Zakon o porezu na dodanu vrijednost
(Redakcijski pročišćeni tekst , 'Narodne novine', br. 73/13, 148/13,143/14; Rješenje USRH 99/13, 153/13)
Veći dio odredbi primjenjuje se od 01. siječnja 2017. godine
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV)
obračunava se i plaća prema odredbama ovoga Zakona.
(2) PDV je prihod državnoga proračuna Republike Hrvatske.
(3) Sastavni dio ovoga Zakona su:
– Dodatak I., Popis djelatnosti iz članka 6. stavka 5. ovoga Zakona,
– Dodatak II., Popis dobara koja se smještaju u skladišta iz članka 52. ovoga Zakona,
– Dodatak III., Popis dobara na koja se primjenjuje posebni postupak
oporezivanja marže iz članka 95. ovoga Zakona.
– Dodatak IV., Popis strojeva i opreme iz članka 76. stavka 8.
ovoga Zakona.
Članak 2.
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose
sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu
poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11. 12. 2006.) kako je zadnje izmijenjena
Direktivom Vijeća (EU) 2016/1065 od 27. lipnja 2016. o izmjeni Direktive
2006/112/EZ u vezi s tretmanom vrijednosnih kupona (SL L 177, 1. 7. 2016.) (u
daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća 2006/112/EZ),
– Direktiva Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. kojom se utvrđuju detaljna
pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđen u Direktivi
2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području
države članice povrata nego u nekoj drugoj državi članici (SL L 44, 20. 2.
2009.),
– Trinaesta Direktiva Vijeća 86/560/EEZ od 17. studenoga 1986. o usklađivanju zakona
država članica vezano za porez na promet – postupci za povrat poreza na dodanu
vrijednost poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan na području Zajednice
(SL L 326, 21. 11. 1986.),
– Direktiva Vijeća (EU) 2016/856 od 25. svibnja 2016. o izmjeni
Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, u
pogledu trajanja obveze poštovanja najniže standardne stope SL L 142, 31. 5.
2016.),
–
Direktiva Vijeća (EU) 2016/1065 od 27. lipnja 2016. o izmjeni Direktive
2006/112/EZ u vezi s tretmanom vrijednosnih kupona (SL L 177, 1. 7. 2016.).
II. PODRUČJE PRIMJENE
Članak 3.
(1) U smislu ovoga Zakona:
a) »tuzemstvo« je područje Republike Hrvatske,
b) »Europska unija«, »područje Europske unije«, »država članica« i »područje
države članice« je područje država članica i područje Europske unije koje je
kao takvo određeno Ugovorom o osnivanju Europske unije, osim područja iz stavka
2. ovoga članka,
c) »treća zemlja« je bilo koja država ili područje koje nije područje Europske
unije, odnosno na koje se ne primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske unije,
d) »treće područje« je dio područja države članice koje je izuzeto iz područja
Europske unije u smislu točke b) ovoga stavka.
(2) Treća područja iz stavka 1. točke d) ovoga članka su sljedeća područja:
a) u Saveznoj Republici Njemačkoj: otok Heligoland i područje Büsingen,
b) u Kraljevini Španjolskoj: Ceuta, Melilla i Kanarsko otočje,
c) u Republici Italiji: Livigno, Campione d’Italia i talijanske vode jezera
Lugano,
d) u Republici Francuskoj: francuska područja navedena u članku 349. i članku
355. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
e) u Helenskoj Republici: planina Athos,
f) u Republici Finskoj: Alandski otoci,
g) u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske: Kanalski otoci.
(3) Transakcije u Kneževinu Monako i iz nje smatraju se u smislu ovoga Zakona
transakcijama obavljenima u Republiku Francusku i iz nje.
(4) Transakcije na otok Man i s njega smatraju se u smislu ovoga Zakona
transakcijama obavljenima u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne
Irske i iz nje.
(5) Transakcije u Suverene baze Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i
Sjeverne Irske Akrotiri i Dhekelia i iz njih smatraju se u smislu ovoga Zakona
transakcijama obavljenima na Cipar i s njega.
III. PREDMET OPOREZIVANJA
Članak 4.
(1) Predmet oporezivanja PDV-om je:
1. isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji
djeluje kao takav,
2. stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu:
a) porezni obveznik koji djeluje kao takav ili pravna osoba koja nije porezni
obveznik, ako je prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao
takav u drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice
nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik i na njega se ne
odnose odredbe članka 13.
stavaka 3., 4. i 10. ovoga Zakona,
b) u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba
koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja
PDV-om u skladu s člankom 5.
stavkom 1. točkom a) i b)ovoga Zakona ili bilo koja druga osoba koja
nije porezni obveznik,
c) u slučaju proizvoda koji podliježu trošarinama, ako se trošarina na
stjecanje unutar Europske unije obračunava u tuzemstvu u skladu sa propisima
koji uređuju trošarine, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni
obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, u skladu
s člankom 5.
stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona,
3. obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji
djeluje kao takav,
4. uvoz dobara.
(2) »Prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona, ako su namijenjena za
prijevoz osoba ili dobara, smatraju se:
a) kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm3 ili snage motora
iznad 7,2 kW,
b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom
moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u
komercijalne ili industrijske svrhe, za ribarenje ili za spašavanje odnosno
pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu i
c) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od 1.550 kg, osim zrakoplova
koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na
međunarodnim linijama.
(3) »Novim prijevoznim sredstvima« u smislu ovoga Zakona smatraju se prijevozna
sredstva iz stavka 2. ovoga članka koja ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:
a) plovila i zrakoplovi su isporučeni unutar tri mjeseca od datuma prve
uporabe, a za kopnena motorna vozila ovo razdoblje iznosi šest mjeseci,
b) nisu prešla više od 6.000 km u slučaju kopnenih motornih vozila, nisu
plovila više od 100 sati u slučaju plovila ili nisu letjela više od 40 sati u
slučaju zrakoplova.
(4) »Dobrima koja podliježu trošarinama« u smislu ovoga Zakona smatraju se
alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine i energenti prema propisima koji
uređuju trošarine, osim plina koji se isporučuje putem sustava za prirodni plin
koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže koja je
priključena na takav sustav.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s
predmetom oporezivanja.
Članak 5.
(1) Iznimno od članka 4. stavka 1.
točke 2.a) ovoga Zakona sljedeće nije predmet oporezivanja
PDV-om:
a) stjecanje dobara unutar Europske unije koje obavi porezni obveznik ili
pravna osoba koja nije porezni obveznik, ako bi isporuka takvih dobara u
tuzemstvu bila oslobođena u skladu s člankom 47. stavkom 1. te člankom 48.
stavkom 1. točkama a), b), c), d) i e) ovoga Zakona,
b) stjecanje dobara unutar Europske unije, osim dobara iz točaka a), c) i d)
ovoga stavka, te osim novih prijevoznih sredstva ili dobara koja podliježu
trošarinama, koje obavi porezni obveznik koji isključivo obavlja isporuke
dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (pretporeza) ili pravna
osoba koja nije porezni obveznik,
c) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela,
kolekcionarskih predmeta ili antikviteta iz članka 95.
stavka 1. ovoga Zakona ako je prodavatelj preprodavatelj koji
djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je
započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom
oporezivanja marže,
d) stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara, umjetničkih djela,
kolekcionarskih predmeta ili antikviteta iz članka 95.
stavka 1. ovoga Zakona ako je prodavatelj organizator prodaje putem
javne dražbe koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi
članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim
postupkom za prodaju putem javne dražbe.
(2) Stavak 1. točka b) ovoga članka primjenjuje se ako su ispunjeni sljedeći
uvjeti:
a) ukupna vrijednost stjecanja dobara unutar Europske unije tijekom tekuće
kalendarske godine nije veća od 77.000,00 kuna (prag stjecanja) i
b) ukupna vrijednost stjecanja dobara unutar Europske unije u prethodnoj
kalendarskoj godini nije prešla prag stjecanja iz točke a) ovoga stavka.
(3) Prag stjecanja iz stavka 2. ovoga članka sastoji se od ukupne vrijednosti
stjecanja dobara unutar Europske unije iz stavka 1. točke b) ovoga članka, bez
PDV-a koji treba platiti ili koji je plaćen u državi članici u kojoj je
započela otprema ili prijevoz tih dobara.
(4) Stjecatelj koji ne želi da se na njega primjenjuje prag stjecanja mora
nadležnoj ispostavi Porezne uprave prije stjecanja dobara za koje ne želi
primjenjivati prag stjecanja podnijeti pisanu izjavu da odustaje od propisanog
praga i time se obvezuje na rok od dvije kalendarske godine. Izjava se istekom
propisanog roka može opozvati u pisanom obliku.
IV. POREZNI OBVEZNIK
Članak 6.
(1) »Porezni obveznik« u smislu ovoga Zakona je svaka osoba
koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i
rezultat obavljanja te djelatnosti.
(2) »Gospodarska djelatnost« u smislu stavka 1. ovoga članka je svaka djelatnost
proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i
poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom
djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u
svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.
(3) »Samostalnost« u smislu stavka 1. ovoga članka ne postoji u slučaju
zaposlenika i drugih osoba koje su povezane s poslodavcem ugovorom o radu ili
drugim ugovorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca glede radnih
uvjeta, naknada i obveza poslodavca, a koji ima obilježja nesamostalnosti.
(4) Poreznim obveznikom smatra se i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova
prijevozna sredstva iz članka 4. stavka
3. ovoga Zakona, koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj,
sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.
(5) Poreznim obveznicima u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se tijela
državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju
kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti
ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Ako bi obavljanje tih
djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, dovelo do znatnog narušavanja
načela tržišnog natjecanja kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija,
ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili
transakcijama. U slučaju da obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. ovoga Zakona
smatrat će se poreznim obveznicima, osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka.
V. OPOREZIVE TRANSAKCIJE
1. Isporuka dobara
Članak 7.
(1) »Isporuka dobara« u smislu članka 4. stavka
1. točke 1. ovoga Zakona je prijenos prava raspolaganja
materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika. Materijalnom imovinom smatra se
isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i slično.
(2) Isporukom dobara u smislu stavka 1. ovoga članka također se smatra:
a) prijenos vlasništva nad imovinom uz nadoknadu po nalogu nadležnih državnih
tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona,
b) stvarna predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu dobara, odnosno
o leasingu na određeno vrijeme ili o prodaji dobara uz odgodu plaćanja, koji
određuje da se vlasništvo nad tim dobrima stječe najkasnije nakon plaćanja
zadnjeg obroka,
c) prijenos dobara na temelju ugovora prema kojem se plaća provizija za kupnju
ili prodaju.
(3) Isporukom dobara uz naknadu smatra se korištenje dobara koja čine dio
poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne
potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito
koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog
obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično
odbijen pretporez.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka isporukom dobara uz naknadu ne smatra se
besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima i
davanje poklona male vrijednosti koje obavi porezni obveznik u okviru
obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim
osobama. Poklonima male vrijednosti smatraju se pokloni čija vrijednost nije
veća od 160,00 kuna.
(5) Isporukom dobara uz naknadu smatra se premještanje dobara koja su dio
poslovne imovine poreznog obveznika koja je za potrebe svojeg poslovanja
otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za njegov račun u
drugu državu članicu.
(6) Premještanjem dobara unutar Europske unije u smislu stavka 5. ovoga članka
ne smatra se otprema ili prijevoz dobara u svrhu bilo kojeg od navedenih
slučajeva:
a) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik na području države
članice u kojoj završava otprema ili prijevoz u skladu s uvjetima iz članka 13.
stavaka 3. i 4. ovoga Zakona,
b) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik na brodu, u zrakoplovu
ili vlaku prema odredbama članka 14. ovoga
Zakona,
c) za isporuku tih dobara koja je oslobođena plaćanja PDV-a prema članku 41.
stavku 1. te člancima 45., 46., 47. i 48. ovoga
Zakona,
d) za obavljanje usluge procjene vrijednosti dobara ili rada na tim dobrima poreznom
obvezniku u državi članici u kojoj otprema ili prijevoz dobara završavaju, pod
uvjetom da se dobra nakon obavljanja usluge procjene ili rada na njima vrate
istom poreznom obvezniku u tuzemstvo,
e) za privremeno korištenje dobara u svrhu obavljanja usluga u drugoj državi
članici u kojoj završava prijevoz ili otprema tih dobara, kada te usluge
obavlja porezni obveznik koji ima sjedište u tuzemstvu,
f) za privremeno korištenje dobara u razdoblju koje nije dulje od 24 mjeseca,
unutar područja druge države članice u kojoj bi uvoz istih dobara s područja
treće zemlje, s ciljem njihovog privremenog korištenja, bio obuhvaćen postupkom
privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvoznih carina,
g) za isporuku plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na području
Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav, za isporuku
električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreže za grijanje ili
hlađenje, pod uvjetima iz članka 15.
ovoga Zakona,
h) za isporuku tih dobara koju obavi porezni obveznik, u svrhu njihovog
sastavljanja ili postavljanja koje obavi isporučitelj ili druga osoba za njegov
račun, u državu članicu u kojoj završava otprema ili prijevoz u skladu s
uvjetima iz članka 13.
stavka 10. ovoga Zakona.
(7) Ako neki od navedenih uvjeta iz stavka 6. ovoga članka više nije ispunjen,
smatra se da su dobra premještena u drugu državu članicu. U tom slučaju smatra
se da su dobra premještena u trenutku kada taj uvjet više nije ispunjen.
(8) Isporukom dobara uz naknadu smatra se ako porezni obveznik ili njegov
sljednik zadrži dobra nakon prestanka obavljanja gospodarske djelatnosti, a pri
nabavi tih dobara PDV je u cijelosti ili djelomično odbijen.
(9) Kod prijenosa uz naknadu ili bez naknade, ili u obliku uloga u društvo,
ukupne imovine ili njezinog dijela koji čini gospodarsku cjelinu na drugog
poreznog obveznika (primatelja) smatra se da nije došlo do isporuke, a taj
porezni obveznik smatra se pravnim sljednikom prenositelja.
(10) Ako primatelj iz stavka 9. ovoga članka koristi preuzetu imovinu u druge
svrhe osim za one za koje ima pravo na odbitak pretporeza obvezan je obračunati
i platiti PDV sukladno odredbama ovoga Zakona.
(11) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s
obavljanjem isporuka dobara uz naknadu i bez naknade.
2. Obavljanje usluga
Članak 8.
(1) »Obavljanje usluga« je svaka transakcija koja se ne smatra
isporukom dobara u smislu članka 7. ovoga Zakona.
(2) Obavljanjem usluga također se smatra:
1. prijenos prava,
2. suzdržavanje od neke radnje ili trpljenje neke radnje ili stanja,
3. obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili
na temelju odredbi zakona.
(3) Obavljanjem usluga uz naknadu smatra se:
a) korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za
njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito
u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, za koja je u
cijelosti ili djelomično odbijen pretporez,
b) obavljanje usluga bez naknade od strane poreznog obveznika za njegove
privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge
svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti.
(4) Ako porezni obveznik djelujući u vlastito ime, ali za račun druge osobe
sudjeluje u obavljanju usluga, smatra se da je sam primio i obavio te usluge.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
obavljanja usluga.
3. Stjecanje dobara unutar Europske unije
Članak 9.
(1) »Stjecanje dobara unutar Europske unije« je stjecanje prava
raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju
prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili
preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u
kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.
(2) Ako je uvoznik dobara pravna osoba koja nije porezni obveznik i obavi
stjecanje dobara unutar Europske unije u drugoj državi članici, ima pravo na
povrat PDV-a kojeg je platio u vezi s uvozom dobara u tuzemstvo, ako dokaže da
je PDV bio obračunan na stjecanje dobara unutar Europske unije u državi članici
u kojoj je završila otprema ili prijevoz tih dobara.
(3) Stjecanjem dobara unutar Europske unije uz naknadu smatra se kada oružane
snage države članice Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) koriste za
svoje potrebe ili potrebe pratećeg civilnog osoblja dobra koja nisu nabavljena
u skladu s općim pravilima oporezivanja u tuzemstvu, ako pri uvozu tih dobara
ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje iz članka 44. stavka 1. točke 31. ovoga
Zakona.
(4) Stjecanjem dobara unutar Europske unije uz naknadu smatra se korištenje
dobara koja je porezni obveznik za potrebe svog poslovanja ili druga osoba za
njegov račun otpremila ili prevezla u tuzemstvo iz druge države članice u kojoj
su ta dobra proizvedena, izvađena, obrađena, kupljena ili stečena u smislu
članka 4. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ili u koju ih je porezni obveznik
uvezao za potrebe svog poslovanja.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
stjecanja dobara unutar Europske unije.
4. Trostrani posao
Članak 10.
(1) »Trostranim poslom« u smislu ovoga Zakona smatra se
transakcija koju tri porezna obveznika iz tri različite države članice zaključe
za ista dobra koja su prevezena ili otpremljena od prvog isporučitelja
neposredno posljednjem kupcu te kada su ispunjeni uvjeti za oslobođenje iz
stavka 2. ovoga članka. Navedeno se primjenjuje i kada je posljednji kupac
pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a.
(2) Stjecanje dobara unutar Europske unije koje je u skladu s člankom 27.
stavkom 1. ovoga Zakona obavljeno u tuzemstvu oslobođeno je PDV-a pod sljedećim
uvjetima:
a) porezni obveznik (stjecatelj) nema sjedište ili prebivalište i nije
registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, ali je na području Europske unije u
nekoj drugoj državi članici registriran za potrebe PDV-a,
b) stjecanje dobara obavljeno je u svrhu daljnje isporuke dobara koju obavlja
porezni obveznik (stjecatelj) iz točke a) ovoga stavka u tuzemstvu,
c) stečena dobra izravno se otpremaju ili prevoze iz druge države članice u
kojoj porezni obveznik iz točke a) ovoga stavka nije registriran za potrebe
PDV-a primatelju daljnje isporuke,
d) primatelj daljnje isporuke dobara je porezni obveznik ili pravna osoba koja
nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a u tuzemstvu,
e) primatelj iz točke d) ovoga stavka plaća PDV prema stavku 4. ovoga članka.
(3) Ako se primjenjuje oslobođenje u smislu stavka 2. ovoga članka, tada račun
mora uz podatke iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona sadržavati i sljedeće
podatke:
a) poziv na odredbe članka 141. Direktive Vijeća 2006/112/EZ te
napomenu»prijenos porezne obveze«,
b) PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik (stjecatelj) obavio
stjecanje unutar Europske unije i daljnju isporuku dobara,
c) PDV identifikacijski broj primatelja isporuke.
(4) Kod trostranog posla primatelj oporezive isporuke dobara obvezan je platiti
PDV ako su ispunjeni uvjeti iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
(5) Ako se radi o trostranom poslu u smislu ovoga članka, stjecatelj koji
obavlja daljnju isporuku dobara u Zbirnoj prijavi mora iskazati podatke iz
članka 89. stavka 1. ovoga Zakona.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
trostranog posla.
5. Uvoz dobara
Članak 11.
(1) Uvozom dobara smatra se svaki unos dobara u Europsku uniju
koja nisu u slobodnom prometu na području Europske unije, u skladu s carinskim
propisima.
(2) Osim uvoza dobara iz stavka 1. ovoga članka, uvozom dobara smatra se i unos
dobara koja su u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu s
trećih područja koja su dio carinskog područja Europske unije u skladu s
carinskim propisima.
6. Vrijednosni kuponi
(primjena od 01.01.2019.)
Članak
11.a
(1)
»Vrijednosni kupon« u smislu ovoga Zakona je instrument za koji postoji obveza
da ga se prihvati kao naknadu ili djelomičnu naknadu za isporuku dobara ili
usluga i kada su dobra ili usluge koji se isporučuju ili identitet njihovih
potencijalnih isporučitelja naznačeni ili na samom instrumentu ili u povezanoj
dokumentaciji, uključujući i uvjete uporabe takvog instrumenta.
(2) Vrste
vrijednosnih kupona su:
a)
»jednonamjenski vrijednosni kupon« je vrijednosni kupon za koji su mjesto
isporuke dobara ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi i PDV koji se
mora platiti na ta dobra ili usluge poznati u vrijeme izdavanja vrijednosnog
kupona,
b)
»višenamjenski vrijednosni kupon« je vrijednosni kupon koji nije jednonamjenski
vrijednosni kupon.
Članak
11.b
(1) Svaki
prijenos jednonamjenskog vrijednosnog kupona koji obavlja porezni obveznik koji
djeluje u svoje ime smatra se isporukom dobara ili usluga na koje se odnosi
vrijednosni kupon. Stvarna predaja dobara ili stvarno obavljanje usluga u
zamjenu za jednonamjenski vrijednosni kupon koji je isporučitelj prihvatio kao
naknadu ili dio naknade ne smatraju se neovisnom transakcijom.
(2) Ako
je prijenos jednonamjenskog vrijednosnog kupona obavio porezni obveznik koji
djeluje u ime drugog poreznog obveznika, taj se prijenos smatra isporukom
dobara ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi, koju je obavio drugi
porezni obveznik u čije ime porezni obveznik djeluje.
(3) Kada
isporučitelj dobara ili usluga nije porezni obveznik koji je, djelujući u
vlastito ime, izdao jednonamjenski vrijednosni kupon, smatra se da je taj
isporučitelj obavio isporuku dobara ili usluga povezanih s tim vrijednosnim
kuponom tom poreznom obvezniku.
Članak
11.c
(1)
Stvarna predaja dobara ili stvarno obavljanje usluga u zamjenu za višenamjenski
vrijednosni kupon koji je isporučitelj prihvatio kao naknadu ili dio naknade
podliježe PDV-u na temelju članka 4. ovoga Zakona, dok svaki prethodni prijenos
tog višenamjenskog vrijednosnog kupona ne podliježe PDV-u.
(2) Ako
prijenos višenamjenskog vrijednosnog kupona izvrši porezni obveznik koji nije
porezni obveznik koji obavlja transakciju koja podliježe PDV-u u skladu sa
stavkom 1. ovoga članka, svako obavljanje usluga koje se može utvrditi, poput
distribucije ili promidžbenih usluga, podliježe PDV-u.
VI. MJESTO OPOREZIVANJA
1. Mjesto isporuke dobara
1.1. Mjesto isporuke dobara bez prijevoza
Članak 12.
Mjestom isporuke dobara koja se ne otpremaju niti prevoze smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke.
1.2. Mjesto isporuke dobara s prijevozom
Članak 13.
(1) Mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi
isporučitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na
početku otpreme ili prijevoza do kupca.
(2) Ako je mjesto iz kojeg se dobra otpremaju ili prevoze treće područje ili
treća zemlja, tada se mjestom isporuke dobara koju obavi uvoznik, kao i mjestom
bilo koje naknadne isporuke tih dobara, smatra država članica uvoza.
(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, mjestom isporuke dobara koja
isporučitelj ili druga osoba za račun isporučitelja otpremi ili preveze iz
države članice koja nije država članica u kojoj završava otprema ili prijevoz,
smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku kad otprema ili prijevoz kupcu
završava, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) dobra su isporučena poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni
obveznik, a čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu predmet
oporezivanja PDV-om prema članku 5. stavku 1. točkama a) i b) ovoga Zakona, ili
bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik,
b) ne radi se o isporuci novih prijevoznih sredstava iz članka 4. stavka 3.
ovoga Zakona ili isporuci dobara nakon njihovog sastavljanja ili postavljanja
sa ili bez probnog rada, koju obavi isporučitelj ili druga osoba za njegov
račun.
(4) Kad su isporučena dobra prema stavku 3. ovoga članka otpremljena ili
prevezena s trećeg područja ili iz treće zemlje i ako ih isporučitelj uvozi u
državu članicu koja nije država članica u kojoj otprema ili prijevoz završava,
smatra se da su ona otpremljena ili prevezena iz države članice uvoznice.
(5) Stavci 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na isporuke dobara koja su u
cijelosti otpremljena ili prevezena u istu državu članicu u kojoj završava
otprema ili prijevoz, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) isporučena dobra nisu dobra koja podliježu trošarinama u smislu članka 4.
stavka 4. ovoga Zakona,
b) ukupna vrijednost takvih isporuka bez PDV-a, obavljenih pod uvjetima iz
stavaka 3. i 4. ovoga članka, u državu članicu u kojoj prijevoz ili otprema
završava, u tekućoj kalendarskog godini nije prešla prag isporuke koji je
propisala ta država članica,
c) ukupna vrijednost takvih isporuka bez PDV-a, osim proizvoda koji podliježu
trošarinama, pod uvjetima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, u državu članicu u
kojoj prijevoz ili otprema završava, u prethodnoj kalendarskoj godini nije
prešla prag isporuke koji je propisala ta država članica.
(6) U slučaju da ukupna vrijednost isporuka koje obavi isporučitelj u prethodnoj
kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj kalendarskoj godini prijeđe prag
isporuke, koji je propisala druga država članica ili ne želi da se na njega
primjenjuje prag isporuke te države članice, mjestom isporuke dobara, koja je
iz tuzemstva otpremio ili prevezao isporučitelj ili druga osoba za njegov račun
smatra se, pod uvjetima propisanim u stavcima 3. i 4. ovoga članka, država
članica u koju su dobra otpremljena ili prevezena iz tuzemstva. Ako
isporučitelj odluči da se na njega ne primjenjuje prag isporuke koji je
propisala druga država članica, obvezan je o tome obavijestiti nadležnu
ispostavu Porezne uprave.
(7) U slučaju da je ukupna vrijednost isporuka koje obavi isporučitelj iz druge
države članice u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u tekućoj kalendarskoj
godini veća od 270.000,00 kuna (prag isporuke), mjestom isporuke dobara koja je
otpremio ili prevezao u tuzemstvo isporučitelj ili druga osoba za njegov račun
smatra se tuzemstvo sukladno stavku 3. ovoga članka.
(8) Isporučitelj iz stavka 3. ovoga članka može bez obzira što ukupna
vrijednost njegovih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini, odnosno u
tekućoj kalendarskoj godini nije prešla prag isporuke propisan u stavku 7.
ovoga članka, odlučiti da je mjesto takvih isporuka u tuzemstvu.
(9) Isporučitelj iz stavka 8. ovoga članka koji izjavi da ne želi da se na
njega primjenjuje prag isporuke iz stavka 7. ovoga članka mora navedeno
primjenjivati najmanje dvije kalendarske godine i mora Poreznoj upravi
podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja iz članka 77. stavka
6. ovoga Zakona.
(10) Mjesto isporuke dobara koja je otpremio ili prevezao isporučitelj, kupac
ili treća osoba, a koja sastavlja ili postavlja isporučitelj ili druga osoba za
njegov račun sa ili bez probnog rada, je mjesto gdje se ta dobra sastavljaju
ili postavljaju.
1.3. Mjesto isporuke dobara na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima
Članak 14.
(1) Mjestom isporuke dobara koja su isporučena na brodovima, u
zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog u
Europskoj uniji smatra se mjesto početka prijevoza putnika.
(2) Dionicom prijevoza putnika obavljenog u Europskoj uniji u smislu stavka 1.
ovoga članka smatra se dio prijevoza koji je obavljen između mjesta početka i
mjesta završetka prijevoza putnika bez zaustavljanja na području izvan Europske
unije.
(3) U smislu stavka 2. ovoga članka:
a) »mjesto početka prijevoza putnika« je prvo predviđeno mjesto ukrcaja putnika
unutar Europske unije, prema potrebi nakon zaustavljanja izvan Europske unije,
b) »mjesto završetka prijevoza putnika« je posljednje predviđeno mjesto
iskrcaja unutar Europske unije onih putnika koji su se ukrcali u Europskoj
uniji, prema potrebi prije zaustavljanja izvan Europske unije.
(4) U slučaju povratnog putovanja, povratna dionica puta smatra se zasebnom
uslugom prijevoza.
1.4. Mjesto isporuke dobara putem sustava za prirodni plin, električnu energiju, grijanje ili hlađenje
Članak 15.
(1) Kod isporuke plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi
na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav te
isporuke električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreža za grijanje ili
hlađenje poreznom obvezniku preprodavatelju, mjestom isporuke smatra se mjesto
gdje taj preprodavatelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu kojima se
dobra isporučuju, a u slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne
jedinice mjesto gdje je njegovo prebivalište ili uobičajeno boravište.
(2) Poreznim obveznikom preprodavateljem iz stavka 1. ovoga članka smatra se
porezni obveznik kojem je osnovna djelatnost kupnja i prodaja plina, električne
energije, grijanja ili hlađenja i čija je vlastita potrošnja tih proizvoda
zanemariva.
(3) Pri isporuci plina putem sustava za prirodni plin koji se nalazi na
području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav, pri
isporuci električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreža za grijanje ili
hlađenje, ako takva isporuka nije obuhvaćena stavcima 1. i 2. ovoga članka, mjestom
isporuke smatra se mjesto gdje kupac stvarno koristi i troši ta dobra.
(4) Ako kupac iz stavka 3. ovoga članka nije u cijelosti ili djelomično stvarno
potrošio prirodni plin, električnu energiju, grijanje ili hlađenje, smatra se
da su ta nepotrošena dobra iskorištena i potrošena na mjestu gdje kupac kojem
se dobra isporučuju ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu kojoj su ta dobra
isporučena. U slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice
smatra se da je kupac iskoristio i potrošio dobra na mjestu gdje je njegovo
prebivalište ili uobičajeno boravište.
2. Mjesto obavljanja usluga
2.1. Opće odredbe
Članak 16.
U vezi određivanja mjesta obavljanja usluga primjenjuje se
sljedeće:
1. porezni obveznik koji obavlja i djelatnosti ili isporuke koje se ne smatraju
oporezivim isporukama dobara ili usluga u smislu članka 4. stavka 1. ovoga
Zakona smatra se poreznim obveznikom u odnosu na sve usluge koje su mu
obavljene,
2. pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a
smatra se poreznim obveznikom.
Članak 17.
(1) Mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje
kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge
obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je
različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga
smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna
poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište
ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.
(2) Mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto
u kojem porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište. Ako te usluge
obavlja stalna poslovna jedinica poreznog obveznika koja je u mjestu različitom
od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se
sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna
jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili
uobičajeno boravište poreznog obveznika koji obavlja usluge.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o vrsti i
mjestu obavljanja usluga.
2.2. Posebne odredbe
2.2.1. Posredničke usluge obavljene osobama koje nisu porezni obveznici
Članak 18.
Mjestom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik koje obavlja posrednik u tuđe ime i za tuđi račun, smatra se mjesto gdje je obavljena transakcija za koju se posreduje sukladno odredbama ovoga Zakona.
2.2.2. Usluge u vezi s nekretninama
Članak 19.
Mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, uključujući usluge stručnjaka i posrednika za prodaju nekretnina, smještaj u hotelima ili objektima slične namjene uključujući kampove za odmor ili mjesta uređena za kampiranje, davanje prava na uporabu nekretnina i usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova, kao što su usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra se mjesto gdje se nekretnina nalazi.
2.2.3. Usluge prijevoza
Članak 20.
(1) Mjestom obavljanja usluga prijevoza putnika smatra se
mjesto gdje se obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima.
(2) Mjestom obavljanja usluga prijevoza dobara, osim prijevoza dobara unutar
Europske unije, osobama koje nisu porezni obveznici smatra se mjesto gdje se
obavlja prijevoz, razmjerno prijeđenim udaljenostima.
(3) Mjestom obavljanja usluga prijevoza dobara unutar Europske unije osobama
koje nisu porezni obveznici smatra se mjesto početka prijevoza.
(4) »Prijevoz dobara unutar Europske unije« je prijevoz dobara kod kojeg se
mjesto početka prijevoza i mjesto završetka prijevoza nalaze na područjima
dviju različitih država članica.
(5) »Mjesto početka prijevoza« je mjesto u kojemu stvarno započinje prijevoz
dobara, bez obzira na udaljenost prijeđenu do mjesta gdje su dobra smještena, a
»mjesto završetka prijevoza« je mjesto u kojemu stvarno završava prijevoz
dobara.
(6) PDV se ne obračunava osobama koje nisu porezni obveznici na dio prijevoza
dobara unutar Europske unije koji se obavlja na vodama koje ne pripadaju
području Europske unije.
2.2.4. Usluge u kulturi i njima slične usluge, pomoćne usluge u prijevozu i usluge u vezi s pokretnim dobrima
Članak 21.
(1) Mjestom obavljanja usluga pristupa kulturnim, umjetničkim,
sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima kao što su
izložbe i sajmovi te pomoćnih usluga u vezi s tim pristupom, obavljenih
poreznom obvezniku, smatra se mjesto gdje se ta događanja stvarno odvijaju.
(2) Mjestom obavljanja usluga i pomoćnih usluga u vezi s kulturnim,
umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim
aktivnostima kao što su izložbe i sajmovi, uključujući obavljanje usluga
organizatora takvih aktivnosti osobi koja nije porezni obveznik, smatra se
mjesto gdje se te aktivnosti stvarno odvijaju.
(3) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni obveznik jest
mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju:
a) pomoćne usluge u prijevozu kao što su utovar, istovar, pretovar, rukovanje i
slično,
b) procjena pokretnih materijalnih dobara i radovi na takvim dobrima.
2.2.5. Usluge pripremanja hrane i usluge opskrbe pripremljenom hranom i pićem
Članak 22.
(1) Mjestom obavljanja usluga pripremanja hrane i obavljanja
usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanja i usluživanja pića u
tim objektima, osim onih koje se stvarno obavljaju na brodovima, u zrakoplovima
ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog unutar Europske
unije smatra se mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju.
(2) Mjestom obavljanja usluga pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane te
pripremanja i usluživanja pića koje se stvarno obavljaju na brodovima, u
zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog unutar
Europske unije smatra se mjesto početka prijevoza putnika.
(3) U smislu stavka 2. ovoga članka dionica prijevoza putnika obavljenog unutar
Europske unije je dio prijevoza, bez zaustavljanja izvan Europske unije, između
mjesta početka i mjesta završetka prijevoza putnika.
(4) Mjestom početka i mjestom završetka prijevoza putnika u smislu stavka 3.
ovoga članka kao i u slučaju povratnog putovanja, smatraju se mjesta prijevoza
putnika određena člankom 14. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.
2.2.6. Iznajmljivanje prijevoznih sredstava
Članak 23.
(1) Mjestom obavljanja usluga kratkotrajnog iznajmljivanja
prijevoznih sredstava smatra se mjesto gdje se ta prijevozna sredstva stvarno stavljaju
na raspolaganje primatelju usluge.
(2) Mjesto iznajmljivanja prijevoznih sredstava, osim kratkotrajnog
iznajmljivanja, osobi koja nije porezni obveznik je mjesto gdje ta osoba ima
sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište.
(3) Neovisno od stavka 2. ovoga članka, mjestom iznajmljivanja plovila za
razonodu osobi koja nije porezni obveznik, osim kratkotrajnog iznajmljivanja,
smatra se mjesto gdje je to plovilo stvarno stavljeno na raspolaganje
korisniku, ako tu uslugu obavi isporučitelj iz mjesta u kojem ima sjedište ili
stalnu poslovnu jedinicu koja se nalazi u tom mjestu.
(4) U smislu ovoga članka kratkotrajnim iznajmljivanjem smatra se neprekidno
posjedovanje ili korištenje prijevoznog sredstva tijekom razdoblja koje traje
najviše 30 dana, odnosno, u slučaju plovila, najviše 90 dana.
2.2.7. Ostale usluge
Članak 24.
(1) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni
obveznik i koja ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište izvan
Europske unije smatra se mjesto gdje taj primatelj usluga ima sjedište,
prebivalište ili uobičajeno boravište:
a) prijenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog
znakovlja i sličnih prava,
b) usluge oglašavanja,
c) usluge konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja i druge
slične usluge savjetovanja,
d) usluge obrade podataka,
e) ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i
iskustvu,
f) bankarske i financijske transakcije, transakcije osiguranja uključujući
reosiguranje, uz izuzetak iznajmljivanja sefova,
g) ustupanje osoblja,
h) iznajmljivanje pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih
sredstava,
i) suzdržavanje od obavljanja, u cijelosti ili djelomično, gospodarske
djelatnosti ili prava navedenih u ovom stavku,
j) omogućavanje pristupa do sustava za prirodni plin koji se nalazi na području
Europske unije ili do bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav, te
do sustava za električnu energiju ili mreža za grijanje ili hlađenje i
prijevoza ili prijenosa putem tih sustava ili mreža, te obavljanje drugih
usluga koje su s time izravno povezane.
2.2.8. Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja
Članak 25.
Ministar financija može radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja,
neoporezivanja ili narušavanja načela tržišnog natjecanja pravilnikom propisati
da se za usluge iz članaka 17., 23., 24. i 26. ovoga Zakona smatra:
a) da je mjesto obavljanja tih usluga, koje se nalazi u tuzemstvu, izvan
Europske unije ako se te usluge stvarno koriste izvan Europske unije,
b) da je mjesto obavljanja tih usluga, koje se nalazi izvan Europske unije, u
tuzemstvu ako se te usluge stvarno koriste u tuzemstvu.
2.2.9. Telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici
Članak 26.
(1) Mjestom obavljanja sljedećih usluga osobi koja nije porezni
obveznik smatra se mjesto gdje ta osoba ima sjedište, prebivalište ili
uobičajeno boravište:
a) telekomunikacijske usluge,
b) usluge radijskog i televizijskog emitiranja,
c) elektronički obavljene usluge.
(2) Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju
putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi.
(3) »Telekomunikacijskim uslugama« u smislu ovoga Zakona smatraju se usluge
koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijam signala, teksta, slika i
zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih
elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili
ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili
prijam. Telekomunikacijske usluge u smislu ovoga Zakona uključuju i
omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.
(4) »Elektronički obavljenim uslugama« u smislu ovoga Zakona osobito se smatra:
a) isporuka web-sjedišta, udomljavanje web-sjedišta, daljinsko održavanje
programa i opreme,
b) isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje,
c) isporuka slika, tekstova i informacija te omogućavanje pristupa bazama
podataka,
d) isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre
te emitiranje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i
zabavnih programa i priredbi,
e) učenje na daljinu.
3. Mjesto stjecanja dobara unutar Europske unije
Članak 27.
(1) Mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije smatra se
mjesto gdje završava otprema ili prijevoz dobara stjecatelju.
(2) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, mjestom stjecanja dobara unutar Europske
unije u smislu članka 4. stavka 1. točke 2.a) ovoga Zakona smatra se područje
države članice koja je stjecatelju izdala PDV identifikacijski broj pod kojim
je stjecatelj stekao ta dobra, osim ako stjecatelj dokaže da je na stečena
dobra PDV bio obračunan u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.
(3) Ako stjecatelj dokaže da je PDV na stjecanje obračunan u državi članici u
kojoj je otprema ili prijevoz dobara završio, porezna osnovica se odgovarajuće
umanjuje u državi članici koja je stjecatelju izdala PDV identifikacijski broj
pod kojim je stekao ta dobra.
(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka smatra se da je PDV obračunan na
stjecanje dobara unutar Europske unije u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, ako
stjecatelj:
a) dokaže da je stjecanje obavio u svrhu daljnje isporuke na području države
članice u skladu sa stavkom 1. ovoga članka za koju je primatelj dobara obvezan
platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 3. ovoga Zakona,
b) podnese Zbirnu prijavu u skladu s člancima 88. i 89. ovoga Zakona.
4. Mjesto uvoza dobara
Članak 28.
(1) Mjesto uvoza dobara je država članica na čijem se području
dobra nalaze pri unosu u Europsku uniju.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako su pri unosu u Europsku uniju dobra
koja se ne nalaze u slobodnom prometu stavljena u jedan od postupaka iz članka
51. stavka 1. ovoga Zakona, postupak privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem
od plaćanja carine ili postupcima provoza strane robe u skladu s carinskim
propisima, mjesto uvoza takvih dobara je država članica na čijem se području za
ta dobra prestanu primjenjivati navedeni postupci.
(3) Ako se pri unosu u Europsku uniju dobra koja se nalaze u slobodnom prometu
stave u jedan od postupaka iz članka 55. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, mjesto
uvoza dobara je država članica na čijem se području za ta dobra prestanu
primjenjivati ti postupci.
VII. NASTANAK OPOREZIVOG DOGAĐAJA I OBVEZE OBRAČUNA PDV-a
1. Opće odredbe
Članak 29.
(1) »Oporezivi događaj« je događaj na temelju kojeg su
ispunjeni pravni uvjeti potrebni za nastanak obveze obračuna PDV-a.
(2) »Obveza obračuna PDV-a« nastaje u trenutku kada Porezna uprava temeljem
odredbi ovoga Zakona ima pravo potraživati PDV od osobe koja ga je obvezna
platiti, iako je vrijeme plaćanja PDV-a odgođeno.
2. Isporuka dobara ili obavljanje usluga
Članak 30.
(1) Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su
dobra isporučena ili usluge obavljene.
(2) Ako se za isporuke dobara, osim onih iz članka 7. stavka 2. točke b) ovoga
Zakona, ili obavljanje usluga kontinuirano izdaju računi ili se kontinuirano
obavljaju plaćanja smatra se da su dobra isporučena i usluge obavljene po
isteku razdoblja na koje se takvi računi ili plaćanja odnose.
(3) Kontinuirane isporuke dobara koje se obavljaju u razdoblju duljem od jednog
kalendarskog mjeseca, koja su otpremljena ili prevezena u državu članicu u
kojoj nije započela otprema ili prijevoz tih dobara i koja porezni obveznik
radi obavljanja gospodarske djelatnosti isporučuje ili premješta uz primjenu
oslobođenja od PDV-a u drugu državu članicu u skladu s odredbama članka 41.
stavka 1. ovoga Zakona smatrat će se obavljenima istekom svakog kalendarskog
mjeseca sve dok ne završi isporučivanje.
(4) Usluge za koje je primatelj usluga obvezan platiti PDV prema članku 75.
stavku 1. točki 6. ovoga Zakona, a koje se kontinuirano obavljaju u razdoblju
duljem od godinu dana i za koje u tom razdoblju nisu izdani računi ili nije
obavljeno plaćanje smatraju se obavljenima nakon isteka svake kalendarske
godine, sve dok se ne obustavi obavljanje tih usluga.
(5) Za primljene predujmove obveza obračuna PDV-a na primljeni iznos nastaje u
trenutku primitka predujma.
(6) Ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza
obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj.
(7) Obveza obračuna PDV-a za isporuke dobara iz članka 7. stavaka 3. i 8. ovoga
Zakona te za usluge iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona nastaje kada je nastao
oporezivi događaj.
(8) Kada se u skladu s odredbama članka 41. stavka 1. ovoga Zakona dobra
otpremaju ili prevoze u državu članicu u kojoj nije započela otprema ili
prijevoz tih dobara ili kada porezni obveznik ta dobra premješta u drugu državu
članicu radi obavljanja gospodarske djelatnosti, PDV se obračunava u trenutku
izdavanja računa ili po isteku roka iz članka 78. stavka 4. ovoga Zakona, ako
račun do tada nije izdan.
(9) Odredbe stavaka 3. i 6. ovoga članka ne primjenjuju se na isporuke i
premještanje dobara iz stavka 8. ovoga članka.
(10) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i u slučajevima iz članka
79. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona.
(11) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o nastanku
oporezivog događaja i obveze obračuna PDV-a.
3. Stjecanje dobara unutar Europske unije
Članak 31.
(1) Oporezivi događaj nastaje u trenutku stjecanja dobara
unutar Europske unije. Smatra se da je stjecanje dobara unutar Europske unije
obavljeno kada se isporuka sličnih dobara smatra obavljenom u tuzemstvu.
(2) Obveza obračuna PDV-a kod stjecanja dobara unutar Europske unije nastaje u
trenutku izdavanja računa ili istekom roka iz članka 78. stavka 4. ovoga Zakona
ako račun do tada nije izdan.
4. Uvoz dobara
Članak 32.
(1) Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a pri uvozu dobara
nastaje u trenutku uvoza dobara.
(2) Ako se pri unosu dobara u Europsku uniju primjenjuje jedan od postupaka iz
članka 51. stavka 1. i članka 55. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona ili postupak
privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od carine ili postupak provoza strane
robe, u skladu s carinskim propisima, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a
nastaje kada dobra prestanu biti predmetom tih postupaka.
(3) Ako uvezena dobra iz stavka 2. ovoga članka podliježu carini,
poljoprivrednim pristojbama ili pristojbama s jednakim učinkom koje su utvrđene
u skladu sa zajedničkom politikom Europske unije, oporezivi događaj i obveza
obračuna PDV-a nastaje kada se ispune uvjeti za obračun i naplatu tih davanja.
(4) Ako uvezena dobra ne podliježu davanjima navedenima u stavku 3. ovoga
članka, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje u trenutku kada bi
prema carinskim propisima nastala obveza obračuna carine, da je propisana.
VIII. POREZNA OSNOVICA
1. Porezna osnovica kod isporuke dobara i obavljanja usluga
Članak 33.
(1) Poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se
naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca
ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su
izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.
(2) U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i
sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije,
troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga
zaračunava kupcu ili primatelju.
(3) U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijena, odnosno popusti zbog
prijevremenog plaćanja i popusti što se kupcu odobre u trenutku isporuke, kao
ni iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za
izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije
unosi kao prolazne stavke. Porezni obveznik mora imati dokaze o iznosu izdataka
u vezi s prolaznim stavkama i ne može odbiti PDV ako je na njih obračunan.
(4) Porezna osnovica kod isporuka dobara iz članka 7. stavaka 3. i 8. ovoga
Zakona je nabavna cijena tih ili sličnih dobara, a ako je ta cijena nepoznata,
visina troškova utvrđenih u trenutku isporuke.
(5) Porezna osnovica kod usluga iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona je ukupni
trošak obavljanja usluga.
(6) Kod premještanja dobara u drugu državu članicu u smislu članka 7. stavaka
5. i 7. ovoga Zakona porezna osnovica je nabavna cijena tih ili sličnih dobara,
a ako je ta cijena nepoznata, visina troškova utvrđenih u trenutku premještanja
dobara.
(7) Ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta
popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra
ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su
isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome
pisano izvijesti isporučitelja.
(8) U poreznu osnovicu ne ulazi trošak povratne ambalaže o kojoj se vodi
posebna evidencija.
(9) U slučaju isporuka dobara i obavljanja usluga osobama koje su u obiteljskim
i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom te u slučaju postojanja
financijskih i pravnih veza, uključujući odnose poslodavca i zaposlenika kao i
članova njihovih obitelji, veza na temelju članstva, upravljanja ili
vlasništva, poreznom osnovicom smatra se tržišna vrijednost u smislu stavka 10.
ovoga članka ako je:
a) naknada niža od tržišne vrijednosti, a primatelj isporuke nema pravo na
odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona,
b) naknada niža od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak
pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona i radi se o isporukama koje su
oslobođene PDV-a u skladu s odredbama članka 39. stavka 1. i članka 40. stavaka
1. i 2. ovoga Zakona,
c) naknada viša od tržišne vrijednosti, a isporučitelj nema pravo na odbitak
pretporeza u cijelosti u smislu ovoga Zakona.
(10) Tržišnom vrijednosti smatra se ukupni iznos kojeg bi kupac ili naručitelj
u trenutku isporuke dobra ili obavljene usluge prema načelu nenarušavanja
tržišnog natjecanja morao platiti isporučitelju dobara ili pružatelju usluge u
tuzemstvu. Ako se ne može utvrditi usporediva isporuka dobara ili usluga, tada
se tržišnom vrijednosti smatra:
a) kada je riječ o dobrima, iznos koji nije niži od nabavne cijene tih ili
sličnih dobara ili ako je ta cijena nepoznata, ukupna visina utvrđenih troškova
u trenutku isporuke,
b) kada je riječ o uslugama, iznos koji nije niži od ukupnih utvrđenih troškova
obavljanja usluga koje snosi porezni obveznik.
(11) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, porezna osnovica za isporuku dobara ili
usluga obavljenu u odnosu na višenamjenski vrijednosni kupon jednaka je naknadi
plaćenoj za vrijednosni kupon ili, ako nema informacija o toj naknadi, novčanoj
vrijednosti navedenoj na samom višenamjenskom vrijednosnom kuponu ili u
povezanoj dokumentaciji, umanjena za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučena
dobra ili usluge.
(12) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o poreznoj
osnovici.
2. Porezna osnovica kod stjecanja dobara unutar Europske unije
Članak 34.
(1) Porezna osnovica kod stjecanja dobara unutar Europske unije
utvrđuje se temeljem istih elemenata iz članka 33. ovoga Zakona koji se koriste
za određivanje porezne osnovice za isporuke istih dobara u tuzemstvu. U slučaju
stjecanja dobara iz članka 9. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, porezna osnovica je
nabavna cijena tih ili sličnih dobara ili, ako je ta cijena nepoznata, visina
troškova utvrđenih u trenutku isporuke.
(2) U poreznu osnovicu u smislu stavka 1. ovoga članka, uključuju se i
trošarine što ih je stjecatelj dobara koja podliježu trošarinama unutar
Europske unije obvezan platiti ili je platio.
(3) Ako nakon stjecanja dobara unutar Europske unije stjecatelj dobara ostvari
povrat trošarine plaćene u državi članici u kojoj je započela otprema ili prijevoz
tih dobara, porezna osnovica kod stjecanja dobara odgovarajuće će se umanjiti.
3. Porezna osnovica kod uvoza dobara u Europsku uniju
Članak 35.
(1) Poreznu osnovicu pri uvozu dobara iz članka 4. stavka 1.
točke 4. ovoga Zakona čini carinska vrijednost utvrđena prema carinskim
propisima.
(2) Ako nisu uključeni u carinsku vrijednost, u poreznu osnovicu pri uvozu bit
će uključeni:
a) porezi, carine, pristojbe i slična davanja koja se plaćaju izvan države
članice uvoznice te davanja koja se plaćaju pri uvozu, osim PDV-a,
b) sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i
osiguranja, nastali do prvog mjesta odredišta unutar područja države članice
uvoznice, kao i oni koji nastanu pri prijevozu do drugog mjesta odredišta unutar
Europske unije, ako je to drugo mjesto poznato u vrijeme nastanka oporezivog
događaja.
(3) »Prvo mjesto odredišta« iz stavka 2. točke b) ovoga članka je mjesto
navedeno na tovarnom listu ili bilo kojoj drugoj prijevoznoj ispravi na temelju
koje se dobra uvoze. Ako takvo mjesto u ispravi nije navedeno, prvim mjestom
odredišta smatra se mjesto prvog pretovara dobara u državi članici uvoznici.
(4) Ako se neka dobra privremeno izvezu iz Europske unije te se ponovo uvezu
nakon što su izvan Europske unije popravljena, obrađena ili prilagođena,
dorađena ili prerađena tada se porezna osnovica, iznimno od stavka 1. ovoga
članka, utvrđuje prema naknadi zaračunanoj za te usluge. Ako takva naknada nije
zaračunana, tada se porezna osnovica utvrđuje prema vrijednosti naknade
zaračunane za popravak, obradu, prilagodbu, doradu ili preradu u skladu s
carinskim propisima.
(5) U poreznu osnovicu ne uključuju se:
a) sniženja cijena zbog popusta za prijevremeno plaćanje,
b) popusti na cijenu i rabati odobreni i obračunani kupcu u trenutku uvoza.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka o poreznoj
osnovici kod uvoza dobara.
4. Druge odredbe
Članak 36.
(1) Ako su elementi za utvrđivanje porezne osnovice pri uvozu
dobara izraženi u stranoj valuti, tečaj se utvrđuje u skladu s propisima
Europske unije kojima se uređuje izračunavanje carinske vrijednosti.
(2) Ako su elementi za utvrđivanje porezne osnovice, osim pri uvozu dobara,
utvrđeni u stranoj valuti, za preračun u kune koristi se srednji tečaj Hrvatske
narodne banke na dan nastanka obveze obračuna PDV-a.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznik može primijeniti tečaj
koji na dan nastanka obveze obračuna PDV-a objavi Europska središnja banka.
Konverzija drugih valuta koje nisu euro vršit će se primjenom tečaja svake
valute za euro.
IX. STOPE PDV-a
1. Primjena stopa PDV-a
Članak 37.
(1) PDV se obračunava po stopi koja je na snazi u trenutku
nastanka oporezivog događaja.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, PDV se obračunava po stopi koja je na
snazi u trenutku nastanka obveze obračuna PDV-a:
a) u slučaju stjecanja dobara unutar Europske unije,
b) u slučajevima iz članka 32. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona.
(3) Na stjecanje dobara unutar Europske unije obavljeno u tuzemstvu primjenjuje
se stopa PDV-a koja se za takva dobra primjenjuje u tuzemstvu.
2. Stope PDV-a
Članak 38.
(1) PDV se obračunava i
plaća po stopi 25%.
(2) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 5% na isporuke sljedećih dobara
i usluga:
a) sve vrste kruha,
b) sve vrste mlijeka (kravlje, ovčje, kozje), koje se stavlja u promet pod
istim nazivom u tekućem stanju, svježe, pasterizirano, homogenizirano,
kondenzirano (osim kiselog mlijeka, jogurta, kefira, čokoladnog mlijeka i drugih
mliječnih proizvoda), nadomjestke za majčino mlijeko,
c) knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja,
udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje, za osnovnoškolsko, srednjoškolsko i
visokoškolsko obrazovanje, u svim fizičkim oblicima,
d) lijekove koji se izdaju na liječnički recept i koji imaju odobrenje
nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode,
e) medicinsku opremu, pomagala i druge sprave koje se koriste za ublažavanje
liječenja invalidnosti isključivo za osobnu uporabu invalida propisane
Pravilnikom o ortopedskim i drugim pomagalima Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje,
f) kino ulaznice,
g) novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje
izlaze dnevno, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili
služe oglašavanju,
h) znanstvene časopise.
(3) PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 13% na isporuke sljedećih
dobara i usluga:
a)
usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u
hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora,
iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za
kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma,
b) novine i časopise
novinskog nakladnika koji ima statut medija te novine i časopise nakladnika za
koje ne postoji obveza donošenja statuta medija prema posebnom propisu, osim
onih iz stavka 2. točke g) ovoga članka, otisnute na papiru koji izlaze periodično
te osim onih koji u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe
oglašavanju,
c)
jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla,
d)
dječje sjedalice za automobile te dječju hranu i prerađenu hranu na bazi
žitarica za dojenčad i malu djecu,
e) isporuku vode, osim
vode koja se stavlja na tržište u bocama ili u drugoj ambalaži, u smislu javne
vodoopskrbe i javne odvodnje prema posebnom propisu,
f)
ulaznice za koncerte,
g)
isporuku električne energije do drugog isporučitelja ili krajnjeg korisnika,
uključujući naknade vezane uz tu isporuku,
h) javnu uslugu
prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i
odvojenog sakupljanja otpada prema posebnom propisu,
i)
urne i lijesove,
j)
sadnice i sjemenje,
k)
gnojiva i pesticide te druge agrokemijske proizvode,
l)
hranu za životinje, osim hrane za kućne ljubimce.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga
članka u vezi primjene snižene stope PDV-a.
X. OSLOBOĐENJA OD PDV-a
1. Oslobođenja za određene djelatnosti od javnog interesa
Članak 39.
(1) PDV-a je oslobođeno:
a) univerzalna poštanska usluga i s njom povezane isporuke pratećih dobara osim
prijevoza putnika i telekomunikacijskih usluga,
b) bolnička i medicinska njega i s time usko povezane djelatnosti koje
obavljaju tijela s javnim ovlastima ili koje, u uvjetima koji su u socijalnom
smislu slični uvjetima koji se primjenjuju na tijela s javnim ovlastima,
obavljaju bolnice, centri za liječenje ili medicinsku dijagnostiku i druge
priznate ustanove slične prirode,
c) obavljanje medicinske njege u okviru bavljenja medicinskim i pomoćnim
medicinskim zanimanjima neovisno o pravnom obliku,,
d) isporuke ljudskih organa, krvi i majčinog mlijeka,
e) usluge što ih obavljaju dentalni tehničari te isporuka zubnih/protetskih
nadomjestaka koje isporučuju dentalni tehničari i doktori dentalne medicine neovisno
o pravnom obliku,
f) usluge što ih za svoje članove obavljaju udruženja osoba koja obavljaju
djelatnosti oslobođene PDV-a ili za koje nisu porezni obveznici, ako su te
usluge namijenjene neposredno za obavljanje njihove djelatnosti, uz uvjet da ta
udruženja od svojih članova za obavljene usluge zahtijevaju samo nadoknadu
njihova dijela ukupnih troškova i da takvo oslobođenje ne dovodi do narušavanja
načela tržišnog natjecanja,
g) usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, uključujući one što
ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe, ustanove, tijela s
javnim ovlastima ili druge osobe slične prirode,
h) usluge i isporuke dobara povezane sa zaštitom djece i mladeži što ih
obavljaju ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge osobe slične prirode,
i) obrazovanje djece i mladeži, školsko ili sveučilišno obrazovanje, stručno
osposobljavanje i prekvalifikacija, uključujući s time usko povezane usluge i
dobra, koje obavljaju tijela s javnim ovlastima ili druge osobe, koje imaju
slične ciljeve,
j) nastava što je privatno održavaju nastavnici i koja obuhvaća osnovnoškolsko,
srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje,
k) ustupanje osoblja vjerskih ili filozofskih institucija u svrhe propisane
točkama b), g), h) i i) ovoga članka kojima je cilj duhovna skrb,
l) usluge i s njima usko povezane isporuke dobara koje neprofitne pravne osobe
čiji su ciljevi političke, sindikalne, vjerske, domoljubne, filozofske,
dobrotvorne ili druge općekorisne naravi obavljaju svojim članovima u njihovom
zajedničkom interesu u zamjenu za članarinu utvrđenu u skladu s pravilima tih
osoba, pod uvjetom da to oslobođenje neće narušiti načela tržišnog natjecanja,
m) usluge usko povezane uz sport ili tjelesni odgoj što ih obavljaju neprofitne
pravne osobe osobama koje se bave sportom ili sudjeluju u tjelesnom odgoju,
n) usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara, koje obavljaju
ustanove u kulturi, tijela s javnim ovlastima ili druge pravne osobe u kulturi,
o) usluge i isporuke dobara koje obavljaju pravne osobe čije su djelatnosti
oslobođene PDV-a u skladu s odredbama točaka b), g), h), i), l), m) i n) ovoga
članka u vezi s događanjima organiziranima za prikupljanje sredstava isključivo
u njihovu korist, pod uvjetom da oslobođenje neće narušiti načela tržišnog
natjecanja,
p) usluge prijevoza bolesnih ili ozlijeđenih osoba u vozilima posebno
izrađenima za tu svrhu koje obavljaju ovlaštene osobe,
r) djelatnosti javnog radija i televizije, osim komercijalnih.
(2) Oslobođenje od plaćanja PDV-a ne primjenjuje se za isporuke dobara ili
usluga iz stavka 1. točaka b), g), h), i), l), m) i n) ovoga članka ako:
a) te isporuke dobara ili usluga nisu neophodne za isporuke oslobođene PDV-a
ili
b) je njihova osnovna svrha ostvarenje dodatnih prihoda za navedene osobe,
obavljanjem isporuka kojima izravno konkuriraju isporukama poreznih obveznika
koji obračunavaju PDV.
(3) Plaćanja PDV-a oslobođene su isporuke dobara ili usluga iz stavka 1. točaka
b), g), h), i), l), m) i n) ovoga članka ako ih obavljaju ostale osobe na koje
nisu prenijete javne ovlasti, pod uvjetom da ne teže ostvarivanju dobiti te ako
se dobit ipak ostvari da se ne raspodjeljuje, nego se koristi za nastavak ili
poboljšanje obavljanja usluga.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
oslobođenja od PDV-a za djelatnosti od javnog interesa te u vezi osoba na koje
se oslobođenje primjenjuje.
2. Oslobođenja za ostale djelatnosti
Članak 40.
(1) PDV-a su oslobođene:
a) transakcije osiguranja i reosiguranja, uključujući s njima povezane usluge
što ih obavljaju posrednici u osiguranju i reosiguranju i zastupnici u
osiguranju,
b) odobravanje kredita i zajmova, uključujući i posredovanje u tim poslovima te
upravljanje kreditima ili zajmovima kada to čini osoba koja ih odobrava,
c) ugovaranje kreditnih garancija i svi drugi poslovi po kreditnim garancijama
ili kojemu drugom osiguranju novca te upravljanje kreditnim garancijama kada to
čini osoba koja odobrava kredit,
d) transakcije, uključujući posredovanje, u vezi sa štednim, tekućim i
žiroračunima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim
instrumentima, osim naplate duga,
e) transakcije, uključujući posredovanje, u vezi s valutama, novčanicama i
kovanicama koje se koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja, osim kolekcionarskih
predmeta, odnosno kovanica od zlata, srebra ili drugog metala te novčanica koje
se u pravilu ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja ili kovanica od
numizmatičkog interesa,
f) transakcije, uključujući posredovanje, osim upravljanja i pohrane, u vezi s
dionicama, udjelima u trgovačkim društvima ili udruženjima, obveznicama i
drugim vrijednosnim papirima, uz iznimku dokumenata kojima se utvrđuje neko
pravo nad dobrima te prava ili vrijednosnih papira kojima se utvrđuju određena
prava na nekretninama,
g) usluge upravljanja investicijskim fondovima,
h) isporuka poštanskih maraka po nominalnoj vrijednosti za poštanske usluge u
tuzemstvu te državnih i drugih sličnih biljega,
i) priređivanje lutrijskih igara, igara na sreću u casinima, igara klađenja i
igara na sreću na automatima,
j) isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze,
osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih
od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije
proteklo više od dvije godine. Građevinom u smislu ovoga Zakona smatra se
objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji,
k) isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta,
l) najam stambenih prostorija.
(2) PDV-a su oslobođene isporuke dobara koja se koriste isključivo za
djelatnosti oslobođene PDV-a na temelju članka 39. stavka 1. ovoga Zakona i
odredbi stavka 1. ovoga članka ako za ta dobra nije bio moguć odbitak
pretporeza. (primjena 01.01.2018.)
(3) Porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje ako odobrava
kredite i zajmove povezane s obavljanjem isporuka dobara i usluga.
(4) Porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje isporuka navedenih u
stavku 1. točkama j) i k) ovoga članka pod uvjetom da je kupac porezni obveznik
koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti po osnovi isporuke na koju se
pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti. Pravo izbora za
oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku
isporuke.
(5) Isporukom građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na
kojem se one nalaze, prije prvog nastanjenja odnosno korištenja, ili isporukom
kod koje od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće
isporuke nije proteklo više od dvije godine u smislu stavka 1. točke j) ovoga
članka smatra se i isporuka rekonstruiranih građevina ili njihovih dijelova i
zemljišta na kojem se one nalaze, ako su troškovi rekonstrukcije u prethodne
dvije godine prije isporuke veći od 50% prodajne cijene.
(6) Građevinskim zemljištem u smislu stavka 1. točke k) ovoga članka smatra se
zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje.
(7) Prvim nastanjenjem odnosno korištenjem u smislu stavka 1. točke j) ovoga
članka smatra se trenutak stavljanja nekretnine u uporabu o čemu porezni
obveznik mora imati odgovarajuću dokumentaciju.
(8) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
oslobođenja od PDV-a za ostale djelatnosti.
3. Oslobođenja za transakcije unutar Europske unije
3.1. Oslobođenja za isporuke dobara unutar Europske unije
Članak 41.
(1) PDV-a su oslobođene:
a) isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba
za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom
poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju
kao takvi u toj drugoj državi članici,
b) isporuke novih prijevoznih sredstava koja prodavatelj, kupac ili druga osoba
za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu
poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja
dobara unutar Europske unije nisu predmet oporezivanja PDV-om ili bilo kojoj drugoj
osobi koja nije porezni obveznik,
c) isporuke dobara koja podliježu trošarinama koja prodavatelj, kupac ili druga
osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu
poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, čija stjecanja
dobara unutar Europske unije, osim dobara koja podliježu trošarinama, nisu
predmet oporezivanja PDV-om, ako su ta dobra otpremljena ili prevezena u skladu
s propisima koji uređuju trošarine,
d) isporuke dobara koja se premještaju u drugu državu članicu, za koje bi
postojalo pravo na oslobođenje prema točkama a), b) i c) ovoga stavka da su
obavljene drugom poreznom obvezniku.
(2) Oslobođenje iz stavka 1. točke a) ovoga članka ne primjenjuje se na
isporuku dobara koju obavi mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. ovoga
Zakona te na isporuku dobara obavljenu poreznom obvezniku ili pravnoj osobi
koja nije porezni obveznik, čija stjecanja dobara unutar Europske unije nisu
predmet oporezivanja PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b)
ovoga Zakona.
(3) Oslobođenje iz stavka 1. točke c) ovoga članka ne primjenjuje se na
isporuku dobara koja podliježu trošarinama koju obavi mali porezni obveznik iz
članka 90. stavka 1. ovoga Zakona.
(4) Oslobođenje iz stavka 1. točaka a), c) i d) ovoga članka ne primjenjuje se
na isporuku dobara na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže
za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete ili
posebni postupak za prodaju putem javne dražbe.
3.2. Oslobođenja za stjecanje dobara unutar Europske unije
Članak 42.
PDV-a je oslobođeno stjecanje dobara unutar Europske unije:
a) ako bi isporuka tih dobara koju obavi porezni obveznik u tuzemstvu bila u
svakom slučaju oslobođena plaćanja PDV-a,
b) ako bi uvoz tih dobara prema članku 44. stavku 1. točkama 1. do 25. i članku
44. stavku 1. točkama 27. do 34. ovoga Zakona bio u svakom slučaju oslobođen
plaćanja PDV-a,
c) za koje bi stjecatelj u svakom slučaju sukladno člancima 67. i 68. ovoga
Zakona imao pravo na povrat cjelokupnog iznosa PDV-a koji je obvezan platiti
prema članku 4. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona.
3.3. Oslobođenja za određene usluge prijevoza
Članak 43.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su usluge prijevoza unutar
Europske unije kod prijevoza dobara na otoke i s otoka koji čine autonomno
područje Azori i Madeira te prijevoz dobara između tih otoka.
(2) Plaćanja PDV-a oslobođena je usluga međunarodnog prijevoza putnika, osim
cestovnog i željezničkog prijevoza.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
primjene stavka 2. ovoga članka.
4. Oslobođenja pri uvozu
Članak 44.
(1) PDV-a je oslobođen:
1. konačni uvoz dobara čija bi isporuka koju obavi porezni obveznik u svim slučajevima
bila oslobođena plaćanja PDV-a na području Republike Hrvatske,
2. uvoz dobara nekomercijalne naravi u osobnoj prtljazi putnika,
3. uvoz osobne imovine koju pri preseljenju u Republiku Hrvatsku uvoze fizičke
osobe koje su prethodno izvan Europske unije boravile neprekidno najmanje 12
mjeseci. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića i prerađevine,
komercijalna prijevozna sredstva i dobra koja se koriste za obavljanje
djelatnosti ili zanimanja,
4. uvoz dobara koja pripadaju osobama koje su prethodno izvan Europske unije
boravile neprekidno najmanje 12 mjeseci, a preseljavaju u Republiku Hrvatsku
radi sklapanja braka. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića i
duhanske prerađevine,
5. uvoz osobne imovine koje su hrvatski i strani državljani s uobičajenim
boravištem u Republici Hrvatskoj naslijedili izvan Europske unije. Oslobođenje
se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine, komercijalna
prijevozna sredstva, predmete koji se koriste za obavljanje djelatnosti ili
zanimanja, zalihe sirovina i gotove proizvode ili poluproizvode te stoku i
zalihe poljoprivrednih proizvoda čije količine premašuju uobičajene obiteljske
potrebe,
6. uvoz opreme koju za vlastite potrebe i potrebe školovanja unose učenici i
studenti koji u Republiku Hrvatsku dolaze zbog školovanja,
7. uvoz dobara nekomercijalne naravi sadržanih u malim pošiljkama. Oslobođenje
se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine, čaj, parfeme i
toaletne vode,
8. uvoz dobara poslovne imovine koju radi nastavka obustavljene gospodarske
djelatnosti i prijenosa djelatnosti uvozi porezni obveznik u Republiku
Hrvatsku. Oslobođenje se ne odnosi na prijevozna sredstva, isporuke za ljudsku
potrošnju ili prehranu životinja, gorivo, zalihe sirovina, gotove proizvode ili
poluproizvode te stoku u vlasništvu trgovaca,
9. uvoz plodova poljodjelstva, ratarstva, stočarstva, šumarstva, ribolova i
ribogojstva te pčelarstva dobivenih na posjedima poljoprivrednih proizvođača u
pograničnom području Republike Hrvatske koje graniči s područjem koje nije
područje Europske unije, zatim sjemena, gnojiva i proizvoda za tretiranje tla i
uroda s tih posjeda te uvoz priploda i drugih proizvoda koji se dobiju od stoke
koja se drži na tim posjedima,
10. uvoz terapeutskih tvari ljudskog podrijetla i reagensa za određivanje krvne
grupe i tipizaciju tkiva koji se upotrebljavaju za nekomercijalne medicinske
ili znanstvene svrhe, laboratorijskih životinja posebno uzgojenih i poslanih
bez naknade za potrebe znanstvenih istraživanja, bioloških ili kemijskih tvari
namijenjenih javnim ili privatnim ustanovama koje se uglavnom bave obrazovanjem
ili znanstvenim istraživanjem te uvoz farmaceutskih proizvoda za ljudsku i
životinjsku medicinsku uporabu na sportskim priredbama,
11. uvoz dobara posebno izrađenih i prilagođenih za obrazovanje, zapošljavanje
ili socijalnu rehabilitaciju slijepih ili drugih fizički ili mentalno
hendikepiranih osoba, kada ih uvoze ustanove ili pravne osobe registrirane za
obrazovanje ili pružanje pomoći takvim osobama, a dobivena su bez plaćanja
naknade i bez komercijalne namjere darovatelja,
12. uvoz besplatno dobivenih dobara za zadovoljavanje osnovnih ljudskih
potreba, koja radi besplatne podjele potrebitim osobama uvoze državne i druge
humanitarne i dobrotvorne pravne osobe i ustanove te radi prikupljanja
sredstava u korist potrebitih osoba na povremenim dobrotvornim priredbama.
Plaćanja PDV-a oslobođen je i uvoz opreme koju pošiljatelj izvan Europske unije
besplatno šalje navedenim organizacijama i ustanovama u svrhu zadovoljavanja
njihovih operativnih potreba i ostvarivanja njihovih humanitarnih ciljeva.
Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine,
kavu i čaj te na motorna vozila, osim vozila hitne medicinske pomoći,
13. uvoz odličja i priznanja dobivenih u okviru međunarodnih događaja te darova
primljenih u okviru međunarodnih odnosa, osim alkohola i alkoholnih pića te
duhanske prerađevine, kao i dobara koja koriste čelnici država ili njihovi
predstavnici pri službenim posjetima,
14. uvoz uzoraka dobara zanemarive vrijednosti koji služe za naručivanje
istovrsnih dobara i koji su neupotrebljivi za bilo koje druge svrhe,
15. uvoz tiskanog promidžbenog materijala kao što su katalozi, cjenici, upute
za uporabu i prospekti koje šalju osobe sa sjedištem izvan Europske unije,
16. uvoz dobara koja se koriste ili troše na sajmovima i sličnim priredbama.
Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhanske prerađevine te
kruta, tekuća ili plinovita goriva,
17. uvoz dobara namijenjenih ispitivanju, analiziranju ili testiranju radi
utvrđivanja njihova sastava, kvalitete ili drugih tehničkih svojstava u svrhu
informiranja ili industrijskog i komercijalnog istraživanja, a koja se pri tome
u cijelosti iskoriste ili unište. Oslobođenje se ne primjenjuje za dobra
korištena u ispitivanju, analizi ili testiranju koji kao takvi predstavljaju
promidžbene aktivnosti,
18. uvoz trgovačkih znakova, patenata, modela, nacrta i prateće dokumentacije
te obrazaca za priznavanje izuma, patenata, inovacija i slično, koji se
dostavljaju nadležnim tijelima za zaštitu autorskih prava ili industrijskog i
komercijalnog vlasništva,
19. uvoz turističkog informativnog materijala koji ne sadrži više od 25%
komercijalnih oglasa, a koji se dijeli besplatno i čiji je cilj poticanje
javnosti na posjet stranim zemljama,
20. uvoz raznih dokumenata, isprava, obrazaca i nositelja podataka,
21. uvoz materijala kao što su užad, slama, tkanina, papir, karton, drvo i
plastika koji se koriste za slaganje tereta i zaštitu dobara tijekom transporta
na području Republike Hrvatske, pod određenim uvjetima, te dobara za njegu i
prehranu životinja koje se prevoze,
22. uvoz goriva i maziva sadržanog u tvornički ugrađenim spremnicima osobnih i
komercijalnih motornih vozila i motocikala te specijalnim kontejnerima i goriva
u prenosivim spremnicima,
23. uvoz kovčega s tijelima i urni s pepelom umrlih osoba, cvijeća, vijenaca i
drugih ukrasnih predmeta za grobove te dobara koja uvoze organizacije uz
ovlaštenje nadležnih tijela, a koja su namijenjena gradnji, održavanju ili
ukrašavanju groblja te spomenika žrtvama rata iz treće zemlje koje su pokopane
u Europskoj uniji,
24. uvoz dobara sadržanih u pošiljkama koje besplatno šalju fizičke osobe iz
treće zemlje fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da te pošiljke
nisu komercijalne naravi,
25. uvoz dobara navedenih u točkama 2. do 23. ovoga stavka iz trećih područja,
26. uvoz dobara otpremljenih ili prevezenih iz trećeg područja ili iz treće
zemlje na područje Republike Hrvatske, ako je ta dobra uvoznik ili osoba koja
je određena kao porezni dužnik pri uvozu neposredno nakon uvoza isporučio
unutar Europske unije uz primjenu oslobođenja od PDV-a iz članka 41. stavka 1.
ovoga Zakona,
27. ponovni uvoz dobara koji obavi osoba koja ih je izvezla, u stanju u kojem
su bila izvezena, ako su ta dobra oslobođena plaćanja carine,
28. uvoz dobara na temelju diplomatskih i konzularnih sporazuma, ako su
oslobođena od plaćanja carine,
29. uvoz dobara koji obavi Europska unija, Europska zajednica za atomsku
energiju, Europska središnja banka ili Europska investicijska banka ili
organizacije koje je osnovala Europska unija, a na koje se primjenjuju prava i
oslobođenja Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije, i to u okvirima
i pod uvjetima, koja su utvrđena u tom Protokolu i Sporazumom između Republike
Hrvatske i Europske unije o provedbi Protokola o povlasticama i imunitetima
Europske unije u Republici Hrvatskoj ili u sporazumima o sjedištu tih
organizacija, ako to ne dovodi do narušavanja načela tržišnog natjecanja,
30. uvoz dobara koji obave međunarodna tijela koja nisu navedena u točki 29.
ovoga stavka i koja kao takva priznaje Republika Hrvatska ili uvoz koji obave
članovi tih tijela, u okvirima i pod uvjetima propisanim međunarodnim
sporazumima o osnivanju takvih tijela ili sporazumima o njihovom sjedištu,
31. uvoz dobara koji obave oružane snage drugih država koje su članice
Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) za potrebe tih snaga ili
pratećeg civilnog osoblja, kao i za opskrbu njihovih menzi ili kantina, ako te
snage sudjeluju u zajedničkim obrambenim aktivnostima,
32. uvoz neprerađenog ili prerađenog ulova, ali još neisporučenog, kojega
poduzetnici koji se bave morskim ribolovom dovoze u luke,
33. uvoz zlata koji obavi Hrvatska narodna banka,
34. uvoz plina preko sustava za prirodni plin ili bilo koje mreže priključene
na takav sustav ili plina koji se puni iz nekog plovila za prijevoz plina u
sustav za prirodni plin ili u neku mrežu proizvodnih plinovoda, uvoz električne
energije, grijanja ili hlađenja preko sustava za grijanje ili hlađenje,
35. usluge koje se odnose na uvoz dobara, ako je vrijednost takvih usluga
uključena u poreznu osnovicu u skladu s odredbom članka 35. ovoga Zakona,
36. privremeni uvoz dobara pod uvjetima propisanima carinskim propisima,
37. usluge koje se neposredno odnose na uvoz dobara za koje je Carinska uprava
odobrila privremeni uvoz u tuzemstvo i ako je primatelj usluga naručitelj iz
inozemstva. Navedeno se ne primjenjuje na usluge u vezi s prijevoznim
sredstvima, paletama i kontejnerima,
38. prijevozne i sve druge otpremne usluge u vezi s dobrima u provozu kroz carinsko
područje Europske unije.
(2) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točke 26. ovoga članka primjenjuje se u
slučajevima, kada nakon uvoza dobara slijedi isporuka dobara, koja je prema
članku 41. stavku 1. točkama a) i d) ovoga Zakona oslobođena od plaćanja PDV-a,
samo ako je uvoznik u trenutku uvoza Carinskoj upravi pružio najmanje sljedeće
podatke:
a) svoj PDV identifikacijski broj izdan u Republici Hrvatskoj ili PDV
identifikacijski broj svoga poreznog zastupnika, koji jamči za plaćanje PDV-a,
izdan u Republici Hrvatskoj,
b) PDV identifikacijski broj stjecatelja, izdan u drugoj državi članici, kojemu
se isporučuju dobra prema članku 41. stavku 1. točki a) ovoga Zakona ili
vlastiti PDV identifikacijski broj izdan u državi u kojoj završava prijevoz ili
otprema dobara, ako se dobra prema članku 41. stavku 1. točki d) ovoga Zakona
premještaju,
c) dokaz iz kojeg je vidljivo da su uvezena dobra namijenjena za prijevoz ili
otpremu iz Republike Hrvatske u neku drugu državu članicu.
(3) Tuzemni porezni obveznik koji zastupa inozemnog poreznog obveznika u
obavljanju postupka iz stavka 2. ovoga članka obvezan je najkasnije do 20-og
dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja podnijeti
prijavu u kojoj iskazuje podatke o zastupanom poreznom obvezniku.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
oslobođenja od PDV-a pri uvozu te izgled prijave iz stavka 3. ovoga članka.
5. Oslobođenja pri izvozu
Članak 45.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su sljedeće transakcije:
1. isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj
ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije,
2. isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo
kojeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike
Hrvatske otpremi ili preveze izvan Europske unije sam kupac koji nema sjedište
u Republici Hrvatskoj ili neka druga osoba za njegov račun,
3. isporuke dobara ovlaštenim tijelima koja ih izvoze iz Europske unije, u
okviru njihovih humanitarnih, dobrotvornih ili obrazovnih djelatnosti koje
obavljaju izvan Europske unije,
4. obavljene usluge, uključujući prijevozne i pripadajuće pomoćne usluge, osim
usluga koje su oslobođene PDV-a u skladu s člankom 39. stavkom 1. i člankom 40.
stavkom 1. ovoga Zakona, ako su one izravno povezane s izvozom ili uvozom
dobara u smislu članka 28. stavaka 2. i 3. te članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ako se isporuka dobara iz stavka 1. točke 2. ovoga članka odnosi na dobra
koja u osobnoj prtljazi iznose putnici, oslobođenje se primjenjuje isključivo
uz sljedeće uvjete:
a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Europske
unije,
b) da je ukupna vrijednost isporuke veća od 740,00 kuna uključujući PDV,
c) da su dobra prevezena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca
nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka i
d) da postoji dokaz o izvozu, odnosno račun i obrazac koji je potvrdila
carinarnica na čijem području su dobra iznesena iz Europske unije.
(3) Prebivalištem ili uobičajenim boravištem u smislu stavka 2. ovoga članka
smatra se mjesto upisano u putovnicu, osobnu iskaznicu ili drugi dokument koji
Republika Hrvatska priznaje kao identifikacijsku ispravu.
(4) Za isporuke iz stavka 2. ovoga članka isporučitelj dobara ostvaruje
oslobođenje od PDV-a kada primi dokaz o izvozu, a već obavljeno oporezivanje
izvezenih dobara porezni obveznik može ispraviti u razdoblju oporezivanja
u kojem je zaprimljen dokaz o izvozu.
(5) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na naftne
derivate.
(6) Oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ostvaruje se putem
zahtjeva za povrat PDV-a.
(7) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrazaca za
isporuke dobara iz stavka 1. točke 3. i stavka 2. točke d) ovoga članka za
povrat PDV-a, postupak, potrebne dokaze o izvozu i knjigovodstvenu evidenciju
za provedbu tih stavaka ovoga članka.
6. Oslobođenja kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini
Članak 46.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođeno je obavljanje usluga na pokretnoj
imovini stečenoj ili uvezenoj u Republiku Hrvatsku u svrhu obavljanja tih
usluga, koju iz Europske unije otpremi ili preveze pružatelj usluga ili
korisnik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili
uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, odnosno treća osoba za njihov
račun.
(2) Za primjenu oslobođenja iz ovoga članka potrebna je dokumentacija u skladu
s carinskim propisima.
7. Oslobođenja u vezi s međunarodnim prijevozom
Članak 47.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođeno je sljedeće:
a) isporuke goriva i dobara za opskrbu plovila koja se koriste za plovidbu na
otvorenom moru i prijevoz putnika uz naknadu ili se koriste za potrebe
komercijalnih ili industrijskih djelatnosti te za spašavanje ili pomoć na moru,
b) isporuke goriva i dobara za opskrbu ratnih brodova pod oznakom 8906 10 00 iz
Kombinirane nomenklature (KN), koji plove iz područja Republike Hrvatske prema
lukama i sidrištima izvan Republike Hrvatske,
c) isporuke, preinake, popravci, održavanje, iznajmljivanje i unajmljivanje
plovila iz točke a) ovoga stavka te isporuke, iznajmljivanje, popravci i
održavanje opreme koja je ugrađena u njih ili se u njima koristi,
d) obavljanje usluga, osim onih navedenih u točki c) ovoga stavka, koje služe
neposredno za potrebe plovila iz točke a) ovoga stavka ili njihovog tereta,
e) isporuke, preinake, popravci, održavanje, iznajmljivanje i unajmljivanje
zrakoplova kojima se koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu
pretežno na međunarodnim linijama te isporuke, iznajmljivanje, popravci i
održavanje opreme koja je ugrađena u njih ili se u njima koristi,
f) isporuke goriva i dobara za opskrbu zrakoplova iz točke e) ovoga stavka,
g) obavljanje usluga, osim onih navedenih u točki e) ovoga stavka, koje služe
neposredno za potrebe zrakoplova iz točke e) ovoga stavka ili njihovog tereta.
(2) Porezni obveznik mora imati dokaze o pravu na oslobođenja navedena u stavku
1. ovoga članka.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
oslobođenja od PDV-a u vezi s međunarodnim prijevozom.
8. Oslobođenja za određene isporuke koje su izjednačene s izvozom
Članak 48.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su sljedeće isporuke:
a) isporuke dobara ili obavljanje usluga u okviru diplomatskih i konzularnih
sporazuma,
b) isporuke dobara i obavljanje usluga Europskoj uniji, Europskoj zajednici za
atomsku energiju, Europskoj središnjoj banci ili Europskoj investicijskoj banci
ili organizacijama koje je osnovala Europska unija na koje se primjenjuje
Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije u okvirima i pod uvjetima
koji su utvrđeni tim Protokolom i Sporazumom između Republike Hrvatske i
Europske unije o provedbi Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije
u Republici Hrvatskoj ili sporazumima o sjedištu tih organizacija, ako to ne
dovodi do narušavanja načela tržišnog natjecanja,
c) isporuke dobara ili obavljanje usluga međunarodnim tijelima koja kao takve
priznaje Republika Hrvatska koja nisu navedena u točki b) ovoga stavka i
članovima takvih tijela uz ograničenja i pod uvjetima propisanim međunarodnim
sporazumima o osnivanju tih tijela ili sporazumima o njihovu sjedištu,
d) isporuke dobara ili obavljanje usluga na području Republike Hrvatske za
potrebe oružanih snaga drugih država članica Organizacije
Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) ili civilnog osoblja koje ih prati te za
opskrbu njihovih menzi i kantina, kada te snage sudjeluju u zajedničkim
obrambenim aktivnostima,
e) isporuke dobara ili obavljanje usluga u drugu državu članicu, namijenjenih
za potrebe oružanih snaga bilo koje države članice Organizacije
Sjevernoatlantskog ugovora (NATO), osim same države članice
odredišta, za potrebe tih snaga ili civilnog osoblja koje ih prati ili za
opskrbu njihovih menzi i kantina, kada te snage sudjeluju u zajedničkim
obrambenim aktivnostima,
f) isporuke zlata središnjim bankama.
(2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s oslobođenjem od PDV-a za isporuke izjednačene s izvozom te način ostvarivanja oslobođenja iz stavka 1. točaka a) i c) ovoga članka.
9. Oslobođenja za usluge posredovanja
Članak 49.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođene su usluge posredovanja obavljene
u ime i za račun druge osobe za:
a) izvozne isporuke iz članka 45. ovoga Zakona,
b) postupke iz članka 46. ovoga Zakona,
c) isporuke iz članaka 47. i 48. ovoga Zakona,
d) transakcije koje se obavljaju izvan Europske unije.
(2) Oslobođenje za usluge posredovanja ne primjenjuje se na putničke agencije
koje u ime i za račun putnika obavljaju usluge u drugim državama članicama.
10. Oslobođenja za transakcije koje se odnose na međunarodnu trgovinu
Članak 50.
Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz članaka 51., 52., 53. i 54. ovoga Zakona primjenjuje se ako dobra i usluge nisu namijenjeni za krajnju potrošnju i ako iznos PDV-a koji bi trebalo platiti nakon prestanka primjene postupaka iz tih članaka odgovara iznosu PDV-a koji bi trebalo platiti da je na svaku od tih transakcija PDV obračunan u Republici Hrvatskoj.
Članak 51.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođeno je sljedeće:
a) isporuke dobara namijenjenih podnošenju carinarnici i po potrebi za
privremeni smještaj,
b) isporuke dobara koje se unose i smještaju u slobodnu zonu ili slobodno
skladište,
c) isporuke dobara koje se u skladu s carinskim propisima stavljaju u postupak
carinskog skladištenja ili postupak unutarnje proizvodnje.
(2) Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka dobara i obavljanje usluga na tim
dobrima na mjestima navedenima u stavku 1. ovoga članka, tako dugo dok se na
njih primjenjuje postupak iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Plaćanja PDV-a oslobođene su i usluge povezane s isporukama iz stavka 1.
ovoga članka.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka.
Članak 52.
(1) Plaćanja PDV-a oslobođen je uvoz dobara iz Dodatka II. ovoga
Zakona, uvoz dobara koja podliježu trošarinama prema propisima koji uređuju
trošarine te dobara koja podliježu posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića,
ako se smještaju u porezno skladište u Republici Hrvatskoj.
(2) Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka dobara iz Dodatka II. ovoga Zakona,
isporuka dobara koja podliježu trošarinama prema propisima koji uređuju
trošarine te dobara koja podliježu posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića,
u porezna skladišta i unutar njih kao i usluge obavljene na tim dobrima, tako
dugo dok se na njih primjenjuje postupak poreznog skladištenja.
(3) Poreznim skladištem, u smislu ovoga Zakona, za dobra koja podliježu
trošarinama prema propisima koji uređuju trošarine te dobra koja podliježu
posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića smatra se prostor koji je određen
kao trošarinsko, odnosno porezno skladište u skladu s posebnim propisima.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
poreznog skladišta.
Članak 53.
Plaćanja PDV-a oslobođen je uvoz i isporuka svih dobara koja se
smještaju u porezno skladište:
a) ako su dobra namijenjena trgovinama oslobođenima PDV-a koje se nalaze u
zračnoj ili pomorskoj luci, za isporuku dobara koja se iznose u osobnoj
prtljazi putnika koji putuju zrakoplovima ili morem na treća područja ili u
treće zemlje, ako je takva isporuka oslobođena PDV-a na temelju članka 45.
stavka 1. točke 2. ovoga Zakona,
b) ako su dobra namijenjena poreznim obveznicima za isporuku putnicima u
zrakoplovima ili brodovima tijekom leta ili plovidbe morem pod uvjetom da se
mjesto završetka prijevoza nalazi izvan Europske unije,
c) ako su dobra namijenjena poreznim obveznicima za obavljanje isporuka koje su
oslobođene PDV-a na temelju članka 48. stavka 1. točaka a), b), c), d) i e) ovoga
Zakona.
Članak 54.
Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz članaka 51., 52. i 53. ovoga
Zakona primjenjuje se na stjecanje dobara unutar Europske unije u tuzemstvu pod
istim uvjetima koji su propisani za isporuke dobara u tuzemstvu.
Članak 55.
(1) Na uvoz dobara iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona s
trećeg područja koje je u skladu s carinskim propisima dio carinskog područja
Europske unije, primjenjuju se odredbe stavaka 2. i 3. ovoga članka. Na uvoz
tih dobara primjenjuju se postupci u skladu s carinskim propisima o uvozu
dobara na područje Europske unije.
(2) Ako otprema ili prijevoz dobara iz stavka 1. ovoga članka završava na
mjestu koje se nalazi izvan države članice u trenutku njihovog unosa u Europsku
uniju, ona se prevoze unutar Europske unije u skladu s provoznim postupkom
Europske unije za domaću robu, propisanim carinskim propisima, ako su bila
prijavljena za taj postupak pri unosu u Europsku uniju.
(3) Ako je za dobra iz stavka 1. ovoga članka u trenutku unosa u Europsku uniju
započet jedan od postupaka na temelju kojih bi da su uvezena u smislu članka
11. stavka 1. ovoga Zakona bila obuhvaćena jednim od postupaka iz članka 51.
stavka 1. ovoga Zakona ili postupkom privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem
od plaćanja uvozne carine oslobođenja od PDV-a iz članka 51. stavka 1. ovoga
Zakona i oslobođenja u postupku privremenog uvoza primjenjuju se i na ta dobra.
Članak 56.
(1) Na izvoz dobara koja su u slobodnom prometu i otpremaju se
ili prevoze iz Republike Hrvatske na treće područje koje je dio carinskog
područja Europske unije primjenjuju se postupci u skladu s carinskim propisima
o izvozu dobara s carinskog područja Europske unije.
(2) Na dobra koja se privremeno izvoze radi ponovnog uvoza u Republiku Hrvatsku
primjenjuju se iste odredbe koje bi se primjenjivale da su ta dobra bila
privremeno izvezena s carinskog područja Europske unije.
XI. ODBITAK PRETPOREZA
1. Nastanak prava na odbitak pretporeza
Članak 57.
(1) Pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada
nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti.
(2) Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58.,
59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.
2. Pravo na odbitak pretporeza
Članak 58.
(1) Porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan
platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je
platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni
obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
(2) Pretporez je iznos PDV-a koji porezni obveznik treba platiti ili je plaćen
u Republici Hrvatskoj pri uvozu i iznos PDV-a koji je plaćen temeljem članka
75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.
(3) Porezni obveznici, osim iznosa pretporeza navedenih u stavku 1. i 2. ovoga
članka, mogu odbiti i sljedeće iznose:
1. PDV koji treba platiti na stjecanje dobara unutar Europske unije prema
članku 4. stavku 1. točki 2.a) i članku 9. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona,
2. PDV koji treba platiti prema članku 10. stavku 4. ovoga Zakona.
(4) Porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena
dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i obavljanje usluga:
1. oslobođenih plaćanja PDV-a u tuzemstvu prema člancima 39., 40. i 114. ovoga
Zakona,
2. u inozemstvu, koje bi prema člancima 39., 40. i 114. ovoga Zakona bile
oslobođene PDV-a da su obavljene u tuzemstvu.
(5) Porezni obveznik može odbiti pretporez koji se odnosi na dobra i usluge nabavljene
za transakcije koje se odnose na djelatnosti iz članka 6. stavka 2. ovoga
Zakona, obavljene izvan Republike Hrvatske, a za koje bi postojalo pravo na
odbitak pretporeza da su obavljene u Republici Hrvatskoj.
(6) Porezni obveznik može odbiti pretporez koji se odnosi na isporuke dobara i
usluge iz članka 41. stavka 1., članka 43., članka 44. stavka 1. točke 35. i
članaka 45., 46., 47., 48., 49., 51., članka 52. stavaka 1. i 2. te članaka 53.
i 93. ovoga Zakona.
(7) Porezni obveznik može odbiti pretporez koji se odnosi na transakcije koje
su oslobođene PDV-a prema odredbama članka 40. stavka 1. točaka a), b), c), d),
e) i f) ovoga Zakona, ako primatelj usluga ima sjedište izvan Europske unije
ili ako se te transakcije izravno odnose na dobra namijenjena izvozu.
(8) Ako se radi o nekretninama ili drugim gospodarskim dobrima koja su dio
poslovne imovine poreznog obveznika i koja se koriste i za potrebe poslovanja
poreznog obveznika i za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe
njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja
njegove djelatnosti, PDV se može odbiti samo u dijelu koji se koristi u
poslovne svrhe poreznog obveznika.
3. Pravo na odbitak pretporeza kod isporuka novih prijevoznih sredstava
Članak 59.
(1) Svaka osoba iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona koja
povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva pod uvjetima iz članka 41. stavka
1. točaka a) i b) ovoga Zakona ima pravo na odbitak PDV-a uključenog u nabavnu
cijenu ili plaćenog pri uvozu ili stjecanju tog novog prijevoznog sredstva
unutar Europske unije, a najviše do iznosa PDV-a koji bi se morao platiti da
isporuka nije bila oslobođena plaćanja PDV-a.
(2) Pravo na odbitak pretporeza nastaje u trenutku isporuke novih prijevoznih
sredstava u drugu državu članicu.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi prava
na odbitak pretporeza kod isporuka novih prijevoznih sredstava.
4. Uvjeti za odbitak pretporeza
Članak 60.
(1) Porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara
ili usluga, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) odbitak pretporeza nije isključen prema članku 58. stavcima 4. i 8., članku
61. stavcima 1. i 2. te članku 62. stavku 1. ovoga Zakona,
b) ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama
članaka 78., 79., 80. i 81. ovoga Zakona, osim u slučaju iz točke c) ovoga
stavka,
c) da za uvezena dobra ima jedinstvenu carinsku deklaraciju u kojoj je naveden
kao primatelj ili uvoznik dobara te u kojoj je iskazan iznos PDV-a koji treba
platiti ili je omogućeno njegovo izračunavanje,
d) kada je obvezan platiti PDV temeljem prijenosa porezne obveze prema članku
75. stavku 1. točkama 3., 6. i 7. te članku 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona,
e) da iznos obveze PDV-a, kao i sve podatke potrebne za obračun PDV-a na
stjecanje dobara unutar Europske unije iskaže u prijavi PDV-a iz članka 85.
stavka 1. ovoga Zakona i da ima račun,
f) kod plaćenog predujma pretporez može odbiti ako je primljeni račun izdan u
skladu s člankom 78. stavkom 1. ovoga Zakona.
(2) Porezni obveznik odbija pretporez tako da od ukupnog iznosa PDV-a, koji je
obvezan platiti za razdoblje oporezivanja, odbije ukupni iznos pretporeza za
koji su u razdoblju oporezivanja ispunjeni uvjeti za odbitak pretporeza
propisani ovim člankom.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
uvjeta za odbitak pretporeza.
5. Ograničenje prava na odbitak pretporeza
Članak 61.
(1) Porezni obveznik ne
može odbiti pretporez za nabavu dobara i usluga za potrebe reprezentacije pri
čemu se reprezentacijom smatraju izdaci za ugošćivanje poslovnih partnera,
darivanje poslovnih partnera, plaćanje poslovnim partnerima izdataka za odmor,
sport i razonodu, izdataka za najam automobila, plovila, zrakoplova, kuća za
odmor i slično.
(2) Porezni obveznik ne
može odbiti 50% pretporeza obračunanog za nabavu ili najam osobnih automobila i
drugih sredstava za osobni prijevoz uključujući nabavu svih dobara i usluga u
vezi s tim dobrima. Nije dopušten odbitak pretporeza za nabavu prijevoznih
sredstava koji se odnosi na iznos iznad 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti po
jednom sredstvu.
(3) Iznimno, odredbe stavka
2. ovoga članka ne primjenjuju se ako se radi o:
a) plovilima i zrakoplovima
kojima se obavlja djelatnost prijevoza putnika i dobara te iznajmljivanja ili
se nabavljaju za daljnju prodaju te ako se radi o osobnim automobilima i drugim
prijevoznim sredstvima za osobni prijevoz koja se koriste za obuku vozača, testiranje
vozila, servisnu službu, djelatnost prijevoza putnika i dobara, prijevoza
umrlih, iznajmljivanja ili se nabavljaju za daljnju prodaju,
b) motornim vozilima
kategorije N1 koja su razvrstana u tarifnu oznaku 8703 Carinske tarife i nisu
predmet oporezivanja prema posebnom propisu o posebnom porezu na motorna
vozila.
(4) Ministar financija
pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi ograničenja prava na odbitak
pretporeza.
6. Podjela pretporeza
Članak 62.
(1) Ako porezni obveznik koristi dobra i usluge koje su mu
obavljene, djelomično za isporuke dobara i usluga za koje je dopušten odbitak pretporeza
u skladu s odredbama ovoga Zakona i za obavljanje isporuka dobara i usluga za
koje nije dopušten odbitak pretporeza, tada može odbiti samo onaj dio
pretporeza koji se odnosi na transakcije za koje je dopušten odbitak
pretporeza.
(2) Iznos pretporeza koji se odnosi na isporuke dobara i usluga za koje je
dopušten odbitak pretporeza izračunava se kao razmjerni dio na sljedeći način:
a) u brojniku: ukupna vrijednost godišnjih isporuka (prometa), bez PDV-a, od
transakcija za koje je dopušten odbitak pretporeza u skladu s odredbama ovoga
Zakona,
b) u nazivniku: ukupna vrijednost godišnjih isporuka (prometa), bez PDV-a, od
transakcija uključenih u brojnik i transakcija za koje nije dopušten odbitak
pretporeza te iznos subvencija, osim onih koje su izravno povezane s cijenom
isporuka dobara ili usluga iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) Kod izračuna iz stavka 2. ovoga članka ne uzimaju se u obzir sljedeći
iznosi:
a) iznos prometa koji se odnosi na isporuke gospodarskih dobara koja porezni
obveznik koristi za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti,
b) iznos prometa koji se odnosi na povremene isporuke nekretnina,
c) iznos prometa koji se odnosi na povremene financijske transakcije navedene u
članku 40. stavku 1. točkama b) do g) ovoga Zakona.
(4) Dio pretporeza koji se može odbiti utvrđuje se na godišnjoj razini kao
postotak i zaokružuje se naviše do sljedećeg cijelog broja.
(5) Dio pretporeza koji se može privremeno odbiti tijekom tekuće godine,
izračunava se na temelju transakcija iz prethodne godine. Ako u prethodnoj
godini takvih transakcija nije bilo ili su njihovi iznosi bili zanemarivi,
porezni obveznik privremeno utvrđuje dio pretporeza koji može odbiti o čemu
mora obavijestiti nadležna ispostava Porezne uprave.
(6) Odbitak pretporeza tijekom tekuće kalendarske godine na temelju privremenog
izračuna porezni obveznik je obvezan uskladiti u prijavi PDV-a koju podnosi za
razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. ovoga Zakona, pri čemu utvrđuje
konačni dio pretporeza koji može odbiti.
(7) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznik može dio pretporeza
koji može odbiti, utvrđivati odvojeno za svaki dio svog poslovanja, uz uvjet da
za svaki dio vodi odvojeno knjigovodstvo.
(8) Ako porezni obveznik izabere način utvrđivanja dijela pretporeza koji može
odbiti prema stavku 7. ovoga članka, o tome mora izvijestiti nadležnu ispostavu
Porezne uprave prije početka razdoblja oporezivanja u kojem počinje
primjenjivati ovaj način podjele pretporeza.
(9) Porezna uprava može zabraniti poreznom obvezniku način utvrđivanja dijela
pretporeza koji može odbiti propisan u stavku 7. ovoga članka ako porezni
obveznik s izabranim načinom podjele pretporeza ne omogućuje nadzor nad
obračunavanjem i plaćanjem PDV-a u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(10) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
podjele pretporeza.
7. Ispravak odbitka pretporeza
Članak 63.
(1) Porezni obveznik mora ispraviti odbitak pretporeza ako je
odbitak viši ili niži od onoga na koji je porezni obveznik imao pravo.
(2) Porezni obveznik mora ispraviti odbitak pretporeza ako se nakon podnošenja
prijave PDV-a promjene čimbenici na temelju kojih je utvrđen iznos odbitka
pretporeza.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznik nije obvezan ispraviti
odbitak pretporeza u slučaju uništenja, gubitka ili krađe dobara za koje
postoje valjani dokazi, kao i kod davanja poklona male vrijednosti i uzoraka iz
članka 7. stavka 4. ovoga Zakona.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
ispravka odbitka pretporeza.
7.1. Ispravak odbitka pretporeza kod gospodarskih dobara
Članak 64.
(1) Ako se u vezi nekog gospodarskog dobra u roku od pet godina
uključujući kalendarsku godinu u kojoj je gospodarsko dobro nabavljeno ili
proizvedeno promjene uvjeti koji su u toj godini bili mjerodavni za odbitak
pretporeza, tada se za razdoblje nakon promjene obavlja ispravak pretporeza.
Promjenom uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza smatra se naknadna promjena
tih uvjeta koja je dovela do većeg ili manjeg prava na odbitak pretporeza u
odnosu na godinu u kojoj je dobro nabavljeno ili proizvedeno. Kada se radi o
nekretninama, tada se umjesto razdoblja od pet godina primjenjuje razdoblje od
10 godina.
(2) Godišnji iznos ispravka pretporeza iznosi 1/5, odnosno 1/10 iznosa PDV-a
koji je bio zaračunan za gospodarska dobra.
(3) Gospodarskim dobrima u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se dobra i
usluge koja prema računovodstvenim propisima spadaju u dugotrajnu imovinu
poreznog obveznika.
(4) Ispravak pretporeza nije potrebno obavljati ako pretporez koji bi se trebao
ispraviti iznosi manje od 1.000,00 kuna po jednom gospodarskom dobru.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
ispravka pretporeza kod gospodarskih dobara.
7.2. Ispravak odbitka pretporeza kod isporuke gospodarskih dobara
Članak 65.
(1) Ako porezni obveznik unutar razdoblja za ispravak
pretporeza isporučuje gospodarsko dobro, smatra se da je gospodarsko dobro korišteno
za gospodarsku djelatnost poreznog obveznika do isteka razdoblja za ispravak
pretporeza. Gospodarska djelatnost smatrat će se u cijelosti oporezivom ako je
isporuka gospodarskog dobra oporezivana. Gospodarska djelatnost smatrat će se u
cijelosti oslobođenom PDV-a ako je isporuka gospodarskog dobra oslobođena.
(2) Ispravak odbitka pretporeza iz stavka 1. ovoga članka provodi se odjednom
za cijelo preostalo razdoblje ispravka.
7.3. Ispravak odbitka pretporeza za zalihe dobara
Članak 65.a
(1) U slučaju prijelaza s redovnog postupka oporezivanja na
posebni postupak oporezivanja prema članku 90. ovoga Zakona i obrnuto, porezni
obveznik mora ispraviti odbitak pretporeza za zalihe dobara ako je odbitak viši
ili niži od onog na koji je porezni obveznik imao pravo.
(2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s
ispravkom pretporeza za zalihe dobara.
XII. POVRAT PDV-a
1. Povrat PDV-a po prijavi PDV-a
Članak 66.
(1) Porezni obveznik koji u razdoblju oporezivanja ima pravo na
odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na
povrat te razlike ili može iznos preplaćenog PDV-a prenijeti u sljedeće
razdoblje oporezivanja.
(2) Ako porezni obveznik zahtijeva povrat preplaćenog PDV-a, Porezna uprava
obvezna je vratiti tu razliku u roku od 30 dana od dana predaje prijave PDV-a,
a najkasnije u roku od 90 dana od dana pokretanja poreznog nadzora.
2. Povrat PDV-a poreznim obveznicima koji nemaju sjedište na području Europske unije
Članak 67.
(1) Porezni obveznik koji na području Europske unije nema
sjedište, stalnu poslovnu jedinicu iz koje su obavljene isporuke, prebivalište
ili uobičajeno boravište ima pod uvjetima propisanima ovim Zakonom pravo na
povrat PDV-a zaračunanog za pokretna dobra i usluge koje su mu obavili drugi
porezni obveznici u Republici Hrvatskoj ili koji mu je zaračunan prilikom uvoza
dobara u Republici Hrvatskoj. Pravo na povrat PDV-a ostvaruje se pod uvjetom da
u državi podrijetla podnositelja zahtjeva tuzemni porezni obveznik također ima
pravo na povrat PDV-a pri čemu se ta uzajamnost utvrđuje razmjenom obavijesti
između poreznog tijela Republike Hrvatske i poreznog tijela treće zemlje.
(2) Pravo na povrat PDV-a iz stavka 1. ovoga članka ima porezni obveznik koji u
razdoblju za koje traži povrat PDV-a nije obavljao isporuke dobara i usluge za
koje je mjesto oporezivanja u Republici Hrvatskoj, osim:
a) prijevoznih i s prijevozom povezanih usluga, oslobođenih plaćanja PDV-a u
skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom 35., člancima 45., 46. i 47., člankom
48. stavkom 1. i člankom 49. ovoga Zakona,
b) usluga za koje je u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 6. ovoga Zakona
PDV obvezna platiti osoba kojoj su usluge obavljene.
(3) Kod povrata PDV-a iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe ovoga
Zakona koje se odnose na odbitak pretporeza.
(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na povrat PDV-a za:
a) iznose PDV-a koji su, prema odredbama ovoga Zakona netočno zaračunani,
b) iznose PDV-a koji su zaračunani za isporuke dobara koje su oslobođene ili
mogu biti oslobođene plaćanja PDV-a u skladu s odredbama članka 41. stavka 1.
te članka 45. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.
(5) Porezni obveznik iz stavka 2. ovoga članka da bi ostvario pravo na povrat
PDV-a mora Poreznoj upravi, predati zahtjev za povrat PDV-a najkasnije do
30. lipnja kalendarske godine nakon završetka kalendarske godine na koju se
zahtjev odnosi.
(6) Razdoblje povrata ne smije biti dulje od jedne kalendarske godine niti
kraće od tri kalendarska mjeseca zaredom. Zahtjevi za povrat mogu se odnositi i
na razdoblje kraće od tri mjeseca ako to razdoblje obuhvaća kraj kalendarske
godine.
(7) Zahtjev za povrat PDV-a koji se odnosi na razdoblje povrata kraće od jedne
kalendarske godine, ali ne kraće od tri mjeseca, može se podnijeti ako iznos
PDV-a za koji se traži povrat nije manji od 3.100,00 kuna.
(8) Zahtjev za povrat PDV-a koji se odnosi na razdoblje povrata od jedne
kalendarske godine, može se podnijeti ako iznos PDV-a za koji se traži povrat
nije manji od 400,00 kuna.
(9) Porezna uprava, u roku od najviše osam mjeseci od primitka zahtjeva za
povrat PDV-a donosi rješenje o tome je li zahtjev odobren u cijelosti ili
djelomično ili nije odobren.
(10) Ako je zahtjev za povrat odobren, Porezna uprava, izvršava povrat
odobrenog iznosa najkasnije u roku od 10 radnih dana po isteku roka iz stavka
9. ovoga članka na račun podnositelja zahtjeva o njegovom trošku.
(11) Ministar financija pravilnikom propisuje postupak, oblik i sadržaj obrasca
za povrat PDV-a te odredbe o zastupanju podnositelja zahtjeva za povrat PDV-a.
3. Povrat PDV-a poreznim obveznicima sa sjedištem u drugoj državi članici
Članak 68.
(1) Porezni obveznik koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj,
već ima sjedište u drugoj državi članici, ima pravo na povrat zaračunanog PDV-a
za dobra i usluge koja su mu isporučili ili obavili drugi porezni obveznici u
tuzemstvu ili za dobra uvezena u tuzemstvo, pod uvjetima iz stavka 3. ovoga
članka.
(2) U smislu ovoga postupka povrata PDV-a pojedini pojmovi imaju sljedeća
značenja:
1. »porezni obveznik koji nema sjedište u tuzemstvu« je porezni obveznik koji
nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište
u tuzemstvu, već na području druge države članice,
2. »razdoblje povrata« je razdoblje navedeno u članku 70. stavku 8. ovoga
Zakona koje je obuhvaćeno zahtjevom za povrat,
3. »zahtjev za povrat« je zahtjev za povrat PDV-a zaračunanog u tuzemstvu
poreznom obvezniku koji nema sjedište u tuzemstvu za dobra ili usluge koje su
mu isporučili ili obavili drugi porezni obveznici u tuzemstvu ili za dobra koja
su uvezena u tuzemstvo,
4. »podnositelj zahtjeva« je porezni obveznik koji nema sjedište u tuzemstvu i
koji podnosi zahtjev za povrat.
(3) Ovaj postupak primjenjuje se na poreznog obveznika koji nema sjedište u tuzemstvu
i ispunjava sljedeće uvjete:
1. tijekom razdoblja povrata u tuzemstvu nije imao sjedište ili stalnu poslovnu
jedinicu iz koje su se obavljale poslovne transakcije niti je imao prebivalište
ili uobičajeno boravište ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica nisu
postojali,
2. tijekom razdoblja povrata nije isporučio dobra ili obavljao usluge koje se
smatraju isporučenima ili obavljenima u tuzemstvu, osim:
a) prijevoznih i s prijevozom povezanih usluga oslobođenih plaćanja PDV-a u
skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom 35., člankom 45. stavkom 1., člancima
46. i 47., člankom 48. stavkom 1. točkama a), b), c), d) i e), člankom 49. te
člankom 51. stavkom 3. ovoga Zakona,
b) usluga i isporuka dobara primatelju koji je obvezan platiti PDV u skladu s
člankom 10. stavkom 4., člankom 75. stavkom 1. točkama 6. i 7. te člankom 75.
stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.
(4) Ovaj postupak ne primjenjuje se na:
a) iznose PDV-a koji su, prema odredbama ovoga Zakona netočno zaračunani,
b) iznose PDV-a koji su zaračunani za isporuke dobara koje su oslobođene ili
mogu biti oslobođene plaćanja PDV-a u skladu s odredbama članka 41. stavka 1.
te članka 45. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.
Članak 69.
(1) Poreznom obvezniku koji nema sjedište u tuzemstvu, a obavlja
transakcije na temelju kojih ima pravo na odbitak pretporeza u državi sjedišta,
izvršit će se povrat PDV-a koji mu je zaračunan za isporuke dobara ili
obavljene usluge u tuzemstvu ili za uvoz dobara u tuzemstvo.
(2) Pravo na povrat PDV-a iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se u skladu s
odredbama ovoga Zakona koje se odnose na odbitak pretporeza.
(3) Poreznom obvezniku koji nema sjedište u tuzemstvu, a u državi članici u
kojoj ima sjedište istodobno obavlja transakcije na temelju kojih u toj državi
članici ima pravo na odbitak pretporeza i transakcije na temelju kojih nema
pravo na odbitak pretporeza, može se vratiti PDV u skladu s odredbama ovoga
članka i odredbama o razmjernom odbitku pretporeza koje se primjenjuju u državi
članici sjedišta poreznog obveznika.
Članak 70.
(1) Za ostvarenje povrata PDV-a u tuzemstvu porezni obveznik
koji nema sjedište u tuzemstvu podnosi elektronički zahtjev za povrat putem
elektroničkog portala države članice u kojoj ima sjedište najkasnije do 30.
rujna kalendarske godine koja slijedi nakon razdoblja povrata.
(2) Zahtjev za povrat mora sadržavati sljedeće podatke:
a) ime i prezime (naziv) i potpunu adresu podnositelja zahtjeva,
b) adresu za elektroničko komuniciranje,
c) opis gospodarske djelatnosti podnositelja zahtjeva za koju se nabavljaju
dobra i usluge te šifru gospodarske djelatnosti,
d) razdoblje povrata na koje se odnosi zahtjev za povrat,
e) izjavu podnositelja zahtjeva da tijekom razdoblja povrata nije isporučio
dobra ni usluge koje se smatraju isporučenima u tuzemstvu, s izuzetkom
transakcija navedenih u članku 68. stavku 3. točki 2. ovoga Zakona,
f) PDV identifikacijski broj ili porezni broj podnositelja zahtjeva,
g) podatke o njegovom bankovnom računu (uključujući IBAN i BIC).
(3) Osim podataka navedenih u stavku 2. ovoga članka u zahtjevu za povrat za
svaki račun ili uvozni dokument moraju se navesti sljedeći podaci:
a) ime i prezime (naziv) i potpuna adresa isporučitelja dobara ili usluga,
b) PDV identifikacijski broj iz članka 77. stavka 6. ovoga Zakona isporučitelja
dobara ili usluga, osim u slučaju uvoza,
c) datum i broj računa ili uvoznog dokumenta,
d) porezna osnovica i iznos PDV-a izražen u kunama,
e) iznos PDV-a koji se može odbiti izražen u kunama obračunan u skladu s
člankom 69. ovoga Zakona,
f) dio odbitka izražen u postotku razmjernog odbitka pretporeza izračunan u
skladu s propisima države sjedišta,
g) vrsta nabavljenih dobara ili usluga, opisanih prema brojčanim oznakama u
skladu sa stavkom 4. ovoga članka.
(4) U zahtjevu za povrat, vrsta nabavljenih dobara i usluga opisuje se prema
sljedećim brojčanim oznakama:
1 = gorivo,
2 = iznajmljivanje prijevoznih sredstava,
3 = troškovi za prijevozna sredstva (osim dobara i usluga navedenih pod
brojčanim oznakama 1 i 2),
4 = cestarina i naknada za korištenje cesta,
5 = putni troškovi, kao što su troškovi prijevoza taksijem ili troškovi javnog
prijevoza,
6 = smještaj,
7 = hrana, piće i usluge restorana,
8 = ulaznice za sajmove i izložbe,
9 = troškovi za luksuznu robu, razonodu i reprezentaciju,
10 = ostalo, a podnositelj zahtjeva koji koristi ovu brojčanu oznaku mora
navesti vrstu isporučenih dobara i obavljenih usluga.
(5) Podnositelj zahtjeva podatke u zahtjevu za povrat, kao i bilo koje dodatne
podatke obvezan je dostaviti na hrvatskom ili engleskom jeziku.
(6) Ako se nakon podnošenja zahtjeva za povrat dio PDV-a koji se odbija
usklađuje prema odredbama o razmjernom odbitku pretporeza koje se primjenjuju u
državi članici sjedišta poreznog obveznika, podnositelj zahtjeva obvezan je
ispraviti iznos za koji je podnesen zahtjev ili koji je već vraćen. Ispravak će
biti proveden u zahtjevu za povrat tijekom kalendarske godine koja slijedi
nakon navedenog razdoblja povrata ili ako podnositelj zahtjeva ne podnese
zahtjev za povrat tijekom te kalendarske godine davanjem posebne izjave putem
elektroničkog portala države članice u kojoj porezni obveznik ima sjedište. Pri
povećanju ili smanjenju iznosa povrata u obzir se uzimaju svi ispravci u vezi s
prethodnim zahtjevom za povrat ili, ako je dana posebna izjava, u obliku
posebnog plaćanja ili nadoknade.
(7) Zahtjev za povrat odnosi se na:
a) nabavljena dobra ili usluge za koje je izdan račun tijekom razdoblja za
povrat, pod uvjetom da je obveza plaćanja PDV-a nastala prije ili u vrijeme izdavanja
računa, ili za koje je obveza plaćanja PDV-a nastala tijekom razdoblja povrata,
pod uvjetom da je račun za tu isporuku izdan prije nastanka obveze plaćanja
PDV-a,
b) uvoz dobara tijekom razdoblja povrata,
c) osim transakcija navedenih u točkama a) i b) ovoga stavka, zahtjev za povrat
može se odnositi na račune ili uvozne isprave koji nisu obuhvaćeni prethodnim
zahtjevima za povrat, a odnose se na transakcije obavljene tijekom kalendarske
godine na koju se zahtjev odnosi.
(8) Razdoblje povrata ne smije biti dulje od jedne kalendarske godine niti
kraće od tri kalendarska mjeseca zaredom. Zahtjevi za povrat mogu se odnositi i
na razdoblje kraće od tri mjeseca ako to razdoblje obuhvaća kraj kalendarske
godine.
(9) Ako se zahtjev za povrat odnosi na razdoblje povrata kraće od jedne
kalendarske godine, ali ne kraće od tri mjeseca, iznos PDV-a za koji se traži
povrat ne smije biti manji od 3.100,00 kuna.
(10) Ako se zahtjev za povrat odnosi na razdoblje povrata od jedne kalendarske
godine ili na ostatak kalendarske godine, iznos PDV-a ne smije biti manji od
400,00 kuna.
Članak 71.
(1) Porezna uprava obavještava elektroničkim putem podnositelja
zahtjeva o datumu primitka zahtjeva za povrat.
(2) Porezna uprava u roku od četiri mjeseca od primitka zahtjeva za povrat
donosi rješenje o tome je li zahtjev podnositelja odobren ili odbijen. Ako se
rješenje šalje elektroničkim putem, smatra se da je rješenje uručeno u trenutku
kad ga Porezna uprava pošalje podnositelju zahtjeva elektroničkim putem i kada je
njegovo slanje zabilježeno na poslužitelju za slanje takvih poruka. Na porezne
obveznike koji nemaju sjedište u tuzemstvu primjenjuju se pravni lijekovi koji
se prema posebnim propisima primjenjuju na tuzemne obveznike.
(3) Ako nisu proslijeđeni svi podaci potrebni za donošenje rješenja o potpunom
ili djelomičnom povratu, Porezna uprava, unutar razdoblja iz stavka 2. ovoga
članka, zatražit će elektroničkim putem dodatne podatke od podnositelja
zahtjeva ili nadležnih tijela države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima
sjedište.
(4) Ako Porezna uprava traži dodatne podatke od osobe koja nije podnositelj
zahtjeva ili nadležno tijelo države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima
sjedište, zahtjev se podnosi elektroničkim putem samo ako su takva sredstva
dostupna primatelju zahtjeva.
(5) Porezna uprava zatražit će daljnje dodatne podatke koji mogu uključivati
dostavu izvornika ili preslike odgovarajućeg računa ili uvoznog dokumenta, ako
postoji opravdana sumnja u valjanost određenog zahtjeva za povrat. Zatraženi
podaci moraju se dostaviti u roku od mjesec dana od datuma kada je osoba
primila zahtjev za dostavu podataka.
(6) Ako zahtijeva dodatne podatke, Porezna uprava donosi rješenje o tome je li
zahtjev podnositelja odobren ili odbijen u roku od dva mjeseca od primitka
traženih podataka ili, ako nije dobila odgovor na svoj zahtjev, u roku od dva
mjeseca po isteku roka iz stavka 5. ovoga članka. Porezna uprava u roku od šest
mjeseci od dana zaprimanja zahtjeva za povrat donosi rješenje o povratu PDV-a.
(7) Ako su zatraženi daljnji dodatni podaci, podnositelju zahtjeva u roku od
najviše osam mjeseci od primitka zahtjeva za povrat, Porezna uprava donosi
rješenje o tome je li zahtjev odobren u cijelosti ili djelomično ili nije
odobren.
Članak 72.
(1) Ako je zahtjev za povrat odobren, Porezna uprava izvršava
povrat odobrenog iznosa najkasnije u roku od 10 radnih dana po isteku krajnjeg
roka navedenog u članku 71. stavku 2. ovoga Zakona ili, ako su zatraženi
dodatni podaci po isteku krajnjih rokova navedenih u članku 71. stavcima 6. i
7. ovoga Zakona.
(2) Povrat se isplaćuje u tuzemstvu ili na zahtjev podnositelja u bilo kojoj
drugoj državi članici. Ako je izvršen povrat PDV-a na bankovni račun u drugoj
državi članici, od iznosa povrata koji se isplaćuje podnositelju zahtjeva
odbija se iznos svih bankovnih troškova u vezi s prijenosom sredstava.
(3) Ako je izvršen povrat PDV-a, a naknadno se ispostavi da su podaci iz
zahtjeva netočni ili je povrat ostvaren na prijevaran ili bilo koji drugi
nepravilan način, porezni obveznik koji nema sjedište u tuzemstvu obvezan je
vratiti pogrešno isplaćeni iznos te platiti kazne i kamate u skladu s posebnim
propisima.
(4) Ako je određena prekršajna kazna ili kamata koja nije plaćena, Porezna
uprava može obustaviti sve daljnje povrate poreznom obvezniku koji nema
sjedište u tuzemstvu do visine neplaćenog iznosa.
Članak 73.
(1) Podnositelju zahtjeva isplaćuju se kamate na iznos povrata
koji treba platiti ako se povrat ne isplati u roku iz članka 72. stavka 1. ovoga
Zakona. Navedeno se ne primjenjuje ako podnositelj zahtjeva ne dostavi dodatne
ili daljnje dodatne podatke u propisanom roku.
(2) Kamate se obračunavaju od dana koji slijedi nakon posljednjeg dana za
isplatu povrata u skladu s člankom 72. stavkom 1. ovoga Zakona do dana kada je
povrat isplaćen.
(3) Kamatna stopa je ona kamatna stopa utvrđena prema posebnim propisima koja
se primjenjuje za povrat PDV-a poreznim obveznicima koji imaju sjedište, stalnu
poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.
4. Povrat PDV-a tuzemnim poreznim obveznicima u drugim državama članicama
Članak 74.
(1) Ako porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili
uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj podnosi zahtjev za povrat PDV-a iz
druge države članice, mora ga podnijeti putem elektroničkog portala Porezne
uprave Republike Hrvatske najkasnije do 30. rujna kalendarske godine koja
slijedi nakon razdoblja povrata iz članka 68. stavka 2. točke 2. ovoga Zakona.
Zahtjev se smatra podnesenim samo ako je podnositelj popunio sve potrebne
podatke za povrat PDV-a. Podnositelju zahtjeva se bez odgađanja šalje
elektronička potvrda o primitku zahtjeva.
(2) Porezna uprava drugoj državi članici od koje se traži povrat PDV-a ne
prosljeđuje zahtjev ako tijekom razdoblja povrata podnositelj zahtjeva iz
stavka 1. ovoga članka:
a) nije obveznik PDV-a ili
b) obavlja isključivo isporuke dobara ili usluge koje su oslobođene PDV-a bez
prava na odbitak pretporeza ili
c) primjenjuje oslobođenje za male porezne obveznike.
(3) Porezni obveznik ne može ponijeti zahtjev za povrat PDV-a za razdoblje u
kojem nije bio upisan u registar obveznika PDV-a.
(4) Porezna uprava prosljeđuje poreznom obvezniku iz stavka 1. ovoga članka
rješenje koje je dostavila država članica povrata PDV-a elektroničkim putem.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
povrata PDV-a tuzemnim poreznim obveznicima u drugim državama članicama.
XIII. OBVEZE POREZNIH OBVEZNIKA I POJEDINIH OSOBA KOJE NISU POREZNI OBVEZNICI
1. Obveza plaćanja PDV-a
Članak 75.
(1) PDV
mora plaćati:
1. svaki porezni obveznik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga, osim
kada je PDV u skladu s odredbama ovoga članka obvezna plaćati druga osoba,
2. svaka osoba koja se smatra uvoznikom, odnosno carinskim dužnikom ili
primateljem dobara prema carinskim propisima,
3. svaka osoba koja obavi oporezivo stjecanje dobara unutar Europske unije i
primatelj dobara iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona,
4. stjecatelj novih prijevoznih sredstava u slučaju iz članka 4. stavka 1.
točke 2.b) ovoga Zakona,
5. izdavatelj računa iz članka 79. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona te svaka
osoba koja iskaže PDV na računu,
6. svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a
registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz članka 17.
stavka 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema
sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu,
7. svaka osoba registrirana za potrebe PDV-a u tuzemstvu kojoj je obavljena
isporuka plina, električne energije, hlađenja ili grijanja putem sustava iz
članka 15. ovoga Zakona, ako isporuke obavlja porezni obveznik koji nema
sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.
(2) Ako oporezive isporuke dobara ili usluga obavlja porezni
obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu,
PDV plaća porezni obveznik, odnosno pravna osoba koja nije porezni obveznik,
ali je registrirana za potrebe PDV-a, kojemu je obavljena isporuka dobara ili
usluga.
(3) Porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj
obvezan je platiti PDV kada mu se obave sljedeće isporuke:
a) građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom,
održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge
popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje
obavlja građevinske usluge,
b) isporuke rabljenog materijala i onoga koji se u istom stanju ne može ponovno
upotrijebiti, otpada, industrijskog i neindustrijskog otpada, reciklažnog
otpada, djelomično obrađenog otpada, te dobara i usluga koje pravilnikom
propisuje ministar financija,
c) isporuka nekretnina, prema članku 40. stavku 1. točkama j) i k) ovoga
Zakona, ako se isporučitelj odlučio za oporezivanje u skladu s člankom 40.
stavkom 4. ovoga Zakona,
d) isporuka nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe,
e) prijenos emisijskih jedinica stakleničkih plinova sukladno propisima kojima
se uređuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.
(2)
(4) U smislu ovoga članka, porezni obveznik koji u tuzemstvu ima stalnu
poslovnu jedinicu smatra se poreznim obveznikom koji nema sjedište u tuzemstvu
ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) porezni obveznik obavlja oporezivu isporuku dobara i usluga u tuzemstvu,
b) poslovna jedinica koju ima porezni obveznik u tuzemstvu ne sudjeluje u toj
isporuci dobra i obavljenih usluga.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
obveze plaćanja PDV-a.
2. Plaćanje PDV-a
Članak 76.
(1) Obračunani i prijavljeni PDV za razdoblje oporezivanja
porezni obveznik mora platiti do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po
završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.
(2) Razliku PDV-a po konačnom obračunu porezni obveznik mora platiti u roku iz
članka 85. stavka 7. ovoga Zakona za predaju konačnog obračuna.
(3) U roku iz stavka 1. ovoga članka PDV moraju platiti i sve osobe navedene u
članku 75. stavku 1. točkama 3., 5., 6. i 7. te članku 75. stavcima 2. i 3.
ovoga Zakona.
(4) Smatra se da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te
članka 75. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana
obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a.
(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, osoba koja nije registrirana za potrebe
PDV-a, a koja stječe novo prijevozno sredstvo u smislu članka 4. stavka 1.
točke 2.b) ovoga Zakona, plaća PDV na temelju rješenja Porezne uprave.
(6) U slučaju stjecanja novih prijevoznih sredstava prema članku 4. stavku 1.
točki 2.b) ovoga Zakona, novo prijevozno sredstvo može se registrirati kod
nadležnog tijela prema posebnim propisima samo uz predočenje prijave za
stjecanje novih prijevoznih sredstva koju je ovjerila nadležna ispostava
Porezne uprave. Za registraciju novih prijevoznih sredstava stjecatelji koji
nisu registrirani za potrebe PDV-a obvezni su priložiti potvrdu o plaćenom
PDV-u. Potvrda se izdaje na zahtjev stjecatelja.
(7) PDV pri uvozu plaća se u roku za plaćanje uvoznih davanja u skladu s
carinskim propisima.
(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka smatra se da je PDV pri uvozu plaćen ako
ga porezni obveznik, koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti, iskaže
kao obvezu u prijavi PDV-a, a za takav način obračunavanja i plaćanja PDV-a
poreznom obvezniku izdat će se rješenje.
(9) Porezni obveznik PDV plaća na propisani uplatni račun prema posebnim
propisima.
(10) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
izdavanja rješenja i plaćanju PDV-a pri uvozu dobara.
3. Registriranje za potrebe PDV-a
Članak 77.
(1) Svaka osoba mora Poreznoj upravi prijaviti početak svoje
djelatnosti kao poreznog obveznika, odnosno mora se prijaviti u registar obveznika
PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini
prešla iznos iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona. Porezni obveznik koji
obavlja transakcije unutar Europske unije obvezan je od Porezne uprave
zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja na propisanom obrascu. Porezni
obveznik obvezan je Poreznoj upravi prijaviti svaku promjenu ili prestanak
obavljanja djelatnosti.
(2) Obveza za podnošenje zahtjeva za izdavanje PDV identifikacijskog broja ne
odnosi se na porezne obveznike iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, male
porezne obveznike iz članka 90. stavka 1. ovoga Zakona te porezne obveznike
koji obavljaju isključivo transakcije oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na
odbitak pretporeza.
(3) Neovisno o stavku 1. ovoga članka, svaki porezni obveznik ili pravna osoba
koja nije porezni obveznik, a koji stječu dobra unutar Europske unije koja u
skladu s člankom 5. stavkom 1. točkama a) i b) ovoga Zakona nisu predmet
oporezivanja PDV-om obvezan je Poreznoj upravi prijaviti obavljanje takvih
stjecanja kada ona postanu predmet oporezivanja PDV-om i nadležnoj ispostavi
Porezne uprave podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.
(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka, svaki porezni obveznik koji ima
sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u
Republici Hrvatskoj i koji obavlja usluge na području druge države članice za
koje je primatelj usluga u drugoj državi članici obvezan platiti PDV prema
članku 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ i svaki porezni obveznik primatelj
usluga iz članka 75. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona obvezan je Poreznoj upravi
podnijeti zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja.
(5) Porezna uprava dodijelit će PDV identifikacijski broj:
a) svakom poreznom obvezniku koji na području Republike Hrvatske obavlja
isporuke dobara ili usluga za koje postoji pravo na odbitak PDV-a, osim
poreznom obvezniku iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona i poreznom obvezniku
koji obavlja isporuke dobara ili usluga za koje PDV plaća primatelj dobara ili
usluga u skladu s člankom 75. stavcima 1. točkama 3., 6. i 7. te člankom 75.
stavkom 2. ovoga Zakona,
b) svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, koji
stječe dobra unutar Europske unije u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 2.
ovoga Zakona te svakom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni
obveznik čija su stjecanja dobara unutar Europske unije predmet oporezivanja
PDV-om u skladu s člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona,
c) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj obavlja stjecanje
dobara unutar Europske unije za potrebe svoje gospodarske djelatnosti iz članka
6. stavka 2. ovoga Zakona koja se obavlja izvan Republike Hrvatske,
d) svakom poreznom obvezniku koji u Republici Hrvatskoj prima usluge za koje je
obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 6. ovoga Zakona,
e) svakom poreznom obvezniku koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu,
prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj koji obavlja usluge
na području druge države članice za koje je primatelj usluge obvezan platiti
PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.
(6) PDV identifikacijski broj je osobni identifikacijski broj (OIB) kojemu se
dodaje predznak »HR«.
(7) Porezna uprava može odbiti dodjelu ili ukinuti dodijeljeni PDV
identifikacijski broj ako utvrdi da više ne postoje razlozi za registriranje za
potrebe PDV-a ili ako porezni obveznik zloupotrebljava PDV identifikacijski
broj. Porezna uprava donijet će o tome rješenje, a žalba ne odgađa izvršenje
rješenja.
(8) Porezna uprava može suspendirati PDV identifikacijski broj u
slučaju sumnje na zloupotrebu PDV identifikacijskog broja te će o tome
obavijestiti poreznog obveznika. Suspendiranje PDV identifikacijskog broja ne
smatra se ukidanjem. Suspendirani PDV identifikacijski broj Porezna uprava može
ponovo aktivirati. Porezna uprava ukinut će suspendirani PDV identifikacijski
broj u slučaju da porezni obveznik u roku od jedne godine ne dostavi dokaz
kojim se otklanja razlog suspendiranja PDV identifikacijskog broja.
(9) Ministar financija pravilnikom propisuje sadržaj i oblik obrasca iz ovoga
članka, postupak dodjele suspendiranja i ukidanja PDV identifikacijskog
broja i postupak za prijavu u registar obveznika PDV-a.
4. Izdavanje računa
4.1. Obveza izdavanja računa
Članak 78.
(1) Svaki porezni obveznik obvezan je izdati račun za:
1. isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili
pravnoj osobi koja nije porezni obveznik,
2. isporuke dobara u smislu članka 13. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona,
3. isporuke dobara izvršene u skladu s uvjetima utvrđenima člankom 41. stavkom
1. ovoga Zakona,
4. svaki predujam primljen prije obavljene isporuke dobara iz točaka 1. i 2.
ovoga stavka i
5. svaki predujam primljen od drugoga poreznog obveznika ili pravne osobe koja
nije porezni obveznik prije završetka obavljanja usluga.
(2) Porezni obveznik koji obavlja isporuke u smislu članka 13. stavaka 7. i 8.
ovoga Zakona također je obvezan izdavati račune.
(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka porezni obveznik nije obvezan izdati
račun za obavljene usluge koje su oslobođene PDV-a prema članku 40. stavku 1.
točkama a) do g) ovoga Zakona, osim u slučaju obavljanja mjenjačkih poslova u
tuzemstvu.
(4) Račun se mora izdati najkasnije petnaestog dana u mjesecu nakon mjeseca u
kojem je nastao oporezivi događaj za isporuke dobara obavljene u skladu s
uvjetima utvrđenim člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona ili isporuke usluga za
koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća
2006/112/EZ.
(5) Porezni obveznik može izdati zbirni račun za više zasebnih isporuka dobara
ili usluga, pod uvjetom da PDV na isporuke navedene u zbirnom računu obračunava
tijekom istog kalendarskog mjeseca.
(6) Račun može izdati i primatelj za dobra i usluge koje mu je porezni obveznik
isporučio, odnosno obavio, pod uvjetom da o tome postoji sporazum između tih
dviju strana i pod uvjetom da je utvrđen postupak za prihvaćanje svakog računa
kod poreznog obveznika koji obavlja isporuku dobara i usluga.
(7) Račun koji izdaje isporučitelj i račun koji izdaje primatelj isporuke je
svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava
isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva
u poslovnom prometu.
(8) Svaka isprava ili obavijest koja mijenja prvobitni račun i koja se izričito
i nedvojbeno odnosi na njega smatra se računom.
(9) Za izdavanje računa primjenjuju se pravila na temelju ovoga Zakona, ako se
račun odnosi na isporuke dobara i usluga za koje se u skladu s odredbama
članaka 12. do 28. ovoga Zakona smatra da su obavljene u Republici Hrvatskoj.
(10) Ako isporučitelj dobara ili usluga, koji u tuzemstvu nema sjedište ili
stalnu poslovnu jedinicu ili ako njegova stalna poslovna jedinica u tuzemstvu
ne sudjeluje u isporuci, obavi isporuku dobara ili usluga za koje se u skladu s
odredbama članaka 12. do 28. ovoga Zakona smatra da su obavljene u Republici
Hrvatskoj, osobi koja je kao primatelj obvezna u skladu s člankom 75. ovoga
Zakona platiti PDV, neovisno o stavku 9. ovoga članka za izdavanje računa
primjenjuju se pravila države članice u kojoj isporučitelj ima sjedište ili
stalnu poslovnu jedinicu iz koje se obavljaju isporuke ili u slučaju
nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice države članice u
kojoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište. U slučaju da račun izdaje
primatelj isporuke (samoizdavanje računa) primjenjuje se stavak 9. ovoga
članka.
(11) Ako isporučitelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu iz koje je
obavljena isporuka, ili u slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne
poslovne jedinice, ima prebivalište ili uobičajeno boravište u Republici
Hrvatskoj i obavlja isporuku dobara ili usluga za koje se u skladu s odredbama
članaka 12. do 28. ovoga Zakona smatra da nisu obavljene unutar Europske unije,
izdavanje računa za te isporuke obavlja se u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(12) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
obveze izdavanja računa.
4.2. Obvezni sadržaj računa
Članak 79.
(1) Račun mora sadržavati sljedeće podatke:
1. broj računa i datum izdavanja,
2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski
broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge
(prodavatelja),
3. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV
identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene
usluge (kupca),
4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu
obavljenih usluga,
5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u
računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje
se od datuma izdavanja računa,
6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili
obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a,
7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu,
8. stopu PDV-a,
9. iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni
postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen,
10. zbrojni iznos naknade i PDV-a.
(2) Porezni obveznik obvezan je u računu iskazivati osobni identifikacijski
broj. Za transakcije unutar Europske unije porezni obveznik obvezan je u računu
iskazati PDV identifikacijski broj.
(3) Porezni obveznik koji obavlja oslobođene isporuke dobara ili usluga mora se
u računu pozvati na odredbe ovoga Zakona kojim je to oslobođenje propisano,
odnosno na odredbe članka 10. ovoga Zakona ili odgovarajuću odredbu Direktive
Vijeća 2006/112/EZ-a ili navesti napomenu koja upućuje na oslobođenje. U tim
slučajevima u računu ne smiju biti iskazani podaci iz stavka 1. točaka 8., 9. i
10. ovoga članka, već samo zbrojni iznos naknade.
(4) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja iz članka
91. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja –
putničke agencije«.
(5) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže iz
članka 95. ovoga Zakona u računu mora navesti »posebni postupak oporezivanja
marže – rabljena dobra«, »posebni postupak oporezivanja marže – umjetnička
djela«, odnosno»posebni postupak oporezivanja marže – kolekcionarski ili
antikni predmeti«.
(6) Kada kupac koji prima isporuku izdaje račun umjesto isporučitelja u računu
mora navesti »samoizdavanje računa«.
(7) U slučaju kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV
isporučitelj u računu mora navesti »prijenos porezne obveze« ili engleski izraz
»reverse charge«.
(8) Ako porezni obveznik imenuje poreznog zastupnika iz članka 126. ovoga
Zakona, u računu mora biti iskazano ime i prezime (naziv), adresa, osobni
identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog zastupnika.
(9) Računi za isporuke novih prijevoznih sredstava unutar Europske unije
obavljene u smislu članka 41. stavka 1. točke a) i b) ovoga Zakona moraju
sadržavati i podatke iz članka 4. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.
(10) Ako porezni obveznik u računu za isporučena dobra ili obavljene usluge
iskaže PDV viši od onoga koji duguje prema Zakonu, tada duguje viši iznos, osim
kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne
osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.
(11) Ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV,
iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge
nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan
primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom
33. stavkom 7. ovoga Zakona.
(12) Porezni obveznik za obavljene isporuke dobara i usluga čiji iznos nije
viši od 700,00 kuna može izdati pojednostavljeni račun. Takav račun mora
sadržavati sljedeće podatke:
1. broj računa i datum izdavanja,
2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV
identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio
usluge (prodavatelja) te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga
obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i slično),
3. ime i prezime (naziv), osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski
broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca),
4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu
obavljenih usluga,
5. iznos naknade s uključenim PDV-om razvrstane po stopi PDV-a,
6. iznos obračunanog PDV-a razvrstanog po stopi PDV-a,
7. kada je izdana isprava ili obavijest koja se smatra računom u skladu s
člankom 78. stavkom 8. ovoga Zakona, uputu na prvobitni račun uz pojedinosti
koje su izmijenjene.
(13) Porezni obveznik ne smije izdati pojednostavljeni račun za isporuke dobara
ili usluga koje obavi u drugu državu članicu u kojoj se treba platiti PDV, ili
njegova stalna poslovna jedinica u toj državi članici ne sudjeluje u isporuci u
smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ, a osoba koja je obvezna
platiti PDV je osoba kojoj je dobro bilo isporučeno, odnosno usluga obavljena.
(14) Porezni obveznik koji u drugoj državi članici u kojoj se treba platiti PDV
nema sjedište ili njegova stalna poslova jedinica u toj državi članici ne
sudjeluje u isporuci u smislu članka 192.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ obavi
isporuku dobara ili usluga primatelju koji je obvezan platiti PDV, na računu
umjesto svih podataka iz stavka 1. točaka 6., 7., 8. i 9. ovoga članka navodi
poreznu osnovicu tih dobara i usluga te količinu isporučenih dobara ili usluga
i njihov naziv.
4.3. Računi na papiru i računi u elektroničkom obliku
Članak 80.
(1) Računom se smatra i račun izdan i poslan u elektroničkom
obliku ako postoji suglasnost primatelja za prihvat takvog računa.
(2) Vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa mora
biti osigurana od trenutka izdavanja do kraja razdoblja za pohranu računa
neovisno o tome je li račun izdan na papiru ili u elektroničkom obliku.
(3) Porezni obveznik obvezan je utvrditi na koji će način osigurati
vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa. Navedeno
se može ostvariti pomoću elektroničke razmjene podataka (EDI) ili naprednog
elektroničkog potpisa ili bilo koje metode poslovne kontrole koja omogućuje
povezivanje računa s isporukama dobara i usluga.
(4) Vjerodostojnost podrijetla se osigurava na način da se može nedvojbeno
utvrditi identitet izdavatelja računa, a cjelovitost sadržaja podrazumijeva da
sadržaj računa nije izmijenjen do kraja razdoblja za pohranu računa.
(5) Kada se istom primatelju elektroničkim putem pošalje ili da na raspolaganje
skupina računa, podaci koji su zajednički svim računima mogu se navesti samo
jednom ako su za svaki račun dostupni svi podaci.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
računa na papiru i računa u elektroničkom obliku.
4.4. Ostale odredbe
Članak 81.
Iznosi na računima se iskazuju u kunama i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a koji treba platiti ili koji se usklađuje iskazan u kunama uz primjenu tečaja iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona.
4.5. Čuvanje računa i ostale dokumentacije
Članak 82.
(1) Porezni obveznik mora čuvati kopije računa koje je izdao
ili ih je u njegovo ime i za njegov račun izdala treća osoba ili kupac, odnosno
primatelj dobara ili usluga te sve račune koje je primio.
(2) Računi se mogu čuvati u papirnatom ili elektroničkom obliku.
(3) Ako porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu,
prebivalište ili uobičajeno boravište na području Republike Hrvatske odluči
kopije računa koje je izdao i račune koje je primio čuvati izvan područja
Republike Hrvatske, mora o tome izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave i
Poreznoj upravi i drugim tijelima nadležnim za nadzor na njihov zahtjev bez
odgađanja omogućiti uvid u iste.
(4) Porezni obveznici moraju izdane i primljene račune, dokumente o ispravcima
računa, dokaze o izvozu, odnosno uvozu, dokumente temeljem kojih su korištena
oslobođenja od plaćanja PDV-a, obračune PDV-a, kao i svu drugu dokumentaciju
bitnu za utvrđivanje i plaćanje PDV-a čuvati u rokovima propisanima Općim
poreznim zakonom. To se odnosi i na račune izdane i primljene elektroničkim
putem.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, dokumentacija koja se odnosi na
oporezivanje nekretnina po ovome Zakonu mora se čuvati 10 godina od isteka
godine na koju se odnosi.
(6) Porezni obveznik koji izdane ili primljene račune pohranjuje pomoću
elektroničkih uređaja kojima se jamči online pristup podacima mora na zahtjev
omogućiti tijelu koje obavlja nadzor pravo pristupa, preuzimanja i korištenja
tih računa.
5. Obveza vođenja knjigovodstva
1. Opća odredba
Članak 83.
(1) Porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve
potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje
PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i
uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati. Porezni
obveznik mora imati i dokumentaciju koja dokazuje da su ispunjeni uvjeti za
porezna oslobođenja propisana člankom 41. stavkom 1. ovoga Zakona.
(2) Porezni obveznik mora voditi evidenciju dobara koja je otpremio ili
prevezao ili koja su za njegov račun bila otpremljena ili prevezena izvan
područja Republike Hrvatske, ali unutar Europske unije radi obavljanja usluga
procjene vrijednosti dobara ili rada na tim dobrima ili njihovog privremenog
korištenja u smislu članka 7. stavka 6. točaka d), e) i f) ovoga Zakona.
(3) Porezni obveznik mora voditi detaljnu evidenciju koja omogućava
identifikaciju dobara koja mu je iz druge države članice dopremio porezni
obveznik registriran za potrebe PDV-a u toj drugoj državi članici ili druga
osoba za njegov račun i koja su upotrijebljena za usluge koje se sastoje u procjeni
tih dobara ili radovima na tim dobrima.
(4) Porezni obveznici koji zalihe dobara iskazuju po prodajnim cijenama s
uračunanim PDV-om, obvezni su osigurati i podatke o uračunanom PDV-u te podatke
o poreznim osnovicama razvrstanim po stopama PDV-a.
(5) Podatke iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka porezni obveznici obvezni
su osigurati unutar roka propisanog za uplatu PDV-a.
(6) Ako se u tijeku nadzora utvrdi da porezni obveznik ne vodi knjigovodstvo u
smislu ovoga Zakona i zbog toga nije moguće utvrditi obvezu PDV-a, tijelo koje
obavlja nadzor nalaže poreznom obvezniku popis zatečenih dobara bez
dokumentacije o nabavi, po tržišnim cijenama.
(7) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj evidencija iz
ovoga članka.
XIV. RAZDOBLJE OPOREZIVANJA, OBRAČUNAVANJE PDV-a, POSTUPAK OPOREZIVANJA I PODNOŠENJE PRIJAVE PDV-a
1. Razdoblje oporezivanja
Članak 84.
(1) Razdoblje oporezivanja je od prvog do posljednjeg dana u
mjesecu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za poreznog obveznika čija je vrijednost
isporučenih dobara i usluga uključujući i PDV u prethodnoj kalendarskoj godini
manja od 800.000,00 kuna, razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg
dana u tromjesečju. Porezni obveznik čija su razdoblja oporezivanja od prvog do
posljednjeg dana u tromjesečju može se odlučiti za podnošenje prijava za
razdoblje iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se na poreznog obveznika koji
obavlja transakcije unutar Europske unije.
(4) Razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu za
poreznog obveznika koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište
ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u
tuzemstvu.
2. Podnošenje prijave PDV-a
Članak 85.
(1) Porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi
obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni
za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos
PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih
transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.
(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka u prijavi PDV-a koji se odnosi na
određeno razdoblje oporezivanja porezni obveznik mora navesti sljedeće
podatke:
a) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 41. stavka 1. ovoga
Zakona za koje je u tom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna
PDV-a,
b) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, stjecanja dobara unutar Europske unije te
stjecanja iz članka 9. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, obavljenih u Republici
Hrvatskoj za koje je u tom razdoblje oporezivanja nastala obveza obračuna
PDV-a,
c) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 13. stavaka 3., 4. i
10. ovoga Zakona, obavljenih na području druge države članice za koje je u
tom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a, ako su dobra
poslana ili otpremljena iz Republike Hrvatske,
d) ukupnu vrijednost, bez PDV-a, isporuka dobara iz članka 13. stavaka 3., 4. i
10. ovoga Zakona, obavljenih u Republici Hrvatskoj i za koje je u
tom razdoblju oporezivanja nastala obveza obračuna PDV-a, ako se dobra
pošalju ili otpreme iz druge države članice,
e) ukupnu vrijednost isporuka dobara, bez PDV-a, za koja je primatelj isporuke
iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona obvezan platiti PDV prema članku 75.
stavku 1. točki 3. ovoga Zakona i za koje je u tom razdoblju oporezivanja
nastala obveza obračuna PDV-a,
f) ukupnu vrijednost obavljenih usluga, bez PDV-a, iz članka 17. stavka 1.
ovoga Zakona za koje je u tom razdoblju oporezivanja nastala obveza
obračuna PDV-a,
g) ukupnu vrijednost isporuka za koje je primatelj obvezan platiti PDV u skladu
s člankom 75. stavkom 1. točkom 7. te člankom 75. stavcima 2. i 3. ovoga
Zakona,
h) broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 1. točaka j) i k)
ovoga Zakona,
i) broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 4. ovoga Zakona,
j) primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.
(3) Prijavu iz stavka 1. ovoga članka obvezna je podnijeti i osoba koja je
obvezna platiti PDV umjesto poreznog obveznika koji nema sjedište u Republici
Hrvatskoj, pravna osoba koja nije porezni obveznik i obvezna je platiti PDV na
stjecanje dobara unutar Europske unije, osoba koja je registrirana za potrebe
PDV-a i stječe novo prijevozno sredstvo te porezni obveznik ili pravna osoba
koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja
PDV-om, a koji unutar Europske unije stječe dobra koja podliježu trošarinama.
Prijavu PDV-a je obvezan podnijeti i mali porezni obveznik iz članka 90. stavka
1. ovoga Zakona kada obavlja usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica
ili iz trećih zemalja za koje je prema članku 17. stavku 1. ovoga Zakona mjesto
obavljanja usluge mjesto sjedišta primatelja usluge.
(4) Kod obračunavanja PDV-a potrebno je uzeti u obzir i iznose iskazane na
računu iz članka 79. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona.
(5) Od iznosa PDV-a koji se obračunava prema odredbama stavaka 1., 2. i 4.
ovoga članka, odbija se pretporez u smislu članka 57. stavka 2. ovoga Zakona.
(6) Porezni obveznik prijavu PDV-a iz stavka 1. ovoga članka mora predati
nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu
ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20-og dana u mjesecu koji
slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 1., 2. i
4. ovoga Zakona.
(7) Porezni obveznik mora u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje
oporezivanja kalendarske godine napraviti sva usklađenja i ispravke za tu
kalendarsku godinu. Ako porezni obveznik prestaje s poslovanjem, obvezan je u
prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je
poslovao napraviti sva usklađenja i ispravke do dana prestanka poslovanja.
(8) Ako porezni obveznik u propisanom roku ne podnese prijavu PDV-a ili nema
propisanu dokumentaciju i porezne evidencije, Porezna uprava može procijeniti
ili utvrditi poreznu obvezu.
(9) Porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište
ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i obavlja isključivo povremeni međunarodni
cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske prijavu PDV-a može
podnijeti u papirnatom obliku. Prijavu PDV-a u papirnatom obliku mogu podnijeti
i mali porezni obveznici koji isključivo primaju i obavljaju usluge poreznim
obveznicima iz trećih zemalja.
(10) Porezni obveznik koji obavlja isporuke iz članka 75. stavka 3. Zakona
podnosi i prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze.
(11) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca prijave
PDV-a, oblik, sadržaj i rokove podnošenja prijave iz stavka 10. ovoga članka te
rokove podnošenja prijave PDV-a koju podnosi porezni obveznik koji obavlja
isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području
Republike Hrvatske.
3. Prijava za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica Europske unije
Članak 86.
(1) Porezni obveznik mora podnijeti prijavu za stjecanje dobara
i primljene usluge u kojoj navodi sve podatke o vrijednosti stjecanja dobara,
kao i o vrijednosti primljenih usluga koje su mu obavili porezni obveznici sa
sjedištem u drugoj državi članici.
(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se do 20-og dana u mjesecu koji
slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavka 1. ovoga
Zakona.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca prijave za
stjecanje dobara i primljene usluge.
4. Prijave za isporuke i stjecanje novih prijevoznih sredstava
Članak 87.
(1) Porezni obveznik koji obavlja isporuku novog prijevoznog
sredstva osobi koja nije registrirana za potrebe PDV-a ili porezni obveznik iz
članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, kod isporuke novog prijevoznog sredstva u
skladu s člankom 41. stavkom 1. točkom b) ovoga Zakona, mora podnijeti prijavu
za isporuke novih prijevoznih sredstava u roku od 10 dana od dana isporuke
novog prijevoznog sredstva u kojoj iskazuje vrijednost tih isporuka.
(2) Porezni obveznik koji stječe nova prijevozna sredstva unutar Europske unije
sukladno članku 4. stavku 1. točki 2.b) ovoga Zakona, mora podnijeti prijavu za
stjecanje novih prijevoznih sredstava u roku od 10 dana od dana stjecanja novog
prijevoznog sredstva u kojoj iskazuje sve podatke potrebne za obračun i nadzor
PDV-a. Navedenu prijavu ne podnosi porezni obveznik koji nova prijevozna
sredstva koristi za daljnju prodaju.
(3) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
podnošenja prijave za isporuke i stjecanje novih prijevoznih sredstava te oblik
i sadržaj obrazaca prijave iz ovoga članka.
5. Zbirna prijava za isporuke dobara i usluga u druge države članice Europske unije
5.1. Općenito
Članak 88.
(1) Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a mora
podnijeti Zbirnu prijavu o sljedećem:
a) stjecateljima registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra
prema uvjetima navedenima u članku 41. stavku 1. točki a) ovoga Zakona i za
premještanje dobara u smislu članka 41. stavka 1. točke d) ovoga Zakona,
b) osobama registriranima za potrebe PDV-a kojima je isporučio dobra koja su mu
bila isporučena u okviru stjecanja unutar Europske unije iz članka 10. ovoga
Zakona,
c) poreznim obveznicima i pravnim osobama koje nisu porezni obveznici, a
registrirani su za potrebe PDV-a, kojima je obavio usluge, osim usluga koje su
oslobođene PDV-a u državi članici gdje je ta transakcija oporeziva i za koje je
primatelj obvezan platiti PDV u skladu s člankom 196. Direktive Vijeća
2006/112/EZ.
(2) Zbirna prijava podnosi se najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi
po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona.
(3) U Zbirnoj prijavi se navode:
a) PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za
potrebe PDV-a u tuzemstvu i pod kojim isporučuje dobra prema uvjetima iz članka
41. stavka 1. točke a) ovoga Zakona ili obavlja usluge prema članku 17. stavku
1. ovoga Zakona,
b) PDV identifikacijski broj pod kojim je osoba koja stječe dobra registrirana
za potrebe PDV-a u drugoj državi članici te pod kojim su joj unutar Europske
unije dobra isporučena ili usluge obavljene,
c) za svakog stjecatelja dobara ili primatelja usluga ukupnu vrijednost
isporuke dobara ili usluga koje je obavio porezni obveznik,
d) vrijednosti ispravaka porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7.
ovoga Zakona. Te se vrijednosti navode za razdoblje
oporezivanja tijekom kojega je osoba koja stječe dobra ili prima
usluge prijavila ispravke.
(4) Vrijednosti iz stavka 3. točke c) ovoga članka iskazuju se u Zbirnoj
prijavi za razdoblje oporezivanja iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona
ovoga članka. Vrijednosti iz stavka 3. točke d) ovoga članka za koje je
stjecatelj primio obavijest o usklađenju, iskazuju se u Zbirnoj prijavi
za razdoblje oporezivanja iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona.
(5) U Zbirnoj prijavi u slučaju premještanja dobara navodi se i sljedeće:
1. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran za
potrebe PDV-a u tuzemstvu,
2. PDV identifikacijski broj pod kojim je porezni obveznik registriran u državi
članici u kojoj je završila otprema ili prijevoz dobara u smislu članka 41.
stavka 1. točke d) ovoga Zakona,
3. ukupnu vrijednost premještenih dobara utvrđenu u skladu s odredbom članka
33. stavka 6. ovoga Zakona.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
Zbirne prijave, uključujući oblik i sadržaj.
5.2. Posebni podaci koji se navode u Zbirnoj prijavi u vezi s trostranim poslom
Članak 89.
(1) Porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu
gdje mu je izdan PDV identifikacijski broj pod kojim je obavio stjecanje,
obvezan je prema članku 10. stavku 5. ovoga Zakona u Zbirnoj prijavi navesti
sljedeće podatke:
a) svoj PDV identifikacijski broj pod kojim je stekao dobra i obavio daljnju
isporuku tih dobara,
b) PDV identifikacijski broj primatelja daljnje isporuke koji je izdan u državi
članici u kojoj prijevoz ili otprema dobara završava,
c) za svakog pojedinog primatelja kojemu je obavljena isporuka iz točke b)
ovoga stavka zbroj naknada bez PDV-a za isporuke koje je na taj način obavio
porezni obveznik u državu članicu u kojoj otprema ili prijevoz dobara završava.
(2) Ukupna vrijednost iz stavka 1. točke c) ovoga članka iskazuje se u Zbirnoj
prijavi za razdoblje oporezivanja iz članka 84. stavka 1. ovoga Zakona.
XV. POSEBNI POSTUPCI OPOREZIVANJA
1. Posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike
Članak 90.
(1) »Malim poreznim obveznikom« u smislu ovoga Zakona smatra se
pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s
prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka
dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od
230.000,00 kuna.
(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka oslobođen je plaćanja PDV-a na
isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i
nema pravo na odbitak pretporeza.
(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka može od Porezne uprave zatražiti
da se na njega ne primjenjuje stavak 2. ovoga članka što ga obvezuje sljedećih
pet kalendarskih godina na redovni postupak oporezivanja prema ovome Zakonu.
Ako je porezni obveznik podnio zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi
upisa u registar obveznika PDV-a, smatrat će se da je zahtjev usvojen ako
Porezna uprava u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva ne donese rješenje
o istom.
(4) Oslobođenje od plaćanja PDV-a iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se:
a) na isporuke novih prijevoznih sredstava prema uvjetima iz članka 41. stavka
1. točke a) i b) ovoga Zakona,
b) u slučaju prijenosa porezne obveze na male porezne obveznike u smislu članka
75. stavka 1. točaka 6. i 7. te članka 75. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) Vrijednost isporuka dobara i usluga, u smislu stavka 1. ovoga članka, bez
PDV-a, obuhvaća:
a) vrijednost isporuka dobara ili usluga koje su oporezive,
b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49.
ovoga Zakona,
c) vrijednost isporuka nekretnina i transakcija iz članka 40. stavka 1. točaka
a) do g) ovoga Zakona, osim ako su te transakcije pomoćne.
(6) Isporuka materijalnih i nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog
obveznika ne uzima se u obzir pri obračunavanju vrijednosti isporuka iz stavka
1. ovoga članka.
(7) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike.
2. Posebni postupak oporezivanja putničkih agencija
2.1. Usluge putničkih agencija i organizatora putovanja
Članak 91.
(1) Posebni postupak oporezivanja odnosi se na poslovanje
putničkih agencija, ako posluju s kupcima u svoje ime, a koriste isporuke dobara
i usluge drugih poreznih obveznika za obavljanje usluga putovanja. Ovaj se
postupak ne primjenjuje na putničke agencije kada djeluju samo kao posrednici i
na koje se za izračun porezne osnovice primjenjuju odredbe iz članka 33. stavka
3. ovoga Zakona. Putničkim agencijama se u smislu ovoga Zakona smatraju
organizatori putovanja.
(2) Transakcije što ih putnička agencija obavi u vezi s putovanjem pod uvjetima
iz ovoga članka smatraju se jedinstvenom uslugom koju putnička agencija obavlja
kupcu.
(3) Obavljena usluga oporeziva je prema mjestu sjedišta ili stalne poslovne
jedinice putničke agencije iz koje se usluge obavljaju.
(4) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
primjene posebnog postupka oporezivanja putničkih agencija.
2.2. Porezna osnovica
Članak 92.
Porezna osnovica, u vezi s jedinstvenom uslugom, je razlika u cijeni putničke agencije, odnosno razlika između ukupne naknade, bez PDV-a, koju plaća kupac i stvarnih troškova putničke agencije za isporuke dobara ili usluga koje su joj obavili drugi porezni obveznici, ako su te transakcije obavljene izravno kupcu.
2.3. Oslobođene transakcije
Članak 93.
Ako se transakcije što ih putnička agencija povjeri drugom poreznom obvezniku obavljaju izvan Europske unije, usluge putničke agencije smatraju se posredničkom uslugom oslobođenom PDV-a temeljem članka 49. ovoga Zakona. Kada se te transakcije obavljaju i unutar i izvan Europske unije, oslobođen je samo onaj dio usluge putničke agencije koji se odnosi na transakcije izvan Europske unije.
2.4. Odbitak ili povrat pretporeza
Članak 94.
PDV koji putničkoj agenciji obračunaju drugi porezni obveznici na transakcije iz članka 91. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona koje se obavljaju izravno kupcima ne može biti odbijen ili vraćen.
3. Posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete
3.1. Općenito
Članak 95.
(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća
značenja:
a) »rabljena dobra« označavaju materijalnu pokretnu imovinu koja je prikladna
za daljnju uporabu u stanju u kojem se nalazi ili nakon popravka, uz iznimku
umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta te plemenitih kovina
iz KN oznake 7106, 7108, 7110 i 7112 i dragoga kamenja iz KN oznake 7102 i
7103,
b) »umjetnička djela« označavaju predmete navedene u Dodatku III., Dijelu A
ovoga Zakona,
c) »kolekcionarski predmeti« označavaju predmete navedene u Dodatku III.,
Dijelu B ovoga Zakona,
d) »antikni predmeti« označavaju predmete navedene u Dodatku III., Dijelu C,
ovoga Zakona,
e) »preprodavatelj« je porezni obveznik koji u okviru svoje gospodarske
djelatnosti radi preprodaje kupuje ili uvozi za potrebe svoje djelatnosti
rabljena dobra i/ili umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete,
bilo da taj porezni obveznik djeluje za svoj račun ili za račun druge osobe
prema ugovoru kojim je utvrđeno plaćanje provizije pri prodaji ili kupnji.
(2) Za isporuke rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih ili
antiknih predmeta koje obavi preprodavatelj primjenjuje se posebni postupak
oporezivanja razlike u cijeni (marže) koju preprodavatelj ostvari.
(3) Posebni postupak oporezivanja marže ne primjenjuje se na isporuke novih
prijevoznih sredstava, obavljene u skladu s uvjetima iz članka 41. stavka 1.
točaka a) i b) ovoga Zakona.
(4) Za isporuke dobara iz stavka 2. ovoga članka koje obavi preprodavatelj
primjenjuje se posebni postupak oporezivanja marže, ako mu je navedena dobra na
području Europske unije isporučila jedna od sljedećih osoba:
a) osoba koje nije porezni obveznik,
b) porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 40.
stavkom 2. ovoga Zakona
c) drugi porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom
90. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona i uključuje gospodarska dobra,
d) drugi preprodavatelj, čija je isporuka oporeziva po posebnom postupku
oporezivanja marže.
(5) Na isporuke dobara iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe
članka 13. stavaka 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona.
(6) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
posebnog postupka oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela,
kolekcionarske ili antikne predmete.
3.2. Porezna osnovica
Članak 96.
(1) Porezna osnovica za isporuke dobara iz članka 95. stavka 4.
ovoga Zakona jest marža koja je jednaka razlici između prodajne i nabavne
cijene isporučenih dobara, umanjena za iznos PDV-a koji je sadržan u toj marži.
(2) »Prodajnom cijenom« u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se sve što čini
naknadu, koju preprodavatelj primi ili će primiti od kupca ili treće osobe,
uključujući subvencije izravno povezane s tom transakcijom, poreze, carine,
pristojbe i slična davanja i sporedne izdatke kao što su provizije, troškovi
pakiranja, prijevoza i troškovi osiguranja koje preprodavatelj obračuna kupcu,
osim iznosa iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) »Nabavnom cijenom« u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se sve što čini
naknadu iz stavka 2. ovoga članka, koju je od preprodavatelja primio ili će
primiti njegov dobavljač.
3.3. Izbor oporezivanja marže u posebnim slučajevima
Članak 97.
(1) Preprodavatelj, po vlastitom izboru, može primijeniti
oporezivanje marže pri sljedećim isporukama:
a) umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta koje sam uvozi,
b) umjetničkih djela koja mu isporuči njihov autor ili njegovi pravni
sljednici.
(2) Preprodavatelj koji se odluči za primjenu postupka oporezivanja marže u
slučaju iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je taj postupak primjenjivati dvije
kalendarske godine.
(3) O početku primjene postupka oporezivanja marže u slučaju iz stavka 1. ovoga
članka preprodavatelj mora u pisanom obliku izvijestiti nadležnu ispostavu
Porezne uprave u roku za predaju prijave PDV-a za prvo razdoblje
oporezivanja kalendarske godine u kojem je porezni obveznik primijenio postupak
oporezivanja marže.
(4) Preprodavatelj iz stavka 2. ovoga članka, može nakon isteka dvije
kalendarske godine odustati od primjene postupka oporezivanja marže. O tome u
pisanom obliku podnosi izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku za
predaju prijave PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja kalendarske godine u
kojoj prestaje primjenjivati posebni postupak oporezivanja marže. Ako u
navedenom roku ne podnese pisanu obavijest nadležnoj ispostavi Porezne uprave,
preprodavatelj nastavlja primjenjivati posebni postupak oporezivanja marže
tijekom sljedeće dvije kalendarske godine.
(5) Porezna osnovica za isporuke koje se oporezuju po postupku oporezivanja
marže u smislu stavka 1. ovoga članka je osnovica utvrđena u skladu s člankom
96. stavkom 1. ovoga Zakona. Za isporuke umjetničkih djela, kolekcionarskih ili
antiknih predmeta koje je oporezivi preprodavatelj sam uvezao, carinskoj
osnovici odnosno nabavnoj cijeni mora se dodati iznos PDV-a.
3.4. Oslobođenje od plaćanja PDV-a kod oporezivanja marže
Članak 98.
Razlika u cijeni (marža) ostvarena prilikom isporuke rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta na koje se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže oslobođena je PDV-a ako se obavlja prema uvjetima iz članka 45., članka 46. stavka 1., članka 47. stavka 1. i članka 48. stavka 1. točaka a), b), c), d) i e) ovoga Zakona.
3.5. Redovni postupak oporezivanja
Članak 99.
Preprodavatelj može primijeniti redovni postupak oporezivanja za bilo koju isporuku dobra za koju je propisan posebni postupak oporezivanja marže iz članka 95. ovoga Zakona.
Članak 100.
(1) Ako preprodavatelj primjenjuje redovni postupak oporezivanja
isporuke umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta koje sam
uvozi, ima pravo od iznosa PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a
koji je platio pri uvozu.
(2) Ako preprodavatelj primjenjuje redovni postupak za oporezivanje isporuke
umjetničkih djela koja je nabavio od autora ili njegovih pravnih sljednika ili
od poreznih obveznika koji nisu preprodavatelji, ima pravo od iznosa PDV-a,
koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a koji mu je obračunan za isporučena
umjetnička djela.
(3) Pravo na odbitak PDV-a nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna
PDV-a za isporuku za koju je preprodavatelj primijenio redovni postupak
oporezivanja.
3.6. Odbitak pretporeza
Članak 101.
(1) Preprodavatelj koji primjenjuje posebni postupak
oporezivanja marže ne može od PDV-a koji je obvezan platiti odbiti PDV koji je
platio pri uvozu, odnosno PDV koji mu je obračunan za:
1. umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete koje je sam uvezao,
2. umjetnička djela koja su mu isporučili ili će mu ih isporučiti autori ili
njihovi pravni sljednici,
3. umjetnička djela koja su mu isporučili ili će mu ih isporučiti porezni
obveznici koji nisu preprodavatelji.
(2) Preprodavatelj koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže ne može
od PDV-a, koji je obvezan platiti odbiti PDV koji mu je obračunao drugi
preprodavatelj za isporučena dobra, ako za isporuke tih dobara primjenjuje
posebni postupak oporezivanja marže.
3.7. Vođenje evidencija
Članak 102.
(1) Preprodavatelj koji istodobno primjenjuje redovni postupak
oporezivanja PDV-om i posebni postupak oporezivanja marže, mora voditi posebnu
evidenciju za svaki od ovih postupaka.
(2) Ministar financija pravilnikom propisuje oblik i sadržaj evidencija za
posebni postupak oporezivanja marže.
3.8. Iskazivanje PDV-a na računima
Članak 103.
Preprodavatelj ne smije u računima za isporučena dobra koja podliježu
posebnom postupku oporezivanja marže izdvojeno iskazati iznos PDV-a.
4. Posebni postupak za prodaju putem javne dražbe
Članak 104.
(1) Posebni postupak oporezivanja marže može se primijeniti i u
slučaju kada maržu ostvari organizator prodaje putem javne dražbe za isporuke
rabljenih dobara, umjetničkih djela, kolekcionarskih ili antiknih predmeta u
svoje ime i za račun osoba iz članka 106. ovoga Zakona, temeljem ugovora prema
kojemu se plaća provizija za prodaju tih dobara putem javne dražbe.
(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na isporuke novih
prijevoznih sredstava, obavljene u skladu s uvjetima iz članka 41. stavka 1.
točaka a) i b) ovoga Zakona.
Članak 105.
(1) »Organizator prodaje putem javne dražbe« je porezni
obveznik koji u okviru svoje gospodarske djelatnosti, prodaje dobra putem javne
dražbe, u cilju njihove prodaje najboljem ponuditelju.
(2) »Nalogodavac organizatora prodaje putem javne dražbe« je svaka osoba koja
organizatoru prodaje putem javne dražbe predaje dobra na temelju ugovora kojim
je utvrđeno plaćanje provizije za prodaju.
Članak 106.
Posebni postupak iz članka 104. ovoga Zakona primjenjuje se na
isporuke koje obavi organizator prodaje putem javne dražbe, djelujući u svoje ime
i za račun jedne od sljedećih osoba:
a) osobe koja nije porezni obveznik,
b) drugog poreznog obveznika, čija je isporuka dobara koju je obavio temeljem
ugovora prema kojemu se plaća provizija za prodaju oslobođena u skladu s
člankom 40. stavkom 2. ovoga Zakona,
c) drugog poreznog obveznika, čija je isporuka dobara koju je obavio temeljem
ugovora prema kojemu se plaća provizija za prodaju oslobođena u skladu s
člankom 90. stavkom 1. ovoga Zakona i uključuje gospodarska dobra,
d) preprodavatelja, čija je isporuka dobara koju je obavio temeljem ugovora
prema kojemu se plaća provizija za prodaju oporeziva po posebnom postupku
oporezivanja marže.
Članak 107.
Smatra se da je isporuka dobara poreznom obvezniku koji je organizator prodaje putem javne dražbe obavljena u vrijeme kada se odvija prodaja tih dobara putem javne dražbe.
Članak 108.
Porezna osnovica za isporuku dobara prema posebnom postupku
prodaje putem javne dražbe je ukupni iznos računa u skladu s člankom 111. ovoga
Zakona ispostavljenog kupcu od strane organizatora prodaje putem javne dražbe,
umanjen za:
a) neto iznos koji je organizator prodaje putem javne dražbe platio ili koji
treba platiti svom nalogodavcu u skladu s člankom 109. ovoga Zakona,
b) iznos PDV-a koji organizator prodaje putem javne dražbe treba platiti za
svoju isporuku
Članak 109.
Neto iznos koji je organizator prodaje putem javne dražbe platio ili koji treba platiti svom nalogodavcu jednak je razlici između cijene dobara postignute na javnoj dražbi i iznosa provizije koji je organizator prodaje putem javne dražbe dobio ili kojega treba dobiti od svog nalogodavca, na osnovi ugovora prema kojemu se plaća provizija za prodaju.
Članak 110.
(1) Organizatori prodaje putem javne dražbe koji isporučuju
dobra prema uvjetima propisanima u člancima 104. i 106. ovoga Zakona moraju u
svojim knjigovodstvenim evidencijama iskazati sljedeće:
a) iznos koji su primili ili trebaju primiti od kupca dobara,
b) iznos koji su doznačili ili trebaju doznačiti prodavatelju dobara.
(2) Iznosi iz stavka 1. ovoga članka moraju se temeljiti na vjerodostojnoj
dokumentaciji.
Članak 111.
(1) Organizatori prodaje putem javne dražbe moraju kupcu izdati
račun na kojem je posebno iskazano sljedeće:
a) cijena dobara postignuta na javnoj dražbi,
b) porezi, carine, pristojbe i slična davanja,
c) sporedni troškovi, kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i
osiguranja koje organizator obračunava kupcu dobara.
(2) Na računu koji izdaje organizator prodaje putem javne dražbe ne smije biti
izdvojeno iskazan PDV.
Članak 112.
(1) Organizator prodaje putem javne dražbe kojemu su dobra
predana temeljem ugovora prema kojemu se za prodaju dobara putem javne dražbe
plaća provizija, mora svome nalogodavcu izdati obračun.
(2) U obračunu iz stavka 1. ovoga članka mora biti posebno naveden iznos
transakcije odnosno cijena dobara postignuta na javnoj draži umanjena za iznos
provizije koja je primljena ili će biti primljena od nalogodavca.
(3) Obračun iz stavka 2. ovoga članka služi kao račun koji nalogodavac, ako je
porezni obveznik, mora izdati organizatoru prodaje na javnoj dražbi u skladu s
člankom 78. stavkom 1. ovoga Zakona.
5. Posebni postupak oporezivanja investicijskog zlata
5.1. Općenito
Članak 113.
(1) U smislu ovoga Zakona »investicijskim zlatom« smatra se:
1. zlato u obliku poluga ili pločica, težina koje su prihvaćene na tržištu
plemenitih metala, čistoće jednake ili veće od 995 tisućinki, bez obzira je li
predstavljeno vrijednosnim papirima ili nije,
2. zlatne kovanice:
a) čistoće jednake ili veće od 900 tisućinki,
b) iskovane poslije 1800. godine,
c) koje trenutno jesu ili su bile zakonsko sredstvo plaćanja u državi
podrijetla i
d) koje se uobičajeno prodaju po cijeni koja ne prelazi više od 80% vrijednosti
zlata na otvorenom tržištu, sadržanog u kovanicama.
(2) U smislu ovoga članka smatra se da se kovanice iz stavka 1. točke 2. ovoga
članka ne prodaju u numizmatičke svrhe.
5.2. Oslobođenje od plaćanja PDV-a
Članak 114.
PDV-a je oslobođeno sljedeće:
a) isporuka, stjecanje unutar Europske unije i uvoz investicijskog zlata,
uključujući investicijsko zlato u obliku potvrda o pojedinačnoj ili skupnoj
pohrani zlata, ili zlato kojim se trguje preko računa za trgovanje zlatom,
uključujući zajmove u zlatu i zamjene sa zlatom (swap poslove) koji uključuju
pravo vlasništva ili potraživanja u vezi s investicijskim zlatom, kao i
transakcije u vezi s investicijskim zlatom koje uključuju ročnice i terminske
ugovore čiji je rezultat prijenos prava vlasništva ili prava potraživanja u
vezi s investicijskim zlatom,
b) usluge posrednika koji djeluju u ime i za račun druge osobe ako posreduju u
isporuci zlata za svoga nalogodavca.
5.3. Pravo izbora na oporezivanje
Članak 115.
(1) Iznimno od odredbe članka 114. ovoga Zakona, porezni
obveznik koji proizvodi investicijsko zlato ili pretvara zlato u investicijsko
zlato, ima pravo izbora za oporezivanje isporuka investicijskog zlata koje
obavlja drugim poreznim obveznicima.
(2) Pravo na izbor za oporezivanje investicijskog zlata iz članka 113. stavka
1. točke 1. ovoga Zakona ima porezni obveznik koji u okviru svoje djelatnosti
isporučuje zlato za industrijske potrebe drugom poreznom obvezniku.
(3) Ako se isporučitelj iz stavaka 1. i 2. ovoga članka odluči za oporezivanje
isporuka investicijskog zlata, pravo na izbor za oporezivanje ima i posrednik
za usluge iz članka 114. točke b) ovoga Zakona.
(4) U slučaju isporuka zlatnog materijala ili zlatnih poluproizvoda čistoće 325
tisućinki ili veće, ili investicijskog zlata kod kojeg se primjenjuje pravo
izbora za oporezivanje u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, porezna obveza
prelazi na primatelja.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete za pravo izbora za
oporezivanje.
5.4. Pravo na odbitak pretporeza
Članak 116.
(1) Ako je sljedeća isporuka investicijskog zlata oslobođena
PDV-a, porezni obveznik ima pravo odbiti PDV koji je platio ili mu je obračunan
za:
a) investicijsko zlato koje mu je isporučila osoba koja je izabrala
oporezivanje prema članku 115. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona,
b) nabavu ili stjecanje unutar Europske unije ili za uvoz zlata, osim
investicijskog zlata, koje je sam obavio, a koje je porezni obveznik ili netko
u njihovo ime naknadno pretvorio u investicijsko zlato,
c) usluge koje su mu obavljene, a koje se sastoje od promjene oblika, težine
ili čistoće zlata, uključujući i investicijsko zlato.
(2) Porezni obveznik koji proizvodi investicijsko zlato ili zlato pretvara u
investicijsko zlato, ima pravo odbiti PDV koji je platio ili mu je obračunan za
isporučena ili stečena dobra unutar Europske unije, uvezena dobra ili obavljene
usluge u vezi s proizvodnjom ili pretvaranjem tog zlata, kao da je njegova
sljedeća isporuka toga zlata, koja je oslobođena PDV-a prema članku 114. točki
a) ovoga Zakona, oporeziva.
5.5. Vođenje evidencija i čuvanje dokumentacije
Članak 117.
Porezni obveznici moraju izdavati račune i voditi evidenciju o transakcijama s investicijskim zlatom i čuvati podatke o tome, uključujući i podatke o identitetu kupaca, u rokovima propisanima Općim poreznim zakonom.
6. Posebni postupci oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici
6.1. Općenito
Članak 118.
(1) U vezi s posebnim postupcima oporezivanja iz članaka 119. do
125.h ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »telekomunikacijskim uslugama« smatraju se usluge iz članka 26. stavka 1.
točke a) i članka 26. stavka 3. ovoga Zakona,
2. »uslugama radijskog i televizijskog emitiranja« smatraju se usluge iz članka
26. stavka 1. točke b) ovoga Zakona,
3. »elektronički obavljenim uslugama« smatraju se usluge iz članka 26. stavka
1. točke c) i članka 26. stavka 4. ovoga Zakona,
4. »država članica potrošnje« je država članica koja se smatra mjestom
obavljanja telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog
emitiranja i elektronički obavljenih usluga,
5. »prijava PDV-a za posebni postupak oporezivanja« je prijava koja sadrži
podatke potrebne za utvrđivanje iznosa PDV-a koji pripada pojedinoj državi
članici potrošnje.
(2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu u vezi s posebnim
postupcima iz ovoga članka.
6.2. Posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge koje obavljaju porezni obveznici koji nemaju sjedište u Europskoj uniji
Članak 119.
U vezi s člancima 119.a do 125. ovoga Zakona pojedini pojmovi
imaju sljedeće značenje:
1. »porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije« je porezni
obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno
boravište na području Europske unije i koji ne mora biti registriran za potrebe
PDV-a,
2. »država članica prijave« je država članica koju izabere porezni obveznik
koji nema sjedište na području Europske unije kako bi u njoj prijavio početak
obavljanja svoje djelatnosti kao poreznog obveznika na području Europske unije
u skladu s odredbama o posebnom postupku oporezivanja za telekomunikacijske
usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene
usluge koje obavljaju porezni obveznici koji nemaju sjedište u Europskoj uniji.
6.2.1. Primjena posebnog postupka
Članak 119.a
Posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge primjenjuje se na sve takve usluge koje porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske unije obavi na području Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u bilo kojoj državi članici.
6.2.2. Prijava Poreznoj upravi za primjenu posebnog postupka oporezivanja
Članak 120.
(1) Porezni obveznik koji nema sjedište na području Europske
unije, a koji za državu članicu prijave izabere Republiku Hrvatsku, mora Poreznoj
upravi elektroničkim putem prijaviti početak i prestanak svoje djelatnosti kao
poreznog obveznika ili promjenu djelatnosti na način da više ne
ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja.
(2) U prijavi iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik koji nema sjedište na
području Europske unije mora navesti sljedeće podatke: ime i prezime (naziv),
poštansku adresu, elektroničku adresu, uključujući internetske stranice,
nacionalni porezni broj ako ga ima i izjavu da nije registriran za potrebe
PDV-a unutar Europske unije. Porezni obveznik koji nema sjedište na području
Europske unije obavještava Poreznu upravu o svim promjenama dostavljenih
podataka.
(3) Poreznom obvezniku iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava dodjeljuje
identifikacijski broj i o tome ga izvješćuje elektroničkim putem.
6.2.3. Brisanje iz evidencije
Članak 121.
Poreznog obveznika iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona Porezna
uprava brisat će iz evidencije poreznih obveznika u bilo kojem od sljedećih
slučajeva ako:
a) podnese obavijest da više ne obavlja telekomunikacijske usluge, usluge
radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge iz članka
118. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona,
b) se na drugi način može pretpostaviti da je njegova oporeziva djelatnost
prestala,
c) više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja,
d) ne postupa u skladu s odredbama posebnog postupka oporezivanja
6.2.4. Podnošenje prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja
Članak 122.
(1) Porezni obveznik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona
obvezan je za svako kalendarsko tromjesečje u roku od 20 dana od dana završetka
razdoblja oporezivanja na koje se prijava odnosi, Poreznoj upravi podnijeti
prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja, bez obzira na to je li ili nije
u tom razdoblju obavljao telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i
televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge. Prijava PDV-a za
posebni postupak oporezivanja podnosi se elektroničkim putem.
(2) U prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik mora navesti
svoj identifikacijski broj iz članka 120. stavka 3. ovoga Zakona i za svaku
državu članicu potrošnje u kojoj treba platiti PDV, ukupnu vrijednost
obavljenih usluga iz članka 26. ovoga Zakona u razdoblju oporezivanja bez
PDV-a, ukupan iznos pripadajućeg PDV-a po stopama, stope PDV-a koje se
primjenjuju te ukupan iznos PDV-a koji treba platiti.
(3) Iznosi u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u kunama. Ako
su isporuke obavljene u drugim valutama, porezni obveznik koji nema sjedište na
području Europske unije u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje
tečaj koji vrijedi na posljednji dan razdoblja oporezivanja. Preračunavanje se
obavlja prema tečaju koji objavljuje Europska središnja banka za taj dan ili,
ako se tečaj za taj dan ne objavljuje, za dan sljedeće objave tečaja.
6.2.5. Plaćanje PDV-a
Članak 123.
Porezni obveznik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona mora platiti PDV prilikom podnošenja prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, pozivajući se na odgovarajući referentni broj prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, a najkasnije do roka za podnošenje te prijave. Uplata se obavlja u kunama na uplatni račun propisan posebnim propisom.
6.2.6. Pravo na odbitak pretporeza
Članak 124.
(1) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak
oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog
emitiranja i elektronički obavljene usluge, a koji nema sjedište u Europskoj
uniji nema pravo na odbitak pretporeza prema odredbama članka 58. ovoga Zakona,
odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.
(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na povrat PDV-a prema
odredbama članka 67. ovoga Zakona, odnosno članka 2. stavka 1. Trinaeste
Direktive Vijeća 86/560/EEZ i u tom slučaju ne primjenjuje se uvjet
uzajamnosti.
6.2.7. Vođenje evidencija i čuvanje podataka
Članak 125.
Porezni obveznik iz članka 120. stavka 1. ovoga Zakona mora voditi evidenciju o transakcijama obuhvaćenima ovim posebnim postupkom oporezivanja kako bi omogućio poreznom tijelu države članice potrošnje provjeru ispravnosti prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja. Ta evidencija mora na zahtjev, u elektroničkom obliku biti stavljena na raspolaganje Poreznoj upravi Republike Hrvatske i poreznom tijelu države članice potrošnje. Porezni obveznik je obvezan podatke čuvati 10 godina od završetka godine u kojoj su transakcije obavljene.
6.3. Posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje
Članak 125.a
(1) U vezi s člancima 125.b do 125.h ovoga Zakona pojedini
pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »porezni obveznik koji nema sjedište u državi članici potrošnje« je porezni
obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili
uobičajeno boravište na području Europske unije, ali nema sjedište, stalnu
poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području države
članice potrošnje,
2. »država članica prijave« je država članica u kojoj porezni obveznik ima
sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište, a ako nema sjedište,
prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije, država
članica u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu.
(2) Ako porezni obveznik nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište
na području Europske unije, ali u njoj ima više od jedne stalne poslovne
jedinice, država članica prijave je država članica sa stalnom poslovnom
jedinicom koju porezni obveznik navede kao državu u kojoj će primjenjivati
posebni postupak oporezivanja, a ta ga odluka obvezuje na primjenu posebnog
postupka oporezivanja u tekućoj kalendarskoj godini i tijekom sljedeće dvije
kalendarske godine.
6.3.1. Primjena posebnog postupka
Članak 125.b
Posebni postupak za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge primjenjuje se na sve takve usluge koje porezni obveznik koji nema sjedište u državi članici potrošnje obavi na području Europske unije osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici potrošnje.
6.3.2. Prijava Poreznoj upravi za primjenu posebnog postupka oporezivanja
Članak 125.c
(1) Porezni obveznik koji nema sjedište u državi članici
potrošnje, a u Republici Hrvatskoj je prijavio primjenu posebnog postupka
oporezivanja, mora Poreznoj upravi elektroničkim putem prijaviti početak i
prestanak svoje djelatnosti u okviru posebnog postupka oporezivanja ili
promjenu te djelatnosti na način da više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog
postupka oporezivanja.
(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka za primjenu posebnog postupka
oporezivanja koristi PDV identifikacijski broj iz članka 77. ovoga Zakona.
6.3.3. Brisanje iz evidencije
Članak 125.d
Poreznog obveznika iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona
Porezna uprava brisat će iz evidencije poreznih obveznika koji primjenjuju
posebni postupak oporezivanja u bilo kojem od sljedećih slučajeva ako:
a) podnese obavijest da više ne obavlja telekomunikacijske usluge, usluge
radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge,
b) se na drugi način može pretpostaviti da je njegova oporeziva djelatnost
prestala,
c) više ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja,
d) ne postupa u skladu s odredbama posebnog postupka oporezivanja.
6.3.4. Podnošenje prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja
Članak 125.e
(1) Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona
obvezan je za svako kalendarsko tromjesečje u roku od 20 dana od dana završetka
razdoblja oporezivanja na koje se prijava odnosi, Poreznoj upravi podnijeti
prijavu PDV-a za posebni postupak oporezivanja, bez obzira je li ili nije u tom
razdoblju obavljao telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog
emitiranja i elektronički obavljene usluge. Prijava PDV-a za posebni postupak
oporezivanja podnosi se elektroničkim putem.
(2) U prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik mora navesti
svoj PDV identifikacijski broj iz članka 77. ovoga Zakona i, za svaku državu
članicu potrošnje u kojoj treba platiti PDV, ukupnu vrijednost obavljenih
usluga iz članka 26. ovoga Zakona u razdoblju oporezivanja, bez PDV-a, ukupan
iznos pripadajućeg PDV-a po stopama, stope PDV-a koje se primjenjuju te ukupan
iznos PDV-a koji treba platiti.
(3) Ako porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona uz stalnu
poslovnu jedinicu u tuzemstvu ima jednu ili više stalnih poslovnih jedinica u
državama članicama iz kojih obavlja usluge, u prijavi PDV-a za posebni postupak
oporezivanja, osim podataka iz stavka 2. ovoga članka, mora navesti za svaku
državu članicu u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu ukupnu vrijednost
obavljenih usluga iz članka 26. ovoga Zakona zajedno s PDV identifikacijskim
brojem ili drugim odgovarajućim poreznim brojem stalne poslovne jedinice za
svaku državu članicu potrošnje.
(4) Iznosi u prijavi PDV-a iz stavka 1. ovoga članka iskazuju se u kunama. Ako
su isporuke obavljene u drugim valutama, porezni obveznik iz članka 125.c
stavka 1. ovoga Zakona primjenjuje tečaj koji vrijedi na posljednji dan
razdoblja oporezivanja. Preračunavanje se obavlja prema tečaju koji objavljuje
Europska središnja banka za taj dan ili, ako se tečaj za taj dan ne objavljuje,
za dan sljedeće objave tečaja.
6.3.5. Plaćanje PDV-a
Članak 125.f
Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona mora platiti PDV prilikom podnošenja prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, pozivajući se na odgovarajući referentni broj prijave PDV-a za posebni postupak oporezivanja, a najkasnije do roka za podnošenje te prijave. Uplata se obavlja u kunama na uplatni račun propisan posebnim propisom.
6.3.6. Pravo na odbitak pretporeza
Članak 125.g
(1) Porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak
oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog
emitiranja i elektronički obavljene usluge, a koji ima sjedište u Europskoj
uniji, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje nema pravo na odbitak
pretporeza prema odredbama članka 58. ovoga Zakona, odnosno članka 168.
Direktive Vijeća 2006/112/EZ.
(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka u državi članici potrošnje
povrat PDV-a može zatražiti sukladno članku 2. stavku 1. i članku 3. Direktive
Vijeća 2008/9/EZ.
(3) Ako porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje posebni postupak
oporezivanja, a u državi članici potrošnje obavlja i isporuke koje nisu
obuhvaćene posebnim postupkom u vezi s kojima je obvezan registrirati se za
potrebe PDV-a u toj državi članici, ima pravo na odbitak pretporeza za isporuke
obuhvaćene posebnim postupkom sukladno odredbama članka 58. ovoga Zakona,
odnosno članka 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ temeljem prijave PDV-a iz
članka 85. ovoga Zakona, odnosno članka 250. Direktive Vijeća 2006/112/EZ.
6.3.7. Vođenje evidencija i čuvanje podataka
Članak 125.h
Porezni obveznik iz članka 125.c stavka 1. ovoga Zakona mora voditi evidenciju o transakcijama obuhvaćenima ovim posebnim postupkom oporezivanja kako bi omogućio poreznom tijelu države članice potrošnje provjeru točnosti prijave PDV-a. Ta evidencija mora na zahtjev, u elektroničkom obliku biti stavljena na raspolaganje Poreznoj upravi Republike Hrvatske i poreznom tijelu države članice potrošnje. Porezni obveznik je obvezan podatke čuvati 10 godina od završetka godine u kojoj su transakcije obavljene.
7. Postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama
Članak 125.i
(1) Porezni obveznik sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom,
prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka
dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00
kuna bez PDV-a, može obračunavati i plaćati PDV na temelju naplaćenih naknada
za obavljene isporuke.
(2) Vrijednost isporuka iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na vrijednost
isporuka iz članka 90. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona.
(3) Iznimno od članka 30. ovoga Zakona, poreznom obvezniku koji primjenjuje
postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama obveza obračuna PDV-a nastaje
na dan primitka plaćanja.
(4) Iznimno od članka 57. ovoga Zakona, porezni obveznik koji primjenjuje
postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama ima pravo na odbitak
pretporeza u trenutku kada je isporučitelju platio račun za isporučena dobra
ili obavljene usluge.
(5) Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim
naknadama u računu mora navesti »obračun prema naplaćenim naknadama.
Članak 125.j
Obračun PDV-a prema postupku oporezivanja prema naplaćenim
naknadama ne primjenjuje se na:
a) isporuke dobara unutar Europske unije,
b) stjecanje dobara unutar Europske unije,
c) isporuke ili premještanje dobara iz članka 30. stavaka 8. i 9. ovoga Zakona,
d) usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona,
e) isporuke za koje je primatelj obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1.
točki 7. i članku 75. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona te u slučaju iz članka 7.
stavka 9. ovoga Zakona,
f) isporuke u okviru posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske
usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene
usluge osobama koje nisu porezni obveznici.
Članak 125.k
(1) Porezni obveznik iz članka 125.i stavka 1. ovoga Zakona koji
želi primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama mora
najkasnije do kraja tekuće kalendarske godine podnijeti pisanu izjavu nadležnoj
ispostavi Porezne uprave o početku primjene postupka oporezivanja prema
naplaćenim naknadama.
(2) Porezni obveznik koji dostavi izjavu o primjeni postupka oporezivanja prema
naplaćenim naknadama iz stavka 1. ovoga članka može primjenjivati taj postupak
od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine i time se obvezuje na primjenu toga
postupka na rok od tri godine. Ako porezni obveznik, čija vrijednost isporuka
dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00
kuna bez PDV-a, u roku iz stavka 1. ovoga članka ne obavijesti nadležnu
ispostavu Porezne uprave o promjeni načina obračuna PDV-a, smatrat će se da i
dalje primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama.
(3) Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim
naknadama mora osigurati sve podatke potrebne za utvrđivanje i plaćanje PDV-a.
(4) Ako nadležna ispostava Porezne uprave utvrdi da podaci koje je porezni
obveznik naveo u izjavi iz stavka 1. ovoga članka nisu bili točni, može
poreznom obvezniku zabraniti primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim
naknadama i o tome donosi rješenje, pri čemu žalba ne odgađa izvršenje
rješenja.
(5) Porezni obveznik koji je primjenjivao postupak oporezivanja prema
naplaćenim naknadama u prijavi PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja nakon
prelaska na obračun PDV-a prema obavljenim isporukama mora iskazati sve
obavljene, a nenaplaćene isporuke prije promjene načina obračuna PDV-a kao
naplaćene te ima pravo odbiti PDV sadržan u primljenim isporukama koje nije
platio do promjene načina obračuna PDV-a.
(6) Porezni obveznik iz stavka 5. ovoga članka mora nadležnoj ispostavi Porezne
uprave kao prilog uz prijavu PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja nakon
prelaska na obračun PDV-a prema obavljenim isporukama dostaviti popis svih
izdanih, a nenaplaćenih računa i svih primljenih, a neplaćenih računa do promjene
načina obračuna PDV-a.
(7) Ministar financija propisuje detaljne odredbe za primjenu postupka
oporezivanja prema naplaćenim naknadama.
XVI. POREZNI ZASTUPNIK
Članak 126.
(1) Ako je prema članku 75. ovoga Zakona PDV obvezan platiti
porezni obveznik koji u tuzemstvu nema sjedište, ali ima sjedište u drugoj
državi članici, taj porezni obveznik može imenovati poreznog zastupnika kao
osobu koja je obvezna platiti PDV.
(2) Ako je prema članku 75. ovoga Zakona PDV obvezan platiti porezni obveznik
koji nema sjedište u tuzemstvu niti na području Europske unije, ali ima
sjedište u trećoj zemlji ili na trećem području, taj porezni obveznik mora
imenovati poreznog zastupnika kao osobu koja je obvezna platiti PDV ako
Republika Hrvatska nije sklopila sporazume o međusobnoj pomoći koji su po
opsegu slični onima koji su propisani Direktivom Vijeća 2010/24/EU od 16.
ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze,
carine i druge mjere (SL L 84, 31. 3. 2010.) i Uredbom Vijeća (EU) br. 904/2010
od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u
području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12. 10. 2010.). Porezni
obveznik iz ovoga stavka ne mora imenovati poreznog zastupnika u slučaju kada
taj porezni obveznik obavlja usluge prema posebnom postupku oporezivanja za
telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i
elektronički obavljene usluge iz članka 119.a ovoga Zakona te u slučaju kada
obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području
Republike Hrvatske.
(3) Porezni zastupnici iz ovoga članka moraju biti porezni obveznici sa
sjedištem odnosno prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu.
(4) Porezni zastupnik odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a.
(5) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi
poreznih zastupnika.
XVII. ODGOVORNOST
Članak 127.
(1) Porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili
usluga u tuzemstvu odgovara kao jamac platac za plaćanje PDV-a ako iz
objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da s takvom
transakcijom sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera
izbjegavanje plaćanja PDV-a.
(2) Ako Porezna uprava sumnja da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija
je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a, tada će poreznog obveznika koji
sudjeluje u takvim transakcijama obavijestiti o tim okolnostima i njegovoj
odgovornosti za plaćanje PDV-a. Od dana primitka takve obavijesti Porezna
uprava smatrat će da je porezni obveznik znao ili morao znati da s takvim
transakcijama sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera
izbjegavanje plaćanja PDV-a.
(3) Porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu
odgovara za plaćanje PDV-a u bilo kojem od sljedećih slučajeva:
a) kada račun ili druga isprava kojom se zaračunavaju isporučena dobra ili
obavljene usluge, čije je izdavanje propisano člancima 78. i 79. ovoga Zakona,
nije izdana ili je u njoj netočno obračunan PDV,
b) kada poreznom obvezniku koji mu je obavio isporuku nije platio najmanje
iznos PDV-a obračunanog u računu u roku propisanom posebnim propisom o
financijskom poslovanju od dana izdavanja računa.
(4) Ministar financija propisuje detaljne odredbe o provedbi ovoga članka.
XVIII. NADZOR
Članak 128.
(1) Provedbu ovoga Zakona nadzire Ministarstvo financija,
Porezna uprava i Carinska uprava.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava može rješenjem zabraniti daljnji rad
poreznom obvezniku ako ne obračunava ili ne uplaćuje PDV u zakonom propisanom
roku.
(3) Zabrana rada može trajati dok ne izvrši plaćanje obračunatih obveza.
(4) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne zadržava
izvršenje rješenja.
(5) Zabrana iz stavka 2. ovoga članka izvršava se pečaćenjem poslovnih
prostorija u kojima porezni obveznik obavlja djelatnost, kao i pečaćenjem
opreme i sredstava koja mu služe za rad.
XIX. PRAVNA SREDSTVA
Članak 129.
(1) Glede žalbenog postupka, zastare, obračunavanja, naplate i povrata PDV-a primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona. Glede prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe Prekršajnog zakona.
(2) Carinski ured koji je nadležan za provođenje carinskog postupka, postupke iz stavka 1. ovoga članka u vezi uvoznog duga provest će u skladu s odredbama carinskih propisa.
XX. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 130.
(1) Novčanom kaznom za prekršaj kaznit će se porezni obveznik u
iznosu od 1.000,00 do 200.000,00 kuna ako:
1. kao osoba koja stječe nova prijevozna sredstva ne obračuna PDV (članak 75.
stavak 1. točka 4. i članak 76. stavak 6.),
2. ne obračuna PDV u slučaju prijenosa porezne obveze (članak 75. stavak 1.
točke 6. i 7. te članak 75. stavci 2. i 3.),
3. ne prijavi ili ne prijavi u propisanom roku svaku promjenu ili prestanak
svoje djelatnosti kao poreznog obveznika ili ne podnese zahtjev za izdavanje
PDV identifikacijskog broja (članak 77.),
4. u računu ne iskaže sve propisane podatke (članak 79.),
5. u računu iznos PDV-a koji treba platiti nije iskazan u kunama (članak 81.),
6. ne izvijesti nadležnu ispostavu Porezne uprave da će račune koje je izdao i
koje je primio čuvati izvan područja Republike Hrvatske (članak 82. stavak 3.),
7. počne primjenjivati postupak oporezivanja marže u posebnim slučajevima, a o
tome nije izvijestio ili nije u propisanom roku izvijestio nadležnu ispostavu
Porezne uprave (članak 97. stavak 3.),
8. ne popiše zalihe dobara za koje se mijenja stopa PDV-a (članak 135.).
(2) Novčanom kaznom od 500,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba
u pravnoj osobi.
Članak 131.
(1) Novčanom kaznom za prekršaj kaznit će se porezni obveznik u
iznosu od 2.000,00 do 500.000,00 kuna, ako:
1. ne obračuna PDV na način propisan člankom 85. ovoga Zakona (članak 85.
stavci 1. i 3.),
2. netočno utvrdi poreznu osnovicu (članak 7. stavak 10., članci 33., 34., 35.,
92. i 96. te članak 97. stavak 5.),
3. ne obračuna PDV po propisanoj stopi (članci 37. i 38.),
4. koristi oslobođenja od plaćanja PDV-a suprotno odredbama Zakona (članci 39.
do 54.)
5. odbije pretporez koji se po ovome Zakonu ne može odbiti (članak 57. stavak
2., članci 94., 101., 116. i članak 124. stavak 1.),
6. ne uplati ili ne uplati u propisanom roku obračunani i prijavljeni iznos
PDV-a na propisani uplatni račun (članak 76.),
7. ne izda račun ili ga ne izda u propisanom roku (članak 78. stavci 1., 2. i
4.),
8. račun izda primatelj koji ne ispunjava uvjete za izdavanje računa (članak
78. stavak 6.),
9. ne čuva račune i ostalu dokumentaciju u propisanom roku (članak 82. stavci
1., 4. i 5.),
10. u svom knjigovodstvu ne osigurava sve podatke u vezi s obračunom i
plaćanjem PDV-a (članak 83.),
11. ne podnese ili ne podnese u propisanom roku nadležnoj ispostavi Porezne
uprave prijavu PDV-a i prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne
obveze (članak 85. stavci 6. i 10.),
12. porezni obveznik u prijavi PDV-a, koju podnosi za posljednje razdoblje
oporezivanja kalendarske godine ili za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem
je poslovao, ne obavi sva usklađenja i ispravke (članak 85. stavak 7.),
13. u prijavi PDV-a ne iskaže sve propisane podatke (članak 85. stavci 1. i
2.),
14. prijavu za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica
Europske unije ne podnese ili ne podnese u propisanom roku ili ne iskaže sve
propisane podatke (članak 86.),
15. ne podnese ili ne podnese u roku prijavu za isporuke ili stjecanje novih
prijevoznih sredstava ili ako ne iskaže vrijednost isporuka odnosno stjecanja
novih prijevoznih sredstava (članak 87.),
16. Zbirnu prijavu ne podnese ili ju ne podnese u propisanom roku ili ne iskaže
sve propisane podatke (članci 88. i 89.),
17. obračuna PDV po posebnom postupku oporezivanja, a djeluje samo kao
posrednik (članak 91. stavak 1.),
18. kao preprodavatelj istodobno primjenjuje redovni postupak oporezivanja
PDV-om i posebni postupak oporezivanja marže, a ne vodi ili netočno vodi
posebne evidencije za svaki od ovih postupaka (članak 102.),
19. na računu za isporučena dobra koja podliježu posebnom postupku oporezivanja
marže iskaže iznos PDV-a (članak 103.),
20. kao organizator prodaje putem javne dražbe u evidencijama ne iskaže
propisane podatke (članak 110.),
21. kao organizator prodaje putem javne dražbe u računu ne iskaže propisane
podatke ili izdvojeno iskaže iznos PDV-a (članak 111.),
22. ne izdaje račune i/ili ne vodi evidencije o transakcijama s investicijskim
zlatom odnosno ne čuva potrebne podatke u propisanom roku (članak 117.),
23. ne podnese prijavu u vezi s posebnim postupcima ili je ne podnese u
propisanom roku (članak 122. stavak 1. i članak 125.e stavak 1.),
24. obračunani i prijavljeni PDV za posebne postupke ne plati ili ne plati u
propisanom roku u kunama na uplatni račun propisan posebnim propisom (članak
123. i 125.f),
25. ne vodi evidencije o transakcijama u okviru posebnih postupaka oporezivanja
ili ako ih na zahtjev Porezne uprave Republike Hrvatske i poreznog tijela
države članice potrošnje ne stavi na raspolaganje ili ih ne čuva u propisanom
roku (članak 125. i 125.h),
26. ne vodi evidencije o postupku oporezivanja prema naplaćenim naknadama te
ako ne obračuna i uplati PDV na propisani način (članak 125.i, 125.j i 125.k),
27. kao porezni zastupnik ne ispunjava porezne obveze (članak 126. stavak 4.).
(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna
osoba u pravnoj osobi.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka učinjene u povratu u roku od dvije
godine nadležno tijelo koje provodi prekršajni postupak može izreći poreznom obvezniku
uz novčanu kaznu i zaštitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti, i to poreznom
obvezniku fizičkoj osobi u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine, a
pravnoj osobi u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.
XXI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 132.
Porezni obveznici koji su osobne automobile ili druga sredstva za osobni prijevoz poreznog obveznika, poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih nabavili do 31. prosinca 2009. koristili pravo na odbitak pretporeza, te obračunavali i plaćali PDV na 30% iznosa troška amortizacije za iznos do 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti tih sredstava, odnosno na 100% iznosa troška amortizacije za iznos koji prelazi 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti, obvezni su i dalje obračunavati i plaćati PDV na vlastitu potrošnju na 30%, odnosno 100% iznosa troška amortizacije do isteka amortizacijskog vijeka, odnosno trenutka prodaje, darovanja, otuđenja na drugi način ili uništenja tih sredstava.
Članak 133.
Sa zahtjevima za povrat PDV-a inozemnim poreznim obveznicima koji se odnose na razdoblje povrata prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji postupat će se po odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 134.
Danom stupanja na snagu odredbi o promjeni stope PDV-a porezni obveznici dužni su popisati zalihe dobara za koja se mijenja stopa PDV-a.
Članak 135.
(1) Na nekretnine koje su do 31. prosinca 1997. izgrađene
(gotove – dovršene), isporučene ili plaćene i na koje se obračunava porez na
promet nekretnina u smislu odredbe članka 25. Zakona o porezu na promet
nekretnina, ne plaća se PDV.
(2) PDV se ne plaća na isporuku poljoprivrednog zemljišta i građevinskog
zemljišta sa ili bez građevine na njemu.
Članak 136.
Poreznim obveznicima koji prema raspoloživim podacima Porezne uprave na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju transakcije s inozemnim poreznim obveznicima Porezna uprava dodijelit će PDV identifikacijski broj iz članka 77. stavka 6. ovoga Zakona ili će ga dodijelit po podnesenom zahtjevu poreznog obveznika. Žalba na rješenje se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.
Članak 137.
(1) Odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost koje su bile
na snazi u vrijeme kada su dobra podvrgnuta postupcima privremenog uvoza s
potpunim oslobođenjem od plaćanja uvozne carine ili jednom od postupaka iz
članka 51. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno sličnim postupcima, primjenjuju se i
nakon dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji sve dok se na ta
dobra ne prestanu primjenjivati ti postupci, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) da su ta dobra unesena u Europsku uniju ili u Republiku Hrvatsku prije dana
pristupanja Europskoj uniji,
b) da su ta dobra podvrgnuta tim postupcima prilikom ulaska u Europsku uniju
ili u Republiku Hrvatsku,
c) da se ti postupci nisu prestali primjenjivati na ta dobra prije dana
pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
(2) Odredbe koje su bile na snazi u vrijeme kada su dobra podvrgnuta carinskom
postupku provoza primjenjuju se i nakon dana pristupanja Republike Hrvatske
Europskoj uniji sve dok se na ta dobra ne prestane primjenjivati taj postupak,
ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) da su ta dobra podvrgnuta carinskom postupku provoza prije dana pristupanja
Europskoj uniji,
b) da se ti postupci nisu prestali primjenjivati na ta dobra prije dana
pristupanja Europskoj uniji.
(3) Ako se u postupku utvrdi da su dobra bila u slobodnom prometu u Republici
Hrvatskoj ili na području Europske unije, uvozom tih dobara smatra se sljedeće:
a) izuzimanje, uključujući i nepropisno izuzimanje dobara iz postupaka
privremenog uvoza kojima su bila podvrgnuta prije dana pristupanja Europskoj
uniji prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka,
b) izuzimanje, uključujući i nepropisno izuzimanje dobara iz postupaka
navedenih u članku 51. stavku 1. ovoga Zakona ili sličnih postupaka kojima su
bila podvrgnuta prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji,
prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka,
c) prestanak bilo kojih postupaka iz stavka 2. ovoga članka koji je započeo na
području Republike Hrvatske prije dana pristupanja Europskoj uniji, u svrhu
isporuke dobara uz naknadu koju je obavio porezni obveznik koji djeluje kao
takav prije tog dana na području Republike Hrvatske,
d) svaka nepravilnost ili prekršaj počinjeni tijekom carinskog postupka provoza
koji je započeo prema uvjetima iz točke c) ovoga stavka.
(4) Osim slučajeva iz stavka 3. ovoga članka, uvozom dobara smatra se
korištenje dobara koja je porezni obveznik ili osoba koja nije porezni obveznik
primio, odnosno koja su mu isporučena na području Republike Hrvatske ili na
području Europske unije prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj
uniji, a koristi ta dobra u Republici Hrvatskoj nakon dana pristupanja u
Europsku uniju, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) da je isporuka tih dobara bila oslobođena PDV-a ili je mogla biti oslobođena
prema članku 45. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona,
b) da ta dobra nisu bila uvezena u Europsku uniju ili u Republiku Hrvatsku
prije dana pristupanja.
(5) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka mjestom isporuke u smislu članka
28. stavka 2. ovoga Zakona smatra se država članica na području koje se na
dobra iz stavka 3. ovoga članka prestanu primjenjivati postupci kojima su bila
podvrgnuta prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
(6) Iznimno od odredbi članka 32. stavaka 2., 3., i 4. ovoga Zakona, uvoz
dobara u smislu stavaka 3. i 4. ovoga članka ne smatra se oporezivim događajem
ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
a) uvezena dobra su otpremljena ili prevezena izvan Europske unije,
b) uvezena dobra, u smislu stavka 3. točke a) ovoga članka, nisu prijevozna
sredstva i otpremljena su natrag ili prevezena u državu članicu iz koje su
izvezena i to osobi koja ih je izvezla,
c) uvezena dobra su, u smislu stavka 3. točke a) ovoga članka, prijevozna
sredstva koja su nabavljena ili uvezena prije dana pristupanja Republike
Hrvatske Europskoj uniji, u skladu s općim uvjetima oporezivanja koji vrijede u
tuzemstvu ili u nekoj od država članica Europske unije ili za koja, na temelju
njihovog izvoza, nije odobreno nikakvo oslobođenje od PDV-a niti njegov povrat.
(7) Uvjet iz stavka 6. točke c) ovoga članka smatra se ispunjenim u sljedećim
slučajevima:
a) ako je datum prvog korištenja prijevoznog sredstva bio prije više od osam
godina prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji,
b) ako je iznos PDV-a koji treba platiti pri uvozu manji od 160,00 kuna.
Članak 138.
(1) Na obveze PDV-a nastale prije dana stupanja na snagu ovoga
Zakona glede njihovog utvrđivanja, naplate i povrata primjenjivat će se odredbe
Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji je bio na snazi do stupanja na snagu
ovoga Zakona.
(2) Porezni obveznici koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju biti
obveznici PDV-a obvezni su u roku od dva mjeseca od dana stupanja snagu ovoga
Zakona podnijeti konačni obračun PDV-a nadležnoj ispostavi Porezne uprave.
(3) Porezni obveznici koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona postaju
obveznici PDV-a obvezni su nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku od 15 dana
od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti zahtjev za prijavu u registar
obveznika PDV-a ako su u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarili vrijednost
isporuka veću od iznosa propisanog u članku 90. stavku 1. ovoga Zakona.
Članak 139.
(1) Porezni obveznik koji je obveznik poreza na dohodak PDV
može obračunavati na temelju primljene ili naplaćene naknade za isporučena
dobra i obavljene usluge. Navedeno se ne primjenjuje na isporuke dobara unutar
Europske unije, na stjecanje dobara unutar Europske unije, na isporuke ili
premještanje dobara iz članka 30. stavaka 8. i 9. ovoga Zakona, na usluge iz
članka 17. stavka 1. ovoga Zakona i isporuke dobara, za koje je primatelj
obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1. točki 6. i članku 75. stavcima
2. i 3. ovoga Zakona te u slučaju iz članka 7. stavka 9. ovoga Zakona.
(2) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na odbitak pretporeza
u trenutku kada je isporučitelju platio račun za isporučena dobra ili obavljene
usluge.
(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka u računu mora navesti »obračun
prema naplaćenoj naknadi«.
(4) Odredbe ovoga članka primjenjuju se do 31. prosinca 2014.
Članak 140.
(1) Ministar financija donijet će u roku od tri mjeseca od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona pravilnik iz članka 4. stavka 5., članka 6. stavka
6., članka 7. stavka 11., članka 8. stavka 5., članka 9. stavka 5., članka 10.
stavka 6., članka 17. stavka 3., članka 30. stavka 11., članka 33. stavka 11.,
članka 35. stavka 6., članka 38. stavka 4., članka 39. stavka 4., članka 40.
stavka 5., članka 43. stavka 3., članka 44. stavka 3., članka 45. stavka 7.,
članka 47. stavka 3., članka 48. stavka 2., članka 51. stavka 4., članka 52.
stavka 4., članka 59. stavka 3., članka 60. stavka 3., članka 61. stavka 3.,
članka 62. stavka 10., članka 63. stavka 4., članka 64. stavka 5., članka 67.
stavka 11., članka 74. stavka 5., članka 75. stavka 5., članka 77. stavka 8.,
članka 78. stavka 12., članka 80. stavka 6., članka 83. stavka 7., članka 85.
stavka 9., članka 86. stavka 3., članka 87. stavka 3., članka 88. stavka 6.,
članka 90. stavka 7., članka 91. stavka 4., članka 95. stavka 6., članka 102.
stavka 2., članka 115. stavka 5. i članka 126. stavka 5. ovoga Zakona.
(2) Ministar financija donijet će u roku od četiri mjeseca od dana pristupanja
Republike Hrvatske Europskoj uniji pravilnik iz članka 76. stavka 10. ovoga
Zakona.
Članak 141.
Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prestaju važiti odredbe članka 17. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Narodne novine«, br. 83/02.) u dijelu kojim se propisuju oslobođenja od plaćanja PDV-a.
Članak 142.
(1) Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji
prestaje važiti Zakon o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, br.
47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04.,
90/05., 76/07., 87/09., 94/09., 22/12. i 136/12.).
(2) Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prestaje važiti
Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, br. 149/09., 89/11.,
29/12., 64/12. i 146/12.).
Članak 143.
(1) Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u
»Narodnim novinama« osim članka 1. do 39., članka 40. stavka 1. točaka a), b),
c), d), e), f), g), h), i) i l) te stavaka 2., 3. i 5., članka 41. do 74.,
članka 75. stavaka 1., 2., stavka 3. točaka a), b), d) i e) te stavaka 4. i 5.,
članka 76. do 135., članka 137. do 139., članka 140. stavka 2., članka 141. i
članka 142. koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske
Europskoj uniji.
(2) Članak 40. stavak 1. točke j) i k) i stavak 4. te članak 75. stavak 3.
točka c) ovoga Zakona stupaju na snagu 1. siječnja 2015. godine.
(3) Članak 135. ovoga Zakona prestaje važiti 1. siječnja 2015. godine.
DODATAK I.
POPIS DJELATNOSTI IZ ČLANKA 6. STAVKA 5. OVOGA ZAKONA
1. telekomunikacijske usluge,
2. isporuka vode, plina, električne energije i grijanja,
3. prijevoz dobara,
4. lučke usluge i usluge zračnih luka,
5. prijevoz putnika,
6. isporuka novih dobara proizvedenih za prodaju,
7. transakcije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje obavljaju
poljoprivredne interventne službe u skladu s propisima o zajedničkoj
organizaciji tržišta tih proizvoda,
8. organizacija trgovačkih sajmova i izložbi,
9. skladištenje,
10. djelatnosti pravnih osoba koje se bave komercijalnim oglašavanjem,
11. djelatnosti putničkih agencija,
12. vođenje trgovina za potrebe osoblja, zadruga, industrijskih kantina i
slično.
DODATAK III.
POPIS DOBARA NA KOJA SE PRIMJENJUJE POSEBNI POSTUPAK OPOREZIVANJA MARŽE IZ ČLANKA 95. OVOGA ZAKONA
DIO A.
Umjetnička djela
1. slike, crteži i pasteli, kolaži i slične ukrasne ploče, koje je umjetnik u cijelosti izradio ručno, osim planova i nacrta za arhitektonske, inženjerske, industrijske, komercijalne, topografske ili slične namjene, ručno slikani ili ukrašeni obrtnički proizvodi, kazališne dekoracije, pozadinska platna za studije i slično od obojene tkanine (tarifna oznaka KN 9701),
2. originalne gravure, grafike i litografije, ako se radi o ograničenom broju pretisaka jedne ili više ploča koje je umjetnik u potpunosti ručno izradio u crno-bijeloj tehnici ili u boji, bez obzira na primijenjeni postupak ili materijal, osim mehaničkih ili fotomehaničkih postupaka (tarifna oznaka KN 9702 00 00),
3. originalne skulpture i kipovi, od bilo kojeg materijala, ako ih je u cijelosti izradio umjetnik; odljevke skulptura čija je izrada ograničena na osam primjeraka i koju nadzire umjetnik ili njegovi nasljednici (tarifna oznaka KN 9703 00 00);
4. tapiserije (tarifna oznaka KN 5805 00 00) i zidne obloge od tkanine (tarifna oznaka KN 6304 00 00) ručno izrađene prema originalnim nacrtima umjetnika, pod uvjetom da nema više osam primjeraka svake od njih,
5. originalni keramički predmeti koje je u cijelosti izradio umjetnik i s njegovim potpisom,
6. bakreni emajlirani predmeti, izrađeni u cijelosti ručno, čiji je broj ograničen na osam brojevima označenih primjeraka s potpisom umjetnika ili nazivom studija, osim proizvoda draguljarnica (dragulji, nakit), zlatarnica i srebrnarnica,
7. umjetničke fotografije koje je snimio umjetnik i koje izradio on ili netko pod njegovim nadzorom, potpisane i označene brojevima, u najviše 30 primjeraka svih veličina i okvira.
DIO B.
Kolekcije
1. Poštanske marke ili biljezi, poštambiljane poštanske marke, prigodne omotnice »prvog dana«, frankirane pismovne pošiljke i slično, iskorištene, ili, ako nisu iskorištene, koje nisu trenutno u opticaju niti namijenjene za optjecaj (tarifna oznaka KN 9704 00 00),
2. kolekcije i kolekcionarski predmeti od zoološkog, botaničkog, mineraloškog, anatomskog, povijesnog, arheološkog, paleontološkog, etnografskog ili numizmatičkog značaja (tarifna oznaka KN 9705 00 00).
DIO C.
Antikviteti
Predmeti, s izuzetkom umjetničkih djela ili kolekcionarskih predmeta, stariji od 100 godina (tarifna oznaka KN 9706 00 00).
DODATAK II.
POPIS DOBARA KOJA SE SMJEŠTAJU U SKLADIŠTA IZ ČLANKA 52. OVOGA ZAKONA
Oznaka KN |
Opis dobara |
|
_________________________________________________ |
||
1. |
0701 |
Krumpir |
2. |
0711 20 |
Masline |
3. |
0801 |
Kokosov orah, brazilski i indijski orah |
4. |
0802 |
Ostali orašasti plodovi |
5. |
0901 11 00 |
Kava, nepržena |
0901 12 00 |
||
6. |
0902 |
Čaj |
7. |
1001 do 1005 |
Žitarice |
1007 do 1008 |
||
8. |
1006 |
Ljuštena riža |
9. |
1201 do 1207 |
Zrnje i uljno sjemenje (uključujući soju) i uljno voće |
10. |
1507 do 1515 |
Biljna ulja i masti i njihovi nusprodukti, sirovi ili rafinirani, ali ne kemijski izmijenjeni |
11. |
1701 11 |
Sirovi šećer |
1701 12 |
||
12. |
1801 |
Sjeme kakaa, cijelo ili razlomljeno, sirovo ili prženo |
13. |
2709 |
Mineralna ulja (uključujući propan i butan; te uključujući sirova naftna ulja) |
2710 |
||
2711 12 |
||
2711 13 |
||
2711 14 |
||
2711 19 |
||
14. |
Poglavlja 28. i 29. |
Kemijski proizvodi u rasutom obliku |
15. |
4001 |
Kaučuk, u izvornom obliku ili u obliku ploča, listova ili traka |
4002 |
||
16. |
5101 |
Vuna |
17. |
7106 |
Srebro |
18. |
7110 11 00 |
Platina (paladij, rodij) |
7110 21 00 |
||
7110 31 00 |
||
19. |
7402 |
Bakar |
7403 |
||
7405 |
||
7408 |
||
20. |
7502 |
Nikl |
21. |
7601 |
Aluminij |
22. |
7801 |
Olovo |
23. |
7901 |
Cink |
24. |
8001 |
Kositar |
25. |
prijašnji 8112 92 |
Indij |
prijašnji 8112 99 |
Napomena, NN 148/13
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST
Članak 11.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«,
osim odredbe članka 2. stavka 2. ovoga Zakona koja stupa na snagu 1. siječnja
2014.
Napomena, NN 143/14
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 37.
Porezni obveznik mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu,
odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu za 2014. godinu predati konačni
obračun PDV-a do kraja veljače 2015. godine.
Članak 38.
Na isporuke građevinskih objekata koje su predmet oporezivanja PDV-om za koje
su do 31. prosinca 2014. sklopljeni ugovori i druge isprave o isporuci ili
donesene pravomoćne odluke nadležnih tijela primjenjuju se odredbe Zakona o
porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, br. 73/13., 99/13., 148/13. i
153/13.).
Članak 39.
(1) Porezni obveznici sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem
ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara i usluga
u 2014. godini nije bila veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, koji žele početi
primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama od 1. siječnja
2015., moraju o tome najkasnije do 20. siječnja 2015. dostaviti pisanu izjavu
nadležnoj ispostavi Porezne uprave.
(2) Porezni obveznici koji su do 31. prosinca 2014. obračunavali PDV prema
naplaćenim naknadama mogu do 20. siječnja 2015. dostaviti pisanu izjavu
nadležnoj ispostavi Porezne uprave da od 1. siječnja 2015. žele obračunavati
PDV prema obavljenim isporukama.
(3) Ako porezni obveznici iz stavaka 1. i 2. ovoga članka do 20. siječnja 2015.
ne dostave pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave o promjeni načina
obračuna PDV-a, smatrat će se da od 1. siječnja 2015. primjenjuju postupak
obračuna PDV-a koji su primjenjivali i u 2014. godini.
Članak 40.
U cijelom tekstu Zakona o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, br.
73/13., 99/13., 148/13. i 153/13.) riječi: »obračunsko razdoblje« u bilo kojem
broju ili padežu zamjenjuju se riječima: »razdoblje oporezivanja« u
odgovarajućem broju i padežu.
Članak 41.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«,
osim odredbi članka 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 12., 15., 16., 17.,
18., 19., 24., 25., 26., 27., 28., 29., 30., 31., 32., 33., 34., 36., 37., 38.,
39. i 40. koje stupaju na snagu 1. siječnja 2015.