Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza
'Narodne novine', br. 115/16, 130/17
Na snazi i primjenjuje se od 1. siječnja 2018.
DIO PRVI
UVODNE ODREDBE
Članak 1.
Ovaj Zakon uređuje administrativnu suradnju u području poreza između Republike Hrvatske i država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: države članice), automatsku razmjenu informacija o financijskim računima između Republike Hrvatske i drugih jurisdikcija, automatsku razmjenu informacija o izvješćima po državama između Republike Hrvatske i jurisdikcija izvan Europske unije i provedbu Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e.
Prijenos i provedba propisa Europske unije
Članak 2.
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
1. Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31. 3. 2010.), (u daljnjem tekstu: Direktiva 2010/24/EU)
2. Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11. 3. 2011.), (u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/16/EU)
3. Direktiva Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 359, 16. 12. 2014.), (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/107/EU)
4. Direktiva Vijeća (EU) 2003/48/EZ od 3. lipnja 2003. o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (SL L 157, 26. 6. 2003., str. 38.), (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/48/EZ)
5. Direktiva Vijeća (EU) 2015/2060 od 10. studenoga 2015. o stavljanju izvan snage Direktive 2003/48/EZ o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (SL L 301, 18. 11. 2015.), (u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća (EU) 2015/2060)
6. Direktiva Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 332, 18. 12. 2015.), (u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća (EU) 2015/2376)
7. Direktiva Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 146, 3. 6. 2016.), (u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća (EU) 2016/881).
8. Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprječavanju pranja novca (SL L 342, 16. 12. 2016.), (u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258).
(2) Ovim se Zakonom uspostavlja pravni okvir za provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (preinaka), (SL L 268, 12. 10. 2010.). (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010.).
Nadležnost
Članak 3.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska
uprava nadležni su za administrativnu suradnju na području poreza.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska uprava nadležni su za
provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010.
Područje primjene
Članak 4.
(1) Ovaj Zakon primjenjuje se na sve poreze bilo koje
vrste koje propisuju države članice.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, članci 15. do 38. ovoga Zakona ne odnose
se na porez na dodanu vrijednost, carine i trošarine koji su obuhvaćeni drugim
propisima Europske unije o administrativnoj suradnji između država članica, na
doprinose za obvezna osiguranja koji se uplaćuju državi članici, pristojbe, te
potvrde i druge isprave koje izdaju javnopravna tijela te davanja ugovorne
naravi.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, članci 39. do 55. ovoga Zakona ne odnose
se na tražbine iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona.
Odnos ovoga Zakona prema drugim propisima
Članak 5.
Ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, primjenjuju se odredbe općeg zakona kojim se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela.
Administrativna suradnja
Članak 6.
Administrativna suradnja u smislu ovoga Zakona
podrazumijeva sljedeće:
1. razmjenu informacija na zahtjev
2. spontanu razmjenu informacija
3. obveznu automatsku razmjenu informacija
4. druge oblike administrativne suradnje i
5. uzajamnu pomoć pri naplati tražbina po osnovi poreza i drugih javnih
davanja.
Pravila protiv zlouporabe
Članak 6.a
Odredbe ovoga Zakona nisu provedene, ako se može zaključiti, uzimajući u obzir sve bitne čimbenike i okolnosti, da je jedna od glavnih svrha bilo kojih instrumenata, poslovnih transakcija, aktivnosti, shema, sporazuma, obveza ili događaja, dovela do izbjegavanja ili zlouporabe odredbi i obveza iz ovoga Zakona.
Postupanje po zahtjevima
Članak 7.
Zahtjevi u smislu ovoga Zakona zaprimljeni iz drugih država članica imaju jednaku važnost kao i vlastiti zahtjevi ili zahtjevi zaprimljeni od drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske.
Pristup informacijama koje se odnose na dubinsku analizu i na stvarnog vlasnika
Članak 7.a
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava može za potrebe učinkovitog praćenja postupaka dubinske analize koje primjenjuju izvještajne financijske institucije u smislu ovoga Zakona pristupiti mehanizmima, postupcima, dokumentima i informacijama kod subjekata koji provode dubinsku analizu, a koje se odnose na mjere dubinske analize stranaka u skladu s propisima kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, čuvanje evidencija o transakcijama, informacije o stvarnom vlasniku ili stvarnim vlasnicima koje se prikupljaju, obrađuju i čuvaju u skladu s propisima kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma.
(2) Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, u skladu s propisima koji uređuju sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, izravno su dostupni podaci koji se nalaze u Registru stvarnih vlasnika.
(3) Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, u skladu s propisima koji uređuju sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, dostupni su podaci o stvarnom vlasništvu koji se nalaze kod pravnih subjekata i upravitelja trusta ili s trustom izjednačenog subjekta stranog prava.
Službeni jezik
Članak 8.
(1) Svi zahtjevi u skladu s člancima 15. do 20. ovoga
Zakona i u skladu s člancima 36. do 38. ovoga Zakona i priloženi dokumenti mogu
biti sastavljeni na jeziku koji dogovore nadležna tijela država članica.
(2) Svi zahtjevi u skladu s člancima 39. do 55. ovoga Zakona i jedinstvene
ovršne isprave dostavljaju se na službenom jeziku države članice koja prima
zahtjev, ili se uz njih dostavlja prijevod na taj jezik.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni akti koji se dostavljaju u
skladu s člankom 43. ovoga Zakona mogu biti dostavljeni na službenom jeziku
države članice koja podnosi zahtjev.
(4) Kada se zahtjevu prilažu dokumenti osim onih koji su navedeni u stavcima 2.
i 3. ovoga članka, tijelo koje prima zahtjev može zatražiti od tijela koje
podnosi zahtjev prijevod tih dokumenata na službeni jezik države članice koja
prima zahtjev, ili bilo koji drugi jezik koji bilateralno dogovore dotične
države članice.
Povratna informacija
Članak 9.
(1) Kada porezno tijelo dostavlja informacije u skladu s
člancima 15. do 20. ovoga Zakona, može zatražiti od nadležnog tijela države
članice koje prima informacije da o tome pošalje povratnu informaciju.
(2) Ako se traži povratna informacija u skladu s člancima 15. do 20. ovoga
Zakona, porezno tijelo je obvezno, što je prije moguće, uzimajući u obzir
odredbe o poreznoj tajni iz općeg zakona kojim se uređuje odnos između poreznih
obveznika i poreznih tijela i propisa kojim se uređuje zaštita osobnih podataka,
dostaviti povratnu informaciju nadležnom tijelu države članice koje je
proslijedilo informacije, a najkasnije tri mjeseca nakon što je poznata
primjena zaprimljenih informacija.
(3) Porezno tijelo dostavlja odnosno zaprima povratne informacije o automatskoj
razmjeni informacija od drugih država članica jedanput godišnje, u skladu s
praktičnim dogovorima sklopljenim bilateralno.
Korištenje informacija i dokumenata
Članak 10.
(1) Informacije dobivene u skladu s ovim Zakonom mogu se
koristiti za utvrđivanje i naplatu poreza iz članka 4. ovoga Zakona, za
utvrđivanje i naplatu drugih tražbina iz članka 39. ovoga Zakona ili za
utvrđivanje i naplatu doprinosa za obvezna osiguranja. Informacije se mogu
koristiti i u sudskim i upravnim postupcima, pokrenutim zbog kršenja poreznog
prava.
(2) Informacije i dokumenti primljeni u skladu s ovim Zakonom mogu se koristiti
i u druge svrhe osim onih navedenih u stavku 1. ovoga članka, ako je to
dopustilo nadležno tijelo države članice koje dostavlja informacije. Takvo se
dopuštenje daje ako se informacije mogu koristiti u slične svrhe u državi
članici nadležnog tijela koje ih je dostavilo.
(3) Porezno tijelo može proslijediti informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga
članka trećoj državi članici ako je država članica koja je dostavila
informacije s tim suglasna. Smatra se da je država članica koja je dostavila
informacije suglasna ako se u roku od deset dana od zaprimanja obavijesti o
namjeri prosljeđivanja informacija ne usprotivi takvom prosljeđivanju.
(4) Informacije, izvješća, izjave i svi drugi dokumenti ili njihove ovjerene
preslike koji su dostavljeni poreznom tijelu u skladu s ovim Zakonom, mogu se
koristiti kao dokazni materijal jednako kao i slične informacije, izvješća,
izjave i ostali dokumenti od nekog tijela u Republici Hrvatskoj.
(5) Iznimno od stavaka 1. do 4. ovoga članka, informacije dobivene u skladu s
člancima 39. do 55. ovoga Zakona koriste se u skladu s člankom 54. ovoga
Zakona.
(6) Obveza čuvanja porezne tajne u skladu s općim zakonom kojim se uređuje
odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela odnosi se na informacije koje
se u skladu s ovim Zakonom razmjenjuju između država članica.
(7) Iznimno od stavaka od 1. do 6. ovoga članka, informacije dobivene u skladu
s člancima 32. i 33. ovoga Zakona mogu se koristiti za procjenu visoke razine
rizika transfernih cijena i ostalih rizika povezanih sa smanjenjem porezne
osnovice i premještanjem dobiti te za procjenu rizika neusklađenosti s
pravilima o transfernim cijenama između članova skupine multinacionalnih
poduzeća i prema potrebi za gospodarske i statističke analize. Usklađivanja
transfernih cijena od strane Ministarstva financija, Porezne uprave ne temelje
se na informacijama koje se razmjenjuju na temelju članaka 32. i 33. ovoga
Zakona.
(8) Informacije iz članaka 32. i 33. ovoga Zakona mogu se koristiti kao temelj
za daljnje provjere u odnosu na sporazume o transfernim cijenama skupine
multinacionalnih poduzeća ili u odnosu na druga porezna pitanja tijekom
poreznog nadzora na temelju kojih se mogu izvršiti odgovarajuća usklađenja
oporezive dobiti sastavnog subjekta skupine multinacionalnog poduzeća.
Ograničenja
Članak 11.
(1) Porezno tijelo je obvezno dostaviti nadležnom tijelu druge
države članice informacije u skladu s člancima 15. do 17. ovoga Zakona pod
uvjetom da je tijelo koje je zatražilo informacije iscrpilo uobičajene izvore
za dobivanje tih informacija.
(2) Porezno tijelo nije dužno provesti službene ili upravne radnje ili
dostaviti informacije ako je poduzimanje takvih radnji ili prikupljanje
informacija za svoje vlastite potrebe suprotno nacionalnom zakonodavstvu.
(3) Porezno tijelo može odbiti prosljeđivanje informacija ako država članica
koja je zatražila informacije nije u mogućnosti pružiti sličnu vrstu
informacija zbog zakonskih propisa.
(4) Porezno tijelo može odbiti prosljeđivanje informacija ako bi to dovelo do
otkrivanja poslovne, industrijske ili profesionalne tajne ili poslovnog procesa
te ako bi njihovo prosljeđivanje bilo suprotno javnom poretku.
(5) Porezno tijelo je obvezno obavijestiti nadležno tijelo države članice koje
je zatražilo informacije o razlozima za odbijanje zahtjeva za razmjenu
informacija.
(6) Bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama
iz članka 31. ovoga Zakona sklopljeni s trećim zemljama isključeni su iz
područja primjene automatske razmjene informacija iz članaka 32. i 33. ovoga
Zakona ako međunarodni porezni sporazum na temelju kojeg je dogovoren prethodni
sporazum o transfernim cijenama ne dopušta njegovo otkrivanje trećim stranama.
U slučaju da međunarodni porezni sporazum u skladu s kojim je dogovoren
prethodni sporazum o transfernim cijenama dopušta njegovo otkrivanje i nadležno
tijelo treće zemlje daje odobrenje za objavljivanje informacija, takvi bilateralni
ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama razmjenjivat će
se u skladu s člancima 18. do 20. ovoga Zakona.
(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka informacije iz članka 32. ovoga Zakona
koje se navode u zahtjevu koji je doveo do izdavanja bilateralnih ili
multilateralnih prethodnih sporazuma o transfernim cijenama razmjenjuju se u
skladu s člankom 32. stavkom 2. ovoga Zakona.
Standardni obrasci i elektronički formati
Članak 12.
(1) Povratna informacija iz članka 9. ovoga Zakona,
razmjena informacija na zahtjev iz članka 15. ovoga Zakona, spontana razmjena
informacija iz članka 18. ovoga Zakona, obvezna automatska razmjena informacija
iz članka 21. ovoga Zakona, prosljeđivanje obavijesti iz članka 43. ovoga
Zakona odvija se u elektroničkom obliku, na za to propisanim standardnim
obrascima.
(2) Standardnim obrascima mogu se priložiti izvješća, izjave i bilo koji drugi
dokumenti ili njihove ovjerene preslike.
(3) Standardni obrasci iz stavka 1. ovoga članka sadržavaju najmanje sljedeće
podatke:
a) ime/naziv, adresu i druge podatke bitne za utvrđivanja identiteta osobe na
koju se zahtjev odnosi
b) razlog zbog kojeg se informacija traži.
Razmjena informacija s trećim zemljama
Članak 13.
Porezno tijelo može prosljeđivati informacije vezano uz poreze iz članka 4. ovoga Zakona koje je primilo iz trećih zemalja nadležnim tijelima država članica, ako je to u skladu sa sporazumima koje je Republika Hrvatska sklopila s tim trećim zemljama.
Pojmovi
Članak 14.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće
značenje:
1. druga jurisdikcija je:
a. druga jurisdikcija koja s Republikom Hrvatskom ima sklopljen Mnogostrani
sporazum između nadležnih tijela o automatskoj razmjeni informacija o
financijskim računima na temelju Konvencije o uzajamnoj administrativnoj pomoći
u poreznim stvarima kako je izmijenjena i dopunjena protokolom kojim se mijenja
i dopunjuje Konvencija o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima
i koja na temelju sporazuma razmjenjuje informacije iz članka 26. ovoga Zakona
te je navedena na popisu objavljenom na službenim mrežnim stranicama Porezne
uprave
b. druga jurisdikcija s kojom je Europska unija sklopila sporazum na temelju
kojega ta država dostavlja informacije iz članka 26. ovoga Zakona, Ministarstvu
financija, Poreznoj upravi i koja je navedena na popisu koji je objavila
Europska komisija
2. porezno tijelo jest tijelo državne uprave, tijelo jedinice područne
(regionalne) samouprave ili tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su
djelokrugu poslovi utvrđivanja, nadzora i naplate poreza
3. nadležno tijelo države članice je tijelo države članice nadležno za
administrativnu suradnju u području poreza
4. povezana poduzeća znače kada jedno poduzeće izravno ili neizravno sudjeluje
u upravljanju, kontroli ili kapitalu drugog poduzeća ili ako iste osobe
sudjeluju, izravno ili neizravno, u upravljanju, kontroli ili kapitalu poduzeća
5. poduzeće podrazumijeva svaki oblik poslovanja.
DIO DRUGI
POGLAVLJE I.
RAZMJENA INFORMACIJA NA ZAHTJEV
Članak 15.
Razmjena informacija na zahtjev podrazumijeva razmjenu informacija na temelju zahtjeva države članice koja podnosi zahtjev državi članici koja prima zahtjev.
Članak 16.
(1) Porezno tijelo na zahtjev nadležnog tijela druge
države članice dostavlja sve informacije vezano uz poreze iz članka 4. ovoga
Zakona kojima raspolaže ili koje prikupi u službenim ili upravnim radnjama.
(2) Službene ili upravne radnje jesu svi nadzori, provjere i drugi postupci koje
poduzima porezno tijelo kako bi osiguralo ispravnu primjenu zakonskih propisa.
(3) Porezno tijelo poduzima sve službene ili upravne radnje potrebne za
pribavljanje informacija iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati obrazloženje za
poduzimanje određene službene ili upravne radnje. Ako porezno tijelo zauzme
stajalište da službene ili upravne radnje nisu potrebne, odmah će o svojim
razlozima obavijestiti tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev.
(5) Na izričit zahtjev nadležnog tijela države članice porezno tijelo će
dostaviti originalne dokumente, pod uvjetom da to nije suprotno važećim
propisima Republike Hrvatske.
Članak 17.
(1) Porezno tijelo dostavlja informacije iz članka 16.
stavka 1. ovoga Zakona što je prije moguće, a najkasnije 6 mjeseci od dana
primitka zahtjeva. Ako porezno tijelo raspolaže traženim informacijama,
prosljeđuje ih u roku najkasnije od dva mjeseca od dana primitka zahtjeva.
(2) U iznimnim slučajevima, porezno tijelo može s nadležnim tijelom države
članice koje podnosi zahtjev dogovoriti drugačije rokove od onih predviđenih u
stavku 1. ovoga članka.
(3) Porezno tijelo obvezno je odmah, a najkasnije u roku od sedam dana od
primitka zahtjeva, potvrditi primitak zahtjeva tijelu koje je podnijelo
zahtjev.
(4) Porezno tijelo je obvezno, u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva,
obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev o bilo kakvim nedostacima u zahtjevu
i o potrebi za dodatnim informacijama. U tom slučaju rokovi predviđeni u stavku
1. ovoga članka počinju teći dan nakon što je porezno tijelo primilo dodatne
informacije.
(5) Ako porezno tijelo nije u mogućnosti odgovoriti na zahtjev u roku iz stavka
1. ovoga članka, obvezno je odmah, a najkasnije u roku od tri mjeseca od
primitka zahtjeva, obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev o razlozima i
datumu do kojeg bi moglo poslati odgovor.
(6) Kada porezno tijelo ne raspolaže traženim informacijama i ne može
odgovoriti na zahtjev za informacije ili to odbija učiniti s osnova predviđenih
u članku 11. ovoga Zakona, obvezno je o razlozima obavijestiti nadležno tijelo
države članice koje je podnijelo zahtjev odmah, a najkasnije u roku od mjesec
dana od primitka zahtjeva.
POGLAVLJE II.
SPONTANA RAZMJENA INFORMACIJA
Članak 18.
Spontana razmjena informacija podrazumijeva nesustavnu dostavu informacija drugoj državi članici u bilo kojem trenutku i bez prethodnog zahtjeva.
Članak 19.
(1) Porezno tijelo obvezno je dostaviti informacije
vezano uz poreze iz članka 4. ovoga Zakona nadležnom tijelu svake druge države
članice:
1. ako porezno tijelo sumnja da postoji mogućnost gubitka poreza u drugoj
državi članici
2. ako je porezni obveznik ostvario pravo na smanjenje ili oslobođenje poreza u
Republici Hrvatskoj što bi moglo dovesti do povećanja poreza ili porezne obveze
u drugoj državi članici
3. ako se poslovne transakcije između poreznog obveznika u Republici Hrvatskoj
i poreznog obveznika u drugoj državi članici provode kroz jednu ili više
zemalja tako da rezultiraju uštedom poreza u Republici Hrvatskoj ili drugoj
državi članici ili u obje
4. ako porezno tijelo sumnja da ušteda poreza u jednoj državi članici proizlazi
iz fiktivnih prijenosa dobiti među povezanim društvima
5. ako bi informacije koje nadležno tijelo države članice proslijedi poreznom
tijelu mogle biti značajne za utvrđivanje poreznih obveza u državi članici koja
ih je proslijedila.
(2) Porezno tijelo može spontanom razmjenom dostaviti i sve druge informacije
koje bi mogle biti korisne nadležnim tijelima drugih država članica.
Članak 20.
(1) Porezno tijelo je obvezno informacije iz članka 19.
ovoga Zakona proslijediti nadležnom tijelu svake druge države članice što je
prije moguće, a najkasnije mjesec dana nakon što informacija postane dostupna.
(2) Porezno tijelo je obvezno odmah potvrditi primitak informacija iz članka
19. ovoga Zakona nadležnom tijelu koje ih je poslalo, a najkasnije unutar sedam
dana od dana primitka informacija.
POGLAVLJE III.
AUTOMATSKA RAZMJENA INFORMACIJA
Članak 21.
Automatska razmjena informacija podrazumijeva sustavnu dostavu unaprijed određenih informacija drugim državama članicama ili drugim jurisdikcijama o rezidentima tih država članica ili drugih jurisdikcija, bez prethodnog zahtjeva i u unaprijed utvrđenim redovitim razdobljima.
Odjeljak 1.
Automatska razmjena informacija o dostupnim vrstama dohotka i imovine
Članak 22.
(1) Automatska razmjena informacija o dostupnim vrstama
dohotka i imovine podrazumijeva sljedeće vrste dohotka i imovine, kako su
propisane u zakonodavstvu Republike Hrvatske:
1. dohodak od nesamostalnog rada
2. primitke članova upravnih odbora i upravnih vijeća
3. proizvode životnog osiguranja koji nisu obuhvaćeni drugim pravnim
instrumentima razmjene informacija i drugim sličnim mjerama Europske unije
4. mirovine
5. vlasništvo nad nekretninama i dohodak od imovine i imovinskih prava.
(2) Automatska razmjena informacija iz stavka 1. ovoga članka provodi se
najmanje jedanput godišnje, u roku od šest mjeseci istekom poreznog razdoblja
tijekom kojeg su informacije postale dostupne.
Članak 23.
(1) Porezna uprava može ukazati nadležnom tijelu druge države
članice da ne želi primati informacije o određenim vrstama dohotka i imovine iz
članka 22. stavka 1. ovoga Zakona ili da ne želi primati informacije o dohotku
ili imovini koje ne prelaze određeni iznos. O navedenom Ministarstvo financija,
Porezna uprava izvješćuje Europsku komisiju.
(2) Smatrat će se da Ministarstvo financija, Porezna uprava ne želi primati
informacije u skladu s člankom 22. stavkom 1. ovoga Zakona ako ne izvijesti
Europsku komisiju o bilo kojoj pojedinoj vrsti dohotka ili imovine za koju ima
dostupne informacije.
Obveze prema Europskoj komisiji
Članak 24.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava izvješćuje
Europsku komisiju o vrstama dohotka i imovine navedenim u članku 22. stavku 1.
ovoga Zakona za koje ima dostupne informacije.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava će izvijestiti Europsku komisiju o
svim naknadnim promjenama nastalim vezano uz dostupnost pojedinih vrsta
dohodaka i imovine iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava obvezna je svake godine dostavljati
Europskoj komisiji statističke podatke o opsegu automatske razmjene
informacija, te godišnju procjenu učinkovitosti izvršene automatske razmjene
podataka sukladno propisanom obrascu.
Primjene sporazuma
Članak 25.
Ako se Ministarstvo financija, Porezna uprava putem zaključenih bilateralnih ili multilateralnih sporazuma dogovori s drugim državama članicama o automatskoj razmjeni informacija za dodatne vrste dohotka i imovine, obvezna je o tome obavijestiti Europsku komisiju što te sporazume čini dostupnim svim drugim državama članicama.
Odjeljak 2.
Automatska razmjena informacija o financijskim računima
Članak 26.
Automatska razmjena informacija o financijskim računima obuhvaća
sljedeće informacije:
1. ime i prezime, adresu, državu rezidentnosti, osobni identifikacijski broj
(OIB), porezni identifikacijski broj ili više njih, datum i mjesto rođenja (u
slučaju fizičke osobe) svake osobe o kojoj se izvješćuje i koja je imatelj
računa i, u slučaju subjekta koji je imatelj računa i za koji je nakon primjene
pravila dubinske analize utvrđeno da ima jednu ili više osoba koje nad njim
imaju kontrolu, a koje su osobe o kojima se izvješćuje, naziv, adresu, državu
rezidentnosti, osobni identifikacijski broj (OIB), porezni identifikacijski
broj subjekta ili više subjekata te ime i prezime, adresu, državu
rezidentnosti, osobni identifikacijski broj (OIB), porezni identifikacijski
broj ili više njih, datum i mjesto rođenja svake osobe o kojoj se izvješćuje
2. broj računa (ili ako nema broja računa, funkcionalno istovjetnu oznaku)
3. naziv i identifikacijski broj (ako postoji) izvještajne financijske
institucije
4. stanje računa ili vrijednost (uključujući, u slučaju ugovora o osiguranju
ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti
police, novčanu ili otkupnu vrijednost) na kraju relevantne kalendarske godine
ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja ili ako je tijekom te godine
ili tog razdoblja račun zatvoren, informaciju o zatvaranju računa
5. u slučaju skrbničkog računa:
ukupan bruto iznos kamata, ukupan bruto iznos dividendi i ukupan bruto iznos
drugog prihoda ostvarenog od imovine na računu, u svakom slučaju ono što je
plaćeno ili pripisano na račun (ili u vezi s računom) tijekom kalendarske
godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja i
ukupne bruto primitke od prodaje ili otkupa financijske imovine, plaćene ili
pripisane na račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg
izvještajnog razdoblja u kojem je izvještajna financijska institucija djelovala
kao skrbnik, broker, opunomoćenik ili zastupnik imatelja računa po nekoj drugoj
osnovi
6. u slučaju depozitnog računa, ukupan bruto iznos kamata plaćenih ili
pripisanih na račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg
izvještajnog razdoblja i
7. u slučaju računa koji nije naveden u točki 5. ili 6. ovoga stavka, ukupan
bruto iznos plaćen ili pripisan na račun imatelja računa tijekom kalendarske
godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja u kojem je izvještajna
financijska institucija obveznik ili dužnik, uključujući zbirni iznos isplata
po osnovi otkupa imatelju računa tijekom kalendarske godine ili drugog
odgovarajućeg izvještajnog razdoblja.
Članak 27.
(1) Informacije iz članka 26. ovoga Zakona koje se odnose
na rezidente država članica ili drugih jurisdikcija izvještajne financijske
institucije obvezne su prikupljati u skladu s pravilima izvješćivanja i
dubinske analize, te dostaviti Ministarstvu financija, Poreznoj upravi do 30.
lipnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.
(2) Ako izvještajne financijske institucije u kalendarskoj godini za koju se
izvješćuje nisu identificirale račune o kojima se izvješćuje, obvezne su o tome
obavijestiti Ministarstvo financija, Poreznu upravu u roku iz stavka 1. ovoga
članka.
(3) Izvještajne financijske institucije vode evidencije o svim poduzetim
koracima i dokazima koji se upotrebljavaju za prikupljanje informacija iz
članka 26. ovoga Zakona u skladu s pravilima izvješćivanja i dubinske analize.
Članak 28.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava i izvještajne
financijske institucije smatraju se voditeljima zbirke osobnih podataka u
skladu s propisom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
(2) Izvještajne financijske institucije obavještavaju osobu o kojoj se
izvješćuje da će informacije iz članka 26. ovoga Zakona a koje se na nju odnose
prikupljati i dostavljati u skladu s ovim Zakonom, te pružaju toj osobi sve
informacije u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka
dovoljno rano kako bi osoba mogla ostvariti svoja prava na zaštitu podataka, u
svakom slučaju prije nego što dotična izvještajna financijska institucija
dostavi informacije iz članka 26. ovoga Zakona Ministarstvu financija, Poreznoj
upravi.
Članak 29.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava automatskom
razmjenom dostavlja informacije iz članka 26. ovoga Zakona nadležnim tijelima
država članica ili drugih jurisdikcija, koje se odnose na porezno razdoblje, do
30. rujna tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.
(2) Automatska razmjena informacija iz stavka 1. ovoga članka odvija se
elektroničkim putem u propisanom formatu objavljenom na mrežnim stranicama
Ministarstva financija, Porezne uprave.
(3) Izvještajne financijske institucije mogu koristiti vanjske pružatelje
usluga radi izvršavanja obveza iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, ali su te
obveze i nadalje odgovornost izvještajnih financijskih institucija.
(4) Ministarstvo financija, Porezna uprava osigurava da neizvještajne financijske
institucije i isključeni računi udovoljavaju svim zahtjevima sukladno pravilima
dubinske analize i po potrebi ažurira Popis iz stavka 5. ovoga članka.
(5) Ministar financija će za potrebe provedbe ovoga članka pravilnikom
propisati pojmove, pravila izvješćivanja i dubinske analize i Popis subjekata
koje treba tretirati kao neizvještajne financijske institucije i kao isključene
račune u skladu s pravilima dubinske analize.
Odjeljak 3.
Automatska razmjena informacija o prethodnim poreznim mišljenima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama
Članak 30.
(1) Prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom
u smislu ovoga Zakona podrazumijeva svaki sporazum, priopćenje ili svaki drugi
instrument ili mjeru sa sličnim učincima, uključujući ono izdano, izmijenjeno
ili obnovljeno u okviru poreznog nadzora, a koje ispunjava sljedeće uvjete:
1. izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno od strane Ministarstva financija,
Porezne uprave, neovisno o tome primjenjuje li se ono uistinu
2. izdano je, izmijenjeno ili obnovljeno za određenu osobu ili grupu osoba, i
na njega se ta osoba ili skupina osoba ima pravo pozvati
3. odnosi se na tumačenje ili primjenu pravne ili administrativne odredbe u
vezi s primjenom ili provedbom poreznih zakona
4. odnosi se na prekograničnu transakciju ili pitanje uspostavlja li se
obavljanjem djelatnosti osobe u drugoj jurisdikciji stalna poslovna jedinica i
5. donosi se prije transakcija ili obavljanja djelatnosti u drugoj jurisdikciji
koje bi se mogle smatrati uspostavom stalne poslovne jedinice ili prije
podnošenja porezne prijave za razdoblje u kojem su transakcija, niz transakcija
ili djelatnosti obavljene.
(2) Prekogranična transakcija u smislu ovoga članka može podrazumijevati, ali
ne isključivo, ulaganje, isporuku robe, usluga, financiranja ili korištenje
materijalne ili nematerijalne imovine i ne mora izravno uključivati osobu kojoj
je upućeno prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom.
(3) Prekogranična transakcija u smislu ovoga članka podrazumijeva transakciju
ili niz transakcija:
1. u kojima neke od stranaka koje sudjeluju u transakciji ili nizu transakcija
nisu rezidenti u svrhu oporezivanja u državi članici koja izdaje, mijenja ili
obnavlja prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom
2. u kojima je neka od stranaka koje sudjeluju u transakciji ili nizu
transakcija istodobno rezident u svrhu oporezivanja u više jurisdikcija
3. u kojima jedna od stranaka koje sudjeluju u transakciji ili nizu transakcija
posluje u drugoj jurisdikciji preko stalne poslovne jedinice, a ta je
transakcija ili niz transakcija dio poslovanja ili cjelokupno poslovanje stalne
poslovne jedinice. Prekogranična transakcija ili niz transakcija obuhvaća i
sporazume koje jedna osoba sklapa u pogledu poslovanja u drugoj jurisdikciji
koje obavlja preko stalne poslovne jedinice ili
4. takva transakcije ili niz transakcija imaju prekogranični učinak.
Članak 31.
(1) Prethodni sporazum o transfernim cijenama u smislu
ovoga Zakona podrazumijeva svaki sporazum, priopćenje ili drugi instrument ili
mjeru sa sličnim učincima, uključujući onaj izdan, izmijenjen ili obnovljen u
okviru poreznog nadzora, a koji ispunjava sljedeće uvjete:
1. izdan je, izmijenjen ili obnovljen od strane Ministarstva financija, Porezne
uprave, neovisno o tome primjenjuje li se on uistinu
2. izdan je, izmijenjen ili obnovljen za određenu osobu ili skupinu osoba, i na
njega se ta ista osoba ili skupina osoba ima pravo pozvati i
3. prije nastanka prekograničnih transakcija između povezanih poduzeća utvrđuje
odgovarajući skup kriterija za određivanje transfernih cijena za te transakcije
ili uređuje raspodjelu dobiti prema stalnoj poslovnoj jedinici.
(2) Transferne cijene u smislu ovoga članka su cijene po kojima poduzeće
prenosi materijalnu ili nematerijalnu imovinu ili pruža usluge povezanim
poduzećima.
(3) Prekogranična transakcija u smislu ovoga članka podrazumijeva transakciju
ili niz transakcija u kojima sudjeluju povezana poduzeća koja nisu sva
rezidenti u svrhu oporezivanja na području iste jurisdikcije ili kod kojih
određena transakcija ili niz transakcija imaju prekogranični učinak.
Članak 32.
(1) Automatska razmjena informacija iz stavka 2. ovoga
članka obuhvaća sljedeće informacije:
1. podatke o osobi, osim o fizičkoj osobi, i prema potrebi o skupini osoba
kojoj pripada
2. sažetak sadržaja prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili
prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, uključujući apstraktni opis
relevantnih poslovnih aktivnosti ili transakcija ili niza transakcija, na način
da se ne otkriva trgovinska, industrijska ili poslovna tajna, trgovinski
postupak ili informacije koje bi bile u suprotnosti s javnim poretkom
3. datume izdavanja, izmjene ili obnove prethodnog poreznog mišljenja s
prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama
4. datum početka važenja prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom
ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, ako je naveden
5. datum prestanka važenja prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim
učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, ako je naveden
6. vrstu prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog
sporazuma o transfernim cijenama
7. iznos transakcije ili niza transakcija prethodnog poreznog mišljenja s
prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, ako se
takav iznos navodi u prethodnom poreznom mišljenju s prekograničnim učinkom ili
prethodnom sporazumu o transfernim cijenama
8. opis kriterija koji se primjenjuju za utvrđivanje transfernih cijena ili
samu transfernu cijenu u slučaju prethodnog sporazuma o transfernim cijenama
9. opis metode koja se primjenjuje za određivanje transfernih cijena ili samu
transfernu cijenu u slučaju prethodnog sporazuma o transfernim cijenama
10. u danom slučaju podatke prema drugim državama članicama, na koje bi
prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o
transfernim cijenama mogli utjecati
11. u danom slučaju identifikacijske podatke za svaku osobu, osim fizičkih
osoba, u drugim državama članicama, na koje bi prethodno porezno mišljenje s
prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o transfernim cijenama mogao
utjecati (pri čemu treba navesti s kojom su državom članicom te osobe povezane)
i
12. podatak o tome temelji li se dostavljena informacija na samom prethodnom
poreznom mišljenju s prekograničnim učinkom ili prethodnom sporazumu o transfernim
cijenama ili na zahtjevu iz članka 11. stavka 7. ovoga Zakona.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava automatskom razmjenom dostavlja
nadležnim tijelima država članica i Europskoj komisiji informacije o prethodnim
poreznim mišljenjima iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona i prethodnim
sporazumima o transfernim cijenama iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona koja su
izdana, izmijenjena ili obnovljena nakon 31. prosinca 2016. Ministarstvo
financija, Porezna uprava informacije iz stavka 1. točaka 1., 2., 8. i 11.
ovoga članka ne dostavlja Europskoj komisiji.
(3) Stavak 2. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju kada se prethodno
porezno mišljenje s prekograničnim učinkom odnosi isključivo na porezna pitanja
jedne ili više fizičkih osoba.
Članak 33.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava automatskom
razmjenom dostavlja informacije iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona nadležnim
tijelima drugih država članica u roku od tri mjeseca nakon završetka polovine
kalendarske godine tijekom koje su izdana, izmijenjena ili obnovljena prethodna
porezna mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazumi o
transfernim cijenama.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava može u skladu s člankom 15. ovoga
Zakona zatražiti dodatne informacije, uključujući cjeloviti tekst prethodnog
poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o
transfernim cijenama. Ministarstvo financija, Porezna uprava dostavit će drugoj
državi članici iste te informacije ako ta država članica dokaže da je to za nju
relevantno.
Odjeljak 4.
Automatska razmjena informacija o izvješćima po državama
Članak 34.
(1) Izvješće po državama obuhvaća sljedeće informacije o skupini multinacionalnih poduzeća:
1. objedinjene informacije o iznosu prihoda, dobiti (gubitku) prije oporezivanja, plaćenom porezu na dobit, obračunatom porezu na dobit, prijavljenom kapitalu, akumuliranoj (zadržanoj) dobiti, broju zaposlenika i materijalnoj imovini koja nije novac ili novčani ekvivalent za svaku jurisdikciju u kojoj posluje skupina multinacionalnih poduzeća
2. identifikaciju svakog sastavnog subjekta skupine multinacionalnih poduzeća utvrđujući jurisdikciju rezidentnosti tog sastavnog subjekta i jurisdikciju prema čijem je zakonodavstvu sastavni subjekt ustrojen ako je ista različita od jurisdikcije rezidentnosti te opseg glavne poslovne djelatnosti ili drugih djelatnosti sastavnog subjekta.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava automatskom razmjenom dostavlja izvješće po državama iz stavka 1. ovoga članka nadležnim tijelima drugih država članica i jurisdikcija izvan Europske unije koje primjenjuju sporazum između nadležnih tijela čija je Republika Hrvatska stranka u kojima je, na temelju informacija iz izvješća po državama, najmanje jedan sastavni subjekt skupine multinacionalnih poduzeća rezident u svrhu oporezivanja ili porezni obveznik u pogledu djelatnosti koju obavlja putem stalne poslovne jedinice.
Članak 35.
(1) Skupine multinacionalnih poduzeća čiji ukupni konsolidirani prihod skupine u prethodnoj poreznoj godini prelazi iznos od 750 milijuna eura ili iznos u drugoj valuti koji odgovara navedenom iznosu i čija su krajnja matična društva u svrhu oporezivanja rezidenti Republike Hrvatske ili drugi sastavni subjekti skupine multinacionalnih poduzeća obvezni su Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti izvješće po državama iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona u roku od 12 mjeseci od posljednjeg dana porezne godine za koju se izvješće po državama podnosi.
(2) Automatska razmjena informacija iz stavka 1. ovoga članka odvija se u roku od 15 mjeseci od posljednjeg dana porezne godine za koju se izvješće po državama podnosi. Prvo izvješće po državama dostavlja se za poreznu godinu koja počinje 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma, u roku od 18 mjeseci od posljednjeg dana te porezne godine.
(3) Ministar financija pravilnikom će urediti sadržaj, oblik i pravila za ispunjavanje izvješća po državama potrebne za provedbu automatske razmjene informacija o izvješćima po državama.
POGLAVLJE IV.
DRUGI OBLICI ADMINSITRATIVNE SURADNJE
Nazočnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u službenim ili upravnim radnjama
Članak 36.
(1) Na temelju dogovora između nadležnog tijela države
članice koje podnosi zahtjev i poreznog tijela, a u skladu s pravilima koje
utvrdi porezno tijelo, ovlašteni službenici tijela države članice koje podnosi
zahtjev, u cilju razmjene informacija vezano uz poreze iz članka 4. ovoga
Zakona mogu biti:
1. nazočni u službenim prostorijama poreznog tijela
2. nazočni tijekom službenih ili upravnih radnji koje se provode na području
Republike Hrvatske.
(2) Ako su zatražene informacije vezano uz poreze iz članka 4. ovoga Zakona
sadržane u dokumentaciji dostupnoj službenicima poreznog tijela, preslike te
dokumentacije dat će se službenicima tijela države članice koje podnosi
zahtjev.
(3) Ovlašteni službenici druge države članice iz stavka 1. ovoga članka nazočni
u Republici Hrvatskoj moraju se predstaviti predočenjem pisanog ovlaštenja, u
kojem se navodi njihov identitet i službeni položaj.
(4) Porezno tijelo može u skladu sa stavcima 1., 2., i 3. ovoga članka
podnositi vlastite zahtjeve nadležnim tijelima drugih država članica.
Usporedni nadzori
Članak 37.
(1) U cilju razmjene informacija, porezno tijelo može, s
jednim ili više nadležnih tijela država članica, dogovoriti provođenje
usporednih nadzora, svako prema svojoj nadležnosti, ako im je to u zajedničkom
interesu ili ako im se interesi nadopunjuju.
(2) Porezno tijelo obvezno je obavijestiti nadležna tijela drugih država
članica o svim slučajevima za koje predlaže usporedni nadzor i obrazložiti
svoje razloge.
(3) Porezno tijelo samostalno određuje osobe koje namjerava predložiti za
usporedni nadzor.
(4) Porezno tijelo odredit će razdoblje za provođenje nadzora iz stavka 1.
ovoga članka.
(5) Porezno tijelo odlučuje o tome želi li sudjelovati u usporednim nadzorima
te o tome obvezno obavještava nadležno tijelo države članice koje je predložilo
usporedni nadzor.
(6) Porezno tijelo imenuje predstavnika odgovornog za praćenje i koordinaciju
provođenja usporednog nadzora.
Zahtjev za prosljeđivanje obavijesti
Članak 38.
(1) Porezno tijelo na zahtjev nadležnog tijela države
članice u skladu s odredbama o dostavi akata iz općeg zakona kojim se uređuje
odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela obavještava tuzemnog
primatelja o svim poreznim aktima nadležnog tijela države članice koje podnosi zahtjev,
a koji se odnose na primjenu članka 4. ovoga Zakona.
(2) Porezno tijelo je obvezno odmah obavijestiti nadležno tijelo države članice
o poduzetim radnjama, a osobito o datumu dostave poreznog akta tuzemnom
primatelju.
(3) Porezno tijelo može od nadležnog tijela druge države članice zatražiti da
obavijesti primatelja u toj državi članici o svim poreznim aktima koji se
odnose na primjenu članka 4. ovoga Zakona.
(4) Porezno tijelo podnosi zahtjev za prosljeđivanje obavijesti u skladu s
odredbama iz ovoga članka samo kada nije u mogućnosti dostaviti porezni akt u
skladu s odredbama o dostavi akata iz općeg zakona kojim se uređuje odnos
između poreznih obveznika i poreznih tijela ili kada bi takva dostava
obavijesti uzrokovala nerazmjerne poteškoće.
(5) U zahtjevima za prosljeđivanje obavijesti navodi se predmet poreznog akta o
kojem se dostavlja obavijest, ime i adresa primatelja, te sve druge informacije
koje mogu olakšati identifikaciju primatelja.
POGLAVLJE V.
UZAJAMNA POMOĆ PRI NAPLATI TRAŽBINA PO OSNOVI POREZA I DRUGIH JAVNIH DAVANJA TE PRI PROVEDBI DRUGIH MJERA
Područje primjene
Članak 39.
(1) Na zahtjev nadležnog tijela države članice, porezno
tijelo pruža pomoć pri naplati tražbina nastalih u drugoj državi članici, i to
za:
1. sve poreze i druga javna davanja bilo koje vrste koje utvrđuje država
članica ili koji se utvrđuju u ime Europske unije
2. povrate, interventna plaćanja i druge zahtjeve koji čine dio sustava ukupnog
ili djelomičnog financiranja Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EAGF)
i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD), uključujući iznose
koji s tim u vezi trebaju biti naplaćeni
3. namete i ostala davanja koja trebaju biti osigurana u okviru zajedničke
organizacije tržišta šećera.
(2) Osim na tražbine iz stavka 1. ovoga članka, ovo poglavlje odnosi se i na:
1. novčane kazne te upravne i druge pristojbe koje se odnose na utvrđivanje i
naplatu tražbine iz stavka 1. ovoga članka
2. pristojbe za potvrde i slične isprave koje se izdaju u upravnim poreznim i
carinskim postupcima
3. kamate i troškove u vezi s tražbinama iz stavka 1. ovoga članka ili točaka
1. ili 2. ovoga stavka.
(3) Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:
1. doprinose za obvezna osiguranja koji se plaćaju državi članici
2. pristojbe koje nisu navedene u stavku 2. ovoga članka
3. davanja ugovorne naravi
4. novčane kazne u kaznenom postupku ili druge novčane kazne za kaznena djela
koje nisu obuhvaćene stavkom 2. ovoga članka.
Razmjena informacija na zahtjev
Članak 40.
(1) Porezno tijelo je u svrhu naplate tražbina iz članka
39. ovoga Zakona dužno dostaviti informacije nadležnom tijelu druge države
članice na njezin zahtjev te poduzeti sve službene ili upravne radnje potrebne
za njihovo prikupljanje.
(2) U svrhu naplate tražbina iz članka 39. ovoga Zakona, porezno tijelo podnosi
vlastite zahtjeve za informacijama nadležnim tijelima drugih država članica.
(3) Porezno tijelo nije dužno dostaviti informacije iz stavka 1. ovoga članka:
1. ako je to suprotno nacionalnom zakonodavstvu
2. ako bi to dovelo do otkrivanja poslovnih, industrijskih ili profesionalnih
tajni
3. ako bi njihovo prosljeđivanje dovelo u pitanje sigurnost ili bi bilo
suprotno javnom poretku Republike Hrvatske.
(4) Porezno tijelo obvezno je obavijestiti nadležno tijelo države članice koje
je podnijelo zahtjev o razlozima za odbijanje zahtjeva za informacijama.
Razmjena informacija bez prethodnog zahtjeva
Članak 41.
Ako porezno tijelo obavlja povrat poreza ili carina, osim poreza na dodanu vrijednost, rezidentu druge države članice ili osobi sa sjedištem u drugoj državi članici, o tome može obavijestiti nadležno tijelo države članice čiji je rezident ili osoba sa sjedištem u toj državi primatelj povrata.
Nazočnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u postupku po zahtjevu države članice
Članak 42.
(1) Porezno tijelo može dogovoriti s nadležnim tijelom
države članice koje podnosi zahtjev da u skladu s pravilima koje utvrdi porezno
tijelo ovlašteni službenici tijela druge države članice mogu:
1. biti nazočni u službenim prostorijama poreznog tijela
2. biti nazočni tijekom provođenja službenih ili upravnih radnji na području
Republike Hrvatske
3. pomoći ovlaštenim službenicima poreznog tijela tijekom sudskih postupaka u
Republici Hrvatskoj.
(2) Ovlašteni službenici nadležnog tijela države članice koji sudjeluju u
postupku iz stavka 1. ovoga članka obvezni su predočiti pisano ovlaštenje u
kojem se navodi njihov identitet i službeni položaj.
(3) U skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka, porezno tijelo podnosi vlastite
zahtjeve nadležnom tijelu druge države članice.
Zahtjev za prosljeđivanje obavijesti
Članak 43.
(1) Porezno tijelo je obvezno, na zahtjev nadležnog
tijela države članice, a u skladu s odredbama o dostavi akata iz općeg zakona
kojim se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela,
obavijestiti tuzemnog primatelja o svim aktima, koje je proslijedila država
članica, a koji se odnose na tražbine iz članka 39. ovoga Zakona ili njihovu
naplatu.
(2) Porezno tijelo je obvezno odmah obavijestiti nadležno tijelo države članice
koje je podnijelo zahtjev o poduzetim radnjama i o datumu dostave akata
tuzemnom primatelju.
(3) Porezno tijelo podnosi zahtjev za prosljeđivanje obavijesti nadležnom
tijelu države članice u skladu s ovim člankom kada nije u mogućnosti dostaviti
obavijest primatelju u drugoj državi članici.
(4) Uz zahtjev za prosljeđivanje obavijesti iz ovoga članka dostavlja se
standardni obrazac koji sadržava najmanje sljedeće podatke:
1. ime/naziv, adresu i druge podatke bitne za utvrđivanje identiteta primatelja
2. razlog prosljeđivanja obavijesti i rok za dostavu obavijesti
3. opis akata u prilogu te vrstu i iznos dotične tražbine te
4. ime/naziv, adresu i druge podatke o tijelu koje je nadležno za akte koji se
dostavljaju, te ako je različito, podatke o tijelu gdje se mogu dobiti daljnje
informacije o aktima koji se dostavljaju ili mogućnostima za osporavanje obveze
plaćanja.
Primljeni zahtjevi za naplatu
Članak 44.
(1) Na zahtjev nadležnog tijela države članice, porezno
tijelo je obvezno, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, poduzeti mjere
naplate tražbine tijela koje je podnijelo zahtjev.
(2) Sa zahtjevom iz druge države članice postupa se kao i s domaćim zahtjevom.
(3) Jedinstvena ovršna isprava iz članka 46. ovoga Zakona temelj je za postupak
naplate u Republici Hrvatskoj. Uz zahtjev za naplatu tražbine mogu se dostaviti
i drugi dokumenti o tražbini izdani u državi članici koja je podnijela zahtjev.
(4) Porezno tijelo će obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je
podnijelo zahtjev o poduzetim mjerama i ostvarenim rezultatima po zahtjevu za
naplatu s dužnom pažnjom svakih 6 mjeseci od datuma primitka zahtjeva do
potpune naplate ili obustave postupka.
(5) Porezno tijelo može, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, odobriti
poreznom dužniku odgodu plaćanja ili plaćanje u obrocima i na to može
obračunati kamate. O svakoj takvoj odluci će obavijestiti nadležno tijelo
države članice koje je podnijelo zahtjev.
(6) Od datuma primitka zahtjeva za naplatu, porezno tijelo će, u skladu s
nacionalnim zakonodavstvom, obračunavati zatezne kamate.
(7) Porezno tijelo doznačuje nadležnom tijelu države članice koje podnosi
zahtjev naplaćene iznose tražbina i kamata.
(8) Tražbine se naplaćuju u kunama.
Vlastiti zahtjevi za naplatu
Članak 45.
(1) Porezno tijelo može nadležnom tijelu druge države
članice dostaviti zahtjev za naplatu tražbina navedenih u jedinstvenoj ovršnoj
ispravi iz članka 46. ovoga Zakona.
(2) Prije podnošenja zahtjeva za naplatu, porezno tijelo je obvezno primijeniti
odgovarajuće postupke naplate propisane u Republici Hrvatskoj, osim u sljedećim
situacijama:
1. kada je razvidno da u Republici Hrvatskoj nema imovine iz koje se tražbina
može naplatiti ili da takav postupak neće osigurati naplatu tražbine u
cijelosti te kada porezno tijelo raspolaže saznanjima da porezni dužnik
raspolaže imovinom u državi članici kojoj se dostavlja zahtjev za naplatu
2. kada bi pokretanje takvog postupka u Republici Hrvatskoj uzrokovalo
nerazmjerne poteškoće.
(3) Uz svaki zahtjev za naplatu prilaže se jedinstvena ovršna isprava iz članka
46. ovoga Zakona. Uz zahtjev za naplatu tražbine mogu se dostaviti i drugi
dokumenti koji se odnose na tražbinu.
(4) Čim porezno tijelo stekne bitna saznanja o predmetu po kojem je
proslijedilo zahtjev za naplatu, dostavit će ih tijelu koje je primilo zahtjev.
Jedinstvena ovršna isprava
Članak 46.
(1) Jedinstvena ovršna isprava propisana općim zakonom
kojim se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela temeljem
koje je moguća naplata tražbina iz članka 39. ovoga Zakona u državi članici
koja prima zahtjev, sadržajem upućuje na temeljnu ovršnu ispravu i jedina je
osnova za naplatu i mjere osiguranja koje se poduzimaju u državi članici koja
prima zahtjev.
(2) Jedinstvena ovršna isprava sadržava najmanje sljedeće podatke:
1. podatke koji upućuju na temeljnu ovršnu ispravu, opis i vrstu tražbine,
razdoblje na koje se tražbina odnosi, sve datume važne za postupak naplate
tražbina iz članka 39. ovoga Zakona te iznos tražbine koji se potražuje i
njegove sastavne dijelove, odnosno glavnicu, obračunate kamate i druge troškove
postupka naplate
2. ime/naziv i druge podatke bitne za utvrđivanje identiteta poreznog dužnika
3. ime/naziv i adresu i druge detalje o tijelu koje je nadležno za utvrđivanje
tražbine, te ako je različito, o tijelu koje je nadležno za davanje informacija
o tražbinama i mogućnostima za njihovo osporavanje.
Zahtjev za mjere osiguranja
Članak 47.
(1) U slučaju osporavanja tražbine ili ovršne isprave u
državi članici koja podnosi zahtjev u vrijeme podnošenja zahtjeva ili kada
tražbina još uvijek nije predmetom ovršne isprave u državi članici koja podnosi
zahtjev, porezno tijelo poduzima mjere osiguranja u skladu s odredbama o
mjerama osiguranja koje uređuje, opći zakon kojim se uređuje odnos između
poreznih obveznika i poreznih tijela na zahtjev nadležnog tijela države
članice. Dokument koji se prilaže uz zahtjev za mjere osiguranja ne podliježe postupku
priznavanja, dopunjavanja ili zamjene u Republici Hrvatskoj te je isti podoban
za provođenje mjera osiguranja. Država članica koja podnosi zahtjev dužna je
bez odlaganja, po okončanju spora, dostaviti državi članici koja prima zahtjev
ovršnu ispravu, odnosno izmijenjenu ovršnu ispravu koja više ne može biti
osporena.
(2) Porezno tijelo može dostaviti zahtjev kojim se od druge države članice
traže mjere osiguranja kada su tražbina ili ovršna isprava u Republici
Hrvatskoj osporene u vrijeme podnošenja zahtjeva. Dokument koji se odnosi na
tražbinu prilaže se uz zahtjev za provođenje mjera osiguranja.
(3) Odredbe o zahtjevima za naplatu na odgovarajući se način primjenjuju i na
zahtjeve za mjere osiguranja.
Nadležnost u sporovima
Članak 48.
(1) Sporovi u vezi s tražbinom i temeljnom ovršnom
ispravom u državi članici koja podnosi zahtjev ili u vezi s jedinstvenom
ovršnom ispravom u državi članici koja prima zahtjev, kao i sporovi u vezi s
valjanosti službene obavijesti nadležnog tijela države članice koja je
podnijela zahtjev, u nadležnosti su tijela države članice koja podnosi zahtjev.
(2) Zainteresirana strana je dužna postupak osporavanja iz stavka 1. ovoga
članka pokrenuti pred nadležnim tijelom države članice koja je podnijela
zahtjev u skladu s njezinim važećim zakonskim propisima.
(3) Sporovi u vezi s mjerama naplate poduzetim u Republici Hrvatskoj ili u vezi
s valjanosti obavijesti poreznog tijela vode se pred nadležnim tijelom
Republike Hrvatske u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.
(4) Kada je postupak iz stavka 1. ovoga članka pokrenut pred nadležnim tijelom
Republike Hrvatske, porezno tijelo o tome obavještava nadležno tijelo države
članice koje je primilo zahtjev i navodi koji dio tražbine nije osporen.
(5) Kada porezno tijelo od nadležnog tijela države članice koje je podnijelo
zahtjev ili od zainteresirane strane dobije informaciju o postupcima iz stavka
1. ovoga članka, bez odgađanja će zastati s ovršnim postupkom nad osporenim
dijelom tražbine, do donošenja rješenja nadležnog tijela države članice u toj
stvari. Nadležno tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev može, u ovim
slučajevima, zatražiti poduzimanje mjera osiguranja naplate u skladu sa stavkom
6. ovoga članka.
(6) Na zahtjev nadležnog tijela države članice koje je podnijelo zahtjev ili
kada porezno tijelo iz nekog drugog razloga smatra potrebnim, porezno tijelo
može poduzeti mjere osiguranja naplate sukladno odredbama iz općeg zakona kojim
se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela.
(7) Zahtjevi za naplatu mogu sadržavati osporenu tražbinu ili njezin dio, ako
je to u skladu sa zakonskim propisima i važećom službenom praksom u državi
članici koja prima zahtjev. Svaki takav zahtjev mora biti obrazložen. Ako je
spor okončan u korist poreznog dužnika, tijelo koje je podnijelo zahtjev dužno
je izvršiti povrat naplaćenih iznosa, kao i svake druge dospjele naknade, u
skladu s važećim zakonskim propisima države članice koja je primila zahtjev.
(8) Ako je između Republike Hrvatske i druge države članice pokrenut postupak
zaključivanja sporazuma o međusobnoj suradnji i ako bi ishod postupka mogao
utjecati na tražbinu u vezi s kojom je zatražena pomoć, mjere naplate se
privremeno obustavljaju ili se s njima zastaje do završetka postupka, osim u
slučaju žurnosti zbog prijevare ili nesolventnosti. Ako su mjere naplate
obustavljene ili je doneseno rješenje o zastoju, primjenjuje se stavak 6. ovoga
članka.
Izmjena i poništavanje zahtjeva za naplatu
Članak 49.
(1) Porezno tijelo odmah obavještava nadležno tijelo
države članice koje je primilo zahtjev za naplatu o svakoj naknadnoj izmjeni
takvog zahtjeva ili njegovom poništenju, uz obrazloženje izmjena ili
poništenja.
(2) Ako su izmjene zahtjeva posljedica sporova iz članka 48. stavka 1. ovoga
Zakona, porezno tijelo dostavlja taj akt zajedno s izmijenjenom jedinstvenom
ovršnom ispravom nadležnom tijelu države članice koje je primilo zahtjev.
(3) Ako porezno tijelo primi izmijenjeni zahtjev od nadležnog tijela druge
države članice, nastavlja provoditi mjere naplate na temelju izmijenjene
isprave.
(4) Mjere naplate ili osiguranja koje su poduzete temeljem prvotne jedinstvene
ovršne isprave u Republici Hrvatskoj mogu se nastaviti na temelju izmijenjene
ovršne isprave, osim ako su izmjene zahtjeva izvršene zbog ništavosti temeljne
ovršne isprave u državi članici koja je podnijela zahtjev ili prvotne
jedinstvene ovršne isprave u Republici Hrvatskoj.
Ograničenja
Članak 50.
(1) Ako bi naplata tražbine, zbog dužnikove situacije,
stvorila ozbiljne gospodarske ili socijalne poteškoće u Republici Hrvatskoj,
porezno tijelo nije dužno pružiti pomoć iz članaka 44. do 49. ovoga Zakona.
(2) Ako se prvotni zahtjev odnosi na tražbine starije od pet godina, počevši od
datuma dospijeća tražbine u državi članici koja je podnijela zahtjev do datuma
prvotnog zahtjeva za pomoć, porezno tijelo nije dužno pružiti pomoć iz članaka
40., 41., 43., 44. i 47. ovoga Zakona.
(3) U slučaju osporavanja tražbine ili prvotne ovršne isprave u državi članici
koja podnosi zahtjev, smatra se da petogodišnje razdoblje počinje teći od
trenutka kada je u državi članici koja podnosi zahtjev utvrđeno da tražbina ili
ovršna isprava više ne mogu biti osporeni.
(4) Kada nadležna tijela države članice koja podnose zahtjev odobre odgodu
plaćanja ili plan obročne otplate, smatra se da petogodišnje razdoblje počinje
teći od trenutka isteka cijelog razdoblja plaćanja.
(5) U slučajevima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, porezno tijelo nije dužno
pružiti pomoć u vezi s tražbinama starijim od deset godina, počevši od datuma
dospijeća plaćanja u državi članici koja podnosi zahtjev.
(6) Porezno tijelo nije dužno pružiti pomoć po zahtjevima drugih država članica
iz članka 44. i 47. ovoga Zakona, ako je ukupni iznos tražbina za koje je
zatražena pomoć manji od 1.500,00 eura, odnosno istog iznosa u kunskoj
protuvrijednosti.
(7) Porezno tijelo obavještava nadležno tijelo države članice koje podnosi
zahtjev o razlozima za odbijanje zahtjeva za pomoć.
Zastara
Članak 51.
(1) Rokovi zastare primjenjuju se prema važećim zakonskim
propisima u državi članici koja podnosi zahtjev.
(2) Mjere naplate poduzete od nadležnog tijela države članice po zahtjevu
Republike Hrvatske koje utječu na prekid, zastoj ili produljenje rokova zastare
u državi članici koja prima zahtjev, imat će isti učinak u Republici Hrvatskoj
ako je isto propisano nacionalnim zakonodavstvom.
(3) Ako prekid, zastoj ili produljenje rokova zastare nisu mogući prema važećim
propisima u državi članici koja prima zahtjev, smatrat će se da je mjere koje
poduzima nadležno tijelo države članice koja prima zahtjev poduzelo porezno
tijelo ili da su one poduzete u njegovo ime, ako bi te mjere imale utjecaj na
prekid ili produljenje rokova zastare u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.
(4) Stavci 2. i 3. ovoga članka ne utječu na pravo države članice koja podnosi
zahtjev na poduzimanje mjera kojima se prekida zastara, zastaje sa zastarom ili
se produljuju rokovi zastare.
(5) Porezno tijelo obavještava nadležna tijela država članica koja podnose
zahtjeve o svakoj radnji kojom se prekida zastara, zastaje sa zastarom ili
produljuju rokovi zastare za tražbine za koje su zatražene mjere naplate ili
osiguranja.
Troškovi
Članak 52.
(1) Osim iznosa iz članka 44. stavka 7. ovoga Zakona,
porezno tijelo će od poreznog dužnika naplatiti i troškove postupka naplate, u
skladu s odredbama o redoslijedu plaćanja koja uređuje opći zakon kojim se
uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela.
(2) Sve troškove nastale u vezi s pružanjem uzajamne pomoći drugim državama
članicama snosit će Republika Hrvatska.
(3) Iznimno, porezno tijelo može s nadležnim tijelom države članice koje
podnosi zahtjev dogovoriti naknadu troškova u određenim slučajevima:
1. kada postoje poteškoće u naplati tražbina
2. kada su troškovi naplate izrazito visoki ili
3. kada je naplata povezana s borbom protiv organiziranog kriminala.
(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka, država članica koja podnosi zahtjev
obvezna je nadoknaditi državi članici koja prima zahtjev sve troškove i gubitke
proizašle iz postupaka koji se pokažu neutemeljenima, s obzirom na suštinu
tražbine ili valjanost ovršne isprave i/ili mjera osiguranja poduzetih od
tijela koje je podnijelo zahtjev.
Standardni obrasci i načini komunikacije
Članak 53.
(1) Zahtjevi za informacije u skladu s člankom 40. ovoga
Zakona, zahtjevi za prosljeđivanje obavijesti u skladu s člankom 43. ovoga
Zakona, zahtjevi za naplatu u skladu s člankom 44. i 45. ovoga Zakona ili
zahtjevi za mjere osiguranja u skladu s člankom 47. ovoga Zakona dostavljaju se
u elektroničkom obliku, na standardnim obrascima. Ovi se obrasci u najvećoj
mjeri koriste i u svakoj drugoj daljnjoj komunikaciji vezanoj uz zahtjev.
(2) Jedinstvena ovršna isprava u državi članici koja prima zahtjev, dokument
koji omogućuje mjere osiguranja u državi članici koja podnosi zahtjev i drugi
dokumenti iz članka 44., 45., 46. i 47. ovoga Zakona također se dostavljaju
elektroničkim putem.
(3) Uz standardne obrasce mogu se, po potrebi, dostaviti izvješća, izjave i svi
drugi dokumenti te njihove ovjerene vjerodostojne preslike ili njihovi
dijelovi, koji se također dostavljaju elektroničkim putem.
(4) Standardni obrasci i komunikacija elektroničkim putem mogu se koristiti i
za razmjenu informacija iz članka 41. ovoga Zakona.
(5) Stavak 1. ovoga članka ne odnosi se na informacije i dokumentaciju pribavljene
u skladu s člankom 42. ovoga Zakona.
(6) Ako se komunikacija ne odvija elektroničkim putem ili na standardnim
obrascima, to ne utječe na valjanost dobivene informacije ili mjera poduzetih u
postupanju po zahtjevu za pomoć.
Korištenje informacija i dokumenata
Članak 54.
(1) Informacije koje se u bilo kojem obliku razmjenjuju u
skladu s ovim poglavljem podliježu obvezi čuvanja porezne tajne.
(2) Informacije iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti u svrhu provođenja
mjera naplate ili mjera osiguranja s obzirom na tražbine iz članka 39. ovoga
Zakona, kao i za utvrđivanje i naplatu doprinosa za obvezna osiguranja.
(3) Država članica koja dostavlja informacije odobrava njihovo korištenje i u
druge svrhe osim onih koje su navedene u stavku 2. ovoga članka, ako se, prema
zakonodavstvu države članice koja informacije dostavlja, iste mogu koristiti u
slične svrhe.
(4) Ako tijelo koje podnosi zahtjev ili tijelo koje prima zahtjev smatra da bi
informacije dobivene u skladu s člancima od 39. do 55. ovoga Zakona mogle biti
korisne nekoj trećoj državi članici, može te informacije dostaviti, pod uvjetom
da se dostava odvija u skladu s pravilima i postupcima utvrđenim u ovom
poglavlju. Država članica koja namjerava dostaviti informacije trećoj državi članici
o tome obavještava državu članicu iz koje informacije potječu. Država članica
iz koje informacije potječu može uskratiti dozvolu za dostavom informacija u
roku od deset radnih dana od datuma primitka takve obavijesti.
(5) Na informacije dostavljene u bilo kojem obliku u skladu s člancima 39. do
55. ovoga Zakona mogu se pozvati sva tijela u Republici Hrvatskoj ili ih
koristiti kao dokaz, kao da se radi o sličnim informacijama prikupljenim u
Republici Hrvatskoj.
(6) Porezno tijelo obavještava jednom godišnje, i to do 31. ožujka tekuće
godine za prethodnu godinu Europsku komisiju, o:
1. broju zahtjeva za informacijama, zahtjeva za prosljeđivanje obavijesti,
zahtjeva za naplatu i zahtjeva za mjere osiguranja koji su zaprimljeni iz i
poslani u druge države članice
2. iznosu tražbina za koja se traži pomoć i o naplaćenim iznosima tražbina.
Primjena drugih sporazuma o pružanju pomoći
Članak 55.
(1) Članci od 39. do 55. nisu zapreka izvršenju bilo koje
obveze pružanja šire pomoći koja proizlazi iz bilateralnih ili multilateralnih
sporazuma ili dogovora, kao i iz obavijesti o sudskim ili sličnim pravnim
aktima drugih javnopravnih tijela.
(2) Kada Republika Hrvatska zaključi takve bilateralne ili multilateralne
sporazume ili dogovore o stvarima obuhvaćenim ovim poglavljem, koji se ne
odnose samo na pojedinačne slučajeve, odmah će o tome obavijestiti Europsku
komisiju.
(3) U slučaju pružanja šire uzajamne suradnje u okviru bilateralnog ili
multilateralnog sporazuma ili dogovora, Republika Hrvatska može koristiti
elektroničku komunikacijsku mrežu i standardne obrasce u skladu s člankom 53.
ovoga Zakona.
DIO TREĆI
PROVEDBA SPORAZUMA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA O UNAPRJEĐENJU ISPUNJAVANJA POREZNIH OBVEZA NA MEĐUNARODNOJ RAZINI I PROVEDBI FATCA-e
Značenje pojmova
Članak 56.
Pojmovi iz ovog poglavlja imaju značenje u skladu s odredbama Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e (u daljnjem tekstu: Sporazum).
Obveza registracije
Članak 57.
Hrvatske izvještajne i druge financijske institucije te drugi subjekti, kojima obveza registracije proizlazi iz Sporazuma, obvezni su registrirati se na mrežnoj stranici porezne uprave Sjedinjenih Američkih Država sukladno odredbama o registraciji iz Sporazuma.
Vanjski pružatelji usluga
Članak 58.
Hrvatske izvještajne financijske institucije mogu koristiti vanjske pružatelje usluga radi izvršavanja obveza iz Sporazuma i ovoga Zakona ali su te obveze i nadalje odgovornost hrvatskih izvještajnih financijskih institucija.
Nadležnost
Članak 59.
Ministarstvo financija, Porezna uprava je tijelo nadležno za prikupljanje informacija iz članka 61. i nadzor izvršavanja obveza iz članka 62. ovoga Zakona.
Dostavljanje informacija
Članak 60.
Ministarstvo financija, Porezna uprava prikuplja i u okviru automatske razmjene u skladu s odredbama Sporazuma dostavlja informacije iz članka 61. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona nadležnom tijelu Sjedinjenih Američkih Država.
Informacije o kojima se izvješćuje
Članak 61.
(1) Hrvatske izvještajne financijske institucije obvezne
su Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti sljedeće informacije u
odnosu na sve račune o kojima se izvješćuje u skladu s odredbama Sporazuma,
uključujući svoj globalni identifikacijski broj (GIIN) dobiven prilikom
registracije u skladu s člankom 57. ovoga Zakona:
1. ime i prezime/naziv, adresa, osobni identifikacijski broj (OIB) i američki
porezni identifikacijski broj (PIB) svake određene osobe iz Sjedinjenih
Američkih Država koja je imatelj računa i u slučaju subjekta koji nije iz
Sjedinjenih Američkih Država za koji se nakon primjene pravila dubinske analize
utvrđenih u Dodatku I. Sporazuma utvrdi da je pod kontrolom jedne određene
osobe iz Sjedinjenih Američkih Država ili više njih, ime i prezime/naziv, adresa,
osobni identifikacijski broj (OIB) i američki porezni identifikacijski broj
(PIB) (ako ga ima) takvog subjekta i svake određene osobe iz Sjedinjenih
Američkih Država
2. broj računa (ili, ako nema broja računa, funkcionalno istovjetna oznaka)
3. naziv i identifikacijski broj hrvatske izvještajne financijske institucije
4. stanje računa ili vrijednost (uključujući, u slučaju ugovora o osiguranju
ili ugovora o rentnom osiguranju uz mogućnost isplate otkupne vrijednosti
police, novčanu ili otkupnu vrijednost) na kraju relevantne kalendarske godine
ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja ili, ako je tijekom te godine
račun zatvoren, neposredno prije zatvaranja
5. u slučaju skrbničkog računa:
a. ukupan bruto iznos kamata, ukupan bruto iznos dividendi i ukupan bruto iznos
drugog prihoda ostvarenog od imovine na računu, u svakom slučaju ono što je
plaćeno ili pripisano na račun (ili u vezi s računom) tijekom kalendarske
godine ili drugog odgovarajućega izvještajnog razdoblja i
b. ukupni bruto primici od prodaje ili otkupa imovine, plaćeni ili pripisani na
račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog
razdoblja u kojem je hrvatska izvještajna financijska institucija djelovala kao
skrbnik, broker, opunomoćenik ili zastupnik imatelja računa po nekoj drugoj
osnovi
6. u slučaju depozitnog računa, ukupan bruto iznos kamata plaćenih ili
pripisanih na račun tijekom kalendarske godine ili drugog odgovarajućeg
izvještajnog razdoblja i
7. u slučaju računa koji nije naveden u točkama 5. ili 6. ovoga stavka, ukupan
bruto iznos plaćen ili pripisan na račun imatelja računa tijekom kalendarske
godine ili drugog odgovarajućeg izvještajnog razdoblja u kojoj je hrvatska
izvještajna financijska institucija obveznik ili dužnik, uključujući zbirni iznos
isplata po osnovi otkupa imatelju računa tijekom kalendarske godine ili drugog
odgovarajućega izvještajnog razdoblja.
(2) Uz informacije iz stavka 1. ovoga članka navodi se valuta u kojoj je
iskazan svaki relevantni iznos.
(3) Informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostavljaju se elektroničkim
putem na način i u formatu objavljenom na mrežnim stranicama Ministarstva
financija, Porezne uprave.
(4) Hrvatske izvještajne financijske institucije obvezne su Ministarstvu
financija, Poreznoj upravi dostaviti informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga
članka do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.
(5) Ako hrvatske izvještajne financijske institucije u kalendarskoj godini za
koju se izvještava nisu identificirale račune o kojima se izvješćuje, obvezne
su o tome obavijestiti Ministarstvo financija, Poreznu upravu u roku iz stavka
4. ovoga članka.
(6) Ministarstvo financija, Porezna uprava može zahtijevati od hrvatskih
izvještajnih financijskih institucija da sve ili određene informacije iz stavaka
1. i 2. ovoga članka dostave u roku različitom od roka iz stavka 4. ovoga
članka i u obliku različitom od oblika za dostavu informacija iz stavka 3.
ovoga članka.
(7) Hrvatske izvještajne financijske institucije obvezne su dostaviti
informacije o nazivu svake nesudjelujuće financijske institucije kojoj su
izvršile uplate i zbirni iznos takvih uplata za 2015. i 2016. izvještajnu
godinu u roku iz stavka 4. ovoga članka.
Utvrđivanje i izvješćivanje
Članak 62.
(1) Hrvatske izvještajne financijske institucije i
hrvatske neizvještajne financijske institucije, kada je to Sporazumom
predviđeno, prikupljaju informacije, primjenjuju pravila dubinske analize
određene Sporazumom i utvrđuju račune o kojima se izvješćuju Sjedinjene
Američke Države te o njima izvješćuju Ministarstvo financija, Poreznu upravu.
(2) Ministar financija može hrvatskim izvještajnim financijskim institucijama,
u svrhu razlikovanja računa o kojemu se izvješćuju Sjedinjene Američke Države i
računa nesudjelujućih financijskih institucija, dopustiti primjenu pravila
dubinske analize opisanih u relevantnim propisima Ministarstva financija
Sjedinjenih Američkih Država.
(3) Hrvatske izvještajne financijske institucije provode dubinsku analizu,
utvrđuju i izvješćuju o svim računima o kojima se izvješćuje, osim ako odluče
koristiti iznimku u odnosu na sve račune osoba ili zasebno u odnosu na svaku
jasno utvrđenu skupinu računa osoba kada je takva mogućnost za određene račune
predviđena Sporazumom.
(4) Hrvatske izvještajne financijske institucije mogu prikupljati informacije
iz ovog poglavlja za sve svoje stranke.
Članak 63.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava i hrvatske
izvještajne financijske institucije smatraju se voditeljima zbirke osobnih
podataka u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
(2) Hrvatske izvještajne financijske institucije prikupljaju i dostavljaju
informacije iz članka 62. ovoga Zakona u skladu sa zakonom kojim se uređuje
zaštita osobnih podataka.
DIO ČETVRTI
OBVEZE U ODNOSU NA RAZMJENU INFORMACIJA IZMEĐU DRŽAVA ČLANICA EUROPSKE UNIJE O ISPLAĆENIM KAMATAMA NA DOHODAK OD ŠTEDNJE
Povrat poreza po odbitku na isplaćene kamate
Članak 64.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava obvezno je
hrvatskim rezidentima osigurati uklanjanje dvostrukog oporezivanja kamata na
štednju iz članka 65. ovoga Zakona koje je rezultat primjene poreza po odbitku
u drugim državama članicama, ili trećim državama koje su s Europskom unijom ili
Republikom Hrvatskom sklopile sporazume kojima se uređuje oporezivanje dohotka
od štednje isplaćenog u obliku kamata, koji primjenjuju porez po odbitku
umjesto automatske razmjene informacija, u odnosu na obustavljen porez po
odbitku na kamate od 1. srpnja 2013.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava će hrvatskim rezidentima kojima je
obustavljen porez po odbitku na isplaćene kamate u smislu stavka 1. ovoga
članka osigurati povrat obustavljenog poreza po odbitku za razdoblje od 1.
srpnja 2013. do 31. prosinca 2014., u zastarnim rokovima iz općeg zakona kojim
se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela.
(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava će hrvatskim rezidentima kojima je
obustavljen porez po odbitku na isplaćene kamate u smislu stavka 1. ovoga
članka za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. osigurati povrat
obustavljenog poreza po odbitku na način da će im odobriti uračunavanje poreza
koji odgovara obustavljenom iznosu poreza po odbitku, u zastarnim rokovima iz
općeg zakona kojim se uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih
tijela. Ako je iznos poreza po odbitku veći od iznosa poreza koji hrvatski
rezident treba platiti prema domaćem zakonodavstvu, Ministarstvo financija,
Porezna uprava će razliku obustavljenog poreza po odbitku vratiti stvarnom
korisniku.
(4) Ministarstvo financija, Porezna uprava može umjesto uračunavanja
obustavljenog poreza po odbitku vratiti obustavljeni porez po odbitku. Unutar
30 dana od dana primitka zahtjeva u skladu sa stavkom 5. ovoga članka
Ministarstvo financija, Porezna uprava prenijet će uplatu na porezni račun
stvarnoga korisnika, obračunatu u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke na dan prijenosa.
(5) Uračunavanje ili povrat poreza po odbitku Ministarstvo financija, Porezna
uprava izvršit će samo onda ako stvarni korisnik, hrvatski rezident, dostavi
potrebne dokumente iz kojih se može utvrditi njegov status i iznos
obustavljenog poreza po odbitku.
(6) Ako je pored poreza po odbitku iz stavka 1. ovoga članka kamata koju je
primio stvarni korisnik, hrvatski rezident, bila oporezovana bilo kojom drugom
vrstom poreza po odbitku, Ministarstvo finnacija, Porezna uprava će tako
plaćeni porez uračunati prije postupka iz stavka 1. ovoga članka.
(7) Na zahtjev stvarnog korisnika hrvatskog rezidenta fizičke osobe, u
razdoblju od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva, Ministarstvo financija,
Porezna uprava će izdati potvrdu u svrhu neobustavljanja poreza po odbitku na
isplaćene kamate u državama članicama. Potvrda vrijedi najviše tri godine
računajući od datuma njezina izdavanja, a sadržava:
1. ime, prezime, adresu i porezni ili drugi identifikacijski broj, a u
nedostatku istoga, datum i mjesto rođenja stvaranog korisnika
2. ime, prezime i adresu isplatitelja
3. broj bankarskog računa stvarnog korisnika, a u nedostatku istog instrument
osiguranja.
Članak 65.
(1) Isplaćene kamate u smislu članka 64. ovoga Zakona su:
1. kamate isplaćene u gotovini ili uplaćene na račun, vezano za tražbine svake
vrste, bez obzira na to jesu li te tražbine osigurane zalogom i bez obzira na
to nose li pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od državnih
vrijednosnih papira i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i
nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama. Zatezne
kamate zbog kašnjenja u plaćanju ne smatraju se kamatom
2. obračunate ili kapitalizirane kamate pri prodaji, reotkupu ili otplati
tražbina iz točke 1. ovoga stavka
3. dohodak od kamata koje su isplaćene izravno ili putem isplatitelja po
primitku, a koje je raspodijelio:
a. subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire u skladu s
posebnim propisom države članice (dalje u tekstu: UCITS)
b. subjekt koji koristi mogućnost da se s njim postupa kao s investicijskim
fondom UCITS
c. investicijski fond osnovan izvan Europske unije
4. dohodak ostvaren pri prodaji, reotkupu ili otplati dionica ili udjela u
određenim osobama i subjektima, od izravnih ili neizravnih ulaganja, putem
određenih subjekata za zajednička ulaganja ili osoba, pod uvjetom da je više od
25% njihove imovine uloženo u tražbine iz točke 1. ovoga stavka:
a. investicijski fond UCITS
b. osoba s kojom se postupa kao da je investicijski fond UCITS
c. investicijski fond osnovan izvan područja Europske unije.
5. Ovaj dohodak će se smatrati isplaćenom kamatom samo do granice koja odgovara
dobicima koji izravno ili neizravno potječu od isplaćene kamate iz točke 1. i
2. ovoga stavka.
(2) Ako isplatitelj ne posjeduje informacije iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga
članka vezano za udio dohotka koji potječe od isplaćenih kamata, isplaćenom
kamatom se smatra ukupan iznos dohotka.
(3) Ako isplatitelj ne posjeduje informacije vezano uz omjer imovine uložene u
tražbine ili u dionice ili udjele kako je određeno u stavku 1. točki 4. ovoga
članka, smatra se da je taj postotak iznad 25%. Ako isplatitelj ne može
utvrditi iznos dohotka koji je stvarni korisnik realizirao, smatra se da iznos
dohotka odgovara prihodima od prodaje, reotkupa ili otplate dionica ili udjela.
(4) Isplatitelj kamate iz stavka 1. točke 2. i 4. ovoga članka dužan je
izvijestiti Ministarstvo financija, Poreznu upravu o ukupnoj obračunatoj kamati
za razdoblje koje ne može biti dulje od jedne godine, čak i ako ne dođe do
prodaje, reotkupa ili otplate tijekom toga razdoblja.
(5) Kamata iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka neće se smatrati isplaćenom
kamatom u slučajevima kada je druga država članica koristila mogućnost izbora
da se s isplaćenom kamatom postupa kao da se radi o kamati isplaćenoj od
investicijskog fonda UCITS ili drugih subjekata sa sjedištem na području te
druge države članice, ako ulaganje u tražbine iz stavka 1. točke 1. ovoga
članka ne prelazi 15% njihove imovine.
(6) Postotak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka utvrđuje se u skladu s
investicijskom politikom fonda UCITS, odnosno u skladu s važećim zakonodavstvom
i statutima investicijskih fondova i drugih subjekata, a u slučaju nepostojanja
navedenoga, utvrđuje se prema aktualnom sastavu imovine.
DIO PETI
PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 66.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:
1. pravna osoba ako ne prikuplja propisane informacije, ne provodi dubinsku analizu, ne utvrđuje račune o kojima se izvješćuje i ne izvješćuje o njima, ili ne izvješćuje u roku, Ministarstvo financija, Poreznu upravu (članak 27.)
2. pravna osoba ako ne podnese točno popunjeno propisano izvješće, ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35. stavak 1.)
3. hrvatska izvještajna financijska institucija ako Ministarstvu financija, Poreznoj upravi ne dostavi propisane informacije u odnosu na sve račune o kojima se izvješćuje, ili propisane informacije ne dostavi u propisanom roku ili obliku (članak 61.)
4. hrvatska izvještajna i neizvještajna financijska institucija ako ne prikuplja propisane informacije, ne provodi dubinsku analizu ili ne utvrđuje račune o kojima se izvješćuje (članak 62. stavci 1. i 2.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u hrvatskoj izvještajnoj i neizvještajnoj financijskoj instituciji za prekršaj iz stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka.
(4) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.
DIO ŠESTI
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 67.
Ovlašćuje se ministar financija da u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona donese pravilnik iz članka 29. stavka 5. i članka 35. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 68.
(1) Postupci pokrenuti prema odredbama glave VIII. i IX.
Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12.,
73/13., 26/15., 44/16.) koji nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona
dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.
(2) Do donošenja pravilnika iz članka 67. ovoga Zakona ostaje na snazi Pravilnik
o automatskoj razmjeni informacija u području poreza (»Narodne novine«, br.
69/16.).
Članak 69.
(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava će do 1.
siječnja 2018. nadležnim tijelima država članica i Europskoj komisiji
automatskom razmjenom dostaviti prethodna porezna mišljenja s prekograničnim
učinkom iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona i prethodne sporazume o
transfernim cijenama iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona koji su izdani,
izmijenjeni ili obnovljeni u razdoblju od 5 godina prije 1. siječnja 2017., s
tim da:
1. prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom iz članka 30. stavka 1.
ovoga Zakona i prethodne sporazume o transfernim cijenama iz članka 31. stavka
1. ovoga Zakona koji su izdani, izmijenjeni ili obnovljeni između 1. siječnja
2012. i 31. prosinca 2013. dostavit će samo pod uvjetom da su još valjani 1.
siječnja 2014.
2. prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom iz članka 30. stavka 1.
ovoga Zakona i prethodni sporazumi o transfernim cijenama iz članka 31. stavka
2. ovoga Zakona koji su izdani, izmijenjeni ili obnovljeni između 1. siječnja
2014. i 31. prosinca 2016. dostavit će bez obzira na njihovu valjanost.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka Ministarstvo financija, Porezna
uprava neće dostavljati informacije o prethodnim poreznim mišljenjima s
prekograničnim učinkom iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona i prethodnim
sporazumima o transfernim cijenama iz članka 31. stavka 1. ovoga Zakona koji su
izdani, izmijenjeni ili obnovljeni prije 1. travnja 2016. određenoj osobi ili
skupini osoba, isključujući one koje obavljaju uglavnom financijske ili
ulagačke djelatnosti, s godišnjim neto prihodom skupine koji ne prelazi kunski
iznos koji odgovara iznosu od 40.000.000,00 eura u poreznoj godini koja prethodi
datumu izdavanja, izmjene ili obnove poreznih mišljenja s prekograničnim
učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama.
Članak 70.
Iznimno od odredbe članka 27. stavka 1. ovoga Zakona izvještajne financijske institucije dostavljat će informacije iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona za rezidente drugih jurisdikcija nakon stupanja na snagu sporazuma o automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima.
Članak 71.
Iznimno od odredbe članka 61. stavka 4. ovoga Zakona rok za dostavu informacija za 2014. i 2015. godinu je 30. lipnja 2017.
Članak 72.
(1) Iznimno od odredbe članka 61. stavka 1. ovoga Zakona
hrvatske izvještajne financijske institucije prikupljaju i dostavljaju
informacije iz članka 61. stavka 1. ovoga Zakona kako slijedi:
1. za 2014. godinu – informacije iz točaka 1. do 4.
2. za 2015. godinu – informacije iz točaka 1. do 7., osim točke 5. podtočke b.
(2) Iznimno od odredbe članka 61. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, u odnosu na
svaki račun o kojem se izvješćuje, a koji vode na dan 30. lipnja 2014.,
hrvatske izvještajne financijske institucije nisu obvezne prikupiti, utvrditi i
izvješćivati o američkom poreznom identifikacijskom broju (PIB-u) za
izvještajne godine 2014., 2015. i 2016. ako ti brojevi nisu u njihovoj evidenciji.
U tom slučaju hrvatske izvještajne financijske institucije će prikupiti,
utvrditi i izvještavati o datumu rođenja, ako takav podatak imaju u svojoj
evidenciji.
Članak 73.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa
na snagu 1. siječnja 2017., osim članaka 56. do 63., 71. i 72. ovoga Zakona
koji stupaju na snagu datumom stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Sporazuma
između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o
unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi
FATCA-a.
Napomena, NN 130/17
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza
Članak 8.: Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2018.