'Narodne novine' br. 177/04,
90/05, 57/06,146/08 i 80/2010
Primjenjuje
se od 01. srpnja 2010.
Izmjene i
dopune Zakona o porezu na dobit, objavljene u „Narodnim novinama“ br. 176/08,
stupa na snagu od dana pristupanja Europskoj uniji.
Članak 1.
(1) Porez na dobit utvrđuje se i plaća prema
odredbama ovoga Zakona.
(2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza na dobit
uređuje se posebnim zakonom.
Članak 2.
(1) Porezni
obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident
Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i
radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih
procjenjivih koristi.
(2) Porezni
obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
(3) Porezni
obveznik je i fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o
oporezivanju dohotka, ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto
poreza na dohodak.
(4) Porezni obveznik je i poduzetnik fizička osoba
koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti:
1. ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći od
2.000.000,00 kuna, ili
2. ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario dohodak veći od
400.000,00 kuna, ili
3. ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kuna,
ili
4. ako u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15
radnika.
(5) Tijela
državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne
samouprave i Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako
ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(6) Državne
ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove
jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke
stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna
vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice,
sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije
nisu obveznici poreza na dobit.
(7) Iznimno ako
osobe iz stavka 5. i 6. ovoga članka obavljaju gospodarstvenu djelatnost,
a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica
na tržištu, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog
drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da
su navedene osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.
(8) Otvoreni
investicijski fondovi koji su osnovani i posluju u skladu sa zakonom po kojemu
su osnovani, nisu obveznici poreza na dobit.
(9) Porezni
obveznik je i svaki onaj poduzetnik koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do
8. ovoga članka, a koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o
oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje.
Članak 3.
(1) Rezidenti
su u smislu članka 2. stavka 1. ovoga Zakona pravne i fizičke osobe
čije je sjedište upisano u sudski ili drugi registar ili upisnik u
Republici Hrvatskoj ili kojima se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja
nalazi u Republici Hrvatskoj. Rezidenti su i poduzetnici fizičke osobe s
prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj čija
je djelatnost upisana u registar ili upisnik.
(2) Nerezident
je osoba koja ne ispunjava jedan od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 4.
(1) Poslovna
jedinica nerezidenta iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona označava
stalno mjesto poslovanja putem kojega inozemni poduzetnik nerezident obavlja
djelatnost u Republici Hrvatskoj u cijelosti ili djelomično.
(2) Poslovnom
jedinicom inozemnog poduzetnika, nerezidenta, smatra se osobito:
1. sjedište uprave,
2. podružnica,
3. poslovnica,
4. tvornica,
5. radionica,
6. rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto
iskorištavanja prirodnih bogatstava, 7. gradilište odnosno građevinski ili
montažni projekt koji čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju dulje
od šest mjeseci.
(3) Poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika,
nerezidenta, smatra se i zastupnik koji djeluje u njegovo ime u svezi s bilo
kojom aktivnošću:
1. ako ima i uobičajeno se koristi ovlastima za sklapanje ugovora u ime
inozemnog poduzetnika, osim ako su aktivnosti zastupnika ograničene na one
iz stavka 5. ovoga članka, zbog čega se to mjesto poslovanja ne
smatra poslovnom jedinicom, ili
2. ako nema ovlasti iz prethodne točke, ali uobičajeno drži zalihe
proizvoda ili trgovačke robe iz kojih redovito obavlja isporuke u ime
inozemnog poduzetnika.
(4) Poslovnom
jedinicom inozemnog poduzetnika, nerezidenta, smatra se i obavljanje usluga,
uključujući savjetodavne ili poslovne usluge, ako za isti ili
povezani projekt obavljanje usluga traje dulje od tri mjeseca zaredom u bilo
kojem razdoblju od 12 mjeseci zaredom.
(5) Stalnom
poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika, nerezidenta, ne smatra se obavljanje
poslovanja preko posrednika, glavnog ili drugog zastupnika sa samostalnim
statusom koji poslove inozemnog poduzetnika, nerezidenta, obavlja u okviru
svoje redovite poslovne djelatnosti.
(6) Poslovnom jedinicom ne smatra se mjesto poslovanja
inozemnog poduzetnika, nerezidenta, koji u tuzemstvu:
1. koristi prostore samo za skladištenje, rastavljanje ili dostavu proizvoda
ili robe,
2. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi skladištenja, rastavljanja ili
dostave,
3. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi prerade od strane druge osobe,
4. drži mjesto poslovanja samo radi nabave proizvoda ili robe odnosno
prikupljanja informacija za sebe,
5. drži mjesto poslovanja samo za svoje pripremne ili pomoćne aktivnosti,
6. drži mjesto poslovanja za bilo koju kombinaciju aktivnosti određenih u
točkama od 1. do 5. ovoga stavka,
pod uvjetom da opća aktivnost mjesta poslovanja, koja je posljedica te
kombinacije, ima pripremni ili pomoćni
značaj.
Članak 5.
(1) Porezna
osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao
razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i
umanjena prema odredbama ovoga Zakona.
(2) Poreznu
osnovicu poreznog obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i
inozemstvu.
(3) Poreznu
osnovicu nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a
utvrđuje se prema odredbama ovoga Zakona.
(4) U poreznu
osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog oblika i
podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj
vrijednosti imovine, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(5) Rashodima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i
rashodi po osnovi uplaćenih premija
dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom
mirovinskom fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju
dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak
prema Zakonu o porezu na dohodak.
(6) Rashodima poreznog razdoblja
ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog
obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.
Članak 6.
(1) Porezna
osnovica iz članka 5. ovoga Zakona smanjuje se:
1. za prihode od dividendi i udjela u dobiti,
2. za prihode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani
dobici) ako su bili uključeni u poreznu osnovicu,
3. za prihode od naplaćenih otpisanih potraživanja koja su u prethodnim
poreznim razdobljima bila uključena u poreznu osnovicu, a nisu
isključena iz porezne osnovice kao porezno priznati rashod,
4. za svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u ranijim razdobljima
do vrijednosti propisane u članku 12. ovoga Zakona,
5. za svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili olakšice sukladno
posebnim propisima.
(2) Porezna
osnovica iz članka 5. ovoga Zakona može se smanjiti za rashode ranijih
razdoblja koji su bili uključeni u poreznu osnovicu.
(3) Za svote iz
stavka 1. ovoga članka može se iskazati porezni gubitak, odnosno gubitak
se može povećati.
(4) Poticaji iz
stavka 1. točke 5. ovoga članka koji sadrže državnu potporu moraju
biti odobreni sukladno posebnim propisima o državnim potporama.
Članak 7.
(1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona
povećava se:
1. za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani gubici),
ako su bili iskazani u rashodima,
2. za svotu amortizacije iznad svota propisanih u
članku 12. ovoga Zakona,
3. za 70% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova
sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova
odmora, športa, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila, zrakoplova,
kuća za odmor), u
visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom,
4. za 30%
troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili
unajmljenim motornim
vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo,
helikopter, zrakoplov i sl.)
poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja
sredstava za osobni prijevoz ne
utvrđuje plaća,
5. za manjkove na imovini iznad visine
utvrđene odlukom Hrvatske gospodarske
komore
odnosno Hrvatske obrtničke
komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost, po kojoj
osnovi se ne plaća porez na
dohodak,
6. za troškove prisilne naplate poreza ili drugih
davanja,
7. za kazne koje izriče mjerodavno tijelo,
8. za zatezne kamate između povezanih osoba,
9. za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih
fizičkim ili pravnim osobama da nastane, odnosno ne
nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi,
primjerice, bolje ili brže nego inače ili da se
propusti obaviti,
10. za
darovanja iznad svote iz stavka 7. i 8. ovoga članka. 12. za kamate koje
nisu porezno priznati rashod prema
odredbama ovoga Zakona,
11. za sve
druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote
povećanja porezne
osnovice na koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.
12. za rashode utvrđene u
postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na
dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u
svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja dioničara, članova
društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se
plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama.
(2) Za rashode iz stavka 1. ovoga članka, osim za rashode iz točaka 9. i 12. toga stavka, ne povećava se porezna osnovica
kada se sukladno Zakonu o porezu na dohodak obračunava i plaća porez na dohodak.
(3) U troškove iz stavka 1. točke 4. ovoga
članka spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost,
prema statusu pojedinog sredstva:
1. za sredstva u vlasništvu poreznog obveznika troškovi goriva i ulja,
održavanja i popravaka, registracije i amortizacije,
2. za rent-a-car usluge zaračunana naknada
uvećana za troškove goriva,
3. za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja te
svi drugi troškovi koje po
ugovoru o najmu snosi korisnik najma, a kod financijskog najma trošak
amortizacije.
(4) brisan
(5) brisan
(6) Iznimno od
stavka 1. točke 3. ovoga članka, ne smatraju se reprezentacijom
proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe
s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke,
proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci,
podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani
za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne
smatraju se reprezentacijom do 80,00 kuna pojedinačne vrijednosti.
(7) Darovanjima
iz stavka 1. točke 10. ovoga članka smatraju se darovanja u
naravi ili novcu, učinjena u tuzemstvu za kulturne, znanstvene,
odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i
druge općekorisne svrhe udrugama i drugim osobama koje navedene
djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, ako su veća od 2%
prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Iznimno, svota može biti i veća od
2% prihoda prethodne godine ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstva o
provedbi financiranja posebnih programa i akcija.
(8) U darovanja iz stavka 7. ovoga članka spada i plaćanje troškova za zdravstvene
potrebe fizičkih osoba (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i
ortopedskih pomagala) rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim
zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je
darovanje odnosno plaćanje troškova obavljeno na žiro račun primatelja dara ili
zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.
(9) Porezna
osnovica povećava se za privremeno nepriznate rashode.
Članak 8.
(1) U kamate iz
članka 7. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona spadaju i kamate na
zajmove koji su primljeni od dioničara odnosno člana društva koji drži
najmanje 25% dionica ili udjela u kapitalu ili glasačkih prava u poreznom
obvezniku, ako bilo kada u poreznom razdoblju ti zajmovi premaše
četverostruku svotu udjela toga dioničara odnosno člana društva
u kapitalu ili glasačkom pravu, utvrđenu u odnosu na svotu i
razdoblje trajanja zajmova u poreznom razdoblju, osim kamate po kreditima od
financijskih organizacija.
(2) Zajmovima
dioničara, odnosno člana društva, prema stavku 1. ovoga članka,
smatraju se i zajmovi trećih osoba za koje jamči dioničar odnosno
član društva.
(3) Svota
udjela dioničara odnosno člana društva u kapitalu korisnika kredita
određuje se za porezno razdoblje kao prosjek uplaćenog kapitala,
zadržane dobiti i rezervi, zadnji dan svakog mjeseca poreznog razdoblja.
Članak 9.
(1) Vrijednosna
usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za
isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od
dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 120
dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja
porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca
iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod
uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu
nije postupljeno na način propisan u stavku 2.
ovoga članka.
(2) Vrijednosno
usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim
knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga,
pažnjom dobroga gospodarstvenika.
(3) Smatra se
da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su potraživanja
utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u
stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom,
koji nije fizička osoba ili povezana osoba, u postupku sanacije ili
stečaja.
(4) Iznimno od
odredbe stavka 3. ovoga članka, priznaje se otpis potraživanja, koja su zastarjela
i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po
pojedinom dužniku koji nije fizička osoba.
Članak 10.
(1) Rashodi
smanjenja vrijednosti zaliha i financijske imovine priznaju se u razdoblju u
kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena.
(2) Rashodi
zaliha po osnovi manjkova zaliha priznaju se u visini utvrđenoj odlukom
Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu
propisa o porezu na dodanu vrijednost.
Članak 10.a
Ako je tijekom poreznog
razdoblja dioničaru, članu društva i fizičkoj osobi koja obavlja
samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, isplaćen
predujam dividende ili udjela u dobiti, a istekom tog poreznog razdoblja
ostvarena dobit nije dostatna za pokriće takvog predujma ili isti nije
podmiren do dana podnošenja prijave poreza na dobit, tada se razlika koja je
ostala nepodmirena, smatra primitkom koji se oporezuje u skladu sa Zakonom o
porezu na dohodak.
Članak 11.
(1) Pri
utvrđivanju porezne osnovice ne priznaju se rezerviranja, osim za namjene
propisane u ovomu članku.
(2) Priznaju se
kao rashod rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog
propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima (rezerviranja za
otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava,
rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima i rezerviranja za troškove po
započetim sudskim sporovima).
(3)
Rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka priznaju se kao
rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju
propisi Hrvatske narodne banke.
(4)
Rezerviranja kod osiguravajućih društava koja se obvezatno formiraju u
skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje, priznaju se osiguravajućem
društvu kao rashod u obračunanim svotama, ali najviše do visine ili gornje
granice u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje.
(5) Priznaju se kao rashod
rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore sukladno računovodstvenim propisima.
(6) Ukidanje
ili uporaba rezervacija priznaje se na način da se prihodi izuzmu i rashodi
priznaju tako da u poreznu osnovicu nisu ponovno uključeni prihodi i
rashodi koji su prethodno povećavali ili smanjivali poreznu osnovicu, osim
ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(7) Rezerviranja iz stavka 5. ovoga članka obvezno se ukidaju
u sljedećem poreznom razdoblju na način propisan stavkom 6. ovoga članka.
Članak 12.
(1)
Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod
u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom
godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.
(2)
Amortizacija se obračunava pojedinačno.
(3) Dugotrajnom
materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je
pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek
trajanja duži od godinu dana.
(4)
Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnovljiva prirodna
bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela.
(5) Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema
amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja, za pojedine su grupe dugotrajne
imovine:
1. za građevinske objekte i brodove veće
od 1000 BRT, (20 godina), 5%,
2. za osnovno stado, osobne automobile (5 godina), 20%,
3. za nematerijalnu imovinu, opremu, vozila, osim
za osobne automobile, te za mehanizaciju (4 godine), 25%,
4. za računala, računalnu opremu i programe, mobilne
telefone i opremu za računalne mreže (2 godine), 50%,
5. za ostalu nespomenutu imovinu (10 godina), 10%.
(6) Godišnje
amortizacijske stope iz stavka 5. ovoga članka mogu se podvostručiti.
(7) Ako porezni
obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako
obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom.
(8) Trošak amortizacije
predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod od prvoga dana mjeseca
koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.
(9) Trošak
amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili
uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod do kraja mjeseca u
kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi.
(10)
Neamortizirani trošak nabave dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod u
poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana, na drugi
način otuđena ili uništena.
(11) Iznimno od
odredbe stavka 10. ovoga članka, ako je trošak nabave iskazan u
revaloriziranoj svoti, u porezni rashod priznaje se neamortizirani trošak
nabave umanjen za revaloriziranu svotu koja je do trenutka prodaje, darovanja,
otuđenja na drugi način i uništenja uključena u prihode.
(12) Ne
priznaje se kao porezni rashod amortizacija obračunana na otpisanu
dugotrajnu imovinu.
(13) Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva
za osobni prijevoz priznaje se do 400.000,00 kuna troška nabave po jednom
sredstvu. Ako trošak nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad
navedene svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za
registriranu djelatnost najma ili prijevoza.
(14) Dugotrajna
se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidencijii
do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja.
(15) Ne priznaju se rashodi
amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.
(16) Poreznom obvezniku koji u
dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove,
apartmane i kuće za odmor
priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima:
1. da je porezni obveznik
registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i
zrakoplovima, odnosno za
djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i
2. da po osnovi korištenja
plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod
najmanje u visini od 7% nabavne
vrijednosti takve imovine, i
3. da po osnovi korištenja
apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju
prihod najmanje u visini od 5%
nabavne vrijednosti takve imovine.
(17) Porezni obveznik koji u
poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16. ovoga članka,
dužan je za to porezno razdoblje
uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve
imovine, te za sve
pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.
(18) Poreznom obvezniku
čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim poreznim
razdobljima amortizirana,
priznaju se troškovi koji su nastali u svezi s korištenjem takve
imovine u skladu s ovim Zakonom,
ako isti u poreznom razdoblju ispunjava uvjete iz stavka
16. ovoga članka. Ako
porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16.
ovoga članka, istom se
uvećava porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali
u
svezi s korištenjem takve
imovine.
(19) Poreznom obvezniku koji
koristi imovinu iz stavka 16. ovoga članka temeljem poslovnog
najma, priznaju se troškovi
najma takve imovine, te troškovi nastali po osnovi korištenja iste
imovine u skladu s ovim Zakonom,
pod uvjetom da je porezni obveznik u poreznom razdoblju
po osnovi korištenja takve
imovine ostvario prihod najmanje u visini troškova najma. Ako
porezni obveznik ne ispuni u
poreznom razdoblju navedeni uvjet, istom se uvećava porezna
osnovica za trošak najma takve
imovine i pripadajuće troškove nastale po osnovi korištenja
takve imovine.
(20) U smislu stavka 16. ovoga
članka, plovilom smatra se brod ili brodica (jahta) i čamac
unutarnje plovidbe koje služi
razonodi, športu ili rekreaciji, te najmu.
(21) U smislu stavka 16. ovoga
članka, zrakoplovom se ne smatra zrakoplov koji služi za
redoviti i izvanredni
zračni prijevoz putnika.
Članak 13.
(1) Ako se
između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili
drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili
između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila
ostvarena, kad bi se radilo o odnosima između nepovezanih osoba,
uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba.
(2) Povezanim
osobama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobe kod kojih jedna osoba
sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe, ili
iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu
društva.
(3) Pri
utvrđivanju i procjeni jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba
iz stavka 2. ovoga članka ugovoreni po tržišnim cijenama može se koristiti
jedna od sljedećih metoda:
(a) Metoda usporedivih nekontroliranih cijena po kojoj se cijene za prodane
proizvode, robu ili usluge u kontroliranim poslovima uspoređuju s onima u
nekontroliranim poslovima i usporedivim okolnostima.
Kad je moguće provesti odgovarajuće usporedne analize, ova metoda ima
prednost pred ostalim metodama navedenim u ovom članku.
(b) Metoda trgovačkih cijena po kojoj se utvrđuje cijena po kojoj se
roba nabavljena od povezanih osoba prodaje nepovezanim osobama. Tako
utvrđena cijena umanjuje se
za odgovarajuću bruto trgovačku maržu koja se može postići u
postojećim tržišnim uvjetima. Dobiveni ostatak je cijena po kojoj je roba
mogla biti nabavljena od nepovezanih osoba.
(c) Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove po kojoj se prvo utvrđuju
troškovi proizvoda, poluproizvoda ili usluga koje je imala osoba koja je
proizvode, poluproizvode ili usluge prodala drugoj povezanoj
osobi. Na tako utvrđene troškove dodaje se odgovarajuća bruto dobit
koja se može postići u postojećim tržišnim uvjetima. Tako dobiveni
iznos je cijena po kojoj su proizvodi, poluproizvodi ili usluge mogli biti
nabavljeni od nepovezanih osoba.
(d) Metoda podjele dobiti po kojoj se eliminira učinak posebnih uvjeta na
dobit u poslovima između povezanih osoba. Ova eliminacija provodi se
utvrđivanjem podjele
dobiti koju bi nepovezane osobe očekivale sudjelovanjem u jednom ili više
poslova. Po metodi podjele dobiti, najprije se utvrđuje podjela dobiti
između povezanih
osoba u jednom ili više poslova u kojima te osobe sudjeluju. Nakon toga
procjenjuje se podjela dobiti do koje bi došlo da su u poslu u postojećim
tržišnim
uvjetima sudjelovale nepovezane osobe te se tako utvrđeni udjeli u dobiti
raspoređuju na povezane osobe. (e) Metoda neto dobitka po kojoj se
ispituje ostvarena
netodobit u odnosu na neku osnovu kao što su ukupni
troškovi, prihodi od prodaje, imovina ili vlastiti kapital koju jedna osoba
ostvaruje u poslovima s jednom
ili više povezanih osoba. Tako ostvarena neto dobit uspoređuje se s neto
dobitkom sličnih osoba u sličnim okolnostima.
(4) Poslovni
odnosi između povezanih osoba priznat će se samo ako porezni obveznik
posjeduje i na zahtjev Porezne uprave pruži podatke i informacije o povezanim
osobama i poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za
utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena i razlozima za odabiranje
konkretnih metoda.
(5) Odredbe ovoga članka
odnose se i na povezane osobe iz stavka 2. ovoga članka koje su rezidenti
ako jedna od povezanih osoba:
1. ima povlašteni porezni status
odnosno plaća porez na dobit po stopama koje su niže od propisane stope
ili je oslobođena od plaćanja poreza na dobit, ili
2. ima u poreznom razdoblju
pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.
(6) Podrobniju
razradu i upute u svezi s primjenom odredaba ovoga članka donosi ministar
financija.
Članak 14.
(1) Pri
utvrđivanju prihoda od kamata na dane zajmove kod povezanih osoba
obračunava se kamata najmanje do visine kamatne stope koja bi se ostvarila
između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma.
(2) Pri
utvrđivanju rashoda od kamata na primljene zajmove kod povezanih osoba,
priznaju se obračunane kamate najviše do visine kamatne stope koja bi se
ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma.
(3) Kamatnu
stopu iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje i objavljuje ministar
financija, prije početka poreznog razdoblja u kojem će se koristiti,
vodeći pritom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se ostvaruje u
usporedivim okolnostima ili koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba.
(4) Odredbe ovoga članka
odnose se i na povezane osobe iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona.
Članak 15.
(1) Porezna
osnovica poslovnih jedinica nerezidenata jest dobit utvrđena prema ovom
Zakonu koja se može pripisati poslovnoj jedinici u Republici Hrvatskoj.
(2) Pri
utvrđivanju porezne osnovice, dobit poslovne jedinice mora odgovarati onoj
dobiti koju bi ostvarila poslovna jedinica kad bi bila zasebno i nezavisno
društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili
sličnim okolnostima, te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom
čija je poslovna jedinica.
(3) Pri
utvrđivanju dobiti poslovne jedinice priznaju se rashodi nastali za
potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući opće upravne i
administrativne rashode, bilo da su nastali u tuzemstvu ili inozemstvu.
Članak 16.
(1) Obveznik
poreza na dohodak koji postaje obveznikom poreza na dobit mora na prvi dan
poreznog razdoblja za koje utvrđuje porez na dobit sastaviti početnu
bilancu i nastaviti voditi poslovne knjige prema propisima o
računovodstvu.
(2) Na kraju prvoga poreznog razdoblja za koje
utvrđuje osnovicu poreza na dobit, utvrđena dobit uvećava se (+)
i umanjuje se (-) za u nastavku navedene pozicije iz početne bilance:
+ vrijednost zatečenih zaliha
+ dani predujmovi za robu i usluge
+ potraživanja od kupaca za robu i usluge
+ potraživanja od kupaca za prodane predmete dugotrajne
imovine iz popisa dugotrajne imovine
+ aktivna vremenska razgraničenja
+ zahtjevi za povrat poreza na promet i istovrsnih poreza
– obveze prema dobavljačima za robu i usluge
– obveze za primljene predujmove od kupaca za robu i usluge
– pasivna vremenska razgraničenja
– dugoročna rezerviranja
– obveze za porez na promet i istovrsne poreze.
(3)
Početnu bilancu iz stavka 1. ovoga članka obveznik dostavlja uz
prijavu poreza na dobit Poreznoj upravi.
Članak 17.
(1) Ako se u
postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna osnovica, porezni
obveznik ima porezni gubitak.
(2) Porezni
gubitak prenosi se i nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u
sljedećih pet godina, ako Zakon ne određuje drukčije.
(3) Ako se
prenosi pravo za nadoknadu gubitka pri spajanjima, pripajanjima i podjelama na
pravne sljednike tijekom poreznog razdoblja, pravo na
prijenos gubitka počinje teći u razdoblju u kojemu je pravni sljednik stekao pravo na prijenos gubitka.
(4) Pri
smanjenju porezne osnovice zbog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja,
porezna se osnovica smanjuje najprije za gubitke starijega datuma.
(5) Pravnom slijedniku prestaje
pravo na prijenos poreznog gubitka:
1. ako pravni prednik već
dva porezna razdoblja prije statusne promjene ne obavlja djelatnosti, ili
2. ako tijekom dva porezna
razdoblja od nastanka statusne promjene bitno promijeni djelatnost pravnog
prednika.
(6) Za iznos iskorištenog
poreznog gubitka, pravni slijednik je dužan uvećati poreznu
osnovicu u poreznom razdoblju u
kojem je prestalo pravo na prijenos poreznog gubitka
sukladno stavku 5. ovoga članka.
(7) Stavci 5. i 6. ovoga
članka primjenjuju se i slučaju kada se u poreznom razdoblju
struktura
vlasništva poreznog obveznika
promijeni za više od 50% u odnosu na strukturu vlasništva na
početku poreznog razdoblja.
(8) Stavci 5., 6. i 7. ovoga
članka ne primjenjuju se za pravnog slijednika koji bitno promijeni
djelatnost zbog očuvanja radnih mjesta ili sanacije poslovanja.
Članak 18.
(1) Ako se
porezni obveznik preoblikuje (mijenja pravni oblik), pri čemu se
nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti imovine i obveza, promjena ne
utječe na oporezivanje.
(2) Ako se u
slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne nastavljaju knjigovodstvene
vrijednosti, razlika kapitala koja iz promjene proizlazi smatra se oporezivom
dobiti.
(3) Ako se
porezni obveznik likvidira, dobit ili gubitak utvrđuje se u razdoblju
likvidacije koje se nastavlja na posljednje porezno razdoblje. Početna
bilanca za razdoblje likvidacije istovjetna je bilanci na kraju prethodnoga
poreznog razdoblja. Ako takva konačna bilanca ne postoji, vrijednost
imovine i obveze utvrđuju se procjenom. Završna bilanca razdoblja
likvidacije pokazuje imovinu koja će se raspodijeliti, na likvidacijsku
dobit ili likvidacijski gubitak.
(4) Imovina se
na kraju razdoblja likvidacije procjenjuje po tržišnoj vrijednosti.
(5) Ako se pri
promjeni pravnog oblika ili likvidaciji iz imovine izuzimaju stvari i prava ili
se ta imovina koristi za ulaganja, primjenjuju se odredbe članka 7. ovoga
Zakona.
(6) U
slučaju stečaja, primjenjuju se odredbe stavaka od 1. do 5. ovoga
članka.
Članak 19.
(1) Spajanje je
transakcija kojom prestaju, bez postupka likvidacije, jedno ili više društava
(u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prijenosom sve imovine i obveza na novo
društvo (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj), u skladu s propisima koji
uređuju to područje.
(2) Pripajanje
je transakcija kojom nestaju, bez postupka likvidacije, jedno ili više društava
(u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prijenosom sve imovine i obveza na drugo
postojeće društvo (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj), u skladu s
propisima koji uređuju to područje.
(3) Podjela je transakcija koja obuhvaća razdvajanje
i odvajanje:
1. pri razdvajanju društva (u daljnjem tekstu: preneseno društvo), društvo
nestaje, bez postupka likvidacije,
prijenosom sve imovine i obveza na dva ili više novoosnovanih ili
postojećih društava (u daljnjem
tekstu: društvo preuzimatelj) u skladu s propisima koji uređuju to
područje.
2. pri odvajanju društvo (u daljnjem tekstu: prenesenodruštvo)
prenosi jednu ili više djelatnosti na jedno ili
više društava koja se osnivaju ili na jedno ili više postojećih društava
(u daljnjem tekstu: društvo
preuzimatelja), u skladu s propisima koji uređuju to područje.
Prijenosom djelatnosti se smatra prijenos
cjelokupne imovine i obveza koje se pripisuju dijelu društva koje organizacijski
čini zasebno poslovanje.
(4) Prava i
obveze spojenih, pripojenih ili podijeljenih poreznih obveznika iz poreznopravnog odnosa preuzima pravni sljednik.
(5) Porezni
obveznici koji se spajaju, pripajaju ili dijele dostavljaju Poreznoj upravi
financijska izvješća i poreznu prijavu s nadnevkom koji prethodi nadnevku
spajanja, pripajanja ili podjele.
Članak 20.
(1) Ako pri
spajanju, pripajanju ili podjeli prema članku 19. ovoga Zakona postoji
kontinuitet u oporezivanju, smatra se da porezni obveznik nastavlja djelatnost,
te to nema utjecaja na oporezivanje.
(2) Kontinuitet
u oporezivanju prema stavku 1. ovoga članka postoji ako pri prijenosu na
društvo preuzimatelja ne dolazi do promjena u procjeni predmeta imovine i
obveza.
(3) Stavci 1. i
2. ovoga članka primjenjuju se neovisno o tome radi li se o jednom ili
više prenesenih društava, odnosno društava preuzimatelja.
12. Spajanje, podjela, djelomična podjela, prijenos imovine i zamjena dionica trgovačkih društava iz različitih država članica prema Direktivama 90/434/EEZ i 2005/19/EZ
12.1. Opće odredbe
Članak 20.a
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona u primjeni Direktiva Vijeća 90/434/EEZ i 2005/19/EZ, imaju sljedeće značenje:
1. trgovačkim društvom rezidentom države članice EU smatra se društvo koje:
1.1. ima jedan od oblika za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja, koji vrijedi za spajanja, podjelu, djelomičnu podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih država članica EU te za prijenos sjedišta europskog društva (u nastavku: SE) ili europske zadruge (u nastavku: SCE) između država članica, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija,
1.2. je rezident države članice EU u skladu s pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama,
1.3. je obveznik jednog od poreza za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za spajanja, podjelu, djelomičnu podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih država članica EU te za prijenos sjedišta SE ili SCE između država članica, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija. Navedeno se ne odnosi na društva koja su oslobođena plaćanja poreza ili imaju mogućnost izbora.
2. spajanje označava poslovnu aktivnost u
kojoj:
2.1. jedno ili više društava prestaju s radom bez
postupka likvidacije, prenose cjelokupnu imovinu i obveze u drugo
postojeće društvo u zamjenu za doznačivanje vrijednosnih papira
njihovim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala drugog društva
te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne
vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene
vrijednosti tih vrijednosnih papira,
2.2. dva ili više društava se gase bez postupka
likvidacije, prenose svu imovinu i obveze u društvo koje su osnovali u zamjenu
za doznačivanje vrijednosnih papira njihovim dioničarima u
odgovarajućem iznosu kapitala novog društva te ako se obavlja
plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u
nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih
papira,
2.3. se društvo gasi bez postupka likvidacije te
prenosi cjelokupnu imovinu i obveze u društvo koje drži sve vrijednosne papire
koje predstavljaju njegov kapital,
3. podjela označava poslovnu aktivnost u kojoj
se društvo gasi bez postupka likvidacije, a sva imovina i obveze prenose se u
dva ili više postojećih društava u zamjenu za proporcionalnu emisiju
vrijednosnih papira njezinim dioničarima u odgovarajućem iznosu
kapitala drugog društva koje prima imovinu i obveze, te ako se obavlja
plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u
nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih
papira,
4. djelomična podjela označava poslovnu
aktivnost u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi jednu ili više gospodarskih
cjelina na jedno ili više postojećih ili novih društava pri čemu
najmanje jednu gospodarsku cjelinu ostavlja u društvu koje vrši prijenos u
zamjenu za proporcionalnu emisiju vrijednosnih papira koji predstavljaju
kapital društava članovima društva, koji stječu imovinu i obveze te
ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne
vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene
vrijednosti tih vrijednosnih papira,
5. prijenos imovine označava poslovnu
aktivnost u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi, sve ili jednu ili više
gospodarskih cjelina, u drugo već osnovano društvo ili u društvo koje
osniva u zamjenu za izdavanje ili prijenos vrijednosnih papira koji
predstavljaju udjele u kapitalu društva preuzimatelja članovima prenesenog
društva,
6. zamjena dionica ili udjela označava
poslovnu aktivnost kojom postojeće ili novo društvo (društvo stjecatelj)
stječe vrijednosne papire drugog društva u zamjenu za izdavanje ili
prijenos vlastitih vrijednosnih papira članovima preuzetog društva u
zamjenu za vrijednosne papire koji predstavljaju kapital preuzetog društva, uz
uvjet da nakon zamjene vrijednosnih papira društvo stjecatelj stekne ili
daljnjim stjecanjem vrijednosnih papira zadrži većinu glasačkih prava
u preuzetom društvu, te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi
više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti,
knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira,
7. preneseno društvo označava društvo koje
prenosi svu svoju imovinu i obveze ili prenosi jednu ili više gospodarskih
cjelina,
8. društvo preuzimatelj označava društvo koje
prima svu imovinu i obveze, ili prima jednu ili više gospodarskih cjelina
prenesenog društva,
9. preuzeto društvo označava društvo čiji
je kapital steklo drugo društvo zamjenom vrijednosnih papira,
10. društvo stjecatelj označava društvo koje
je steklo kapital drugog društva zamjenom vrijednosnih papira,
11. gospodarska cjelina označava svu imovinu i
obveze društva koja u poslovno-organizacijskom smislu predstavlja neovisni
poslovni subjekt odnosno subjekt sposoban za potpuno samostalno poslovanje
vlastitom imovinom,
12. prijenos sjedišta je postupak u kojemu SE ili
SCE društvo, bez likvidacije ili osnivanja nove pravne osobe, obavlja prijenos
svoga sjedišta iz jedne države članice u drugu državu članicu EU.
Članak 20.b
(1) Kod spajanja, podjele ili djelomične
podjele, provedenih prema članku 20.a – 20.r ovoga Zakona, porezni
obveznik mora u poreznom razdoblju iskazati skrivene pričuve, koje se
odnose na preostalu i prenesenu imovinu.
(2) Iznos koji predstavlja skrivene pričuve iz
stavka 1. ovoga članka izračunava se kao razlika između
fer-vrijednosti i porezne vrijednosti prenesene imovine i obveza prema stanju
na dan sastavljanja porezne prijave.
(3) Fer-vrijednost je iznos po kojem se može
prodati ili na drugi način zamijeniti imovina ili kojim je moguće
podmiriti obveze ili za koji je moguće zamijeniti podijeljen kapital
između dobro obaviještenih i voljnih stranaka u poslu, u kojem su stranke
međusobno neovisne i jednakopravne.
(4) Porezna vrijednost pojedine imovine ili obveza
je iznos koji se dobije procjenom te imovine i obveza kod obračuna poreza,
odnosno iznos koji se dobije izračunom porezno priznatih prihoda i
rashoda, odnosno dobiti ili gubitka.
(5) Prenesena imovina i obveze su imovina i obveze
društva koje obavlja prijenos koje je, slijedom spajanja, podjele ili
djelomične podjele, stvarno povezano sa stalnom poslovnom jedinicom
društva preuzimatelja u državi članici društva koje prijenos obavlja i ima
utjecaj na dobit ili gubitak pri obračunu poreza.
12.2. Prijenos imovine
Članak 20.c
(1) Ako se kod prijenosa imovine i obveza iz
članka 20.a točke 5. ovoga Zakona u prenesenom društvu ostvaruje
dobit koja se pripisuje prenesenoj gospodarskoj cjelini, ta se dobit ne
oporezuje. Ako se kod prijenosa imovine i obveza u prenesenom društvu ostvaruju
gubici koji se pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini, ti se gubici ne
priznaju.
(2) Preneseno društvo je dužno procijeniti
primljene vrijednosne papire društva preuzimatelja prema njihovoj
fer-vrijednosti na dan prijenosa.
Članak 20.d
(1) Društvo preuzimatelj može preuzeti rezerviranja
koje je stvorilo preneseno društvo, te prava i obveze u svezi s tim
rezerviranjima pod istim uvjetima koja su vrijedila u prenesenom društvu, ako
se pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini.
(2) Društvo preuzimatelj može preuzeti porezne
gubitke pod istim uvjetima koji bi vrijedili u prenesenom društvu, ako se
pripisuju prenesenoj gospodarskoj cjelini.
(3) Društvo preuzimatelj procjenjuje preuzetu
imovinu i obveze, amortizira preuzetu imovinu te utvrđuje dobit ili
gubitak u svezi s preuzetom imovinom i obvezama prema poreznoj vrijednosti na
dan prijenosa kod prenesenog društva, odnosno na način kao da prijenos
nije izvršen.
Članak 20.e
(1) U slučajevima kada tuzemno preneseno
društvo prenosi dio ili cijelu gospodarsku cjelinu na društvo preuzimatelja sa
sjedištem u državi članici EU u zamjenu za dionice društva preuzimatelja,
razlika koja nastaje ne oporezuje se, pod uvjetom da društvo preuzimatelj
nastavi obavljati djelatnost u tuzemstvu putem poslovne jedinice.
(2) U slučajevima kada preneseno društvo sa
sjedištem u jednoj državi članici EU, koje u tuzemstvu obavlja djelatnost
putem poslovne jedinice, prenosi dio ili cijelu gospodarsku cjelinu na društvo
preuzimatelja u drugoj državi članici u zamjenu za dionice prenesenog društva,
razlika koja nastaje između tržišne vrijednosti prenesene gospodarske
cjeline i njezine porezne vrijednosti se ne oporezuje, pod uvjetom da društvo
preuzimatelj nastavi obavljati djelatnost u tuzemstvu putem poslovne jedinice.
(3) Ako društvo preuzimatelj ne nastavi obavljati
djelatnost u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka ili u roku od 5 godina
od dana prijenosa otuđi prenesenu gospodarsku cjelinu, pozitivna razlika
koja nastaje između fer-vrijednosti prenesene gospodarske cjeline i
njezine porezne vrijednosti se oporezuje.
Članak 20.f
Preneseno društvo i društvo preuzimatelj ostvaruju
prava iz članka 20.c, 20.d i 20.e ovoga Zakona pod uvjetom da su rezidenti
Republike Hrvatske i/ili rezidenti druge države članice EU i to:
1. ako su preneseno društvo i društvo preuzimatelj
rezidenti Republike Hrvatske, za prijenos gospodarske cjeline u Republici
Hrvatskoj ili u drugoj državi članici EU,
2. ako je preneseno društvo rezident druge države
članice EU, a društvo preuzimatelj je rezident Republike Hrvatske, za
prijenos gospodarske cjeline koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, ako nakon
prijenosa prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici ne
pripadaju poslovnoj jedinici društva preuzimatelja izvan Republike Hrvatske,
3. ako je društvo preuzimatelj rezident druge
države članice EU, a preneseno društvo rezident Republike Hrvatske ili
druge države članice EU, pod uvjetom da nakon prijenosa prenesena imovina
i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici pripadaju poslovnoj jedinici
društva preuzimatelja u Republici Hrvatskoj.
12.3. Spajanje i podjela
Članak 20.g
(1) Ako se kod spajanja, podjele i djelomične
podjele iz članka 20.a točke 2., 3. i 4. ovoga Zakona, u prenesenom
društvu na dan spajanja, podjele ili djelomične podjele ostvaruje dobit
ili gubitak koji se odnosi na prenesenu imovinu i obveze, dobit se ne
oporezuje, a gubitak se ne priznaje.
(2) Kod spajanja, podjele ili djelomične
podjele provedenih prema članku 20.g – 20.j ovoga Zakona, porezni obveznik
u poreznom razdoblju koje prethodi spajanju, podjeli ili djelomičnoj
podjeli, prema članku 19. ovoga Zakona, iskazuje skrivene pričuve,
koje se ne oporezuju u trenutku spajanja, podjele ili djelomične podjele,
ali se povećanoj amortizaciji sučeljavaju prihodi u istom iznosu.
Članak 20.h
(1) Društvo preuzimatelj može preuzeti rezerviranja
koje je stvorilo preneseno društvo, te prava i obveze u svezi s tim
rezerviranjima pod istim uvjetima koja bi vrijedila u prenesenom društvu da do
prijenosa nije došlo.
(2) Društvo preuzimatelj može preuzeti porezne
gubitke pod istim uvjetima koji bi vrijedili u prenesenom društvu, da do
prijenosa nije došlo.
(3) Kod društva preuzimatelja ne oporezuju se
dobici koje ostvari kod ukidanja udjela u kapitalu prenesenog društva ako je
prije spajanja, podjele ili djelomične podjele imalo udjele u kapitalu
prenesenog društva.
(4) Društvo preuzimatelj procjenjuje preuzetu
imovinu i obveze, amortizira preuzetu imovinu te utvrđuje dobit ili
gubitak u svezi s preuzetom imovinom i obvezama prema poreznoj vrijednosti na
dan prijenosa kod prenesenog društva odnosno na način kao da prijenos nije
izvršen.
(5) Ako član društva koji kod spajanja,
podjele ili djelomične podjele pri zamjeni vrijednosnih papira prenesenog
društva za vrijednosne papire društva preuzimatelja ostvari dobit odnosno
gubitak, neće se oporezivati, odnosno priznati u svrhe oporezivanja.
(6) Stavak 5. ovoga članka se ne primjenjuje
ako je član društva rezident Republike Hrvatske i primi naknadu u novcu
ili ako nije rezident Republike Hrvatske, a imatelj je vrijednosnih papira u
prenesenom društvu i društvu preuzimatelju preko poslovne jedinice koju ima u
Republici Hrvatskoj.
(7) Član društva iskazuje primljene
vrijednosne papire društva preuzimatelja po fer-vrijednosti koju su imali
vrijednosni papiri prenesenog društva u trenutku spajanja, podjele ili
djelomične podjele.
Članak 20.i
(1) Ako društvo preuzimatelj ima udio u kapitalu
prenesenog društva, kapitalni dobici koje ostvari društvo preuzimatelj, zbog
ukidanja udjela u kapitalu, neće se oporezivati.
(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se u
slučajevima kada društvo preuzimatelj ima manje od 10% vlasničkog
udjela u kapitalu društva koje se prenosi.
(3) Kod spajanja, podjele, djelomične podjele
ili zamjene dionica iz članka 20.a ovoga Zakona, dodjela vrijednosnih
papira društva preuzimatelja članovima prenesenog društva u zamjenu za
vrijednosne papire koji predstavljaju kapital prenesenog društva, ne oporezuje
se.
Članak 20.j
Preneseno društvo i društvo preuzimatelj ostvaruju
prava iz članka 20.g, 20.h i 20.i ovoga Zakona pod uvjetom da su rezidenti
Republike Hrvatske i/ili rezidenti druge države članice EU i to:
1. ako su preneseno društvo i društvo preuzimatelj
rezidenti Republike Hrvatske, neovisno o tome da li se gospodarska cjelina
prenesenog društva nalaze u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi
članici EU,
2. ako je preneseno društvo rezident druge države
članice EU, a društvo preuzimatelj je rezident Republike Hrvatske, pod
uvjetom da nakon spajanja, podjele ili djelomične podjele prenesena
imovina i obveze, rezerviranja, pričuve i gubici ne pripadaju poslovnoj
jedinici društva preuzimatelja izvan Republike Hrvatske,
3. ako je društvo preuzimatelj rezident druge
države članice EU, a preneseno društvo rezident Republike Hrvatske ili
druge države članice EU, pod uvjetom da nakon spajanja, podjele ili
djelomične podjele prenesena imovina i obveze, rezerviranja, pričuve
i gubici pripadaju poslovnoj jedinici društva preuzimatelja u Republici Hrvatskoj.
12.4. Prijenos poslovne jedinice
Članak 20.k
(1) Ako spajanje, podjela, djelomična podjela
ili prijenos imovine uključuje stalnu poslovnu jedinicu prenesenog društva
koja se nalazi u drugoj državi članici, država članica u kojoj
preneseno društvo ima sjedište neće oporezivati tu poslovnu jedinicu.
(2) Preneseno društvo može u dobit uključiti
gubitke poslovne jedinice koji nisu bili nadoknađeni.
(3) Kod spajanja, podjele, djelomične podjele
ili prijenosa imovine iz stavka 1. ovoga članka država članica u
kojoj poslovna jedinica ima sjedište i država članica u kojoj društvo
preuzimatelj ima sjedište na takav prijenos primijenit će glede
oporezivanja odredbe članka 20.a – 20.o ovoga Zakona. Isto se primjenjuje
kada se stalna poslovna jedinica nalazi u istoj državi članici u kojoj je
društvo preuzimatelj rezident.
(4) Iznimno od stavka 1., 2. i 3. ovoga
članka, kada država članica društva koje se prenosi primjenjuje
načelo oporezivanja svjetske dobiti, ima pravo oporezivanja bilo koje
dobiti ili kapitalnih dobitaka stalne poslovne jedinice koji su posljedica
spajanja, podjele, djelomične podjele ili prijenosa imovine, pod uvjetom
da uračuna porez koji bi bio obračunan na tu dobit ili kapitalne
dobitke u državi članici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica.
12.5. Zamjena dionica i udjela
Članak 20.l
(1) Ako pri zamjeni dionica i udjela član
preuzetog društva ostvaruje kapitalne dobitke, oni se ne oporezuju, a gubitak
koji bi bio ostvaren zamjenom vrijednosnih papira preuzetog društva ne priznaje
se u svrhu oporezivanja.
(2) Ako član društva primi plaćanje u
novcu, obveznik je poreza u dijelu koji odgovara plaćanju u novcu, pri
čemu se ostvareni dobitak ili gubitak u razmjernom dijelu pripisuje
gotovinskom plaćanju i fer-vrijednosti vrijednosnih papira društva
stjecatelja.
(3) Član društva procjenjuje vrijednosne
papire preuzetog društva prema poreznoj vrijednosti koju su vrijednosni papiri
preuzetog društva imali kod njega u trenutku zamjene.
(4) Društvo stjecatelj procjenjuje primljene
vrijednosne papire preuzetog društva prema njihovoj fer-vrijednosti na dan
zamjene.
Članak 20.m
Članak 20.l ovoga Zakona se primjenjuje pod
uvjetom da su društvo stjecatelj i preuzeto društvo rezident Republike Hrvatske
i/ili rezidenti druge države članice EU i ako je član društva
rezident Republike Hrvatske ili ako nije rezident Republike Hrvatske, a imatelj
je vrijednosnih papira preuzetog društva i društva stjecatelja preko poslovne
jedinice u Republici Hrvatskoj.
Prijenos sjedišta SE ili SCE
Članak 20.n
Kod prijenosa sjedišta SE ili SCE društva iz
Republike Hrvatske u drugu državu članicu EU, i iz druge države
članice EU u Republiku Hrvatsku, takav prijenos sjedišta ne dovodi do
oporezivanja dobitaka u državi članici iz koje je sjedište preneseno,
ostvarenih od imovine i obveza SE ili SCE društva prema članku 20.c ovoga
Zakona, pod uvjetom da ta društva ostaju povezana sa stalnom poslovnom
jedinicom tog SE ili SCE društva u državi članici iz koje je izvršen
prijenos sjedišta.
12.7. Zajedničke odredbe
Članak 20.o
Za oporezivanje pri prijenosu imovine, oporezivanje
pri zamjeni dionica i oporezivanje kod spajanja, podjele i djelomične
podjele, prema članku 20.a – 20.n ovoga Zakona, odredbe o prijenosima
vrijednosnih papira koji predstavljaju udjel u kapitalu, primjenjuju se i na
društva kao što su primjerice društva s ograničenom odgovornošću, kod
kojih kapital ne predstavljaju vrijednosni papiri.
Članak 20.p
Odredbe članka 20.a – 20.o ovoga Zakona
neće se primjenjivati ako je razvidno da poslovno spajanje, podjela, djelomična
podjela, prijenos imovine, zamjena dionica ili prijenos sjedišta nekog SE ili
SCE društva za glavni cilj ili jedan od glavnih ciljeva ima utaju poreza ili
izbjegavanje poreza.
Članak 20.r
(1) Preneseno društvo, društvo preuzimatelj i
član društva imaju prava i obveze prema članku 20.a – 20.p ovoga
Zakona, ako su ispunili propisane uvjete i na osnovi prijave postupaka
spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenosa imovine i zamjene dionica
Poreznoj upravi.
(2) Ako uvjeti iz stavka 1. ovoga članka nisu
ispunjeni, preneseno društvo, društvo preuzimatelj i član društva nemaju
prava i obveze prema članku 20.a – 20.p ovoga Zakona. U tom slučaju,
preneseno društvo obvezno je u poreznu osnovicu uključiti skrivene
pričuve iz članka 20.b ovoga Zakona.
(3) Način
provedbe ovoga članka propisuje ministar financija.
Članak 21.
Brisan
Članak 22.
Brisan
Članak 23.
Brisan
Članak 24.
Brisan
Članak 25.
Brisan
Članak 26.
Brisan
Članak 27.
Brisan
Članak 28.
Porez na dobit plaća se po stopi 20% na
utvrđenu poreznu osnovicu.
Članak 29.
(1) Porez na
dobit utvrđuje se za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska
godina.
(2) Iznimno od
stavka 1. ovoga članka, Porezna uprava može na zahtjev poreznog obveznika
odobriti da se porezno razdoblje i kalendarska godina razlikuju, pri čemu
porezno razdoblje ne smije prelaziti razdoblje od 12 mjeseci. Izabrano porezno
razdoblje porezni obveznik ne može mijenjati pet godina.
(3) Porezno razdoblje čini dio poslovne godine ako
je:
1. razdoblje od početka poslovanja poreznog obveznika do kraja te poslovne
godine,
2. razdoblje od premještaja sjedišta ili upravljanja poslovima iz inozemstva u
tuzemstvo do kraja te poslovne godine,
3. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do premještaja
sjedišta ili upravljanja poslovima iz tuzemstva u inozemstvo,
4. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do dana spajanja
ili podjele,
5. razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do otvaranja
likvidacije ili stečaja,
6. razdoblje koje se nastavlja od otvaranja stečaja do kraja poslovne
godine,
7. razdoblje koje se nastavlja od otvaranja do okončanja postupka
likvidacije.
(4) Porezno
razdoblje i obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih
knjiga, prema propisima o računovodstvu za poduzetnike fizičke osobe
iz članka 2. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, počinje od početka
poreznog razdoblja koje slijedi nakon poreznog razdoblja u kojemu su ispunjeni
propisani uvjeti. Obveze prestaju završetkom poslovne godine za koju Porezna
uprava donese rješenje o prestanku obveza plaćanja poreza na dobit i
vođenja poslovnih knjiga po propisima o računovodstvu, ali ne prije
isteka roka od 5 godina. U opravdanim slučajevima taj rok može biti i
kraći.
Članak 30.
(1) Ako je
porezni obveznik ostvario prihode ili dobit u inozemstvu (izravno ili putem
poslovne jedinice) na koju je platio porez na dobit ili njemu istovrsni porez,
plaćeni porez u inozemstvu može uračunati u tuzemni porez najviše do
iznosa poreza na dobit koji bi za tako ostvarenu dobit ili prihode platio u
tuzemstvu.
(2) Iznos
poreza na dobit iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se tako da se na
dobit ili prihode ostvarene u inozemstvu primijeni stopa za uračunavanje.
Stopa za uračunavanje izračunava se tako da se stavi u odnos ukupna
porezna obveza utvrđena prije dodatnih umanjenja porezne osnovice i ukupno
ostvarena dobit samo iz tuzemnog poslovanja.
(3) U svrhu
uračunavanja plaćenog poreza u inozemstvu iz stavka 1. ovoga
članka porezni obveznik je dužan Poreznoj upravi predočiti dokaz o
plaćenom porezu u inozemstvu.
Članak 31.
(1) Porez po
odbitku u smislu ovoga Zakona jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari
nerezident u Republici Hrvatskoj.
(2) Porezni
obveznik poreza po odbitku je isplatitelj.
(3) Porezna
osnovica poreza po odbitku je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj
plaća nerezidentu – inozemnom primatelju.
(4) Porez po
odbitku iz stavka 1. ovoga članka plaća se na kamate te na autorska
prava i druga prava intelektualnog vlasništva (prava na reprodukciju, patente,
licencije, zaštitni znak, dizajn ili model, proizvodni postupak, proizvodne
formule, nacrt, plan, industrijsko ili znanstveno iskustvo i druga slična
prava) koje se plaćaju inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe.
(5) Iznimno od odredaba stavka 4. ovoga članka,
porez po odbitku ne plaća se na kamate isplaćene:
1. na robne kredite za kupnju dobara koja obvezniku služe za obavljanje
djelatnosti,
2. na kredite koje daje inozemna banka ili druga financijska institucija,
3. imateljima obveznica, državnih i korporativnih, inozemnim pravnim osobama.
(6) Porez po
odbitku plaća se i na usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog
savjetovanja i revizorske usluge, plaćene
inozemnim osobama.
(7) Porez po
odbitku plaća se po stopi od 15%.
(8) Porez po
odbitku plaćaju i poslovne jedinice inozemnog poduzetnika kada
plaćaju naknade iz stavka 4. ovoga članka matičnom
poduzeću.
(9) Iznimno od
stavka 8. ovoga članka, ako se naknada pripisuje kao prihod tuzemnoj
poslovnoj jedinici inozemnog poduzetnika, ne plaća se porez po odbitku.
(10) Porez po odbitku plaća
se po stopi od 20% na sve vrste usluga koje su plaćene osobama koje imaju
sjedište ili mjesto stvarne uprave odnosno nadzora poslovanja u državama, osim
država članica Europske
unije, u kojima je opća ili prosječna nominalna stopa oporezivanja
dobiti niža od 12,5%, a država je objavljena u Popisu država koji donosi
ministar financija i
koji se objavljuje na internetskim
stranicama Ministarstva financija i Porezne uprave Republike Hrvatske.
2. Oporezivanje isplata kamata i autorskih naknada između povezanih društava različitih država članica prema Direktivi 2003/49/EZ
2.1. Opće
odredbe
Članak 31.a
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona u primjeni
Direktive Vijeća 2003/49/EZ, imaju sljedeće značenje:
1. kamate se smatraju prihodom od potraživanja svake vrste, bez obzira jesu li ta potraživanja osigurana zalogom
i bez obzira nose li pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno, prihod od vrijednosnih papira i
prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u
svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicima i zadužnicama. Zatezne kamate zbog kasnog plaćanja ne smatraju se kamatom,
2. autorskim naknadama se smatraju isplate bilo koje vrste primljene kao naknada za korištenje ili pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući kinematografske filmove i softver, bilo kojeg patenta, zaštitnog znaka, uzorka ili modela, plana, tajne formule ili postupka ili za obavijesti koje se odnose na industrijska, komercijalna ili znanstvena iskustva. Plaćanja za korištenje ili za pravo na korištenje
industrijske, komercijalne ili znanstvene opreme smatra se autorskom naknadom,
3. trgovačko društvo (isplatitelj ili stvarni
korisnik):
3.1. je društvo koje ima jedan od oblika za koje se
koristi zajednički sustav oporezivanja u svezi s plaćanjem kamata i
autorskih naknada koji vrijedi za povezane osobe iz različitih država
članica EU prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu
na dobit kojeg donosi ministar financija,
3.2. za porezne svrhe je rezident u državi
članici EU u skladu s pravom te države i ne smatra se rezidentom izvan EU
u skladu s međunarodnim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja,
sklopljenog s državom nečlanicom EU,
3.3. je porezni obveznik jednog od poreza u svezi
kojeg se koristi zajednički sustav oporezivanja u svezi s plaćanjem
kamata i autorskih naknada koji vrijedi za povezane osobe iz različitih
država članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika
o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija. Poreznim obveznikom ne
smatra se društvo koje je oslobođeno poreza na dobit.
4. Trgovačko društvo se smatra povezanim s
drugim društvom ako:
4.1. prvo trgovačkog društvo (isplatitelj) ima
izravni minimalni udjel od 25 % kapitala drugoga trgovačkog društva
(stvarnog korisnika), ili
4.2. drugo trgovačko društvo (stvarni
korisnik) ima izravni minimalni udjel od 25 % kapitala prvoga trgovačkog
društva (isplatitelja), ili
4.3. treće trgovačko društvo ima izravni
minimalni udjel od 25% kapitala prvog (isplatitelja) i drugoga trgovačkog
društva (stvarnog korisnika), a pri tome se radi o udjelima između društava
iz država članica EU.
5. Stalnom poslovnom jedinicom se smatra stalno
mjesto poslovanja u jednoj državi članici EU preko kojega trgovačko
društvo druge države članice EU u cijelosti ili djelomično obavlja
svoje poslovanje.
2.2. Isplate kamata i autorskih naknada
Članak 31.b
(1) Porez po odbitku se ne plaća na isplate
kamata i autorskih naknada ako se radi o povezanim društvima iz različitih
država članica EU prema članku 31.a točki 4. ovoga Zakona, pod
uvjetom da su isplate kamata i autorskih naknada obavljene stvarnom korisniku
društva druge države članice EU ili poslovnoj jedinici društva sa
sjedištem u Republici Hrvatskoj, koja se nalazi u drugoj državi članici
EU.
(2) Kada društvo iz države članice EU ili
stalna poslovna jedinica koja je smještena u drugoj državi članici EU
isplaćuju kamate ili autorske naknade, smatra se da je ta isplata nastala
u toj državi članici (državi izvora).
(3) Stavak 1. ovoga članka se primjenjuje pod
uvjetom da minimalni uvjeti propisani u članku 31.a točki 4. ovoga
Zakona traju neprekidno najmanje 24 mjeseca.
Članak 31.c
(1) Stalna poslovna jedinica se smatra
isplatiteljem kamata i autorskih naknada samo ako za stalnu poslovnu jedinicu
ta isplata predstavlja porezno priznati rashod u državi članici u kojoj je
smještena.
(2) Trgovačko društvo države članice EU
se smatra stvarnim korisnikom kamata ili autorskih naknada samo ako primi te
isplate u svoju korist i nije posrednik, poput agenta, opunomoćenika ili
ovlaštenog potpisnika, za neku drugu osobu.
(3) Stalna poslovna jedinica se smatra stvarnim
korisnikom kamata ili autorskih naknada ako:
3.1. je potraživanje, pravo na informacije ili
korištenje informacija, zbog čega se kamate i autorska naknada
isplaćuje, stvarno povezano sa tom stalnom poslovnom jedinicom,
3.2. kamate ili autorske naknade predstavljaju
prihod za koji je ta poslovna jedinica u državi članici EU, u kojoj je
smještena, obveznik jednog od poreza na koji se primjenjuje zajednički
sustav oporezivanja na isplate kamata i autorskih naknada između povezanih
osoba iz različitih država članica EU prema članku 31.a
točki 3. podtočki 3.3. ovoga Zakona.
(4) Ako se stalna poslovna jedinica društva iz
države članice EU smatra isplatiteljem ili stvarnim korisnikom kamata ili
autorskih naknada, nijedan se drugi dio tog trgovačkog društva neće
smatrati isplatiteljem ili stvarnim korisnikom tih kamata ili tih autorskih
naknada.
(5) Odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona se
ne primjenjuju na isplatu kamata i autorskih naknada poslovnoj jedinici ili na
isplate koje obavlja poslovna jedinica koja se nalazi u trećoj državi
izvan EU, preko koje se, u cijelosti ili djelomično, obavljaju poslovi
društva smještenog u državi članici EU.
(6) Ispunjavanje uvjeta iz članaka 31.a – 31.d
ovoga Zakona dokazuje se potvrdom nadležnog poreznog tijela u trenutku isplate
kamata ili autorskih naknada. Ukoliko se ispunjavanje uvjeta ne dokaže potvrdom
u trenutku isplate, isplatitelj je dužan platiti porez po odbitku na isplatu
kamate i autorske naknade.
(7) Način provedbe stavka 6. ovoga članka
propisuje ministar financija.
Članak 31.d
(1) Odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona
neće se primjenjivati ako se radi o:
1. plaćanjima koja imaju karakter raspodjele
dobiti ili povrata kapitala,
2. kamatama na kredite koji sadrže pravo
sudjelovanja u dobiti dužnika,
3. kamatama na kredite koji davatelju kredita daju
pravo zamjene njegovih prava na kamate s pravom na sudjelovanje u dobiti,
4. plaćanjima iz kredita koja ne sadrže
odredbe za povrat glavnice ili ako povrat glavnice dospijeva nakon 50 godina od
nastanka.
(2) Ako zbog posebnog odnosa između
isplatitelja i stvarnog korisnika kamata ili autorskih naknada, ili između
svakog od njih i neke druge osobe, iznos kamata ili autorskih naknada je
veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog
korisnika da takvog odnosa nema, odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona
primjenjuju se samo na iznos koji bi bio ugovoren da takvog odnosa nema.
(3) Odredbe članka 31.a – 31.d ovoga Zakona neće se primjenjivati
ako je razvidno da su isplate kamata i autorskih naknada poduzete u svrhu utaje
poreza i izbjegavanja plaćanja poreza.
Članak 32.
(1) Porez na
dobit utvrđuje se za porezno razdoblje, prema poreznoj osnovici
utvrđenoj za porezno razdoblje i propisanoj stopi u skladu s odredbama
ovoga Zakona
(2) Porezni
obveznik dužan je utvrditi poreznu obvezu i platiti porez s danom podnošenja
porezne prijave.
Članak 33.
(1) Porezna
osnovica utvrđuje se na temelju podataka evidentiranih u poslovnim
knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim
izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun
dobiti i gubitka), ako ovaj Zakon ne određuje drukčije.
(2) Porezni
obveznici koji koriste porezna oslobođenja ili olakšice iz članka 6.
stavka 1. točke 5. ovoga Zakona obvezni su osigurati posebno
knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i obračun dobiti za
djelatnost za koju koriste ova porezna oslobođenja ili olakšice.
Članak 34.
(1) Porezni
obveznik plaća predujam poreza na osnovi porezne prijave za prethodno
porezno razdoblje. Predujam se plaća mjesečno do kraja mjeseca za
protekli mjesec, u svoti koja se dobije kada se porezna obveza za prethodno
porezno razdoblje podijeli s brojem mjeseci istoga razdoblja.
(2) Porezna
uprava može, na temelju obavljenog nadzora ili na temelju drugih raspoloživih
podataka o poslovanju poreznog obveznika, te na zahtjev poreznog obveznika,
rješenjem izmijeniti visinu mjesečnih predujmova poreza na dobit.
(3) Porezni
obveznik koji počinje obavljati djelatnost ne plaća predujmove do
prve porezne prijave.
(4) Poreznom
obvezniku kojemu je prestala mogućnost prenošenja gubitka, visinu predujma
do prvog podnošenja porezne prijave određuje Porezna uprava na temelju
procijenjene mogućnosti ostvarenja dobiti. Procjena predujma utvrđuje
se prema postignutom rezultatu poslovanja po isteku tri mjeseca.
Članak 35.
(1) Porezni
obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez
na dobit u roku u kojemu podnosi poreznu prijavu.
(2) Prijava
poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon
isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit.
(3) Porezni obveznik koji je prema
računovodstvenim propisima
razvrstan u velike i srednje poduzetnike obvezno podnosi prijavu poreza na
dobit elektroničkim putem.
(4) Obveza za
plaćanje poreza utvrđenog u poreznoj prijavi za pojedino porezno
razdoblje smanjuje se za plaćeni predujam poreza na dobit.
(5) Više
plaćeni predujam poreza od obveze na osnovi porezne prijave vraća se
poreznom obvezniku na njegov zahtjev ili se uračunava u sljedeće
razdoblje.
(6) Uz prijavu
poreza na dobit podnosi se i bilanca te račun dobiti i gubitka.
(7) Obrazac prijave
poreza na dobit propisuje ministar financija.
Članak 36.
Na
utvrđivanje, naplatu i povrat poreza, žalbeni postupak, zastaru,
prekršajni postupak i druge mjere glede poreza na dobit na odgovarajući
način primjenjuje se Opći porezni zakon i Prekršajni zakon.
Članak 37.
Ministar
financija će provedbene propise na čije donošenje je ovlašten
odredbama članaka 6., 7., 8., 13., 14., 20., 30., 31. i 35. ovoga Zakona
donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 38.
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 200.000,00 kuna
kaznit će za prekršaj:
1. porezni obveznik koji nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne
utvrdi poreznu obvezu u skladu s odredbama
ovoga Zakona ili ne uplati porez po utvrđenoj svoti i u propisanom roku
(članak 5. i 32.),
2. porezni obveznik koji ne izvijesti Poreznu upravu o promjenama u statusu
(članak 18. i 19.),
3. porezni obveznik koji u propisanom roku ne utvrdi poreznu obvezu poreza po
odbitku u skladu s odredbama
ovoga Zakona ili ga ne uplati u utvrđenoj svoti (članak 31.),
4. porezni obveznik koji ne uplati u propisanom roku
predujam poreza (članak 34.).
(2) Za prekršaj
iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba kod poreznog
obveznika novčanom kaznom od 500,00 do 20.000,00 kuna.
Članak 39.
(1) Porezni
obveznik kod kojeg je nastala jedna od promjena iz članka 18. i 19. ovoga
Zakona obvezatno o tome pisano izvješćuje Poreznu upravu u roku od osam
dana od dana nastanka promjene. Na zahtjev Porezne uprave porezni obveznik je
dužan dostaviti i dodatne isprave o provedenoj promjeni iz stavka.
(2) Brisan
(3) Brisan
(4) Odredbe
članka 2. stavak 4. ovoga Zakona primjenjuju se od 1. siječnja 2006.
na temelju ostvarenih kriterija po poreznoj prijavi poreza na dohodak za 2005.
godinu i o tome pisano izvijestiti Poreznu upravu najkasnije do kraja 2005.
godine.
Članak 40.
Na dan stupanja
na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o porezu na dobit (»Narodne
novine«, br. 127/00. i 163/03.).
Članak 41.
Ovaj Zakon
objavit će se u »Narodnim novinama« a stupa na snagu 1. siječnja
2005.
NAPOMENA, NN 90/05
Zakon o
izmjenama Zakona o porezu na dobit
Članak 2.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od
dana objave u »Narodnim novinama«.
NAPOMENA, NN 57/06
Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
Članak 4.: Ovlašćuje se ministar financija
uskladiti provedbene propise iz članka 37. Zakona o porezu na dobit
(»Narodne novine«, br. 177/04. i 90/05.) s odredbama ovoga Zakona u roku šest
mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 5.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od
dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2007.
NAPOMENA, NN 146/08
Članak 4: Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom
pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
NAPOMENA UZ NOVI POREZ
NA DOBIT:
Članak 14.
(1) Za 2010. porezno priznati rashod
amortizacije i troškovi korištenja imovine sukladno članku 6. ovoga Zakona utvrđuju se od dana stupanja
na snagu ovoga Zakona i to za razmjerni dio poreznog razdoblja.
(2) Ovlašćuje se ministar
financija da provedbenim propisima podrobnije propiše provedbu članaka 4., 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona, način vođenja i sadržaj evidencije o troškovima učinjenim za privatne
potrebe iz članka 2. ovoga Zakona, te da donese Popis država iz članka 10. ovoga Zakona.
(3) Ovlašćuje se ministar financija
uskladiti provedbene propise iz članka 37. Zakona o porezu na dobit
(Narodne novine broj 177/04, 90/05, 57/06 i 146/08) s odredbama ovoga Zakona u
roku od četiri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 15.
Ovaj Zakon objavit će se u
„Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. srpnja 2010.