliko
bi mogao dobiti ostvarenjem toga prava.
(2) Pravilo stavka 1.
ovoga članka vrijedi kako u slučaju kad je pravo nastalo prije
sklapanja ugovora o jamstvu, tako i u slučaju kad je nastalo nakon toga.
III. ODNOS JAMCA I DUŽNIKA
Pravo zahtijevati naknadu od dužnika
Članak 120.
(1) Jamac koji je
isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi
sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.
(2) On ima pravo na
naknadu troškova nastalih u sporu s vjerovnikom od časa kad je obavijestio
dužnika o tom sporu, a i na naknadu štete ako bi je bilo.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Pravo jamca solidarnog dužnika
Članak 121.
Jamac jednog od više solidarnih
dužnika može zahtijevati od bilo koga od njih da mu naknadi ono što je isplatio
vjerovniku, a i troškove.
Pravo jamca na prethodno osiguranje
Članak 122.
I prije nego što
namiri vjerovnika, jamac koji se obvezao sa znanjem ili odobrenjem
dužnika ima pravo zahtijevati od dužnika da mu dade potrebno osiguranje za
njegove eventualne zahtjeve u sljedećim slučajevima: ako dužnik nije
ispunio svoju obvezu o njezinoj dospjelosti, ako je vjerovnik zatražio sudskim
putem naplatu od jamca i ako se dužnikovo imovinsko stanje znatno pogoršalo
nakon sklapanja ugovora o jamstvu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Gubitak prava na naknadu
Članak 123.
(1) Dužnik može
koristiti protiv jamca koji je bez njegova znanja podmirio vjerovnikovu
tražbinu sva pravna sredstva kojima je u času podmirenja mogao odbiti
vjerovnikov zahtjev.
(2) Jamac koji je
podmirio vjerovnikovu tražbinu, a o tome nije obavijestio dužnika, te je i ovaj
u neznanju da je tražbina podmirena ovu ponovno podmirio, ne može zahtijevati
naknadu od dužnika, ali ima pravo zahtijevati od vjerovnika da mu podmireno
vrati.
Pravo na povrat podmirenog
Članak 124.
Jamac koji je bez
dužnikova znanja podmirio vjerovnikovu tražbinu koja je kasnije na dužnikov
zahtjev poništena, ili ugašena prijebojem, može samo zahtijevati od vjerovnika
povrat podmirenog.
IV. PRAVO REGRESA
Članak 125.
Kad ima više jamaca,
pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih
jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
V. ZASTARA
Članak 126.
(1) Zastarom obveze
glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca.
(2) Kad je rok za
zastaru obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva
nakon isteka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim kad jamac
odgovara solidarno s dužnikom.
(3) Prekid zastare
tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida
došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika.
(4) Zastoj zastare
obveze glavnog dužnika nema učinka prema jamcu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda
Odsjek 7. PRIJENOS UGOVORA
Pretpostavke prijenosa
Članak 127.
(1) Svaka ugovorna
strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku
treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga
ugovora.
(2) Prijenosom ugovora
ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i
drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je
druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o
prijenosu.
(3) Pristanak na
prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku
za valjanost prenesenog ugovora.
(4) Odredbe o
sporednim pravima kod ugovora o preuzimanju duga na odgovarajući se
način primjenjuju i na prijenos ugovora.
Odgovornost prenositelja
Članak 128.
(1) Prenositelj
odgovara primatelju za valjanost prenesenog ugovora.
(2) On mu ne
jamči da će druga strana ispuniti svoje obveze iz prenesenog ugovora,
osim ako se na to posebno obvezao.
(3) On ne jamči
drugoj strani da će primatelj ispuniti obveze iz ugovora, osim ako se na
to posebno obvezao.
Prigovori
Članak 129.
Druga strana može
isticati primatelju sve prigovore iz prenesenog ugovora, a i one koje ima iz
drugih odnosa s njim, ali ne i prigovore koje ima prema prenositelju.
Odsjek 8. UPUTA (ASIGNACIJA)
I. POJAM UGOVORA
Članak 130.
Uputom jedna osoba, uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignata), da za
njezin račun ispuni nešto određenoj trećoj osobi, primatelju
upute (asignataru), a ovoga ovlašćuje da to
ispunjenje primi u svoje ime.
II. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUĆENIKA
Prihvat od strane upućenika
Članak 131.
(1) Primatelj upute
stječe pravo zahtijevati od upućenika
ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvaća uputu.
(2) Prihvat upute ne
može se opozvati.
Prigovori upućenika
Članak 132.
(1) Prihvatom upute
nastaje između primatelja i upućenika obvezni
odnos nezavisan od odnosa između uputitelja i upućenika, a i odnosa između uputitelja
i primatelja upute.
(2) Upućenik koji je prihvatio uputu može isticati
primatelju upute samo prigovore koji se tiču valjanosti prihvata,
prigovore koji se temelje na sadržaju prihvata ili na sadržaju same upute, te
prigovore koje ima osobno prema njemu.
Prijenos upute
Članak 133.
(1) Primatelj može
uputu prenijeti na drugog i prije prihvata od upućenika,
a ovaj je može prenijeti dalje, osim kad iz same upute ili posebnih okolnosti
proizlazi da ona nije prenosiva.
(2) Ako je upućenik izjavio primatelju upute da prihvaća
uputu, prihvat ima učinak prema svim osobama na koje bi uputa bila
uzastopce prenesena.
(3) Ako je upućenik izjavio pribavitelju,
na kojeg je primatelj upute prenio uputu, da je prihvaća, on ne može pribavitelju isticati prigovore koje ima prema primatelju
upute osobno.
Zastara
Članak 134.
(1) Pravo primatelja
upute da zahtijeva ispunjenje od upućenika
zastarijeva za godinu dana.
(2) Ako za ispunjenje
nije određen rok, zastara počinje teći kad upućenik
prihvati uputu, a ako ju je on prihvatio prije nego što je dana primatelju
upute, onda kad ovome bude dana.
III. ODNOS PRIMATELJA UPUTE I UPUTITELJA
Ako je primatelj upute vjerovnik uputitelja
Članak 135.
(1) Vjerovnik nije
dužan pristati na uputu koju mu je učinio dužnik radi ispunjenja svoje
obveze, ali je dužan o svom odbijanju odmah obavijestiti dužnika, inače
će mu odgovarati za štetu.
(2) Vjerovnik koji je
pristao na uputu dužan je pozvati upućenika da
je ispuni.
Uputa nije ispunjenje
Članak 136.
(1) Kad je vjerovnik
pristao na uputu učinjenu od njegova dužnika radi ispunjenja obveze, ta
obveza ne prestaje, ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na
uputu, ni prihvatom od strane upućenika, nego
tek ispunjenjem od strane upućenika.
(2) Vjerovnik koji je
pristao na uputu učinjenu od njegova dužnika može zahtijevati od uputitelja da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije
dobio ispunjenje od upućenika u vrijeme
određeno u uputi.
Dužnost primatelja upute da obavijesti uputitelja
Članak 137.
Ako upućenik ne prihvati uputu ili odbije ispunjenje koje
mu zahtijeva primatelj upute ili izjavi unaprijed da je neće ispuniti,
primatelj upute je dužan obavijestiti odmah uputitelja
o tome, inače mu odgovara za štetu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Odustanak od prihvaćene upute
Članak 138.
Primatelj upute koji
nije vjerovnik uputitelja i koji se ne želi koristiti
uputom može od nje odustati, čak i ako je već izjavio da je
prihvaća, ali je o tome dužan bez odgađanja obavijestiti uputitelja.
Opoziv ovlaštenja danog primatelju upute
Članak 139.
Uputitelj može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao primatelju upute, osim ako je
uputu izdao radi ispunjenja nekoga svog duga prema njemu i uopće ako je
uputu izdao u njegovu interesu.
IV. ODNOS UPUTITELJA I UPUĆENIKA
Ako je upućenik dužnik uputitelja
Članak 140.
(1) Upućenik nije dužan prihvatiti uputu, čak i ako
je dužnik uputitelja, osim ako se na to obvezao.
(2) Ali kad je uputa
izdana na temelju upućenikova duga uputitelju, upućenik je
dužan ispuniti je do iznosa toga duga, ako mu to ni po čemu nije teže od
ispunjenja obveze prema uputitelju.
(3) Ispunjenjem upute
izdane na temelju upućenikova duga uputitelju, upućenik se u
istoj mjeri oslobađa svog duga prema uputitelju.
Opoziv ovlaštenja danog upućeniku
Članak 141.
(1) Uputitelj može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primatelju upute da
prihvaća uputu ili je ne ispuni.
(2) On je može
opozvati i kad je u uputi navedeno da je neopoziva te kad bi se opozivom
vrijeđala neka njegova obveza prema primatelju upute.
(3) Otvaranje
stečaja nad imovinom uputitelja povlači po
samom zakonu opoziv upute, osim slučaja kad je upućenik
prihvatio uputu prije otvaranja stečaja, a i kad u času
prihvaćanja nije znao niti je morao znati za stečaj.
V. SMRT I LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Članak 142.
Smrt, odnosno
prestanak pravne osobe uputitelja, primatelja upute
ili upućenika, a i lišenje poslovne sposobnosti
nekoga od njih, nema utjecaja na uputu.
VI. UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA DONOSITELJA
Članak 143.
(1) Pisana uputa može
biti izdana na donositelja.
(2) U tom slučaju
svaki imatelj papira ima prema upućeniku položaj
primatelja upute.
(3) Odnosi koji uputom
nastaju između primatelja upute i uputitelja
nastaju u ovom slučaju samo između svakog pojedinog imatelja papira i
osobe koja mu je papir ustupila.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
VII. UPUTA U OBLIKU PAPIRA NA IME I PO NAREDBI
Članak 144.
Pisana uputa koja
glasi na novac, na vrijednosne papire ili na zamjenljive stvari može biti
izdana na ime i s odredbom »po naredbi«.
Odjeljak 2. PROMJENE SADRŽAJA
Odsjek 1. OBNOVA (NOVACIJA)
Pretpostavke
Članak 145.
(1) Obnova nastaje ako
se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako
nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu
osnovu.
(2) Sporazum
vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili
načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni,
osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o
izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.
(3) Izdavanje mjenice
ili čeka zbog neke prijašnje obveze ne smatra se obnovom, osim kad je to
ugovoreno.
SUDSKA PRAKSA: Sentenca
Volja za obnovom
Članak 146.
Obnova se ne
predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu
kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje
pored nove.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Učinak obnove
Članak 147.
(1) Ugovorom o obnovi
prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje.
(2) S prijašnjom
obvezom prestaju i zalog i jamstvo, osim ako je s jamcem ili zalogodavcem
drukčije ugovoreno.
(3) Isto vrijedi i za
ostala sporedna prava koja su bila vezana za prijašnju obvezu.
Nevaljanost i utrnuće prijašnje obveze
Članak 148.
(1) Obnova je bez
učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.
(2) Ako je prijašnja
obveza bila samo pobojna, obnova je valjana ako je to
dužniku bilo poznato.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje
Učinak poništaja
Članak 149.
Kad je ugovor o obnovi
poništen, smatra se da nije ni bilo obnove i da prijašnja obveza nije ni
prestala postojati.
Odsjek 2. NAGODBA
Pojam
Članak 150.
(1) Ugovorom o nagodbi
osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu,
uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i
određuju svoja uzajamna prava i obveze.
(2) Postoji
neizvjesnost i kad je ostvarenje određenog prava nesigurno.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
U čemu se sastoje uzajamna popuštanja
Članak 151.
(1) Popuštanje se može
sastojati, među ostalim, u djelomičnom ili potpunom priznavanju nekog
od zahtjeva druge strane ili u odricanju od nekoga svog zahtjeva; u uzimanju na
sebe neke nove obveze; u smanjenju kamatne stope; u produljenju roka; u
pristajanju na djelomične otplate; u davanju prava na odustatninu.
(2) Popuštanje može
biti uvjetno.
(3) Kad samo jedna
strana popusti drugoj, na primjer, prizna pravo druge strane, onda to nije
nagodba, te ne podliježe pravilima o nagodbi.
Sposobnost
Članak 152.
Za sklapanje ugovora o
nagodbi potrebna je sposobnost za raspolaganje pravom koje je sadržaj nagodbe.
Sadržaj
Članak 153.
(1) Sadržaj nagodbe
može biti svako pravo kojim se može raspolagati.
(2) Valjana je nagodba
o imovinskim posljedicama kaznenog djela.
(3) Ne mogu biti
sadržajem nagodbe sporovi koji se tiču statusnih odnosa.
Primjena odredaba o dvostranoobveznim ugovorima
Članak 154.
(1) Za ugovor o
nagodbi vrijede opće odredbe o dvostranoobveznim
ugovorima, ako za taj ugovor nije što drugo predviđeno.
(2) Kad pod nazivom
nagodbe ugovaratelji sklope neki drugi pravni posao, na njihove se odnose ne
primjenjuju odredbe zakona koje vrijede za nagodbu, već one koje vrijede
za stvarno sklopljeni posao.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca, Presuda
Prekomjerno oštećenje
Članak 155.
Zbog prekomjernog
oštećenja ne može se zahtijevati poništaj
nagodbe.
SUDSKA PRAKSA: Sentenca, Presuda
Učinak nagodbe prema jamcima i zalogodavcima
Članak 156.
(1) Ako je nagodbom
učinjena obnova obveze, jamac se oslobađa odgovornosti za njezino
ispunjenje, a prestaje i zalog koji je dao netko treći.
(2) Jamac i treći
koji je dao svoju stvar u zalog ostaju i nadalje u obvezi, a njihova
odgovornost može biti smanjena nagodbom, ali ne i povećana, osim ako su se
suglasili s nagodbom.
(3) Kad dužnik
nagodbom prizna spornu tražbinu, jamac i zalogodavac zadržavaju pravo da
istaknu vjerovniku prigovore kojih se dužnik nagodbom odrekao.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Nagodba o nevaljanom pravnom poslu
Članak 157.
(1) Valjana je nagodba
o pravnom poslu čiji je poništaj mogla tražiti
jedna strana, ako je ona u času sklapanja nagodbe znala za tu
mogućnost.
(2) Ništetna je
nagodba o ništetnom pravnom poslu i kad su ugovaratelji znali za ništetnost i
htjeli je nagodbom otkloniti.
Ništetnost nagodbe
Članak 158.
(1) Nagodba je
ništetna ako je zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji
pravni odnos koji ustvari ne postoji, i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi
među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti.
(2) Isto vrijedi i kad
se pogrešno vjerovanje obaju ugovaratelja odnosi na činjenice.
(3) Odricanje od ove
ništetnosti nema pravnog učinka i ono što je dano na ime ispunjenja obveza
iz takve nagodbe može se tražiti natrag.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Ništetnost jedne odredbe nagodbe
Članak 159.
Odredbe nagodbe
čine cjelinu, te ako je jedna odredba ništetna, cijela nagodba je
ništetna, osim kad se iz same nagodbe vidi da se ona sastoji od neovisnih
dijelova.
GLAVA VII. PRESTANAK OBVEZA
Odjeljak 1. OPĆE PRAVILO
Članak 160.
(1) Obveza prestaje
suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim
zakonom određenim slučajevima.
(2) Prestankom glavne
obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Odjeljak 2. ISPUNJENJE
Odsjek 1. OPĆA PRAVILA O ISPUNJENJU
I. TKO MOŽE ISPUNITI I TROŠKOVI ISPUNJENJA
Ispunjenje od strane dužnika ili treće osobe
Članak 161.
(1) Obvezu može
ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba.
(2) Vjerovnik je dužan
primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude
ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.
(3) Vjerovnik je dužan
primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad
prema ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno.
(4) Vjerovnik može
primiti ispunjenje od treće osobe bez dužnikova znanja, pa i u
slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni
njegovu obvezu.
(5) Ali ako mu je
dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obvezu, vjerovnik ne može primiti
ispunjenje od treće osobe.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Ispunjenje poslovno nesposobnog
Članak 162.
(1) I poslovno
nesposobni dužnik može pravovaljano ispuniti obvezu, ako je njezino postojanje
nesumnjivo i ako je dospjela.
(2) Ali se može
osporavati ispunjenje ako je takva osoba isplatila zastarjeli dug ili dug koji
potječe iz igre ili oklade.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Troškovi ispunjenja
Članak 163.
Troškove ispunjenja
snosi dužnik, ako ih nije prouzročio vjerovnik.
II. KOME SE MOŽE ISPUNITI OBVEZA
Ovlaštena osoba
Članak 164.
(1) Obveza se mora
ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom
između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik.
(2) Ispunjenje je
pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik
naknadno odobrio ili ako se njime koristio.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje
Ispunjenje poslovno nesposobnom vjerovniku
Članak 165.
(1) Obveza ispunjena
poslovno nesposobnom vjerovniku oslobađa dužnika samo ako je to bilo
korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja još nalazi kod njega.
(2) Poslovno
nesposoban vjerovnik može odobriti, pošto postane poslovno sposoban, ispunjenje
koje je primio u vrijeme svoje poslovne nesposobnosti.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
III. PREDMET ISPUNJENJA
Sadržaj obveze
Članak 166.
(1) Ispunjenje se
sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može
ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.
(2) Nema pravovaljanog
ispunjenja ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar, a vjerovnik kao
takvu primio, to uistinu nije, i vjerovnik ima pravo vratiti ono što mu je
predano i zahtijevati dugovanu stvar.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Presuda
Zamjena ispunjenja
Članak 167.
(1) Obveza prestaje
ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se
duguje.
(2) U tom slučaju
dužnik odgovara isto kao prodavatelj za materijalne i pravne nedostatke stvari
dane umjesto onoga što je dugovao.
(3) Ali vjerovnik
umjesto zahtjeva po osnovi odgovornosti dužnika za materijalne ili pravne
nedostatke stvari može zahtijevati od dužnika, ali ne više od jamca, ispunjenje
prvotne tražbine i naknadu štete.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Predaja radi prodaje
Članak 168.
Ako je dužnik predao
vjerovniku stvar ili koje drugo pravo da ih proda i da iz postignutog iznosa
naplati svoju tražbinu, a ostatak mu preda, obveza prestaje tek kad se
vjerovnik naplati iz postignutog iznosa.
Djelomično ispunjenje
Članak 169.
(1) Vjerovnik nije
dužan primiti djelomično ispunjenje, osim ako narav obveze drukčije
ne nalaže.
(2) Ali je vjerovnik
dužan primiti djelomično ispunjenje novčane obveze, osim ako ima
poseban interes da ga odbije.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje
Obveza davanja stvari određenih po rodu
Članak 170.
(1) Ako su stvari
određene samo po rodu, dužnik je dužan dati stvari barem srednje
kakvoće.
(2) Ali ako mu je bila
poznata namjena stvari, dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
IV. URAČUNAVANJE ISPUNJENJA
Red uračunavanja
Članak 171.
(1) Kad između
istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije
dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji
sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi
dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.
(2) Kad nema dužnikove
izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za
ispunjenje.
(3) Ako je više obveza
istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su
sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije.
(4) Ako su u svemu
naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako
su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na
sve obveze razmjerno njihovim iznosima.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Uračunavanje kamata i troškova
Članak 172.
Ako dužnik pored
glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i
napokon glavnica.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje
V. VRIJEME ISPUNJENJA
Određivanje roka
Članak 173.
(1) Dužnik je dužan
ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom.
(2) Ako rok ispunjenja
nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je
predviđen zakonom.
(3) Ako rok nije
određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale
okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati
odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od
vjerovnika da odmah primi ispunjenje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Novčana obveza kod trgovačkih ugovora
Članak 174.
Prestao vrijediti ali
imamo Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza iz
NN 125/11. koji je prestao vrijediti pa sad imamo: Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi iz NN 108/12
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Pravo na ispunjenje prije roka
Članak 175.
(1) Kad je rok
ugovoren isključivo u interesu dužnika, on ima pravo ispuniti obvezu i
prije ugovorenog roka, ali je dužan obavijestiti vjerovnika o svojoj namjeri i
paziti da to ne bude u nevrijeme.
(2) U ostalim
slučajevima, kad dužnik ponudi ispunjenje prije roka, vjerovnik može odbiti
ispunjenje, a može ga i primiti i zadržati pravo na naknadu štete, ako o tome
bez odgađanja obavijesti dužnika.
(3) Vjerovnik ima
pravo zahtijevati ispunjenje prije roka ako mu dužnik nije dao obećano
osiguranje ili ako na njegov zahtjev nije dopunio osiguranje smanjeno bez
njegove krivnje, te kad je rok ugovoren isključivo u njegovu interesu.
Kad je određivanje roka ostavljeno jednoj strani
Članak 176.
Kad je
određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika,
druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati
od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Plaćanje putem banke ili poštom
Članak 177.
(1) Ako se plaća
posredovanjem banke ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun
vjerovnika, smatrat će se, ako ugovorne strane nisu drukčije
odredile, da je dug namiren kad banci, odnosno spomenutoj pravnoj osobi stigne
novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke,
odnosno druge pravne osobe da odobri računu vjerovnika iznos naznačen
u nalogu.
(2) Ako je ugovoreno
plaćanje poštom, smatra se da su se strane suglasile da je uplatom
dugovanog iznosa pošti dužnik namirio svoju obvezu prema vjerovniku, a ako
takav način plaćanja nije ugovoren, dug je namiren kad vjerovnik primi
novčanu doznaku.
(3) Ako je posebnim
propisom ili ugovorom predviđeno plaćanje čekovnom uplatnicom na
određeni račun, smatra se da su se strane suglasile da je isplata
obavljena onda kad dužnik uplati dugovani iznos čekovnom uplatnicom u korist
označenog računa.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
VI. MJESTO ISPUNJENJA
Opća pravila
Članak 178.
(1) Dužnik je dužan
ispuniti obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje, u mjestu određenom
pravnim poslom ili zakonom.
(2) Kad mjesto
ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po cilju posla, naravi
obveze ili ostalim okolnostima, obveza se ispunjava u mjestu u kojem je dužnik
u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u
nedostatku prebivališta, svoje boravište.
(3) Ali ako dužnik ima
više jedinica u raznim mjestima, mjestom ispunjenja smatra se sjedište jedinice
koja treba obaviti radnje nužne za ispunjenje obveze, ako je vjerovniku ta
okolnost pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda
Mjesto ispunjenja novčanih obveza
Članak 179.
(1) Novčane
obveze ispunjavaju se u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedište, odnosno
prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište.
(2) Ako se plaća
virmanom, novčane obveze ispunjavaju se u sjedištu pravne osobe kod koje
se vode vjerovnikova novčana sredstva.
(3) Ako je vjerovnik
promijenio mjesto u kojem je imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u
vrijeme kad je obveza nastala te su zbog toga povećani troškovi
ispunjenja, to povećanje pada na teret vjerovnika.
VII. PRIZNANICA
Izdavanje
Članak 180.
(1) Tko ispuni obvezu
potpuno ili djelomično, ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda
priznanicu o svom trošku.
(2) Dužnik koji je
novčanu obvezu isplatio preko banke ili pošte može zahtijevati da mu
vjerovnik izda priznanicu samo ako za to ima opravdan razlog.
(3) Ako vjerovnik
odbije izdati priznanicu, dužnik može položiti kod suda objekt svoje obveze.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Predmnjeve
Članak 181.
(1) Ako je izdana
priznanica o isplaćenoj glavnici, predmnijeva se da su isplaćene i
kamate i sudski i drugi troškovi, ako ih je bilo.
(2) Isto tako, ako
dužnik povremenih davanja, kao što su zakupnine, i drugih tražbina koje se
povremeno obračunavaju, kao što su, primjerice, ona koja nastaju utroškom
električne energije ili vode, ili uporabom telefona, ima priznanicu da je
isplatio kasnije dospjelu tražbinu, predmnijeva se da je isplatio i ona koja su
prije dospjela.
VIII. VRAĆANJE OBVEZNICE
Članak 182.
(1) Kad potpuno ispuni
obvezu, dužnik može, pored priznanice, zahtijevati od vjerovnika da mu vrati
obveznicu.
(2) Kad vjerovnik ne
vrati obveznicu, dužnik ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik izda ispravu o
prestanku obveze s ovjerovljenim potpisom.
(3) Dužnik koji je
ispunio obvezu samo djelomično ima pravo zahtijevati da se to ispunjenje
zabilježi na obveznici.
Odsjek 2. ZAKAŠNJENJE
I. ZAKAŠNJENJE DUŽNIKA
Kad dužnik dolazi u zakašnjenje
Članak 183.
(1) Dužnik dolazi u
zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.
(2) Ako rok za
ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik
pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili
započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje
obveze.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
II. ZAKAŠNJENJE VJEROVNIKA
Kad vjerovnik dolazi u zakašnjenje
Članak 184.
(1) Vjerovnik dolazi u
zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim
ponašanjem spriječi.
(2) Vjerovnik dolazi u
zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istodobne obveze, ali
ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze.
(3) Vjerovnik ne
dolazi u zakašnjenje ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme
određeno za ispunjenje, dužnik nije mogao ispuniti svoju obvezu.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Sentenca, Sentenca
Učinci vjerovnikova zakašnjenja
Članak 185.
(1) Dolaskom
vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi
rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari.
(2) Od dana
vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate.
(3) Vjerovnik u
zakašnjenju dužan je naknaditi dužniku štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje
odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Odsjek 3. POLAGANJE I PRODAJA DUGOVANE STVARI
Polaganje
Članak 186.
(1) Kad je vjerovnik u
zakašnjenju ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik, ili gdje
se nalazi, ili kad je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika, dužnik
može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene
osobe.
(2) Isto pravo pripada
i trećim osobama koje imaju pravni interes da obveza bude ispunjena.
(3) O polaganju dužnik
je dužan obavijestiti vjerovnika ako zna za njega i za njegovo boravište.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje
Mjesto polaganja
Članak 187.
(1) Dugovana stvar se
polaže kod stvarno nadležnog suda ili kod zakonom ovlaštene osobe u mjestu
ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti ili narav posla zahtijevaju da
se polaganje obavi u mjestu gdje se stvar nalazi.
(2) Svaki drugi
stvarno nadležan sud, odnosno zakonom ovlaštena osoba mora primiti stvar u
polog, a dužnik je dužan dati naknadu vjerovniku, ako je ovaj polaganjem kod
drugog suda, odnosno druge zakonom ovlaštene osobe pretrpio štetu.
Predaja na čuvanje drugoj osobi
Članak 188.
(1) Kad je objekt
obveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom pologu, dužnik može
zahtijevati od suda da odredi osobu kojoj će predati stvar da je čuva
o trošku i za račun vjerovnika.
(2) U slučaju
obveze iz trgovačkog ugovora, predaja takve stvari javnom skladištu na
čuvanje za račun vjerovnika ima učinak polaganja kod suda.
(3) O predaji na
čuvanje dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika.
Uzimanje položene stvari natrag
Članak 189.
(1) Dužnik može uzeti
natrag položenu stvar.
(2) O uzimanju stvari
dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika.
(3) Pravo dužnika da
uzme položenu stvar prestaje kad dužnik u pisanom obliku izjavi sudu, odnosno
zakonom ovlaštenoj osobi da se odriče toga prava, kad vjerovnik izjavi da
prima položenu stvar, a i kad bude utvrđeno pravomoćnom odlukom da
polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja.
Učinak polaganja
Članak 190.
(1) Polaganjem
dugovane stvari dužnik se oslobađa obveze u trenutku polaganja.
(2) Ako je dužnik bio
u zakašnjenju, njegovo zakašnjenje prestaje.
(3) Od trenutka kad je
stvar položena rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi
na vjerovnika.
(4) Od dana polaganja
prestaju teći kamate.
(5) Ako dužnik uzme
natrag položenu stvar, smatra se kao da nije bilo polaganja, a njegovi
sudužnici i jamci ostaju u obvezi.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Troškovi polaganja
Članak 191.
Troškove pravovaljanog
i neopozvanog polaganja snosi vjerovnik ako prelaze troškove ispunjenja što ih
je dužan snositi dužnik.
Prodaja umjesto polaganja stvari
Članak 192.
(1) Ako stvar nije
prikladna za čuvanje ili ako su za njezino čuvanje ili održavanje
potrebni troškovi nerazmjerni s njezinom vrijednošću, dužnik je može
prodati na javnoj prodaji u mjestu određenom za ispunjenje, ili nekom
drugom mjestu ako je to u interesu vjerovnika, a postignuti iznos, nakon
odbitka troškova prodaje, položiti kod suda ili za to zakonom ovlaštene osobe.
(2) Ako stvar ima
tekuću cijenu ili ako je male vrijednosti u usporedbi s troškovima javne
prodaje, dužnik je može prodati iz slobodne ruke.
(3) Ako je stvar takva
da može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik je dužan prodati je bez
odgađanja na najpogodniji način.
(4) U svakom
slučaju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika o namjeravanoj prodaji kad
god je to moguće, a nakon prodaje o postignutoj cijeni i njezinu polaganju
kod suda, odnosno kod zakonom ovlaštene osobe.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Predaja stvari vjerovniku
Članak 193.
Sud će predati
vjerovniku položenu stvar pod uvjetima što ih je dužnik postavio.
Prodaja radi pokrića troškova čuvanja
Članak 194.
(1) Ako troškovi
čuvanja ne budu isplaćeni u razumnom roku, sud će u
izvanparničnom postupku, na zahtjev čuvara, narediti da se stvar
proda i odrediti način prodaje.
(2) Od iznosa
dobivenog prodajom odbit će se troškovi prodaje i troškovi čuvanja, a
ostatak, za vjerovnika, položit će se kod suda ili kod zakonom ovlaštene
osobe.
Odjeljak 3. OSTALI NAČINI PRESTANKA OBVEZA
Odsjek 1. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)
Opće pretpostavke
Članak 195.
Dužnik može prebiti
tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje
tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste
kakvoće i ako su obje dospjele.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Izjava o prijeboju
Članak 196.
(1) Prijeboj ne
nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.
(2) Nakon izjave o
prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se
ispunile pretpostavke za to.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda
Odsutnost uzajamnosti
Članak 197.
(1) Dužnik ne može
prebiti ono što duguje vjerovniku s onim što vjerovnik duguje njegovu jamcu.
(2) Ali jamac može
prebiti dužnikove obveze prema vjerovniku s dužnikovom tražbinom prema
vjerovniku.
(3) Tko je dao svoju
stvar u zalog za tuđu obvezu, može zahtijevati od vjerovnika da mu vrati
založenu stvar kad se udovolji pretpostavkama za prestanak te obveze prijebojem
te kad vjerovnik propusti svojom krivnjom obaviti prijeboj.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Zastarjela tražbina
Članak 198.
(1) Dug se može
prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u
času kad su se stekle pretpostavke prijeboja.
(2) Ako su
pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj
ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.
Prijeboj s ustupljenom tražbinom
Članak 199.
(1) Dužnik ustupljene
tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o
ustupu mogao prebiti ustupitelju.
(2) On mu može prebiti
i one svoje tražbine prema ustupitelju koje je stekao prije obavijesti o
ustupu, a čiji rok za ispunjenje nije bio dospio u času kad je
obaviješten o ustupu, ali samo ako taj rok pada prije roka za ispunjenje
ustupljene tražbine ili u isto vrijeme.
(3) Dužnik koji je bez
ograde izjavio primatelju da pristaje na ustup ne može mu više prebiti nikakve
svoje tražbine prema ustupitelju.
(4) Ako je ustupljena
tražbina upisana u javne knjige, dužnik može učiniti prijeboj primatelju
samo ako je njegova tražbina upisana kod ustupljene tražbine ili ako je
primatelj obaviješten prilikom ustupanja o postojanju te tražbine.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Slučajevi kad je prijeboj isključen
Članak 200.
Ne može prestati
prijebojem:
1) tražbina koja se ne
može zaplijeniti,
2) tražbina stvari ili
vrijednosti koje su dužniku bile dane na čuvanje ili posudbu, ili koje je
dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao,
3) tražbina nastala
namjernim prouzročenjem štete,
4) tražbina naknade
štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem
smrti,
5) tražbina koja
potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Zabrana na tražbinu druge strane
Članak 201.
Dužnik ne može obaviti
prijeboj ako je njegova tražbina dospjela tek pošto je netko treći stavio
zabranu na vjerovnikovu tražbinu prema njemu.
Uračunavanje prijebojem
Članak 202.
Kad između dviju
osoba postoji više obveza koje mogu prestati prijebojem, prijeboj će se
obaviti po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja.
Odsjek 2. OTPUST DUGA
Sporazum
Članak 203.
(1) Obveza prestaje
kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a
dužnik se s tim suglasi.
(2) Za pravovaljanost
toga sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen
posao iz kojega je obveza nastala.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Odricanje od sredstava osiguranja
Članak 204.
Vraćanje zaloga i
odricanje od drugih sredstava kojima je bilo osigurano ispunjenje obveze ne
znači vjerovnikovo odricanje od prava zahtijevati njezino ispunjenje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Otpust duga jamcu
Članak 205.
(1) Otpust duga jamcu
ne oslobađa glavnog dužnika, a otpust duga glavnom dužniku oslobađa
jamca.
(2) Kad ima više
jamaca, pa vjerovnik oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obvezi, ali se
njihova obveza smanjuje za dio koji otpada na oslobođenog jamca.
Opći otpust dugova
Članak 206.
Opći otpust
dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje
vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.
Odsjek 3. SJEDINJENJE
Članak 207.
(1) Obveza prestaje
sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane i vjerovnik i dužnik.
(2) Kad jamac postane
vjerovnik, obveza glavnog dužnika ne prestaje.
(3) Obveza upisana u
javnoj knjizi prestaje sjedinjenjem tek kad se izvrši upis brisanja.
Odsjek 4. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA
Prestanak obveze
Članak 208.
(1) Obveza prestaje
kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik
ne odgovara.
(2) Dužnik mora
dokazati okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda
Kad su objekt obveze stvari određene po rodu
Članak 209.
(1) Ako su objekt
obveze stvari određene po rodu, obveza ne prestaje čak i kad sve što
dužnik ima od takvih stvari propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara.
(2) Ali kad su objekt
obveze stvari određene po rodu koje se imaju uzeti iz određene mase
tih stvari, obveza prestaje kad propadne cijela ta masa.
Ustupanje prava prema trećemu odgovornom za nemogućnost
ispunjenja
Članak 210.
Dužnik određene
stvari koji je oslobođen svoje obveze zbog nemogućnosti ispunjenja
dužan je ustupiti vjerovniku pravo koje bi imao prema trećoj osobi zbog
nastale nemogućnosti.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Odsjek 5. PROTEK VREMENA, OTKAZ
Rok u trajnom obveznom odnosu
Članak 211.
Trajni obvezni odnos s
određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno
ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za
neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan.
Otkaz trajnoga obveznog odnosa
Članak 212.
(1) Ako trajanje
obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom.
(2) Otkaz mora biti
dostavljen drugoj strani.
(3) Otkaz se može dati
u svako doba, samo ne u nevrijeme.
(4) Otkazani obvezni
odnos prestaje kad istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok
nije određen ugovorom, odnos prestaje nakon isteka roka određenog
zakonom ili običajem, odnosno istekom primjerenog roka.
(5) Strane mogu
ugovoriti da će njihov obvezni odnos prestati samom dostavom otkaza, ako
za određeni slučaj zakon ne naređuje što drugo.
(6) Vjerovnik ima
pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza
prestala protekom roka ili otkazom.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Sentenca
Odsjek 6. SMRT
Članak 213.
Smrću dužnika ili
vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva
koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Odjeljak 4. ZASTARA
Odsjek 1. OPĆE ODREDBE
Opće pravilo
Članak 214.
(1) Zastarom prestaje
pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
(2) Zastara nastupa
kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao
zahtijevati ispunjenje obveze.
(3) Sud se neće
obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Kad zastara počinje teći
Članak 215.
(1) Zastara
počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo
zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što
drugo propisano.
(2) Ako se obveza
sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara
počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno
obvezi.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Nastupanje zastare
Članak 216.
Zastara nastupa kad
istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Uračunavanje prednikova vremena
Članak 217.
U vrijeme zastare
računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prednika.
Zabrana promjene roka zastare
Članak 218.
(1) Pravnim poslom ne
smije se odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onoga vremena koje je
određeno zakonom.
(2) Pravnim poslom ne
smije se odrediti da zastara neće teći za neko vrijeme.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Odricanje od zastare
Članak 219.
Dužnik se ne može
odreći zastare prije nego što protekne vrijeme određeno za zastaru.
Pisano priznanje i osiguranje zastarjele obveze
Članak 220.
(1) Pisano priznanje
zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.
(2) Isti učinak
ima davanje zaloga ili kojega drugog osiguranja za zastarjelu obvezu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Učinak ispunjenja zastarjele obveze
Članak 221.
Ako dužnik ispuni
zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao,
čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Vjerovnik čija je tražbina osigurana
Članak 222.
(1) Kad protekne
vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili
hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama
ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
(2) Međutim,
zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni
iz opterećene stvari.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Sporedne tražbine
Članak 223.
Kad zastari glavna
tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata,
plodova, troškova i ugovorne kazne.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Kad se ne primjenjuju pravila o zastari
Članak 224.
Pravila o zastari ne
primjenjuju se u slučajevima kad su u zakonu određeni rokovi za
podnošenje tužbe ili izvršenje određene radnje pod prijetnjom gubitka
prava.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Odsjek 2. VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARU
Opći rok zastare
Članak 225.
Tražbine zastarijevaju
za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Setenca, Sentenca, Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Povremene tražbine
Članak 226.
(1) Tražbine
povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa
bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata,
bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo
pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od
dospjelosti svakoga pojedinog davanja.
(2) Isto vrijedi za
anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima
otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga
djelomična ispunjenja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca, Presuda, Presuda
Zastara prava
Članak 227.
(1) Pravo iz kojega
proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina,
računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.
(2) Kad zastari pravo
iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da
zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su
dospjela prije te zastare.
(3) Ne može zastarjeti
pravo na uzdržavanje određeno zakonom.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga
Članak 228.
(1) Međusobne
tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora
koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine
naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri
godine.
(2) Zastara teče
odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Zakupnina i najamnina
Članak 229.
Tražbina zakupnine i
najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom
ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Naknada štete
Članak 230.
(1) Tražbina naknade
štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za
osobu koja je štetu učinila.
(2) U svakom
slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
(3) Tražbina naknade
štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za
zastaru te obveze.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca, Sentenca, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Naknada štete prouzročene kaznenim djelom
Članak 231.
(1) Kad je šteta
prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji
rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad
istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.
(2) Prekid zastare
kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu
štete.
(3) Isto vrijedi i za
zastoj zastare.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda
Jednogodišnji rok zastare
Članak 232.
(1) Zastarijevaju za
jednu godinu:
1) tražbina naknade za
isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za
dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka,
odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva,
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
2) tražbina
radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i
televizijskog prijamnika,
3) tražbina pošte,
telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge
njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim
rokovima,
SUDSKA PRAKSA: Presuda
4) tražbina pretplate
na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je
tiskovina naručena.
(2) Zastara teče
iako su isporuke ili usluge produljene.
SUDSKA PRAKSA: Sentenca
Tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom
Članak 233.
(1) Sve tražbine koje
su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog
tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom,
odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one
za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
(2) Međutim, sve
povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno
javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku
predviđenom za zastaru povremenih tražbina.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje, Rješenje
Rokovi zastare kod ugovora o osiguranju
Članak 234.
(1) Tražbine
ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju
života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine,
računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj
je tražbina nastala.
(2) Ako zainteresirana
osoba dokaže da do dana određenog u stavku 1. ovoga članka nije znala
da se osigurani slučaj dogodio, zastara počinje od dana kad je za to
saznala, s tim da u svakom slučaju tražbina zastarijeva kod osiguranja
života za deset, a kod ostalih za pet godina od dana određenog u stavku 1.
ovoga članka.
(3) Tražbine osiguratelja
iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.
(4) Kad u slučaju
osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu
od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova
zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba
tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik
naknadio štetu.
(5) Neposredni zahtjev
treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme
za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.
(6) Zastara tražbine
koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje
osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine
osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Odsjek 3. ZASTOJ ZASTARE
Tražbine između određenih osoba
Članak 235.
Zastara ne teče:
1) između
bračnih drugova,
2) između
roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo,
3) između
štićenika i njegova skrbnika te upravnog tijela socijalne skrbi za
trajanja skrbništva i dok ne budu položeni računi,
4) između osoba
koje žive u izvanbračnoj zajednici, dok ta zajednica postoji.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda Sentenca
Tražbine određenih osoba
Članak 236.
Zastara ne teče:
1) za vrijeme
mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata za tražbine
osoba na vojnoj dužnosti,
2) za tražbine koje
imaju osobe zaposlene u tuđem kućanstvu prema poslodavcu ili
članovima njegove obitelji koji zajedno s njim žive, sve dok taj odnos
traje.
Nesavladive prepreke
Članak 237.
Zastara ne teče
za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih
prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.
Utjecaj uzroka zastoja
Članak 238.
(1) Ako zastara nije
mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje
teći kad taj uzrok prestane.
(2) Ako je zastara
počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin
daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje
je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda
Tražbine prema poslovno nesposobnim osobama i njihove tražbine
Članak 239.
(1) Zastara teče
i prema maloljetniku i drugoj poslovno nesposobnoj osobi, bez obzira na to
imaju li zakonskog zastupnika ili nemaju.
(2) Međutim,
zastara tražbine maloljetnika koji nema zastupnika i druge poslovno nesposobne
osobe bez zastupnika ne može nastupiti dok ne proteknu dvije godine otkad su
postali potpuno poslovno sposobni ili otkad su dobili zastupnika.
(3) Ako je za zastaru
neke tražbine određeno vrijeme kraće od dvije godine, a vjerovnik je
maloljetnik koji nema zastupnika ili neka druga poslovno nesposobna osoba bez
zastupnika, zastara te tražbine počinje teći otkad je vjerovnik
postao poslovno sposoban ili otkad je dobio zastupnika.
Odsjek 4. PREKID ZASTARE
Priznanje duga
Članak 240.
(1) Zastara se prekida
kad dužnik prizna dug.
(2) Dug se može
priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su
davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Podnošenje tužbe
Članak 241.
Zastara se prekida
podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv
dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja,
osiguranja ili ostvarenja tražbine.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Sentenca, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Odustanak, odbacivanje ili odbijanje tužbe
Članak 242.
(1) Prekid zastare
izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom
protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja,
osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik
odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.
(2) Isto tako, smatra
se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili
odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Odbacivanje tužbe zbog nenadležnosti
Članak 243.
(1) Ako je tužba
protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka
koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od
tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da
je zastara prekinuta prvom tužbom.
(2) Isto vrijedi i za
pozivanje u zaštitu, i za isticanje prijeboja tražbine u sporu te u
slučaju kad je sud ili drugo tijelo uputilo dužnika da svoju prijavljenu
tražbinu ostvaruje u parničnom postupku.
Pozivanje dužnika
Članak 244.
Za prekid zastare nije
dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.
Rok zastare u slučaju prekida
Članak 245.
(1) Nakon prekida
zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida
ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
(2) Zastara prekinuta
priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.
(3) Kad je prekid
zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem
prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom
postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor
okončan ili završen na neki drugi način.
(4) Kad je prekid
zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara
počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka.
(5) Isto vrijedi i kad
je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.
(6) Zastara koja
počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko
vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Zastara u slučaju obnove
Članak 246.
Ako je prekid nastao
priznanjem duga od strane dužnika, a vjerovnik i dužnik su se sporazumjeli o
obnovi obveze, nova tražbina zastarijeva za vrijeme koje je određeno za
njezinu zastaru.
DIO DRUGI POSEBNI DIO
GLAVA VIII. UGOVORNI OBVEZNI ODNOSI
Odjeljak 1. OPĆE ODREDBE
Odsjek 1. SKLAPANJE UGOVORA
I. SUGLASNOST VOLJA
Kad je ugovor sklopljen
Članak 247.
Ugovor je sklopljen
kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora
Članak 248.
(1) Ako je netko po
zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se
takav ugovor bez odgađanja sklopi.
(2) Odredbe propisa
kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora
sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto
ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda
Izjava volje
Članak 249.
(1) Volja za sklapanje
ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim
ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu
postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.
(2) Volja za sklapanje
ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih
sredstava.
(3) Izjava volje mora
biti učinjena slobodno i ozbiljno.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca, Rješenje, Rješenje
Suglasnost i odobrenje
Članak 250.
(1) Kad je za
sklapanje nekog ugovora potrebna privola treće osobe, ta privola može biti
dana prije sklapanja ugovora, kao suglasnost, ili poslije njegova sklapanja,
kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.
(2) Suglasnost,
odnosno odobrenje moraju biti dani u obliku propisanom za ugovore za čije
se sklapanje daju.
Pregovori
Članak 251.
(1) Pregovori koji
prethode sklapanju ugovora ne obvezuju.
(2) Ali strana koja je
pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja
odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani.
(3) Suprotno je
načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako strana uđe u
pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor.
(4) Ako je jedna
strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive obavijesti ili joj
omogućila da dođe do njih, druga ih strana, ako nije drukčije
ugovoreno, ne smije učiniti dostupnim trećima niti ih koristiti za
svoje interese, bez obzira je li naknadno ugovor sklopljen ili nije.
(5) Odgovornost za
povredu obveze iz stavka 4. ovoga članka može se sastojati u naknadi time
prouzročene štete i predaje oštećeniku koristi koju je štetnik tom povredom
ostvario.
(6) Ako se
drukčije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za
sklapanje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Vrijeme i mjesto sklapanja ugovora
Članak 252.
(1) Ugovor je
sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika
da prihvaća ponudu.
(2) Smatra se da je
ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno
prebivalište u trenutku davanja ponude.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Presuda
Ponuda
Članak 253.
(1) Ponuda je
prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži
sve bitne sastojke ugovora.
(2) Ako su ugovorne
strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke
sporedne točke za kasnije, ugovor se smatra sklopljenim, a sporedne
točke, ako ugovaratelji ne postignu suglasnost o njima, utvrdit će
sud vodeći računa o vođenim pregovorima, utvrđenoj praksi
između ugovaratelja i običajima.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Opća ponuda
Članak 254.
Prijedlog za sklapanje
ugovora upućen neodređenom broju osoba koji sadrži bitne sastojke
ugovora čijem je sklapanju namijenjen vrijedi kao ponuda, ako
drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Izlaganje robe
Članak 255.
Izlaganje robe s
naznakom cijene smatra se ponudom, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti
slučaja ili običaja.
Slanje kataloga i oglasa
Članak 256.
(1) Slanje kataloga,
cjenika, tarifa i drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima,
radiom, televizijom, elektroničkim putem ili na koji drugi način ne
smatraju se ponudom za sklapanje ugovora, nego samo pozivom da se učini
ponuda pod objavljenim uvjetima, ako drukčije ne proizlazi iz takvih
izjava volje.
(2) Ali će
pošiljatelj takvih poziva odgovarati za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako
bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Učinak ponude
Članak 257.
(1) Ponuditelj je
vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili ako
to isključenje proizlazi iz okolnosti posla.
(2) Ponuda se može
povući samo ako je ponuđenik primio izjavu
o povlačenju prije primitka ponude ili istodobno s njom.
Dokad ponuda obvezuje
Članak 258.
(1) Ponuda u kojoj je
određen rok za njezin prihvat obvezuje ponuditelja do isteka toga roka.
(2) Ako je ponuditelj
u pismu ili brzojavu odredio rok za prihvat, smatrat će se da je taj rok
počeo teći od nadnevka naznačenog u pismu, odnosno od dana kad
je brzojav predan pošti.
(3) Ako pismo nije
datirano, rok za prihvat ponude teče od dana kad je pismo predano pošti.
(4) Ponuda
učinjena odsutnoj osobi u kojoj nije određen rok za prihvat obvezuje
ponuditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda stigne ponuđeniku, da je on razmotri, o njoj odluči i da
odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju.
Oblik ponude
Članak 259.
(1) Ponuda ugovora za
čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik obvezuje ponuditelja samo ako
je učinjena u tom obliku.
(2) Isto vrijedi i za
prihvat ponude.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Ponuda neovlaštene osobe
Članak 260.
(1) Pisana ponuda
obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na
poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na
uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito
bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik
nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba.
(2) Isto vrijedi za
prihvat ponude.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Potvrda ponude učinjene telefonom ili brzojavom
Članak 261.
(1) Ponuditelj mora
ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrditi ponuđeniku
preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana.
(2) Izostanak pisane
potvrde ne utječe na valjanost ugovora sklopljenog telefonom ili slanjem
brzojava, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za time
nanesenu štetu.
(3) Odredbe stavka 1.
i 2. ovoga članka vrijede i za prihvat ponude.
Prihvat ponude
Članak 262.
(1) Ponuda je
prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika
da prihvaća ponudu.
(2) Ponuda je
prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar
ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude,
prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može
smatrati izjavom o prihvatu.
(3) Prihvat se može
povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlačenju prije izjave o
prihvatu ili istodobno s njom.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Prihvat neposredne ponude
Članak 263.
(1) Ponuda
učinjena nazočnoj osobi smatra se odbijenom ako nije prihvaćena
bez odgađanja, osim ako iz okolnosti proizlazi da ponuđeniku
pripada stanoviti rok za razmišljanje.
(2) Ponuda
učinjena telefonom ili neposredno radiovezom smatra se ponudom
nazočnoj osobi.
(3) Ponuda
učinjena telefaksom ne smatra se ponudom učinjenom nazočnoj
osobi.
Prihvat ponude s prijedlogom da se izmijeni
Članak 264.
Ako ponuđenik izjavi da prihvaća ponudu i istodobno
predloži da se ona u nečemu izmijeni ili dopuni, smatra se da je ponudu
odbio i da je sa svoje strane stavio novu ponudu svome prijašnjem ponuditelju.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Šutnja ponuđenika
Članak 265.
(1) Šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude.
(2) Nema učinak
odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenika
ili neko drugo njegovo propuštanje (na primjer, ako ne odbije ponudu u
određenom roku ili ako poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor ne vrati u
određenom roku i sl.) smatrati prihvatom.
(3) Ali kad ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s
ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je prihvatio ponudu koja se
odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio.
(4) Isto tako osoba
koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih
poslova, a i osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih
naloga koja je u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem dužna je izvršiti
dobiveni nalog ako ga nije odmah odbila.
(5) Ako u slučaju
iz stavka 3. i 4. ovoga članka ponuda, odnosno nalog nije odbijen, smatra
se da je ugovor sklopljen u trenutku kad je ponuda, odnosno nalog stigao ponuđeniku.
Zakašnjeli prihvat i zakašnjela izjava o prihvatu
Članak 266.
(1) Zakašnjeli prihvat
smatra se novom ponudom.
(2) Ali ako je izjava
o prihvatu koja je učinjena pravodobno stigla ponuditelju nakon isteka
roka za prihvat, a ponuditelj je znao ili je mogao znati da je izjava odaslana
pravodobno, ugovor je sklopljen.
(3) Ipak ugovor u
takvu slučaju nije sklopljen ako ponuditelj odmah, a najkasnije prvog
idućeg radnog dana poslije primitka izjave ili i prije primitka izjave, a
nakon proteka roka za prihvat ponude, pošalje obavijest ponuđeniku
da se zbog zakašnjenja ne smatra vezanim tom ponudom.
Smrt ili nesposobnost jedne strane
Članak 267.
Ponuda ne gubi
učinak ako je smrt ili nesposobnost jedne strane nastupila prije njezina
prihvata, osim ako suprotno proizlazi iz namjere strana, običaja ili
pravne naravi posla.
Predugovor
Članak 268.
(1) Predugovor je
ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.
(2) Propisi o obliku
glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka
valjanosti ugovora.
(3) Predugovor
obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.
(4) Na zahtjev
zainteresirane strane sud će narediti strani koja odbija sklopiti glavni
ugovor da to učini u roku koji će joj odrediti.
(5) Sklapanje glavnog
ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka
predviđenog za njegovo sklapanje, a ako taj rok nije predviđen, onda
od dana kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.
(6) Predugovor ne
obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi
bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme.
PRIMJER PREDUGOVORA O KUPOPRODAJI NEKRETNINA
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
II. ČINIDBA
Kakva mora biti činidba
Članak 269.
(1) Objekt ugovorne
obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju,
propuštanju ili trpljenju.
(2) Činidba mora
biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Ništetnost ugovora zbog činidbe
Članak 270.
(1) Kad je
činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor
je ništetan.
(2) Ali ugovor
sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom valjan je
ako je prije ispunjenja uvjeta, odnosno isteka roka činidba postala
moguća, dopuštena, određena ili odrediva.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Kad je činidba nedopuštena
Članak 271.
Činidba je
nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili
moralu društva.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Kad je činidba odrediva
Članak 272.
(1) Činidba je
odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su
strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
(2) Ako ta treća
osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
III. POBUDE ZA SKLAPANJE UGOVORA
Članak 273.
(1) Pobude iz kojih je
ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.
(2) Ali ako je
nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi
ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti
bez učinka.
(3) Besplatni ugovor
nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je
nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.
(4) Odredba o
nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
IV. SPOSOBNOST ZA SKLAPANJE UGOVORA
Ugovori pravne osobe
Članak 274.
(1) Pravna osoba može
sklapati ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti.
(2) Pravni poslovi
koje sklopi pravna osoba s trećima izvan djelatnosti koje čine
predmet njezina poslovanja, valjani su.
Suglasnost za sklapanje ugovora
Članak 275.
(1) Kad je statutom,
društvenim ugovorom ili pravilima pravne osobe određeno i u registru u
kojemu se pravna osoba vodi upisano da njezin zastupnik može sklopiti
određeni ugovor samo uz suglasnost nekog njezina tijela, suglasnost se
može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u
registar.
(2) Druga strana ima
pravo pozvati pravnu osobu da se njezino ovlašteno tijelo u primjerenom roku
očituje daje li suglasnost, pa ako to ono ne učini, smatrat će
se da suglasnost nije dana.
(3) Naknadna
suglasnost ima povratni učinak ako drukčije nije ugovoreno.
(4) Ako suglasnost
nije dana, smatrat će se da ugovor nije sklopljen.
Ugovor poslovno nesposobne osobe
Članak 276.
(1) Za sklapanje
pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja
se zahtijeva za sklapanje toga ugovora.
(2) Ograničeno
poslovno sposobna osoba može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati
samo one ugovore čije joj je sklapanje zakonom dopušteno, odnosno sve
ugovore čije sklapanje odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne
sposobnosti nije zabranjeno.
(3) Ostali ugovori tih
osoba ako su sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika pobojni
su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Rješenje, Rješenje, Presuda, Presuda
Pravo suugovaratelja poslovno nesposobne osobe
Članak 277.
(1) Suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji nije znao za
njezinu poslovnu nesposobnost može raskinuti ugovor što ga je sklopio s njom
bez odobrenja njezina zakonskog zastupnika.
(2) Isto pravo ima i suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je znao za
njezinu poslovnu nesposobnost, ali ga je ona prevarila da ima odobrenje svoga
zakonskog zastupnika.
(3) To se pravo gasi
nakon isteka trideset dana od saznanja za poslovnu nesposobnost druge strane,
odnosno za odsutnost odobrenja zakonskog zastupnika, ali i prije ako zakonski
zastupnik odobri ugovor prije nego što taj rok protekne.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Pozivanje zakonskog zastupnika da se očituje
Članak 278.
(1) Suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je sklopio
ugovor s njom bez odobrenja zakonskog zastupnika može pozvati zakonskog
zastupnika da se očituje odobrava li taj ugovor.
(2) Ako se zakonski
zastupnik ne očituje u roku od trideset dana od toga poziva da ugovor
odobrava, smatrat će se da je odbio dati odobrenje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
V. MANE VOLJE
Prijetnja i sila
Članak 279.
(1) Ako je ugovorna
strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod
druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može
zahtijevati da se ugovor poništi.
(2) Strah se smatra
opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen
život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće
osobe.
(3) Ugovor sklopljen
uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Bitna zabluda
Članak 280.
(1) Zabluda je bitna
ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s
kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti
koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju
odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav
ugovor.
(2) Strana koja je u
zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne
zablude.
(3) U slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima
pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je
u zabludi nije kriva za svoju zabludu.
(4) Strana koja je u
zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor
kao da zablude nije bilo.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Zabluda o pobudi kod besplatnog ugovora
Članak 281.
Kod besplatnog ugovora
bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za
preuzimanje obveze.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Nesporazum
Članak 282.
Kad strane vjeruju da
su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi
ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Posredna izjava
Članak 283.
Zabluda osobe preko
koje je strana izjavila svoju volju smatra se zabludom u vlastitom
očitovanju volje.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Prijevara
Članak 284.
(1) Ako jedna strana
izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time
navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj
ugovora i onda kad zabluda nije bitna.
(2) Strana koja je
sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete.
(3) Ako je prijevaru
učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga
ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za
prijevaru.
(4) Besplatni se
ugovor može poništiti i kad je prijevaru učinila treća osoba, bez
obzira na to je li druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili
morala znati za prijevaru.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Prividan ugovor
Članak 285.
(1) Prividan ugovor
nema učinka među ugovornim stranama.
(2) Ali ako prividan
ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno
pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.
(3) Prividnost ugovora
ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
VI. OBLIK UGOVORA
Neobvezatnost oblika
Članak 286.
(1) Ugovor se može
sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.
(2) Zahtjev zakona da
ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i
dopune ugovora.
(3) Ali su
pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru
nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik
propisan.
(4) Pravovaljane su i
kasnije usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge
strane ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Pisana potvrda usmeno sklopljenog ugovora
Članak 287.
(1) Svaka strana može
od druge zahtijevati pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora sve dok druga
strana ne ispuni obvezu iz ugovora.
(2) Strana koja
zahtijeva pisanu potvrdu ugovora dostavit će drugoj najmanje dva primjerka
potpisanog ugovora s pozivom da joj vrati primjerak pošto ga potpiše.
(3) Ako pozvana strana
u roku od osam dana od primitka poziva ne preda potvrdu drugoj strani ili pošti
preporučenim pismom, ova može zahtijevati da sud utvrdi postojanje ugovora
i naknadu štete pretrpljene zbog toga što nije izdana pisana potvrda.
(4) Ugovor sklopljen u
usmenom obliku valjan je iako pisana potvrda nije dana.
Raskid ugovora kojima je oblik propisan
Članak 288.
Ugovori propisanog
oblika mogu se raskinuti sporazumom u bilo kojem obliku, osim ako je za
određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj radi
kojega je oblik propisan zahtijeva da se ugovor raskine u istom obliku.
Ugovoreni oblik
Članak 289.
(1) Ugovorne strane
mogu se sporazumjeti da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti
njihova ugovora.
(2) Ugovor za
čije je sklapanje ugovoren poseban oblik može se raskinuti, dopuniti ili
na drugi način izmijeniti sporazumom u bilo kojem obliku.
(3) Ako su ugovorne
strane predvidjele određeni oblik samo da osiguraju dokaz svoga ugovora
ili da postignu što drugo, ugovor je sklopljen kad je postignuta suglasnost o
njegovu sadržaju, a za ugovaratelje je u isto vrijeme nastala obveza da ugovoru
dadu predviđeni oblik.
Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika
Članak 290.
(1) Ugovor koji nije
sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja
propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.
(2) Ugovor koji nije
sklopljen u ugovorenom obliku nema pravni učinak ako su strane valjanost
ugovora uvjetovale posebnim oblikom.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Predmnjeva potpunosti isprave
Članak 291.
(1) Ako je ugovor
sklopljen u posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih
strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo.
(2) Ipak bit će
valjane istodobne usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u ugovoru
propisanog oblika nije ništa rečeno ako nisu u opreci s njegovim sadržajem
ili ako nisu protiv ne cilju zbog kojega je oblik propisan.
(3) Pravovaljane su i
istodobne usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili
obiju strana ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Sastavljanje isprave
Članak 292.
(1) Kad je za
sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu
potpišu ugovorne strane.
(2) Ugovaratelj koji
ne zna ili ne može pisati stavit će na ispravu rukoznak
ovjeren od javnog bilježnika.
(3) Za sklapanje
ugovora dovoljno je da obje strane potpišu istu ispravu ili da svaka od strana
potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.
(4) Zahtjev pisanog
oblika ispunjen je ako strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću
drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i
identitet davatelja izjave.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Sklapanje ugovora elektroničkim putem
Članak 293.
(1) Ugovor je
sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim
sastojcima.
(2) Ponuda
učinjena elektroničkim putem smatra se ponudom nazočnoj osobi,
ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protuizjava.
(3) Uporaba
elektroničkog potpisa prilikom sklapanja ugovora uređuje se posebnim
propisima.
Osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik
Članak 294.
Ugovor za čije se
sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom
obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu,
obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan
očito ne proizlazi što drugo.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
VII. OPĆI UVJETI UGOVORA
Pojam i obvezatnost
Članak 295.
(1) Opći uvjeti
ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna
ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora
predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom
(tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.
(2) Opći uvjeti
ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u
istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.
(3) U slučaju
neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.
(4) Opći uvjeti
ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.
(5) Opći uvjeti
obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u
vrijeme sklapanja ugovora.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
1.
Opći uvjeti ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju
2.
Opći uvjeti Ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog
zdravstvenog osiguranja
5.
Opći uvjeti ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju
7.
Opći uvjeti Ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju
18.
Opći uvjeti ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju
Ništetnost pojedinih odredaba
Članak 296.
(1) Ništetne su
odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama
strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili
ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći
uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
(2) Prilikom ocjene
ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir
sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta
robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i
odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora
povezana.
(3) Odredba stavka 1.
ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora
čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja
ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla
utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su
jasne, razumljive i lako uočljive.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
VIII. UVJET
Uvjeti i njihov učinak
Članak 297.
(1) Ugovor je
sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi
od buduće i neizvjesne činjenice.
(2) Ako je sklopljen
pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji,
učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona,
naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo.
(3) Ako je sklopljen
pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji.
(4) Uzima se da je
uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i
poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da
nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i
poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda
Nedopušten ili nemoguć uvjet
Članak 298.
(1) Ništetan je ugovor
u kojem je postavljen odgodni ili raskidni uvjet
protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
(2) Ugovor sklopljen
pod nemogućim odgodnim uvjetom ništetan je, a
nemoguć raskidni uvjet smatra se nepostojećim.
Osiguranje uvjetnog prava
Članak 299.
Ako je ugovor
sklopljen pod odgodnim uvjetom, vjerovnik čije
je pravo uvjetovano može zahtijevati odgovarajuće osiguranje toga prava
ako je njegovo ostvarenje ugroženo.
IX. ROK
Računanje vremena
Članak 300.
(1) Rok određen u
danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok
računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka.
(2) Rok određen u
tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i
broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje
teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na
posljednji dan toga mjeseca.
(3) Ako posljednji dan
roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan
roka računa se sljedeći radni dan.
(4) Početak
mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj –
posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz
naravi ugovornog odnosa.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Rješenje
Primjena pravila o uvjetu
Članak 301.
Kad učinak
ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se
način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a
kad učinci ugovora prestaju važiti nakon isteka određenog roka, na
odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
X. NAMET
Članak 302.
(1) Ako je besplatni
ugovor sklopljen uz namet, pa primatelj koristi ne ispuni namet, druga strana
može zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora.
(2) Neispunjenje
nameta kod pravnog posla za slučaj smrti ima učinak ispunjenja
raskidnog uvjeta.
XI. KAPARA I ODUSTATNINA
1. Kapara
Vraćanje i uračunavanje kapare
Članak 303.
(1) Ako je u trenutku
sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu
količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen
(kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo
ugovoreno.
(2) U slučaju
ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje
obveze.
(3) Ako što drugo nije
ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući
kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem
dvostruke kapare.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Sentenca, Presuda, Presuda
Neispunjenje ugovora
Članak 304.
(1) Ako je za
neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga
strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još
moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili
vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.
(2) Ako je za
neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga
strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još
moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti
vraćanje dvostruke kapare.
(3) U svakom
slučaju, kad druga strana zahtijeva ispunjenje ugovora, ona ima pravo i na
naknadu štete koju trpi zbog zakašnjenja.
(4) Sud može, u
slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, na zahtjev zainteresirane
strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda
Djelomično ispunjenje ugovora
Članak 305.
(1) U slučaju
djelomičnog ispunjenja obveze vjerovnik ne može zadržati kaparu, nego može
zahtijevati ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja, ili
tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja
kapara uračunava u naknadu.
(2) Ako vjerovnik
raskine ugovor i vrati ono što je primio kao djelomično ispunjenje, on
može birati između ostalih zahtjeva koji pripadaju jednoj strani kad je za
neispunjenje ugovora odgovorna druga strana.
2. Odustatnina
Pojam i učinci
Članak 306.
(1) Sporazumom
ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustanu od
ugovora davanjem odustatnine.
(2) Kad strana u
čiju je korist ugovorena odustatnina izjavi
drugoj strani da će dati odustatninu, ona više
ne može zahtijevati ispunjenje ugovora.
(3) Strana ovlaštena
da odustane dužna je dati odustatninu istodobno s
izjavom o odustajanju.
(4) Ako ugovaratelji
nisu odredili rok do kojega ovlaštena strana može odustati od ugovora, ona to
može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njezine
obveze.
(5) To pravo
odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno
počne ispunjavati svoje obveze iz toga ugovora ili primati ispunjenje od
druge strane.
Kapara kao odustatnina
Članak 307.
(1) Kad je uz kaparu
ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora.
(2) U tom
slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane
strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.
Odsjek 2. ZASTUPANJE
I. O ZASTUPANJU UOPĆE
Mogućnost zastupanja
Članak 308.
(1) Ugovor kao i drugi
pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika.
(2) Ovlaštenje za
zastupanje temelji se na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima
pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje
zastupanog (punomoć).
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda
Učinci zastupanja
Članak 309.
(1) Ugovor što ga
sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje
neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.
(2) Pod istim uvjetima
i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno
prema zastupanoj osobi.
(3) Zastupnik je dužan
obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne
učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu
ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao
zastupnik.
Prenošenje ovlaštenja
Članak 310.
(1) Zastupnik ne može
prenijeti svoja ovlaštenja na drugog, osim kad mu je to dopušteno zakonom ili
ugovorom.
(2) Iznimno, on to
može ako ga okolnosti sprječavaju da posao obavi osobno, a interesi
zastupanog zahtijevaju neodgodivo poduzimanje pravnog posla.
Prekoračenje granica ovlaštenja
Članak 311.
(1) Kad zastupnik
prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri
prekoračenje.
(2) Ako zastupani ne
odobri ugovor u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste
razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno.
(3) Odobrenje ima
povratni učinak ako strane ne odrede drukčije.
(4) Ako druga strana
nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlaštenja, može odmah nakon
saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru
očituje, izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom.
(5) Ako zastupani
odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je
druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za
prekoračenje ovlaštenja.
Sklapanje ugovora od strane neovlaštene osobe
Članak 312.
(1) Ugovor što ga neka
osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja
obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
(2) Strana s kojom je
ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom
roku očituje odobrava li ugovor.
(3) Ako neovlašteno
zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni
sklopljen.
(4) U tom slučaju
strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik
bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja
ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za
sklapanje ugovora.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
II. PUNOMOĆ
Davanje punomoći
Članak 313.
(1) Punomoć je
ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje
opunomoćeniku.
(2) Postojanje i opseg
punomoći nezavisni su od pravnog odnosa na temelju kojega je punomoć
dana.
(3) Opunomoćenik
može biti i pravna osoba.
SUDSKA PRAKSA: Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda
Obvezatan oblik punomoći
Članak 314.
Oblik propisan zakonom
za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za
sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.
Opseg ovlaštenja
Članak 315.
(1) Opunomoćenik
može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.
(2) Opunomoćenik
kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji
ulaze u redovito poslovanje.
(3) Posao koji ne
ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno
ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on
spada.
(4) Opunomoćenik
ne može bez posebnog ovlaštenja za svaki pojedini slučaj preuzeti
mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, a ni odreći se
nekog prava bez naknade.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Opoziv i sužavanje punomoći
Članak 316.
(1) Opunomoćitelj
može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoć, iako se ugovorom odrekao
toga prava.
(2) Opoziv i sužavanje
svake punomoći može se učiniti u bilo kojem obliku.
(3) Ako je opozivom
ili sužavanjem punomoći povrijeđen ugovor o nalogu ili ugovor o djelu
ili neki drugi ugovor, opunomo ćenik
ima pravo na naknadu time nastale štete.
Učinak opoziva i sužavanja punomoći prema trećim osobama
Članak 317.
(1) Opoziv
punomoći te njezino sužavanje nema učinak prema trećoj osobi
koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom ili obavila drugi pravni posao, a
nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, odnosno sužena.
(2) U tom slučaju
opunomoćitelj ima pravo zahtijevati od opunomoćenika naknadu štete
koju bi zbog toga pretrpio, osim kad opunomoćenik nije znao ni morao znati
za opoziv, odnosno sužavanje punomoći.
(3) Isto vrijedi i u
ostalim slučajevima prestanka punomoći.
Drugi slučajevi prestanka punomoći
Članak 318.
(1) Punomoć
prestaje prestankom pravne osobe kao opunomoćenika ako zakonom nije
drukčije određeno.
(2) Punomoć
prestaje smrću opunomoćenika.
(3) Punomoć
prestaje prestankom pravne osobe, odnosno smrću osobe koja ju je dala,
osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljednike
ili ako punomoć vrijedi i za slučaj smrti davatelja, bilo po njegovoj
volji, bilo s obzirom na pravnu narav posla.
Odsjek 3. TUMAČENJE UGOVORA
Primjena odredaba i tumačenje spornih odredbi
Članak 319.
(1) Odredbe ugovora
primjenjuju se onako kako glase.
(2) Pri tumačenju
spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih
izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja
i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim
ovim Zakonom.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda
Nejasne odredbe u posebnim slučajevima
Članak 320.
(1) U slučaju kad
je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na
drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe
tumačit će se u korist druge strane.
(2) Nejasne odredbe u
besplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu koji je manje tegotan za dužnika, a u naplatnom u smislu kojim se ostvaruje
pravičan odnos uzajamnih činidaba.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Sentenca
Izvansudsko tumačenje ugovora
Članak 321.
(1) Ugovorne strane
mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i
domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor.
(2) U tom
slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu
pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave
tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje
ugovora.
SUDSKA PRAKSA: Presuda
Odsjek 4. NEVALJANOST UGOVORA
I. NIŠTETNI UGOVORI
Ništetnost
Članak 322.
(1) Ugovor koji je
protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva
ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku
drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne
propisuje što drugo.
(2) Ako je sklapanje
određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u
zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana
koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće
posljedice.
SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Rješenje, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda, Presuda,