OPĆI POREZNI ZAKON

"Narodne novine", broj 127/00, 86/01, 150/02 (pročišćeni tekst)

I. TEMELJNE ODREDBE

Opća odredba

Članak 1.

Ovaj Zakon uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava.

Oblici javnih davanja

Članak 2.

(1) Javna davanja u smislu ovoga Zakona jesu: porezi, carine, pristojbe i doprinosi.

(2) Javna davanja propisuju se zakonom i odlukom predstavničkog tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i tijela jedinica lokalne samouprave na temelju zakona.

(3) Porezi su novčana davanja i prihod su proračuna koji se koristi radi podmirivanja proračunom utvrđenih javnih izdataka.

(4) Carina je porez koji se plaća pri uvozu.

(5) Pristojbe su novčana davanja koja se plaćaju za određenu činidbu ili za korištenje određenoga javnog dobra.

(6) Doprinosi su novčana davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanja prava.

Pojam poreznog tijela

Članak 3.

Porezno tijelo je tijelo državne uprave, tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja, nadzora i naplate poreza i drugih javnih davanja.

Odnos ovoga Zakona prema drugim zakonima

Članak 4.

Ako ovaj Zakon ne propisuje drukčije, na postupak poreznih tijela u primjeni poreznih propisa primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.

II. NAČELA OPOREZIVANJA

Primjena poreznih propisa

Članak 5.

U postupku oporezivanja primjenjuju se porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

Postupak poreznih tijela

Članak 6.

(1) Porezno tijelo dužno je zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa.

(2) Porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri tom je dužno s jednakom pažnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu određuje porezno tijelo.

(3) Porezno tijelo treba porezne obveznike poticati na podnošenje poreznih prijava. Porezno tijelo dužno je upozoriti sudionike porezno-pravnog postupka na njihova prava i obveze u postupku.

(4) Ako porezni obveznik predaje ispravu na stranom jeziku i pismu koji nije u službenoj uporabi kod poreznog tijela, porezno tijelo odredit će rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjerovljeni prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo.

(5) Ako porezni obveznik ne dostavi ovjerovljeni prijevod iz stavka 4. ovoga članka u određenom roku, porezno tijelo prevest će isprave o trošku poreznog obveznika.

Pravo na očitovanje

Članak 7.

Prije donošenja poreznog akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznog obveznika, porezno tijelo mora poreznom obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta.

Obveza čuvanja porezne tajne

Članak 8.

(1) Službene osobe, vještaci i sve druge osobe koje su uključene u porezni postupak dužne su kao poreznu tajnu čuvati:

1. činjenice koje su u poreznom, prekršajnom ili sudskom postupku doznale o poreznom obvezniku,

2. pronalaske, recepte, patente i slično koje su doznale u poreznom postupku,

3. identifikacijske znakove i podatke o poreznom obvezniku koji su pohranjeni u pismohrani.

(2) Obveza čuvanja porezne tajne je povrijeđena ako se činjenice navedene u stavku 1. ovoga članka neovlašteno koriste ili objave.

(3) Obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena:

1. ako se poreznom jamcu omogući uvid u podatke o poreznom obvezniku, bitne za njegov odnos prema poreznom obvezniku,

2. ako se članove društva osoba upozna s činjenicama bitnim za oporezivanje društva,

3. ako se iznose podaci tijekom poreznog, prekršajnog ili sudskog postupka i

4. ako se iznose podaci uz pisani pristanak osobe na koju se ti podaci odnose.

(4) Ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, na obvezu čuvanja porezne tajne primjenjuje se Zakon o zaštiti tajnosti podataka.

Obveza postupanja u dobroj vjeri

Članak 9.

Sudionici porezno-pravnog odnosa dužni su postupati u dobroj vjeri.

Gospodarstveni pristup

Članak 10.

(1) Porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarstvenoj biti.

(2) Ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

(3) Ako je u kaznenom, prekršajnom ili prijestupovnom postupku pravomoćnom odlukom izrečena zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, porezni akt kojim je utvrđena porezna obveza ukinut će se na zahtjev poreznog obveznika.

Prividni pravni poslovi

Članak 11.

Ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je za utvrđivanje porezne obveze osnova prikriveni pravni posao.

III. POREZNO - PRAVNI ODNOS

Porezno - pravni odnos

Članak 12.

(1) Porezno - pravni odnos u smislu ovoga Zakona je odnos između poreznog tijela i poreznog obveznika koji obuhvaća njihova prava i obveze u poreznom postupku.

(2) Sudionici porezno - pravnog odnosa su porezno tijelo i porezni obveznik te osobe koje prema odredbama ovoga Zakona jamče za plaćanje poreza.

Porezni obveznik

Članak 13.

Porezni obveznik je svaka osoba koja je kao takva određena zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

Opunomoćenik za primanje poreznih akata

Članak 14.

Ako porezni obveznik nema prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, tada mora u određenom roku obavijestiti porezno tijelo o osobi koju je opunomoćio za primanje poreznih akata. Porezni obveznik bit će upozoren na pravne posljedice neimenovanja opunomoćenika za primanje poreznih akata.

Opunomoćenik, pomagač i porezni savjetnik

Članak 15.

(1) Porezni obveznik može imati opunomoćenika, pomagača i poreznog savjetnika.

(2) Opunomoćenik je osoba koja zastupa poreznog obveznika u okviru dobivene punomoći i u njegovo ime može poduzimati radnje u poreznom postupku.

(3) Pomagač je osoba koja nastupa uz nazočnost poreznog obveznika i pomaže mu savjetima. Izjava pomagača smatra se izjavom poreznog obveznika samo ako porezni obveznik danoj izjavi odmah ne proturječi. Pomagač nije ovlašten u ime poreznog obveznika poduzimati radnje u poreznom postupku kao njegov zastupnik.

(4) Porezni savjetnik je osoba koja obavlja poslove savjetovanja poreznog obveznika u poreznom postupku pred poreznim tijelima. Ako nastupa i kao opunomoćenik poreznog obveznika mora imati punomoć za obavljanje tih poslova. Obavljanje djelatnosti poreznog savjetnika uređuje se posebnim zakonom.

Obveze zakonskih zastupnika, upravitelja imovine i osoba s pravom raspolaganja imovinom

Članak 16.

(1) Zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i poslovodne osobe udruženih osoba radi ostvarivanja prihoda i imovinskih masa bez pravne osobnosti moraju ispunjavati porezne obveze osoba koje zastupaju.

(2) Ako udružene osobe bez pravne osobnosti (u daljnjem tekstu: udružene osobe) nemaju poslovodnu osobu, obveze u smislu stavka 1. ovoga članka moraju ispunjavati članovi udruženja. Smatrat će se da je svaki član udruženja porezni obveznik.

(3) Za imovinske mase bez pravne osobnosti koje nemaju zakonskog zastupnika, poreznim obveznicima smatrat će se svi njihovi vlasnici.

(4) Ako imovinom upravlja druga osoba, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proističu iz imovine kojom upravlja.

(5) Tko stvarno koristi ili raspolaže tuđom imovinom, bez pravne osnove, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proističu iz korištenja ili raspolaganja tom imovinom.

Zastupnik po službenoj dužnosti

Članak 17.

(1) Porezno tijelo će po službenoj dužnosti iz reda poreznih savjetnika ili odvjetnika postaviti zastupnika:

1. poreznom obvezniku nepoznata sjedišta, prebivališta ili uobičajena boravišta,

2. poreznom obvezniku koji u tuzemstvu nema sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište, a nije u određenom roku obavijestio porezno tijelo o osobi koja je ovlaštena primati porezne akte,

3. nepoznatom vlasniku imovine koja je predmet poreznog postupka,

4. poreznom obvezniku koji očito izbjegava ili odbija primanje poreznih akata.

(2) Ako je porezni obveznik fizička osoba koja nije poslovno sposobna i nema zakonskog zastupnika, porezno tijelo podnijet će zahtjev nadležnom sudu za postavljanje zastupnika.

(3) Zastupnik iz stavka 1. i 2. ovoga članka ima pravo na nagradu i nadoknadu troškova zastupanja. Nagradu i nadoknadu troškova utvrđuje i isplaćuje porezno tijelo prema propisanoj tarifi.

(4) Porezno tijelo ima pravo na povrat sredstava isplaćenih za nagrade i troškove zastupnika od poreznog obveznika.

IV. POREZNO - DUŽNIČKI ODNOS

1. Opće odredbe

Pojam porezno - dužničkog odnosa

Članak 18.

(1) Porezno - dužnički odnos u smislu ovoga Zakona je dio porezno - pravnog odnosa u kojem sudionici porezno - dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze.

(2) Sudionici porezno - dužničkog odnosa su porezno tijelo, porezni dužnik i porezni jamac.

Prava iz porezno - dužničkog odnosa

Članak 19.

(1) Porezno tijelo u porezno - dužničkom odnosu ima pravo na naplatu:

1. poreza,

2. kamata i novčanih kazni,

3. novčanih činidbi po osnovi odgovornosti iz poreznog jamstva.

(2) Porezni obveznik ili osoba od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na:

1. povrat poreza koji je plaćen bez pravne osnove,

2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

Nastanak prava iz porezno - dužničkog odnosa

Članak 20.

(1) Porezno tijelo u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona danom utvrđenja porezne obveze ili izricanja novčanih kazni.

(2) Porezni obveznik ili druga osoba u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona, od dana kada je porezno tijelo primilo od poreznog obveznika ili druge osobe iznos preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove.

Podmirenje obveza iz porezno-dužničkog odnosa od solidarnog dužnika i treće osobe

Članak 21.

(1) Obveze iz porezno-dužničkog odnosa za poreznog dužnika mogu podmiriti i treće osobe.

(2) Osobe od kojih svaka ima obvezu podmiriti isti porezni dug su solidarni dužnici. Svaki solidarni dužnik obvezan je podmiriti cjelokupni porezni dug. Porezno tijelo odlučuje od kojeg će solidarnog dužnika naplatiti porezni dug i u kojoj visini.

(3) Ispunjenjem obveze jednoga solidarnog dužnika prestaje porezno-dužnički odnos svih solidarnih dužnika.

Položaj pravnih slijednika

Članak 22.

(1) Univerzalni pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni pravnom predniku.

(2) Nasljednici su dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni ostavitelju.

Ustup, zalog i pljenidba prava iz porezno-dužničkog odnosa

Članak 23.

(1) Prava iz porezno-dužničkog odnosa, kao što su pravo na povrat poreza, pravo na povrat iznosa koji je na ime poreza za dužnika platio porezni jamac i pravo na povrat kamata, mogu se ustupiti, založiti i zaplijeniti.

(2) Ustupatelj prava iz stavka 1. ovoga članka dužan je dostaviti ugovor o ustupu poreznom tijelu u roku od tri dana od dana njegova sklapanja.

(3) Ugovor o ustupu obvezujući je za porezno tijelo osim ako se nad ustupateljem prava provodi ovrha.

Prestanak prava i obveza iz porezno-dužničkog odnosa

Članak 24.

(1) Prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom i u drugim slučajevima određenim ovim Zakonom.

(2) Prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.

2. Odredbe o odgovornosti

Odgovornost zastupanih osoba

Članak 25.

Zastupane osobe odgovaraju za neplaćeni i manje plaćeni porez i odgovarajuće kamate koje su posljedica neizvršavanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa.

Odgovornost zastupnika

Članak 26.

Ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i poslovodne osobe udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti, u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe, tada se zastupnik smatra jamcem za manje plaćeni porez i kamate.

Odgovornost za neplaćanje poreza po odbitku

Članak 27.

Tko je dužan obračunavati, obustavljati, uplaćivati i prijavljivati porez u ime i za račun druge osobe, solidarno jamči za taj porez.

Odgovornost za vjerodostojnost poslovnih knjiga

Članak 28.

Tko sudjeluje u ispostavljanju neistinitih i nevjerodostojnih isprava ili u neurednom, neistinitom i nepravodobnom vođenju poslovnih knjiga, jamči za iznos manje plaćenog poreza i za odgovarajuće kamate koje su posljedica takva njegova djelovanja.

Odgovornost preuzimatelja gospodarstvene cjeline ili poslovne jedinice

Članak 29.

(1) Pri prijenosu vlasništva gospodarstvene cjeline, stjecatelj se smatra poreznim jamcem za:

1. porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarstvene cjeline prije stjecanja,

2. porez koji se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada) pod uvjetom da je obveza plaćanja tog poreza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarstvene cjeline.

(2) Jamstvo stjecatelja ograničeno je vrijednošću stečene imovine.

(3) Iznimno, odredba stavka 1. točke 1. ovoga članka ne primjenjuje se na stjecanje u stečajnom i ovršnom postupku.

Odgovornost poreznog jamca

Članak 30.

(1) Porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni dužnik (supsidijarni jamac). Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je porezni jamac solidarni jamac ili je sam utajio porez ili je sudjelovao u utaji poreza.

Odgovornost vlasnika stvari i prava

Članak 31.

(1) Ako su stvari i prava koja služe za obavljanje djelatnosti trgovačkog društva u vlasništvu osobe koja ima većinski udio u vlasništvu, tada vlasnik stvari ili prava odgovara tim stvarima odnosno tim pravima za one poreze koji se odnose na poslovanje tog društva. Odgovornost se odnosi samo na poreze koji su nastali u vrijeme u kojem je ta osoba imala većinski udio u vlasništvu društva.

(2) Većinski udio u vlasništvu trgovačkog društva u smislu stavka 1. ovoga članka ima osoba koja izravno ili neizravno ima više od polovice temeljnog kapitala trgovačkog društva.

Odgovornost utajivača poreza i pomagača

Članak 32.

Tko zbog utaje poreza ili pomaganja ili prikrivanja utaje, umanji ili ne iskaže poreznu obvezu, jamči za taj manje plaćeni ili utajeni porez i pripadajuće kamate.

3. Gospodarstvena cjelina, gospodarstveno dobro i njihova procjena

Gospodarstvena cjelina i gospodarstveno dobro

Članak 33.

(1) Gospodarstvena cjelina je jedno ili više gospodarstvenih dobara.

(2) Gospodarstveno dobro je stvar, pravo ili druga gospodarstvena korist koja se može samostalno procijeniti.

(3) Više stvari, prava ili gospodarstvenih koristi procjenjuje se kao jedno gospodarstveno dobro, ako to s obzirom na svrhu i njihovu gospodarstvenu povezanost odgovara uobičajenu shvaćanju.

Pripadnost gospodarstvenih dobara

Članak 34.

Ako neka druga osoba, a ne vlasnik, ima pravo raspolaganja gospodarstvenim dobrom na način da može vlasnika gospodarstveno isključiti od utjecaja na to dobro, tada se u poreznom smislu smatra da to gospodarstveno dobro pripada toj drugoj osobi. Kod fiducijarnih (povjereničkih) odnosa smatra se da gospodarstvena dobra pripadaju fiducijaru (povjereniku).

Utvrđivanje vrijednosti gospodarstvenih dobara u vlasništvu više osoba

Članak 35.

(1) Ako je neko gospodarstveno dobro u vlasništvu dviju ili više osoba, njegova se vrijednost utvrđuje u cjelini.

(2) Ako osobe iz stavka 1. ovoga članka ne sudjeluju u poreznom postupku kao jedan porezni obveznik, tada se vrijednost gospodarstvenog dobra dijeli prema veličini udjela svake osobe.

(3) Ako udio u vrijednosti zajedničkoga gospodarstvenog dobra nije određen, smatra se da je svaka osoba vlasnik zajedničkoga gospodarstvenog dobra u jednakom dijelu.

Tržišna vrijednost

Članak 36.

(1) Vrijednost gospodarstvenog dobra procjenjuje se prema tržišnoj cijeni.

(2) Tržišnom se cijenom smatra ona cijena koja bi se mogla postići u uobičajenom poslovnom prometu. Neuobičajeni popusti u poslovanju ili osobni popusti ne uzimaju se u obzir.

4. Mjesna određenost poreznog obveznika

Prebivalište i uobičajeno boravište

Članak 37.

(1) U smislu ovoga Zakona smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.

(2) Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

(3) Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se tuzemnim poreznim obveznikom.

(4) Uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.

Poduzetnik i gospodarstvena djelatnost

Članak 38.

(1) Poduzetnik u smislu ovoga Zakona je svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti, koja gospodarstvenu djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi.

(2) Gospodarstvenom djelatnošću u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi.

Sjedište poduzetnika

Članak 39.

(1) Sjedište poduzetnika u smislu ovoga Zakona je:

1. za pravnu osobu sjedište upisano u sudski registar ili drugi registar ili upisnike,

2. za fizičku osobu njezino prebivalište ili uobičajeno boravište.

(2) Ako poduzetnik veći dio poslovne djelatnosti obavlja u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta utvrđenog prema odredbi stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona sjedištem se smatra ono mjesto u kojem poduzetnik obavlja veći dio svoje poslovne djelatnosti.

(3) Ako poduzetnik nema sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, mjestom sjedišta u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se mjesto obavljanja njegove djelatnosti.

Poslovna jedinica i zastupnik

Članak 40.

(1) U smislu ovoga Zakona poslovnom jedinicom smatra se svako stalno mjesto obavljanja gospodarstvene djelatnosti društva. Poslovnom jedinicom smatraju se posebno:

1. sjedište uprave,

2. podružnica,

3. poslovnica,

4. mjesto proizvodnje ili radionica,

5. mjesto kupnje, prodaje ili isporuke,

6. rudnik, kamenolom ili drugo stalno, pokretno ili plutajuće crpilište zemnog blaga,

7. stalno, pokretno, plutajuće ili drugo gradilište, građevinski ili montažni projekt ako traje dulje od šest mjeseci i to:

7.1. jedna od nekoliko gradnji ili montaža koje vremenski postoje usporedno, ili

7.2. nekoliko gradnji ili montaža koje slijede bez prekida jedna za drugom.

(2) Smatra se da postoji poslovna jedinica ako zastupnik koji nema samostalni položaj obavlja poslove za društvo prema uputama društva, a posebno ako za društvo trajno:

1. sklapa ugovore ili posreduje pri njihovu sklapanju ili poduzima određene pravne radnje ili pribavlja poslove, ili

2. ima zalihe dobara iz kojih obavlja isporuke.

Porezno priznavanje ugovora i poslovnih odnosa

Članak 41.

(1) Ugovori i poslovni odnosi između povezanih osoba porezno će biti priznati samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose.

(2) Povezane osobe u smislu ovoga Zakona su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao: društvo koje u drugom društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, ovisno i vladajuće društvo, društva koncerna, društva s uzajamnim udjelima i društva povezana poduzetničkim ugovorima, u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima ili ako se između njih prenosi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka ili dobiti.

(3) Na ugovore i poslovne odnose između fizičkih osoba koje su poslovno povezane primjenjuju se odredbe ovoga članka.

Obračun dobiti poslovne jedinice

Članak 42.

Ako se utvrđuje dobit poslovne jedinice, poslovnoj se jedinici pripisuje ona dobit koju bi mogla ostvariti da je pod jednakim ili sličnim uvjetima obavljala svoju djelatnost kao samostalni poduzetnik.

V. OPĆE POSTUPOVNE ODREDBE

1. Nadležnost

Stvarna nadležnost

Članak 43.

(1) Poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza obavlja Ministarstvo financija Republike Hrvatske putem upravnih organizacija u svom sastavu (Porezna uprava, Carinska uprava i Financijska policija).

(2) Poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza koji su propisani odlukama predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i tijela jedinica lokalne samouprave obavljaju njihova porezna tijela. Na temelju ugovora obavljanje tih poslova može se povjeriti Poreznoj upravi.

Stvarna nadležnost poreznih tijela

Članak 44.

Stvarna nadležnost pojedinih poreznih tijela propisuje se posebnim zakonom, odnosno propisom donijetim na temelju zakona.

Mjesna nadležnost

Članak 45.

Mjesna nadležnost poreznih tijela određuje se prema posebnim zakonima i propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo poreznih tijela.

Mjesna nadležnost više poreznih tijela

Članak 46.

Ako bi u nekoj poreznoj stvari istovremeno mjesno nadležna mogla biti dva ili više poreznih tijela, porez utvrđuje ono porezno tijelo koje je prvo pokrenulo postupak.

Promjena mjesne nadležnosti

Članak 47.

Porezno tijelo koje je pokrenulo postupak ustupit će predmet poreznom tijelu koje je prema novim okolnostima postalo mjesno nadležno ako se time poreznom obvezniku bitno olakšava sudjelovanje u poreznom postupku.

Izuzeće službenika poreznog tijela

Članak 48.

(1) Službenik poreznog tijela izuzet će se od obavljanja službenih radnji u poreznom postupku:

1. ako je sudionik postupka, bilo da je porezni obveznik ili porezni jamac,

2. ako je srodnik sa sudionikom postupka ili zakonski zastupnik sudionika postupka,

3. ako je zakonski zastupnik, opunomoćenik ili pomagač sudionika postupka,

4. ako je u poslovnom odnosu sa sudionikom postupka,

5. ako postoji vjerojatnost, da će službenim radnjama steći neposrednu korist ili pretrpjeti štetu,

6. ako je u prvostupanjskom postupku sudjelovao u vođenju postupka ili u donošenju poreznog rješenja.

(2) Srodnici u smislu ovoga Zakona su:

1. srodnik po krvi u pravoj liniji,

2. srodnik u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno,

3. suprug i supruga,

4. staratelj, usvojitelj, usvojenik i hranitelj.

(3) Ako postoji opravdana sumnja u nepristranost službene osobe, voditelj poreznog tijela izuzet će službenu osobu od obavljanja službenih radnji u tom postupku. Ako se sumnja u nepristranost voditelja poreznog tijela, o izuzeću odlučuje čelnik neposredno više ustrojstvene jedinice poreznog tijela.

2. Porezni akti u poreznom postupku

Pojam poreznog akta

Članak 49.

(1) Porezni akt je svaki akt kojim se pokreće, dopunjuje, mijenja ili dovršava neka radnja u poreznom postupku.

(2) Porezni akt iz stavka 1. ovoga članka je porezno rješenje, zaključak, zapisnik o vanjskom nadzoru, nalog za vanjski nadzor, poziv i drugi akti.

(3) Porezni akti kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa su porezno rješenje i zaključak.

(4) Protiv poreznog rješenja donijetog u prvostupanjskom poreznom postupku dopuštena je žalba.

(5) Protiv zaključka dopuštena je žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Oblik i sadržaj poreznog akta

Članak 50.

(1) Porezni akt donosi se u pisanom ili u usmenom obliku.

(2) Usmeni porezni akt može donijeti ovlaštena osoba poreznog tijela i narediti njegovo izvršenje bez odgode u slučaju kada je ugrožena naplata poreza.

(3) Usmeni porezni akt mora se izdati u pisanom obliku najkasnije u roku od tri dana od dana njegova donošenja.

(4) Svaki porezni akt iz članka 49. stavka 2. ovoga Zakona mora sadržavati:

1. naziv poreznog tijela, broj i datum poreznog akta,

2. ime, odnosno naziv sudionika kome se upućuje,

3. pravni i činjenični temelj,

4. potpis ovlaštene osobe.

(5) Porezni akt kojim se nalaže neko činjenje ili trpljenje mora sadržavati i upozorenje na posljedice nepostupanja.

(6) Obvezni sadržaj poreznog rješenja utvrđuje se ovim Zakonom, a primjenjuje se i na zaključak.

Dostavljanje poreznog akta

Članak 51.

Porezni akt dostavlja se sudionicima poreznog postupka. Ako sudionik ima opunomoćenika porezni akt dostavlja se samo opunomoćeniku.

Naputak za primjenu poreznih propisa

Članak 52.

Radi osiguranja pravilne jedinstvene primjene poreznih propisa ministar financija može donositi naputke koji se objavljuju u "Narodnim novinama".

3. Poslovne knjige i evidencije poreznih obveznika

Obveza vođenja poslovnih knjiga i evidencija

Članak 53.

Porezni obveznici – poduzetnici dužni su voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja u skladu sa zakonima kojima se uređuju pojedine vrste poreza, bez obzira na to jesu li te knjige i evidencije dužni voditi i po drugim propisima i iz drugih razloga.

Opća načela vođenja knjigovodstva i evidencija

Članak 54.

Knjigovodstvo se mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenu roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika i poslovnim događajima o njihovu nastanku, razvoju i okončanju.

Knjigovodstvene isprave i evidencije

Članak 55.

(1) Knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.

(2) Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

(3) Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

(4) Knjiženja i druga evidentiranja ne smiju se mijenjati na način da se prvotni sadržaj više ne može utvrditi. Ne smiju se obaviti ni izmjene takvog značaja da je neizvjesno jesu li provedene odmah ili naknadno.

(5) Evidencije o dnevnom gotovinskom prometu moraju se voditi na mjestu na kojem se ti primici ostvaruju i u svakom trenutku moraju biti dostupne poreznom tijelu u postupku inspekcijskog nadzora.

(6) Smatra se da se poslovne knjige, osim evidencija o dnevnom gotovinskom prometu, vode pravodobno ako se njima osiguravaju podaci bitni za pravodobno utvrđivanje i prijavljivanje (izvješćivanje) te plaćanje poreznih obveza.

(7) Poslovne knjige i druge evidencije moraju se voditi u skladu s načinom oporezivanja poreznog obveznika. Obveznici poreza na dohodak vode jednostavno knjigovodstvo, a obveznici poreza na dobit dvojno knjigovodstvo. Knjige i druge evidencije mogu se voditi i na nosačima podataka, ako ti oblici knjigovodstva, zajedno s pritom primijenjenim postupcima, odgovaraju načelima urednoga knjigovodstva. Kod evidencija koje se vode samo prema poreznim propisima način vođenja mora odgovarati svrsi koju evidencije trebaju ispuniti za oporezivanje. Pri vođenju knjiga i drugih evidencija na nosačima podataka mora se osigurati da podaci u roku čuvanja budu raspoloživi i da se u svako doba unutar primjerenog roka mogu učiniti čitljivima. Tijek postupaka mora se zajedno sa svim promjenama dokazati s pomoću sustavne dokumentacije.

(8) Poslovne knjige i druge evidencije s pripadajućom dokumentacijom moraju se voditi i čuvati na način da su dostupne poreznim tijelima i to:

1. u poslovnim prostorijama ili, ako nema poslovnih prostorija, u stanu poreznog obveznika, ili

2. kod opunomoćenika ili

3. kod osobe koja za poreznog obveznika vodi poslovne knjige.

(9) Ako za poslovne jedinice u inozemstvu prema inozemnim propisima postoji obveza vođenja knjigovodstva koju porezni obveznik ispunjava, poslovne se knjige i druge evidencije ne moraju voditi i čuvati u tuzemstvu. U tom se slučaju stanja i poslovni rezultati iz knjigovodstva u inozemstvu moraju preuzeti u knjigovodstvo tuzemnoga poreznog obveznika ako su bitni za oporezivanje, uz naznaku i obrazloženje određenih prilagodbi tuzemnim poreznim propisima.

(10) Ako porezni obveznik vodi knjige i druge evidencije koje nisu zakonom propisane kao obvezne, a koristi ih za utvrđivanje porezne obveze dužan ih je voditi u skladu s odredbama ovoga članka.

(11) Ako se za knjiženja ili druga evidentiranja koristi jezik i pismo koji nisu u službenoj uporabi, porezno tijelo zatražit će ovjerovljeni prijevod na hrvatski jezik i latinično pismo. Ako se koriste kratice, brojke, slova ili simboli, onda njihovo značenje mora biti jednoznačno utvrđeno.

(12) Na početku poslovanja porezni obveznik mora popisati svu imovinu i obveze, te navesti njihove pojedinačne vrijednosti. Takav se popis mora sastaviti i krajem svake poslovne godine kao godišnji popis.

(13) Osim godišnjeg popisa porezni obveznik mora popisati imovinu i obveze i u drugim slučajevima, a posebno pri promjenama cijena dobara ili poreznih stopa ako je to bitno za oporezivanje isporuka tih dobara, kod statusnih promjena i kod otvaranja postupka stečaja ili postupka likvidacije ili prestanka obavljanja djelatnosti.

(14) Popisne liste smatraju se knjigovodstvenim ispravama.

(15) Evidencije i isprave o dnevnom gotovinskom prometu moraju se čuvati najmanje tri godine, a ostale evidencije, poslovne knjige i knjigovodstvene isprave najmanje do

nastupa apsolutne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Poslovne knjige i knjigovodstvene isprave preko toga roka čuvaju se u skladu s posebnim propisima.

4. Sudjelovanje poreznih obveznika u utvrđivanju činjeničnog stanja

Prijava činjenica bitnih za oporezivanje

Članak 56.

(1) Porezni obveznik dužan je prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a naročito osnutak, premještaj i prestanak trgovačkog društva, radionice ili poslovne jedinice ili početak obavljanja gospodarstvene djelatnosti, odnosno promjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom.

(2) Porezni obveznici koji su izravno ili neizravno postali vlasnici udjela većeg od 50% (većinski vlasnici) u tuzemnom ili inozemnom trgovačkom društvu ili su u sustavu povezanih društava određenih člankom 41. stavkom 2. ovoga Zakona dužni su to prijaviti nadležnom poreznom tijelu prema svome sjedištu.

(3) Trgovačko društvo nad kojim je druga osoba postala većinskim vlasnikom dužno je tu činjenicu prijaviti nadležnom poreznom tijelu prema svome sjedištu.

(4) Prijave iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka treba podnijeti u roku od 30 dana od dana nastanka činjenice za koju postoji obveza prijavljivanja.

Sudjelovanja poreznog obveznika u poreznom postupku

Članak 57.

Porezni obveznik dužan je tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja iznošenjem potpuno i istinito činjenica bitnih za oporezivanje te za svoje tvrdnje ponuditi dokaze.

Obveza sudjelovanja poreznog obveznika u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja u inozemstvu

Članak 58.

Porezni obveznik dužan je sudjelovati u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja, u odnosu na njegovu oporezivu djelatnost u inozemstvu, pružanjem potrebnih dokaza, koristeći sve pravne i stvarne mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju i razjašnjavanjem svih nejasnih pitanja.

Postupanje s računom, vrijednostima i pretincem

Članak 59.

Tko vodi račun, čuva ili kao zalog uzima vrijednosti ili ustupa pretinac, mora utvrditi podatke o osobi i ovlašteniku raspolaganja i zabilježiti ih u prikladnom obliku te ih na zahtjev poreznog tijela istom dostaviti.

5. Porezne prijave

Obveza podnošenja porezne prijave

Članak 60.

(1) Porezni obveznik dužan je podnijeti poreznu prijavu poreznom tijelu.

(2) Poreznu prijavu dužna je podnijeti i osoba koju na to pozove porezno tijelo.

(3) Poziv na podnošenje porezne prijave može se uputiti i putem javnog priopćenja.

(4) Porezna prijava mora se podnijeti u roku od dva mjeseca od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

Oblik i sadržaj porezne prijave

Članak 61.

(1) Porezna prijava podnosi se na obrascu. Oblik i sadržaj obrasca porezne prijave utvrđuje se posebnim zakonom ili provedbenim propisom donijetim na temelju zakona. Ako je propisano, porezni obveznik u poreznoj prijavi porez obračunava sam (obračunska prijava).

(2) Podaci u poreznoj prijavi moraju biti točni i istiniti.

(3) Poreznoj prijavi mora se priložiti dokumentacija u skladu s poreznim propisima.

(4) Tko raspolaže dokumentacijom iz stavka 3. ovoga članka dužan ju je izdati poreznom obvezniku na njegov zahtjev.

(5) Obrazac za poreznu prijavu može sadržavati i pitanja potrebna za nadopunu osnova za oporezivanje i za statističke svrhe.

(6) Radi pojednostavljenja postupka oporezivanja ministar financija može propisati da se porezne prijave ili drugi podaci potrebni za oporezivanje mogu podnijeti ili dostaviti na nosačima podataka ili daljinskim prijenosom.

Usmeno zaprimanje porezne prijave

Članak 62.

Ako porezni obveznik, zbog osobnih uvjeta, ne može poreznu prijavu podnijeti u pisanom obliku na obrascu, može poreznu prijavu usmeno izjaviti u zapisnik službenoj osobi poreznog tijela.

Ispravak prijave

Članak 63.

(1) Porezni obveznik može obaviti ispravak prijave naknadno, ako prije isteka roka za utvrđivanje poreza uoči da je porezna prijava, koju je podnio ili koja je podnijeta za njega netočna ili nepotpuna i da zbog toga može doći do manje ili više plaćenog poreza.

(2) Pravo na ispravak prijave iz stavka 1. ovoga članka ima univerzalni pravni sljednik poreznog obveznika i one osobe koje zastupaju poreznog obveznika ili univerzalnoga pravnog sljednika.

6. Utvrđivanje činjenica u poreznom postupku

Izvođenje i ocjena dokaza

Članak 64.

Porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito:

1. prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba,

2. određuje vještake,

3. pribavlja isprave i spise,

4. izlazi na očevid.

Poziv u službene prostorije

Članak 65.

Porezno tijelo može pozvati poreznog obveznika u službene prostorije radi pojašnjenja sadržaja porezne prijave koju je podnio ili koju je bio dužan podnijeti.

Dodatne obavijesti

Članak 66.

(1) U poreznom postupku porezno tijelo može koristiti i dodatne obavijesti.

(2) Dodatne obavijesti u smislu stavka 1. ovoga članka su obavijesti o činjenicama utvrđenima u jednom poreznom postupku, a koje bi mogle biti značajne i za druge porezno-pravne odnose.

(3) Razmjena dodatnih obavijesti obvezna je u radu jednog i između više poreznih tijela.

(4) U vođenju poreznog postupka porezno tijelo ovlašteno je od poreznog obveznika tražiti dodatne obavijesti o njegovu poslovanju u tuzemstvu i inozemstvu, o njegovim pojedinim poslovima i izvorima sredstava za nabavu poslovne i osobne imovine.

Davanje obavijesti

Članak 67.

(1) Porezni obveznik i druge osobe moraju poreznom tijelu dati obavijesti koje su potrebne za utvrđivanje činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje.

(2) U zahtjevu za davanje obavijesti treba navesti na koga se i na što ona odnosi. Na traženje osobe koja je dužna dati obavijest zahtjev se mora podnijeti u pisanom obliku.

(3) Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je dati obavijest u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.

(4) Porezno tijelo naredit će osobi koja je dužna dati obavijest da to učini usmeno na službenom mjestu, ako obavijest nije dana ili ako dana pisana obavijest nije razjasnila činjenično stanje.

(5) O usmenoj obavijesti danoj na službenom mjestu sastavit će se zapisnik. Zapisnik sadržava imena nazočnih osoba, mjesto, dan i bitan sadržaj obavijesti, a potpisuju ga službena osoba i osoba koja daje obavijest. Osobi koja je dala usmenu obavijest može se na njen zahtjev dati prijepis zapisnika.

Vještačenje

Članak 68.

(1) Porezno tijelo odlučuje o potrebi vještačenja. Ako ne postoji opasnost od odgode, porezno tijelo treba obavijestiti sudionike poreznog postupka o osobi koju namjerava imenovati vještakom. Vještaci se imenuju iz reda poreznih savjetnika a po potrebi iz reda sudskih vještaka odgovarajuće struke.

(2) Sudionici poreznog postupka mogu tražiti izuzeće vještaka ako postoji opravdana sumnja u njegovu nepristranost ili ako bi zbog njegovog vještačenja moglo doći do povrede poslovne tajne ili štete za poslovnu djelatnost sudionika. Obrazložen zahtjev za izuzeće podnosi se poreznom tijelu u roku od osam dana od dana primitka obavijesti o imenovanju vještaka. O izuzeću odlučuje čelnik poreznog tijela koje je imenovalo vještaka.

(3) O vještačenju se sastavlja nalaz u pisanom obliku. Vještak može biti pozvan na usmeno obrazlaganje nalaza.

(4) Nalaz vještaka prilaže se spisu.

Predočenje isprava

Članak 69.

(1) Predočenje poslovnih knjiga, evidencija, poslovne dokumentacije i drugih isprava radi uvida i provjere, porezno tijelo može tražiti od poreznog obveznika i drugih osoba kod kojih se one nalaze.

(2) Porezno tijelo može zatražiti isprave iz stavka 1. ovoga članka i radi oporezivanja druge osobe.

(3) Porezno tijelo može zatražiti da se isprave navedene u stavku 1. ovoga članka predoče na službenom mjestu ili da se uvid u njih obavi kod osobe koja ih je dužna predočiti.

Očevid

Članak 70.

(1) Očevid se obavlja kad je za utvrđivanje ili razjašnjenje činjenica bitnih za oporezivanje potrebno neposredno opažanje službene osobe poreznog tijela. Porezni obveznik ima pravo biti nazočan očevidu.

(2) Iznimno, očevid se može obaviti bez nazočnosti poreznog obveznika, ako bi odgoda očevida mogla ugroziti utvrđivanje činjenica ili bi imala za posljedicu uništenje dokaza bitnih za oporezivanje.

(3) Očevid se može obaviti i uz sudjelovanje vještaka.

(4) Nalazi utvrđeni očevidom unose se u zapisnik o obavljenom očevidu. Zapisnik o obavljenom očevidu potpisuju sudionici. U zapisnik o obavljenom očevidu obvezatno se unose i primjedbe poreznog obveznika kao i razlozi odbijanja potpisivanja zapisnika.

(5) Zapisnik o očevidu prilaže se spisu.

Stupanje na zemljišta i u prostorije

Članak 71.

(1) Vlasnik ili držatelj stvari, prostorija ili zemljišta koje je predmet očevida ili u kojima ili na kojima se nalaze predmeti očevida ili preko kojih je potrebno prijeći, dužan je dopustiti da se očevid obavi.

(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka mora biti obaviještena o obavljanju očevida unaprijed u primjerenom roku.

Uskrata obavijesti

Članak 72.

(1) Obavijest o činjenicama bitnim za oporezivanje poreznog obveznika mogu uskratiti:

1. bračni ili izvanbračni drug poreznog obveznika, rođaci poreznog obveznika u uspravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećeg stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugog stupnja zaključno kao i posvojenik i posvojitelj poreznog obveznika,

2. duhovnici o onome što im je povjereno ili što su doznali u svojstvu dušobrižnika,

3. odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici, revizori, liječnici, ljekarnici i primalje o onome što im je povjereno ili što su doznali u tom svojstvu,

4. osobe koje profesionalno sudjeluju ili su sudjelovale u pripremi ili proizvodnji tiskovina ili radijskih i televizijskih emisija, i to o osobi autora, pošiljatelja priloga i dokumentacije te o priopćenjima koja su im dana glede njihove djelatnosti, ako se radi o prilozima, dokumentaciji i priopćenjima za redakcijski dio.

(2) S osobama iz stavka 1. ovoga članka izjednačeni su njihovi pomoćnici i osobe koje sudjeluju u profesionalnoj djelatnosti radi pripreme za zvanje. O korištenju prava na uskratu obavijesti za te osobe odlučuju osobe navedene u stavku 1. ovoga članka.

(3) Iznimno osobe iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ne mogu uskratiti obavijest ako su razriješene od obveze čuvanja tajne. U tom slučaju razrješenje od obveze čuvanja tajne odnosi se i na osobe iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Pravo javnih bilježnika na uskratu obavijesti ograničeno je njihovim obvezama prijavljivanja činjenica bitnih za oporezivanje u skladu s posebnim propisima.

Uskrata obavijesti kod opasnosti samookrivljavanja

Članak 73.

(1) Porezni obveznici i osobe koje su dužne davati obavijesti u smislu članka 67. ovoga Zakona mogu uskratiti davanje obavijesti koje bi njih same ili njihova srodnika mogle izložiti progonu.

(2) Porezno tijelo dužno je osobe iz stavka 1. ovoga članka poučiti o pravu na uskratu obavijesti, te pouku o tome unijeti kao zabilješku u spis.

Uskrata davanja i predočavanja stručnog mišljenja

Članak 74.

(1) Slučajevi i uvjeti pod kojima se može uskratiti davanje obavijesti utvrđeni ovim Zakonom odnose se i na uskratu stručnih mišljenja i predočavanje isprava ili drugih stvari.

(2) Osoba koja u ime poreznog obveznika čuva isprave, poslovne knjige, ostale evidencije i druge stvari, ne može uskratiti njihovo predočavanje ako bi ih porezni obveznik bio dužan predočiti da ih sam čuva.

Dokazivanje u poreznom postupku

Članak 75.

U poreznom postupku teret dokaza snosi:

1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez,

2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

Dokazna snaga knjigovodstva

Članak 76.

Oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 53. do 55. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

Dokazivanje fiducijarnog (povjereničkog) prava

Članak 77.

Tko tvrdi da prava koja glase na njegovo ime ili stvari koje se nalaze u njegovu posjedu drži ili posjeduje samo kao fiducijar (povjerenik), zastupnik druge osobe ili založni vjerovnik, mora na traženje poreznog tijela dokazati tko je vlasnik tih prava ili stvari, a u protivnom će se smatrati da su njegovo vlasništvo.

Porezni postupak s manjkom robe

Članak 78.

Ako se utvrdi manjak robe koji podliježe oporezivanju, a porezni obveznik ne može dokazati da je manjak posljedica činjenica koje ne utemeljuju porez, manjak robe se oporezuje. U tom se slučaju smatra da je porezna obveza nastala u trenutku utvrđivanja manjka.

Procjena porezne osnovice

Članak 79.

(1) Ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija mora je procijeniti.

(2) Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu:

1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima,

2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno,

3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom,

4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka.

(3) Pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od:

1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji a nije proknjižena,

2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja,

3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili inspekcijskim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja,

4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji,

5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta), utvrđenih očevidom ili inspekcijskim nadzorom.

(4) Osnovica poreza na dohodak, odnosno dobit fizičkih osoba može se procjenom utvrditi i kao razlika između izdataka poreznog obveznika za privatne potrebe i/ili stečene privatne imovine i prijavljenog dohotka, odnosno dobiti, ako se za tu razliku ne može dokazati da je oporezivana.

(5) Porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih, iz stavka 3. i 4. ovoga članka, koristiti za procjenu porezne osnovice.

Produžetak roka

Članak 80.

(1) Rok koji određuje porezno tijelo može se na zahtjev osobe kojoj je određen produljiti. Produljeni rok može trajati najdulje onoliko koliko je trajao rok koji se produljuje i ne može se ponovno produljivati.

(2) Pisani zahtjev za produljenje roka iz stavka 1. ovoga članka mora se podnijeti prije isteka roka.

(3) O zahtjevu za produljenje roka porezno tijelo odlučuje zaključkom.

(4) Protiv zaključka iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba.

(5) Porezno tijelo može produljenje roka uvjetovati davanjem sredstava osiguranja plaćanja.

Povrat u prijašnje stanje

Članak 81.

(1) Ako je porezni obveznik iz opravdanih razloga propustio izvršiti neku radnju u zakonskom roku ili u roku koji je odredilo porezno tijelo i zbog tog propuštanja trpi posljedicu, dopustit će se na njegov zahtjev povrat u prijašnje stanje. Propuštanje roka od strane zastupnika ide na teret poreznog obveznika.

(2) Zahtjev za povrat u prijašnje stanje podnosi se u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, odnosno od dana kada je doznao za uzrok. Razlozi kojima se obrazlaže zahtjev moraju se učiniti vjerojatnim.

(3) O zahtjevu za povrat u prijašnje stanje porezno tijelo odlučuje zaključkom.

(4) Protiv zaključka iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, osim ako je zahtjev za povrat u prijašnje stanje podnijet zbog propuštenog roka za žalbu na porezno rješenje.

(5) Nakon isteka tri mjeseca od propuštenog roka porezni obveznik ne može podnijeti zahtjev za povrat u prijašnje stanje.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, porezni obveznik može podnijeti zahtjev za povrat u prijašnje stanje i izvršiti propuštenu radnju i nakon isteka tri mjeseca od propuštenog roka, ako je u tome bio prije isteka tog roka spriječen višom silom.

7. Utvrđivanje poreza

Porezno rješenje

Članak 82.

(1) Porezno tijelo na temelju činjenica utvrđenih u poreznom postupku donosi porezno rješenje.

(2) Porezno tijelo donijet će rješenje o utvrđivanju visine porezne obveze i kada se porezni obveznik u cijelosti ili djelomično oslobađa od plaćanja poreza.

(3) Iznimno porezno rješenje se ne mora donijeti u slučajevima utvrđenim ovim Zakonom.

Posebni slučajevi nedonošenja poreznog rješenja

Članak 83.

(1) Porezno tijelo ne mora donijeti porezno rješenje ako bi troškovi utvrđivanja i naplate poreza bili nesrazmjerni naplaćenom porezu.

(2) U slučaju pogrešno utvrđene visine porezne obveze porezno se rješenje ne mora mijenjati ako bi povećani iznos poreza bio nesrazmjeran troškovima postupka izmjene rješenja.

Oblik i sadržaj poreznog rješenja

Članak 84.

(1) Porezno rješenje donosi se u pisanom obliku i mora se kao takvo označiti.

(2) Porezno rješenje mora sadržavati:

1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja,

2. uvod, izreku i obrazloženje,

3. uputu o pravnom lijeku,

4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata.

(3) Izreka poreznog rješenja osobito sadrži vrstu poreza, poreznu osnovicu, poreznu stopu i iznos utvrđenog poreza, razdoblje oporezivanja, nalog za uplatu poreza, rokove i uvjete.

Privremeno porezno rješenje

Članak 85.

(1) Ako se rješenje o utvrđivanju poreza donosi na temelju podataka iskazanih u poreznoj prijavi poreznog obveznika, a porezno tijelo nije prethodno provelo postupak provjere činjenica bitnih za donošenje tog rješenja takvo je rješenje privremeno.

(2) Privremeno porezno rješenje mora biti kao takvo označeno.

(3) Privremeno rješenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja samostalnim rješenjem.

(4) Po okončanju postupka oporezivanja porezno tijelo donijet će rješenje kojim se zamjenjuje privremeno rješenje i konačno utvrđuje porezna obveza, najkasnije u roku od godine dana od dana dostave privremenog rješenja poreznom obvezniku.

(5) Ako porezno tijelo u roku iz stavka 4. ovoga članka ne donese rješenje kojim se zamjenjuje privremeno rješenje, porezna obveza utvrđena privremenim rješenjem smatrat će se i konačno utvrđenom poreznom obvezom.

Privremeno utvrđivanje poreza

Članak 86.

(1) Ako postoji sumnja glede vlasništva nad nekim predmetom ili glede njegove vrijednosti koja se može otkloniti tek nekim drugim postupkom ili radnjom, porezno tijelo će privremenim rješenjem utvrditi poreznu obvezu.

(2) Rok za donošenje rješenja kojim se konačno utvrđuje porezna obveza iz stavka 1. ovoga članka je tri godine od dana donošenja privremenog rješenja.

Obračunska prijava

Članak 87.

Ako je propisano da se porez prijavljuje obračunskom prijavom, tada se porez utvrđuje rješenjem ako je to zakonom propisano ili ako se njime utvrđuje drukčiji iznos poreza od onoga koji je porezni obveznik sam obračunao ili ako porezni obveznik nije predao obračunsku prijavu.

Zaštita prava poreznih obveznika pri poništavanju, ukidanju ili izmjeni poreznog rješenja

Članak 88.

Porezno tijelo ne može poništiti, ukinuti ili izmijeniti porezno rješenje na štetu poreznog obveznika zbog toga što je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da je propis na kojem se zasnivalo dotadašnje utvrđivanje poreza neustavan ili nezakonit.

Rješenje o naplati poreza na osnovi jamstva

Članak 89.

(1) Na rješenja o naplati poreza na osnovi jamstva primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o poreznim rješenjima.

(2) Rješenje o naplati poreza na osnovi jamstva ne može se donijeti:

1. ako poreznom obvezniku utvrđena porezna obveza nije dospjela ili je otpisana, ili

2. ako je za porez koji je utvrđen poreznom dužniku nastupila zastara prava na naplate.

8. Porezna zastara

Zastara

Članak 90.

(1) Pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

(2) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

(3) Zastara prava na pokretanje prekršajnog postupka počinje teći nakon isteka godine u kojoj je počinjen prekršaj.

(4) Zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

(5) Zastara prava na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.

(6) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima.

Prekid zastare

Članak 91.

(1) Tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

(2) Tijek zastare prekida se svakom radnjom poreznog obveznika dostavljeno na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni.

(3) Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

Apsolutna zastara

Članak 92.

Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

9. Pravna pomoć u poreznim stvarima

Pojam pravne pomoći u poreznim stvarima

Članak 93.

Pravna pomoć u smislu ovoga Zakona je pomoć koju tijela državne uprave, područne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave pružaju poreznom tijelu u obliku obavijesti ili primjene određene mjere na temelju zahtjeva poreznog tijela a koje su tom tijelu potrebne za provedbu poreznog postupka.

Preduvjeti i opseg pružanja pravne pomoći

Članak 94.

(1) Porezno tijelo može zamoliti za pravnu pomoć osobito:

1. ako prema propisima ne može samo obaviti službenu radnju,

2. ako nedostaju uređaji potrebni za obavljanje službene radnje,

3. ako bi službenu radnju moglo obaviti samo uz bitno veći trošak nego zamoljeno tijelo.

(2) Ako zamoljeno tijelo odbije pružiti zatraženu pomoć, o obvezi pružanja pravne pomoći odlučuje više nadležno tijelo ili ako ono ne postoji, nadzorno tijelo.

Međunarodna pravna pomoć

Članak 95.

(1) Pod međunarodnom pravnom pomoći, u smislu ovoga Zakona, smatra se pravo poreznog tijela da se u rješavanju određenoga poreznog slučaja za pomoć obrati inozemnom poreznom tijelu.

(2) Pružanje međunarodne pravne pomoći temelji se na međunarodnim ugovorima.

(3) Ako nije sklopljen međunarodni ugovor pravna pomoć pružit će se pod uvjetima:

1. ako postoji uzajamnost,

2. ako se država primateljica pravne pomoći obveže da će primljene obavijesti i dokumentaciju koristiti samo u svrhu poreznog, kaznenog, prijestupovnog i prekršajnog postupka te da će one biti dostupne samo onim osobama, tijelima uprave ili sudovima koji su nadležni za određeni porezni predmet ili progon poreznoga, kaznenog, prijestupovnog ili prekršajnog djela,

3. ako država kojoj se pruža pomoć izrazi spremnost da kod poreza na dohodak, dobit i imovinu sporazumno izbjegne možebitno dvostruko oporezivanje odgovarajućim razgraničenjem temelja oporezivanja i

4. ako udovoljenje zamolbi ne ugrožava javni poredak ili druge bitne interese Republike Hrvatske, te da ne postoji opasnost odavanja trgovinske, industrijske, tehnološke ili profesionalne tajne ili poslovnog postupka, koji bi se udovoljenjem toj zamolbi razotkrili te da tuzemnom poreznom obvezniku neće nastati šteta nespojiva sa svrhom pravne pomoći.

(4) Prije dostavljanja obavijesti i dokumentacije u inozemstvo, osobi na koju se predmetna dokumentacija i obavijesti odnose, treba omogućiti da se o tome očituje.

Obveze tijela državne uprave, područne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave

Članak 96.

Tijela državne uprave, područne (regionalne) samouprave i lokalne samouprave dužni su poreznom tijelu priopćiti činjenice koje su doznali obavljajući poslove iz svog djelokruga, a koje ukazuju na mogućnost da nije plaćen porez.

10. Inspekcijski nadzor

Pojam inspekcijskog nadzora

Članak 97.

(1) Porezna tijela provode inspekcijski nadzor sukladno zakonu kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

(2) Inspekcijski nadzor u smislu ovoga Zakona je dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje kod poreznih obveznika i drugih osoba.

Dopustivost inspekcijskog nadzora

Članak 98.

Inspekcijski nadzor može se obavljati kod svih poreznih obveznika i drugih osoba koje raspolažu činjenicama i dokazima bitnim za oporezivanje.

Predmet inspekcijskog nadzora

Članak 99.

(1) Inspekcijski nadzor obuhvaća opsežnu i podrobnu provjeru svih činjenica bitnih za oporezivanje poreznog obveznika (puni nadzor).

(2) Ovisno o okolnostima, inspekcijski nadzor može se ograničiti na provjeru pojedinih poslova ili činjenica bitnih za oporezivanje (skraćeni nadzor).

(3) Inspekcijski nadzor obuhvaća provjeru jedne ili više vrsta poreza i jedno ili više razdoblja oporezivanja.

(4) Ako je poduzetnik fizička osoba, inspekcijski nadzor može obuhvaćati i one činjenice koje nisu u vezi s njegovom gospodarstvenom djelatnošću.

(5) Inspekcijski nadzor društava kapitala ili društava osoba obuhvaća i provjeru odnosa između vlasnika društva i društva bitnih za oporezivanje.

Razdoblje inspekcijskog nadzora

Članak 100.

(1) Inspekcijski nadzor može se obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

(2) Inspekcijski nadzor kod velikih poreznih obveznika mora se nastaviti na posljednje razdoblje oporezivanja obuhvaćeno prethodnim inspekcijskim nadzorom (nastavljeni nadzor).

(3) Veliki porezni obveznik u smislu ovoga Zakona je porezni obveznik koji ima godišnju poreznu obvezu, po svim vrstama poreza, u iznosu većem od 50.000.000,00 kuna, kao i povezana društva iz članka 41. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) Inspekcijski nadzor kod ostalih poreznih obveznika u pravilu obuhvaća posljednje razdoblje oporezivanja za koja je podnesena porezna prijava.

(5) Inspekcijski nadzor iz stavka 4. ovoga članka mora se proširiti na prethodna razdoblja oporezivanja ako postoje činjenice koje ukazuju da bi se proširenim inspekcijskim nadzorom mogao bitnije izmijeniti iznos utvrđene porezne obveze.

Osobe ovlaštene za obavljanje inspekcijskog nadzora

Članak 101.

Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu nadzora, kad je to određeno zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

Načela odabira poreznih obveznika za inspekcijski nadzor

Članak 102.

(1) Porezno tijelo odlučuje kod kojeg će poreznog obveznika provoditi inspekcijski nadzor, polazeći od načela da se nad velikim poreznim obveznicima mora provoditi puni i nastavljeni inspekcijski nadzor. Kod ostalih poreznih obveznika nadzor treba provoditi tako da svi porezni obveznici budu podjednako obuhvaćeni nadzorom.

(2) Porezni obveznik ne može utjecati na odluku poreznog tijela o odabiru poreznih obveznika kod kojih će se provoditi inspekcijski nadzor.

Nalog za inspekcijski nadzor

Članak 103.

(1) Predmet i razdoblje inspekcijskog nadzora određuje porezno tijelo nalogom.

(2) Nalog za inspekcijski nadzor mora se izdati u pisanom obliku, te osim podataka iz članka 50. stavka 4. ovoga Zakona, mora sadržavati razdoblje koje je predmet nadzora, vrste poreza, vrijeme početka nadzora i imena ovlaštenih osoba za provođenje nadzora, obvezu sudjelovanja poreznog obveznika u postupku te pravo na prigovor.

Dostava naloga za inspekcijski nadzor

Članak 104.

(1) Nalog za inspekcijski nadzor dostavlja se poreznom obvezniku i to:

1. velikom poreznom obvezniku 30 dana prije početka inspekcijskog nadzora,

2. ostalim poreznim obveznicima 15 dana prije početka inspekcijskog nadzora.

(2) Iznimno stavak 1. ovoga članka se ne primjenjuje ako bi se time ugrozila svrha inspekcijskog nadzora. U tom slučaju nalog za inspekcijski nadzor predaje se poreznom obvezniku neposredno prije početka nadzora.

(3) Porezno tijelo može odgoditi početak provedbe inspekcijskog nadzora, ako porezni obveznik podnese prigovor u roku od osam dana od dana primitka naloga i u njemu navede opravdane razloge za odgodu nadzora, osim u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Odluka o prigovoru donosi se u obliku zaključka protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Tijek inspekcijskog nadzora

Članak 105.

(1) Prije početka inspekcijskog nadzora osoba ovlaštena za njegovu provedbu mora se predstaviti poreznom obvezniku predočenjem službene iskaznice. Mjesto, nadnevak i vrijeme početka inspekcijskog nadzora moraju se unijeti u zapisnik o inspekcijskom nadzoru.

(2) Ako porezni obveznik smatra da se inspekcijski nadzor ne provodi u skladu s nalogom za inspekcijski nadzor, ima pravo tijekom provedbe tog nadzora podnijeti prigovor poreznom tijelu koje je izdalo nalog. Čelnik poreznog tijela dužan je u roku od tri dana donijeti odluku o prigovoru i dostaviti je poreznom obvezniku.

(3) Odluka o prigovoru donosi se u obliku zaključka protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Mjesto i vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora

Članak 106.

(1) Inspekcijski nadzor provodi se u poslovnim prostorijama poreznog obveznika. Porezni obveznik u tu svrhu mora staviti na raspolaganje odgovarajuće mjesto za rad i potrebna pomagala.

(2) Ako ne postoji poslovni prostor koji je pogodan za obavljanje inspekcijskog nadzora, nadzor se obavlja u službenim prostorijama poreznog tijela ili uz pristanak poreznog obveznika u njegovim stambenim prostorijama. Ako se inspekcijski nadzor ne obavlja u poslovnim prostorijama, osoba ovlaštena za provedbu nadzora dužna je poslovne prostorije razgledati i o tome sastaviti zabilješku.

(3) Ovlaštena osoba za nadzor ima pravo stupiti na zemljište i u poslovne prostorije u kojima porezni obveznik obavlja djelatnost te ih pregledati. Poreznom obvezniku ili njegovu opunomoćeniku ili zastupniku, mora omogućiti nazočnost pri pregledavanju poslovnih prostorija.

(4) Inspekcijski nadzor obavlja se tijekom uobičajenog radnog vremena. Obavljanje nadzora izvan tog vremena dopustivo je ako porezni obveznik na to pristane ili ako to bezuvjetno nalaže svrha nadzora.

(5) Ako se započeta radnja u postupku inspekcijskog nadzora ne može završiti tijekom radnog vremena poreznog obveznika, a porezni obveznik ne pristane na nastavak obavljanja nadzora nakon redovnoga radnog vremena, porezno tijelo može izvršiti privremeno pečaćenje poslovnog ili skladišnog prostora.

(6) Mjera privremenog pečaćenja iz stavka 5. ovoga članka, može trajati najdulje do početka radnog vremena poreznog obveznika prvog idućeg radnog dana.

(7) O privremenoj mjeri iz stavka 5. ovoga članka donosi se zaključak protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Načela inspekcijskog nadzora

Članak 107.

(1) Inspekcijski nadzor treba obavljati jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica kako onih koje idu na štetu tako i onih u korist poreznog obveznika.

(2) Inspekcijski nadzor treba usmjeriti na bitne činjenice koje mogu konačno povećati ili smanjiti poreznu obvezu ili dovesti do znatnije podjele porezne obveze na više razdoblja oporezivanja te njegovo trajanje ograničiti na nužnu mjeru.

Obveza sudjelovanja poreznog obveznika u provedbi inspekcijskog nadzora

Članak 108.

(1) Porezni obveznik je dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenovati osobu koja će to raditi u njegovo ime.

(2) Ako obavijesti poreznog obveznika ili imenovane osobe nisu dostatne, ovlaštena osoba za inspekcijski nadzor može zatražiti od poreznog obveznika da imenuje i druge osobe za davanje obavijesti. Ovlaštena osoba za inspekcijski nadzor može zatražiti obavijesti od drugih zaposlenika poreznog obveznika ili od trećih osoba.

(3) Osobe iz stavka 2. ovoga članka koje daju obavijesti u postupku inspekcijskog nadzora dužne su dati obavijesti ovlaštenoj osobi za inspekcijski nadzor, bez pisanog zahtjeva.

Postupak u slučaju sumnje zbog poreznog kaznenog djela, prijestupa i prekršaja

Članak 109.

Ako se tijekom inspekcijskog nadzora pojavi sumnja da je porezni obveznik počinio kazneno djelo, prijestup ili prekršaj ovlaštena osoba obvezna je podnijeti prijavu nadležnom tijelu.

Pravo poreznog obveznika na obavijest o ishodima inspekcijskog nadzora

Članak 110.

O ishodu inspekcijskog nadzora, prije sačinjavanja zapisnika, treba izvijestiti poreznog obveznika ili osobu koju je on imenovao i raspraviti sporne činjenice, pravne ocjene, zaključke, te njihove učinke na utvrđivanje porezne obveze i o tome sačiniti zabilješku.

Zapisnik o inspekcijskom nadzoru

Članak 111.

(1) O inspekcijskom nadzoru sastavlja se zapisnik.

(2) Zapisnik treba sadržavati uz podatke iz članka 50. stavak 4. ovoga Zakona i: mjesto, nadnevak i početak nadzora, opis radnji, činjenica i dokaza provedenih u postupku, te druge podatke o tijeku i ishodu nadzora, a naročito činjenice koje su bitne za promjenu porezne obveze i zbrojni iskaz utvrđenih promjena poreznih obveza. Zapisnik se mora voditi uredno u njemu se ništa ne smije dodati ili mijenjati, prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva, ako zapisnik sadrži više listova, svaka stranica mora biti označena rednim brojem i potpisana.

(3) Na zapisnik o inspekcijskom nadzoru porezni obveznik ima pravo podnijeti prigovor, u roku koji ne može biti kraći od pet, a niti dulji od dvadeset dana računajući od dana primitka zapisnika.

(4) Porezno tijelo dužno je razmotriti prigovor na zapisnik, te ako prigovor ne usvoji, razloge neusvajanja treba navesti u obrazloženju poreznog rješenja.

(5) Ako su prigovorom iznesene nove činjenice i materijalni dokazi zbog kojih bi trebalo promijeniti činjenično stanje utvrđeno u zapisniku ili izmijeniti ranije pravne ocjene, porezno tijelo će o takvim činjenicama i materijalnim dokazima ili novim pravnim ocjenama sastaviti dopunski zapisnik. Na dopunski zapisnik ne može se podnijeti prigovor.

(6) Na temelju činjenica navedenih u zapisniku i dopunskom zapisniku o inspekcijskom nadzoru donosi se porezno rješenje.

(7) Rješenje iz stavka 6. ovoga članka donosi se najkasnije u roku od 60 dana od dana uručenja zapisnika ili dopunskog zapisnika o inspekcijskom nadzoru.

(8) Ako se na temelju zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrdi da nema osnove za izmjenu porezne obveze, tada se o toj činjenici pisano izvješćuje poreznog obveznika.

Obavijesti o inspekcijskom nadzoru

Članak 112.

Ako ovlaštene osobe tijekom inspekcijskog nadzora utvrde činjenice koje su značajne za oporezivanje drugih osoba, tada će o tome obavijestiti nadležno porezno tijelo.

11. Plaćanje poreza i kamata

Način i vrijeme plaćanja

Članak 113.

(1) Porez i kamate po osnovi poreznog duga, uplaćuju se na propisane uplatne račune putem banaka i drugih financijskih organizacija ovlaštenih za obavljanje poslova platnog prometa.

(2) Porezi i kamate iz stavka 1. ovoga članka smatraju se plaćeni danom kad je banka ili druga financijska organizacija ovlaštena za obavljanje poslova platnog prometa kod koje se vode uplatni računi primila uplatu.

(3) Vraćanje plaćenog poreza bez pravne osnove i pripadajućih kamata pravnim i fizičkim osobama obavlja se bezgotovinski ili propisanim sredstvima gotovinskog plaćanja.

(4) Pri povratu poreza i pripadajućih kamata danom plaćanja smatra se:

1. kod bezgotovinskog plaćanja dan kada su sredstva pristigla u korist računa banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za platni promet vjerovnika,

2. kod gotovinskog plaćanja dan s kojim je za navedenu isplatu terećen račun proračuna.

(5) Povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo je dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.

(6) Iznimno povrat iz stavka 5. ovoga članka se neće izvršiti ako je porezno tijelo prethodno utvrdilo da porezni obveznik ima dospjelih, a neplaćenih poreza ili drugih javnih davanja koje naplaćuje porezno tijelo.

Redoslijed plaćanja

Članak 114.

(1) Ako porezni obveznik duguje poreze, kamate i troškove ovrhe iz uplaćenog iznosa najprije se naplaćuju kamate i troškovi ovrhe, a nakon toga glavni porezni dug.

(2) Ako porezni obveznik duguje više vrsta poreza, a uplaćeni iznos nije dostatan za plaćanje ukupnog poreznog duga, tada se pojedine vrste poreza naplaćuju po redoslijedu njihova dospijeća.

(3) Kod iznosa koji dospijevaju istodobno redoslijed naplate određuje porezno tijelo.

(4) Ako porezni obveznik izvrši uplatu obveze iz koje se ne može sa sigurnošću utvrditi vrsta obveze koja se plaća, porezno tijelo će s tom uplatom postupiti na način propisan u stavku 1. ili 2. ili 3. ovoga članka.

Prijeboj

Članak 115.

(1) Na prijeboj međusobnih poreznih dugova iz porezno-dužničkog odnosa primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Porezni obveznik može prebijati porezne dugove iz porezno-dužničkog odnosa samo s nespornim ili pravomoćno utvrđenim poreznim obvezama.

Opće odredbe o kamatama

Članak 116.

(1) Na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju se i plaćaju kamate u skladu sa Zakonom o zateznim kamatama, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(2) Dospijeće pojedine vrste poreza utvrđuje se posebnim zakonom.

(3) Kamate se obračunavaju od dana dospijeća porezne obveze.

(4) Na iznos dužnih kamata ne obračunavaju se kamate.

(5) Na plaćene poreze bez pravne osnove kamate se obračunavaju počevši s 15-tim danom od dana primitka zahtjeva za povrat, a ako je temelj povrata poreza poništeno, izmijenjeno ili ukinuto rješenje ili drugi akt o zaduženju, obračun kamata počinje teći od dana uplate poreza.

(6) Ako se tijekom inspekcijskog nadzora utvrdi razlika porezne obveze, kamata se obračunava od dana kada je tu poreznu obvezu porezni obveznik bio dužan platiti.

Kamata na porezni dug čije je plaćanje odgođeno

Članak 117.

Brisan.

Odgoda naplate poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa

Članak 118.

Brisan.

Prodaja ili otpis poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa

Članak 119.

(1) Osim u slučajevima utvrđenim ovim Zakonom, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog ministra financija donijeti odluku o prodaji ili otpisu poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa.

(2) U postupku preustroja stečajnog dužnika ministar financija ovlašten je raspolagati pravima poreznog tijela iz porezno-dužničkog odnosa.

12. Sredstva osiguranja naplate poreznog duga

Osiguranje naplate poreznog duga

Članak 120.

Porezno tijelo može tražiti od poreznog obveznika ili poreznog jamca da dade sredstva osiguranja plaćanja poreza, kao uvjet za odgodu naplate poreznog duga.

Vrste sredstava osiguranja naplate

Članak 121.

(1) Naplata poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa može se osigurati:

1. neopozivom garancijom banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za obavljanje platnog prometa koju odredi porezno tijelo,

2. zalogom vrijednosnih papira - vrijednosnica (vlasničkih i vjerovničkih) i tražbina (uključivo i tražbine po osnovi udjela u kapitalu),

3. založnim pravom na nekretninama i pravima građenja,

4. jamstvom druge osobe koja ispunjava uvjete navedene u stavku 2. ovoga članka.

(2) Osoba koja svojim jamstvom osigurava naplatu poreznog duga mora biti vlasnik imovine koja odgovara visini poreznog duga.

(3) Skladište robe smatra se dostatnim osiguranjem za naplatu porezne obveze koju treba platiti na tu robu.

Naplata iz sredstava osiguranja

Članak 122.

Ako se porezni obveznik ne pridržava rokova iz rješenja o odgodi plaćanja, a dana su sredstva osiguranja, porezno tijelo ukinut će rješenje o odgodi i porezni dug naplatiti iz sredstava osiguranja naplate.

VI. OVRŠNI POSTUPAK

1. Opće odredbe

Pojam ovršnog postupka

Članak 123.

Ovršni postupak u smislu ovoga Zakona je dio porezno – pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

Načela ovrhe

Članak 124.

(1) Porezno je tijelo dužno u ovršnom postupku primijeniti one ovršne radnje koje su primjerene u odnosu na visinu poreznog duga.

(2) Pri provedbi ovrhe porezno je tijelo dužno paziti na dostojanstvo ovršenika.

Ovrhovoditelj i ovršenik

Članak 125.

(1) Ovrhovoditelj je porezno tijelo koje provodi ovrhu.

(2) Ovršenik je porezni dužnik ili njegov jamac od kojega se naplaćuje porezni dug iz porezno-dužničkog odnosa.

Obveza ovršenika

Članak 126.

Ovršenik je dužan poreznom tijelu dati podatke o svojoj imovini i dohotku kako bi porezno tijelo moglo izvršiti pripremu ovrhe.

Ovršna isprava

Članak 127.

(1) Ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.

(2) Ovršna isprava iz stavka 1. ovoga članka je rješenje o utvrđivanju poreza.

(3) Vjerodostojna isprava u smislu stavka 1. ovoga članka je knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela.

(4) O provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi.

(5) Protiv rješenja o ovrsi može se podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

(6) Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.

Sadržaj rješenja o ovrsi

Članak 128.

(1) Rješenje o ovrsi pored podataka iz članka 50. stavak 4. ovoga Zakona mora sadržavati i:

1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje,

2. visinu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju,

3. rok za plaćanje poreznog duga,

4. predmet ovrhe,

5. način provođenja ovrhe,

6. troškove ovrhe i

7. uputu o pravnom lijeku.

(2) Ako je predmet ovrhe plaća, rješenje o ovrsi mora sadržavati tvrtku ili naziv i sjedište isplatitelja plaće.

(3) Rješenje o ovrsi donosi porezno tijelo koje je mjesno nadležno za naplatu poreza.

Ovrha radi naplate poreznog duga

Članak 129.

(1) Ovrha se provodi u opsegu koji je potreban za namirenje poreznog duga iz cjelokupne imovine poreznog obveznika.

(2) Rješenje o ovrsi s nalogom za plaćanje poreznog duga i troškova ovrhe dostavlja se ovršeniku na adresu njegova sjedišta odnosno prebivališta ili uobičajenog boravišta.

(3) Ako sjedište odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište ovršenika nije poznato poreznom tijelu, primijenit će se odredbe članka 17. ovoga Zakona.

Ovrha nad imovinom tijela državne uprave

Članak 130.

(1) Ovrha nad imovinom tijela državne uprave nije dopuštena.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ako je tijelo državne uprave dužnik poreznog dužnika ovrha je dopuštena.

Ovrha na temelju zamolbe

Članak 131.

Ako porezno tijelo provodi ovrhu na temelju zamolbe drugog tijela državne uprave, tijela jedinice područne (regionalne) samouprave ili tijela jedinice lokalne samouprave, za pravni temelj ovrhe odgovorno je tijelo koje je podnijelo zamolbu.

Provedba ovrhe

Članak 132.

Ovrha se provodi:

1. ako je porezni dug poreznog obveznika dospio,

2. ako je ovršeniku naloženo da u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi podmiri porezni dug kao i troškove ovrhe,

3. ako ovršenik nije udovoljio nalogu iz rješenja o ovrsi (točka 2. ovoga stavka),

4. ako je porezno tijelo poduzelo sve mjere da se porezni dug naplati iz sredstava osiguranja naplate poreznog duga.

Obustava ovrhe

Članak 133.

Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika:

1. ako je ovršna isprava pravomoćno preinačena ili ukinuta ili poništena,

2. ako prestanu prava i obveze iz porezno – dužničkog odnosa,

3. ako se obustavi izvršenje rješenja o ovrsi,

4. ako se pokrene stečajni postupak.

Odgoda ovrhe

Članak 134.

(1) Porezno tijelo može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu za najduže šest mjeseci. Odgoda se može odobriti:

1. ako je protiv ovršne isprave podnijeta žalba,

2. ako je podnijet zahtjev za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojem je donijeta ovršna isprava,

3. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu ili tužbu.

(2) Porezno tijelo može odgodu ovrhe uvjetovati davanjem sredstava osiguranja naplate.

(3) Za trajanja odgode ovrhe obračunavaju se kamate.

Otpis dospjeloga poreznog duga

Članak 135.

(1) Ako se porezni dug ne može naplatiti ni u postupku ovrhe, otpisuje se kao nenaplativ:

1. ako je ovršenik umro, a nije ostavio pokretnina ni nekretnina iz kojih se može naplatiti porezni dug,

2. ako je pravna osoba po okončanju stečaja brisana iz sudskog registra, a nije protiv odgovorne osobe u zastarnom roku podnijet zahtjev za plaćanje poreza i kamate iz poreznog jamstva prema članku 26. ovoga Zakona.

(2) Ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i članove njegova kućanstva, porez se može iznimno, na zahtjev poreznog obveznika, otpisati u potpunosti ili djelomice.

(3) O otpisu dospjeloga poreznog duga, na osnovi pisanog i obrazloženog zahtjeva poreznog obveznika i pisanog prijedloga pročelnika područnog ureda nadležnog prema prebivalište ili uobičajenom boravištu ili sjedištu poreznog obveznika, rješenjem odlučuje ravnatelj Porezne uprave.

Primjena drugih zakona

Članak 136.

Ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, na ovrhu se primjenjuje Ovršni zakon.

2. Ovrha pljenidbom na pokretninama, tražbinama i drugim imovinskim pravima

Oblici provođenja ovrhe

Članak 137.

Ovrha pljenidbom provodi se na pokretninama (gotov novac, vrijednosni papiri - vrijednosnice, gotovi proizvodi, poluproizvodi, sirovine, patenti, tehnička unapređenja i druga prava) te tražbinama i drugim imovinskim pravima.

Pljenidba novčanih sredstava na žiroračunima i drugim računima

Članak 138.

(1) Pljenidba novčanih sredstava poreznog dužnika kod banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za platni promet provodi se dostavom rješenja o ovrsi s nalogom banci ili drugoj financijskoj organizaciji ovlaštenoj za platni promet kod koje porezni dužnik ima žiroračun ili drugi račun, da sva novčana sredstva zatečena na računu poreznog dužnika, a i ona koja će prispjeti na taj račun, treba doznačiti na propisane uplatne račune radi izmirenja porezne obveze.

(2) Rješenje o ovrsi i nalog za plaćanje porezne obveze banka ili druga financijska organizacija ovlaštena za platni promet izvršava sa žiroračuna i drugih računa prije svih drugih naloga.

Pljenidba tražbine ovršenika

Članak 139.

(1) Ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika, tada će ovrhovoditelj naložiti dužniku ovršenika da dužni iznos u roku od 15 dana umjesto ovršeniku uplati u korist propisanih uplatnih računa radi plaćanja poreznog duga ovršenika. Primjerak rješenja o ovrsi s nalogom mora se dostaviti i ovršeniku.

(2) Ako dužnik ovršenika u roku od 15 dana od dana primitka naloga nije osporio tražbinu iz stavka 1. ovoga članka, a niti izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u skladu s člankom 138. ovoga Zakona. U rješenju o pljenidbi tražbine treba naznačiti broj računa i druge podatke potrebne za pravilnu uplatu i evidentiranje tako naplaćenog poreza.

(3) Ako tražbina ovršenikova dužnika u trenutku kada je ovršenikov dužnik primio nalog iz stavka 1. ovoga članka nije dospjela, po njenoj dospjelosti, dužan je navedeni iznos uplatiti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

(4) Pri pljenidbi tražbine koja je osigurana založnim pravom na nekretnini upisanom u zemljišne knjige ili terećenjem broda ili zrakoplova upisom u tuzemni ili inozemni registar, donosi se rješenje s nalogom za uknjižbu nekretnine u korist poreznog tijela. Pljenidba se smatra provedenom kada se upis provede u zemljišnoj knjizi ili registru.

(5) Tražbine po osnovi mjenica i drugih vrijednosnih papira (vrijednosnica) koje se mogu prenijeti naleđem (indosamentom) plijene se na način da ovrhovoditelj iste uzme u posjed.

(6) Na pljenidbu tražbine koju poslodavatelj ima prema zaposleniku na temelju danih robnih, potrošačkih i drugih kredita odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, o pljenidbi plaće.

(7) Ako je predmet pljenidbe dospjela novčana tražbina ovršenika - zaposlenika tada će ovrhovoditelj rješenjem naložiti ovršenikovom dužniku - poslodavatelju da plaću ovršenika isplati u korist propisanih uplatnih računa uzimajući u obzir izuzeća propisana člankom 140. ovoga Zakona. Primjerak rješenja dostavlja se ovršeniku - zaposleniku i ovršenikovom dužniku – poslodavatelju.

(8) Ako ovršenikov dužnik – poslodavatelj u roku od 15 dana od primitka rješenja iz stavka 7. ovoga članka nije osporio tražbinu ovršenika – zaposlenika a pri isplati plaće nije izvršio nalog poreznog tijela, porezno tijelo će donijeti rješenje o pljenidbi njegovih novčanih sredstava u iznosu dospjelih tražbina ovršenika – zaposlenika u skladu s člankom 138. ovoga Zakona.

(9) Novčane tražbine mogu se plijeniti iako nisu dospjele.

Nepljenjive tražbine

Članak 140.

U postupku ovrhe ne mogu se plijeniti sljedeće ovršenikove tražbine:

1. po osnovi plaće i s plaćom izjednačenih primanja do visine osobnog odbitka,

2. novčana primanja koja su izuzeta od oporezivanja.

Obveza očitovanja dužnika ovršenika

Članak 141.

Dužnik ovršenika mora ovrhovoditelja u roku od 15 dana od dana primitka rješenja o ovrsi na tražbini ovršenika obavijestiti o tome:

1. priznaje li tražbinu kao utemeljenu,

2. koja prava prema tražbini polažu druge osobe,

3. je li i zbog kojih prava tražbina već zaplijenjena za druge vjerovnike.

Prodaja vlasničkih i vjerovničkih vrijednosnih papira (vrijednosnica)

Članak 142.

(1) Zaplijenjeni vlasnički i vjerovnički vrijednosni papiri (vrijednosnice), pod uvjetom da kotiraju, prodaju se na burzi, a ako ne kotiraju, prodaju se na slobodnom tržištu.

(2) Ako zaplijenjeni vlasnički i vjerovnički papiri (vrijednosnice) ne kotiraju na burzi njihova prodaja mora se oglasiti u dnevnom tisku.

Pljenidba tražbine na temelju udjela u kapitalu

Članak 143.

(1) Pljenidbi podliježu i tražbine na temelju udjela u kapitalu.

(2) Javna prodaja tražbina na temelju udjela u kapitalu obvezatno se objavljuje u dnevnom tisku.

Pljenidba pokretnina

Članak 144.

(1) Pokretnine koje su kod ovršenika ovrhovoditelj popisuje i plijeni (pljenidbeni popis). Pokretnine osim novca, dragocjenosti i vrijednosnih papira (vrijednosnica) ostavljaju se kod ovršenika, ako se time ne ugrožava ovrha. Zaplijenjene pokretnine koje ostaju kod ovršenika treba označiti stavljanjem pečata ili na drugi način. To se primjenjuje i na pljenidbu pokretnina koje su kod treće osobe koja ih je spremna predati.

(2) Ako ovršenik namjerno ili krajnjom nepažnjom uništi ili ošteti ili otuđi popisane stvari, ovrhovoditelj će podnijeti kaznenu prijavu nadležnom tijelu.

(3) Ovrhovoditelj je po pisanom sudskom nalogu ovlašten pretražiti stambene prostorije. Ovrhovoditelj je ovlašten pretražiti poslovne prostorije i spremnike, te naložiti otvaranje zaključanih vrata, ako to zahtijeva svrha ovrhe.

(4) Ako u provedbi ovrhe u stambenim ili poslovnim prostorijama nije nazočan ovršenik ili član njegove obitelji ili njegov zaposlenik, ovrhovoditelj mora kao svjedoke pozvati dvije punoljetne osobe.

Pokretnine koje se ne mogu plijeniti

Članak 145.

Ne mogu biti predmet pljenidbe:

1. odjeća, cipele, rublje i drugi predmeti za osobnu uporabu, posteljina, posuđe, pokućstvo, štednjak, hladnjak, televizor, radio prijemnik i druge stvari za kućanstva ako ih ovršenik i članovi njegova kućanstva trebaju za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba,

2. hrana i ogrjev za potrebe ovršenika i članove njegova kućanstva,

3. radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i drugo radno oruđe koje ovršenik kao poljoprivrednik treba za rad na svom gospodarstvu, te sjeme za uporabu i hranu za stoku potrebnu do sljedećeg razdoblja prinosa žetve, kosidbe i sl.,

4. knjige i druge stvari koje ovršenik treba za obavljanje svoje znanstvene, umjetničke ili druge djelatnosti,

5. alat, oruđe, strojevi i drugi predmeti koji su ovršeniku – fizičkoj osobi koja samostalno obavlja djelatnost nužni za obavljanje njegove upisane djelatnosti, te sirovine i pogonsko gorivo za tri mjeseca.

Prava trećih osoba

Članak 146.

(1) Ako ovršenik izjavi da su popisane pokretnine vlasništvo treće osobe, a za to ne pruže dokaze ni on ni treća osoba, ovrhovoditelj može popisati i te predmete, ali je tu treću osobu dužan uputiti da podnese tužbu sudu u roku od osam dana od dana dostave obavijesti o popisu, radi dokazivanja svoga prava vlasništva. Ako u tom roku ne podnese dokaz da je tužba podnijeta sudu, ovrha će se nastaviti kao da nije bilo prigovora.

(2) Podnošenjem tužbe sudu u roku određenom u stavku 1. ovoga članka obustavlja se prodaja popisanih stvari do okončanja sudskog postupka.

(3) Treća osoba koja se ne nalazi u posjedu stvari ne može prigovoriti pljenidbi na temelju založnog ili povlaštenog prava. Ta osoba može tražiti namiru iz utrška, bez obzira na to je li njena tražbina dospjela ili nije.

Zapisnik o popisu pokretnina

Članak 147.

(1) O popisu pokretnina ovrhovoditelj vodi zapisnik u kojem mora navesti sve potrebne podatke i druge pojedinosti koje su se dogodile tijekom popisivanja. Pljenidbeni popis sastavni je dio zapisnika. Ovrhovoditelj procjenom utvrđuje vrijednost pokretnina koje se plijene. Ta se vrijednost određuje kao cijena koja bi se mogla postići na javnoj prodaji. U zapisnik se mora unijeti nalog o zabrani prava raspolaganja zaplijenjenim pokretninama.

(2) Zapisnik o popisu potpisuju ovrhovoditelj, ovršenik, odnosno punoljetni član njegova kućanstva, nazočni svjedoci i druge službene osobe koje su bile nazočne popisivanju.

(3) U slučaju da ovršenik nije nazočan popisu ili ako odbije potpisati zapisnik i razlog odbijanja, mora se zapisnički utvrditi.

Javna prodaja pokretnina

Članak 148.

(1) Zaplijenjene se pokretnine javno prodaju. Ako je zaplijenjena lako kvarljiva roba, ovrhovoditelj će dopustiti da tu robu u njegovoj nazočnosti proda ovršenik.

(2) Javna prodaja pokretnina se oglašava. Oglas mora sadržati obavijesti o mjestu, nadnevku, vremenu i načinu prodaje kao i opis predmeta i njihovih početnih cijena.

(3) Oglas o javnoj prodaji pokretnina mora se vidno istaknuti na mjestu gdje će se obaviti prodaja. Oglas se mora dostaviti ovršeniku najmanje pet dana prije dana koji je određen za javnu prodaju.

(4) Ako je procijenjena vrijednost pokretnina koje se javno prodaju veća od 100.000,00 kuna, oglas se mora objaviti u dnevnom tisku.

Obavljanje javne prodaje

Članak 149.

(1) Javna prodaja može započeti kada se prijave najmanje dva kupca.

(2) U javnoj prodaji kao kupci ne mogu sudjelovati ovršenik i službene osobe koje su zaposlene u poreznim tijelima.

(3) Pokretnine se prodaju po najvišoj ponuđenoj cijeni koja ne smije biti niža od polovice njihove vrijednosti utvrđene procjenom.

(4) Ako se ne postigne polovica cijene iz stavka 3. ovoga članka može se u roku od najmanje pet dana odrediti nova javna prodaja na kojoj se stvari mogu prodati po postignutoj cijeni.

Zapisnik o javnoj prodaji

Članak 150.

(1) O javnoj prodaji ovrhovoditelj je dužan voditi zapisnik. U zapisnik se unose svi podaci o načinu i tijeku prodaje.

(2) Zapisnik o izvršenoj javnoj prodaji pokretnina dostavlja se ovršeniku u roku od tri dana od dana izvršene prodaje.

Ovrha na imovinskim pravima

Članak 151.

(1) Za ovrhu na imovinskim pravima primjenjuju se odredbe o ovrsi nad pokretninama i tražbinama, osim ako se radi o imovinskim pravima koja su predmet ovrhe na nekretninama.

(2) Učinci pljenidbe nastupaju u trenutku kada je ovršeniku priopćena zabrana raspolaganja imovinskim pravima.

Učinak pljenidbe

Članak 152.

(1) Porezno tijelo pljenidbom stječe založno pravo na zaplijenjenoj imovini.

(2) Založno pravo po osnovi ranije pljenidbe ima prednost pred založnim pravom po osnovi kasnije pljenidbe.

Prestanak obveze iz poreznog jamstva

Članak 153.

Obveza iz poreznog jamstva prestaje kad se porezni dug u cijelosti naplati od poreznog dužnika. Obveza iz poreznog jamstva prestaje i onda ako se ovrhom nad imovinom poreznog dužnika i poreznog jamca nije osigurala puna naplata poreznog duga.

Provođenje ovrhe nad nekretninama

Članak 154.

Prijedlog za ovrhu nad nekretninama podnosi porezno tijelo nadležnom sudu.

Troškovi ovrhe

Članak 155.

(1) Troškove ovrhe snosi ovršenik. Ako ima više ovršenika, oni su solidarni dužnici.

(2) Troškovi koji nisu utvrđeni ovršnim rješenjem utvrđuju se posebnim rješenjem u roku od osam dana od nastanka.

(3) Najmanji iznos troškova ovrhe iznosi 200,00 kuna i naplaćuju se u postupku ovrhe.

3. Mjere osiguranja

Pljenidba radi osiguranja naplate

Članak 156.

(1) Ako postoji vjerojatnost da porezni dužnik onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate.

(2) Mjere osiguranja naplate sastoje se u zabrani raspolaganja sredstvima na žiro- računu ili drugim računima poreznog dužnika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog dužnika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini.

(3) Mjere za osiguranje naplate iz stavka 2. ovoga članka mogu se poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja, ako postoji vjerojatnost da bi porezni dužnik mogao onemogućiti naplatu.

(4) Pljenidba radi osiguranja naplate može se odgoditi ili obustaviti ako porezni dužnik da sredstva osiguranja plaćanja iz članka 121. stavka 1. ovoga Zakona.

VII. PRAVNI LIJEK

Dopustivost i podnošenje žalbe

Članak 157.

(1) Protiv poreznog akta kojim je odlučeno o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa može se podnijeti žalba.

(2) Žalba se može podnijeti i onda kada žalitelj istakne kako o njegovu zahtjevu za donošenjem poreznog akta nije donijeta odluka u propisanom roku.

(3) Protiv rješenja kojim je odlučeno o žalbi može se podnijeti tužba nadležnom sudu.

(4) Podnijeta tužba ne odgađa izvršenje poreznog akta.

Pravo na podnošenje žalbe

Članak 158.

Žalbu na porezni akt može podnijeti svaka osoba o čijim se pravima ili obvezama odlučivalo u prvostupanjskom poreznom postupku i svaka osoba koja za to ima pravni interes.

Žalbeni rok

Članak 159.

Žalba se podnosi u roku od 30 dana od dana primitka poreznog akta.

Podnošenje žalbe

Članak 160.

(1) Žalba se podnosi nadležnom drugostupanjskom poreznom tijelu, a predaje neposredno ili putem pošte preporučeno odnosno izjavljuje u zapisnik prvostupanjskom poreznom tijelu. Dostatno je da je iz žalbe razvidno tko je žalitelj i koji se porezni akt pobija.

(2) Žalba podnijeta u roku, a predana nenadležnom tijelu, ne može se odbaciti kao nepravodobna.

(3) U žalbi treba navesti porezni akt protiv kojega se podnosi žalba i žalbene razloge zbog kojih se zahtijeva poništenje, izmjena ili ukidanje tog poreznog akta te dokaze kojima se žalba obrazlaže.

(4) Žalitelj mora žalbu potpisati.

Postupanje prvostupanjskog tijela po žalbi

Članak 161.

(1) Ako žalba nije dopuštena, nije podnijeta od ovlaštene osobe ili nije podnijeta u roku prvostupanjsko porezno tijelo žalbu će odbaciti.

(2) Protiv rješenja o odbacivanju žalbe može se podnijeti žalba.

(3) Prvostupanjsko porezno tijelo će porezni akt izmijeniti tijekom postupka po žalbi:

1. ako ocijeni da je žalba opravdana i nije nužno provoditi novi ispitni postupak,

2. ako ocijeni da je provedeni postupak bio nepotpun, a to je moglo biti od utjecaja na rješavanje,

3. ako žalitelj u žalbi iznosi takve činjenice i dokaze koji bi mogli biti od utjecaja na drukčije rješavanje stvari,

4. ako je žalitelju moralo biti omogućeno da sudjeluje u postupku ,

5. ako je žalitelj propustio sudjelovati u postupku ali je u žalbi opravdao to propuštanje.

(4) Prvostupanjsko porezno tijelo će u žalbenom postupku žalbu usvojiti i novim poreznim aktom zamijeniti porezni akt koji se žalbom pobija, i to:

1. u slučaju iz stavka 3. točke 1. ovoga članka bez provođenja dopunskog postupka,

2. u slučaju iz stavka 3. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga članka uz provođenje dopunskog postupka.

(5) Protiv novog poreznog akta porezni obveznik može podnijeti žalbu.

(6) Novi porezni akt može se izmijeniti do donošenja odluke o žalbi.

Tijelo nadležno za rješavanje o žalbi

Članak 162.

O žalbi protiv poreznog akta kojeg je donijelo prvostupanjsko porezno tijelo odlučuje nadležno drugostupanjsko porezno tijelo određeno zakonom.

Sudionici žalbenog postupka

Članak 163.

U žalbenom postupku sudjeluju:

1. žalitelj,

2. osoba pozvana da sudjeluje u postupku.

Poziv na sudjelovanje u postupku

Članak 164.

(1) Drugostupanjsko porezno tijelo po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva poreznog obveznika, uključit će u postupak one osobe čiji bi pravni interes mogao odlukom poreznog tijela biti pogođen, a prije svega, osobe koje, uz poreznog obveznika, jamče za njegov porezni dug. Prije nego što porezno tijelo uključi navedene osobe u postupak mora omogućiti podnositelju žalbe da se o toj činjenici očituje.

(2) Osobi pozvanoj na sudjelovanje u postupku treba priopćiti sve zahtjeve i izjave ostalih sudionika. Ta osoba ima pravo očitovati se, davati izjave o činjenicama i postavljati vlastite zahtjeve u okviru žaliteljevih zahtjeva.

Pravni učinak žalbe

Članak 165.

(1) Žalba odgađa izvršenje pobijanoga poreznog akta do donošenja rješenja o žalbi.

(2) Iznimno, od odredbe stavka 1. ovoga članka žalba ne odgađa izvršenje pobijanoga poreznog akta koji je donijet na temelju podataka koje je porezni obveznik sam naveo u poreznoj prijavi.

Odustanak od žalbe

Članak 166.

(1) Podnositelj žalbe može odustati od žalbe do donošenja rješenja o žalbi.

(2) Odustankom od žalbe ne gubi se pravo na ponovnu žalbu ako žalbeni rok nije istekao.

Privremeno prekidanje postupka

Članak 167.

(1) Ako rješenje o žalbi, potpuno ili djelomično ovisi o prethodnom pitanju koje je predmet sudskog spora ili je u nadležnosti drugog tijela državne uprave, nadležno drugostupanjsko porezno tijelo može zaključkom privremeno prekinuti postupak do okončanja sudskog spora ili do donošenja odluke nadležnog tijela državne uprave.

(2) Za vrijeme trajanja privremenog prekida postupka iz stavka 1. ovoga članka ne teku zastarni rokovi.

Žalbeni postupak i izvedba dokaza

Članak 168.

(1) Nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno je ispitati zakonitost pobijanoga poreznog akta u cijelosti a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba.

(2) Nadležno drugostupanjsko porezno tijelo može odlučiti zbog složenosti sporne stvari ili ako ocijeni da je to potrebno radi boljeg razjašnjavanja stanja stvari da će se u postupku po žalbi izvoditi dokazi.

(3) Ako nadležno drugostupanjsko porezno tijelo u slučaju iz stavka 2. ovoga članka izvodi dokaze, poreznom obvezniku uputit će se poziv za sudjelovanje u postupku. Ne odazivanje pozivu od strane poreznog obveznika ne zadržava rad drugostupanjskoga poreznog tijela.

(4) Ako se pobijani porezni akt izmijeni prije donošenja rješenja o žalbi, tada predmetom postupak po žalbi postaje i novi porezni akt.

(5) Rješenje o žalbi porezno tijelo mora donijeti i dostaviti stranci najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana predaje žalbe.

Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi s upravnim sporom

Članak 169.

(1) Porezno tijelo protiv čijeg je rješenja pravodobno podnijeta tužba nadležnom sudu može do okončanja spora, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti to rješenje.

(2) Poništavanje ili izmjena rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izvršiti samo ako se na taj način otklanja nezakonitost rješenja i ako se time porezni obveznik ne dovodi u lošiji položaj.

(3) Porezno rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se poreznom obvezniku i nadležnom sudu.

VIII. ODREDBE O POREZNIM PREKRŠAJIMA

Porezni prekršaj

Članak 170.

(1) Porezni je prekršaj povreda poreznog propisa koja je kao prekršaj propisana ovim Zakonom i posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza.

(2) Prekršajni postupak u prvom stupnju vodi i rješenje o prekršaju donosi ovlašteni službenik nadležnoga poreznog tijela.

(3) Ovlaštenog službenika za vođenje prekršajnog postupka i donošenje rješenja o prekršaju imenuje ministar financija.

(4) O prizivu i žalbi na rješenje donijeto u prvostupanjskom prekršajnom postupku rješava nadležni prekršajni sud.

(5) Na prekršajni postupak koji vodi porezno tijelo primjenjuju se odredbe Zakona o prekršajima i prijestupima.

Novčane kazne za porezne prekršaje

Članak 171.

(1) Novčanom kaznom od 500,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se:

1. tko ne obračuna ili ne obračuna točno ili ne uplati ili ne uplati pravodobno ili ne podnese prijavu poreza po odbitku (članak 27.),

2. tko ne vodi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja (članak 53.),

3. tko knjiženja i druga evidentiranja u poslovnim knjigama ne obavlja potpuno ili točno ili pravodobno ili uredno (članak 55. stavak 1.),

4. tko evidencije o dnevnom gotovinskom prometu ne vodi na mjestu na kojem se ti primici ostvaruju ili ne osigurava dostupnost evidencija poreznom tijelu (članak 55. stavak 5.),

5. tko poslovne knjige i druge evidencije ne vodi sukladno načinu oporezivanja ili tko pri vođenju poslovnih knjiga ili drugih evidencija na nosačima podataka ne osigura raspoložive, čitljive i sustavne podatke (članak 55. stavak 7.),

6. tko poslovne knjige i druge evidencije s pripadajućom dokumentacijom ne čuva na mjestu propisanom zakonom (članak 55. stavak 8.),

7. tko na početku poslovanja ne popiše svu imovinu i obveze (članak 55. stavak 12.),

8. tko ne popiše imovinu i obveze pri promjenama cijena dobara ili kod statusnih promjena ili prestanka obavljanja djelatnosti ili kod otvaranja postupka stečaja ili likvidacije (članak 55. stavak 13.),

9. tko poslovne knjige, druge evidencije i knjigovodstvene isprave ne čuva u rokovima propisanim zakonom (članak 55. stavak 15.),

10. tko ne prijavi činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze u zakonskom roku (članak 56. stavak 1.),

11. tko ne prijavi činjenicu stjecanja većinskog udjela ili činjenicu da je u sustavu povezanih društava, u propisanom roku (članak 56. stavak 2.),

12. trgovačko društvo koje ne prijavi činjenicu promjene većinskog vlasnika u propisanom roku (članak 56. stavak 3.),

13. porezni obveznik koji odbije sudjelovati u poreznom postupku (članak 57. i članak 58.),

14. tko ne dostavi poreznom tijelu podatke o osobi i ovlašteniku za koje vodi račun, čuva ili kao zalog uzima vrijednosti ili ustupa pretinac (članak 59.),

15. porezni obveznik koji ne preda poreznu prijavu poreznom tijelu u propisanom roku (članak 60. stavak 1.),

16. tko ne podnese poreznu prijavu na poziv poreznog tijela (članak 60. stavak 2.),

17. tko u poreznoj prijavi iskaže netočne ili neistinite podatke (članak 61. stavak 2.),

18. tko uz poreznu prijavu ne priloži dokumentaciju sukladno poreznim propisima (članak 61. stavak 3.),

19. tko ne izda poreznom obvezniku dokumentaciju potrebnu za poreznu prijavu (članak 61. stavak 4.),

20. porezni obveznik koji se ne odazove na poziv poreznog tijela (članak 65.),

21. tko odbije dati obavijest potrebnu za utvrđivanje činjeničnog stanja značajnog za oporezivanje (članak 66. stavak 1.),

22. tko se ne odazove na poziv poreznog tijela radi davanja obavijesti usmeno na službenom mjestu poreznog tijela (članak 67. stavak 4.),

23. tko ne predoči poslovne knjige, evidencije, poslovnu dokumentaciju i druge isprave na zahtjev poreznog tijela (članak 69. stavak 1.),

24. tko ometa očevid (članak 71. stavak 1.),

25. tko ne dopusti obavljanje inspekcijskog nadzora (članak 98.),

26. porezni obveznik koji ometa obavljanje inspekcijskog nadzora (članak 106. stavak 1. i 3.),

27. banka ili druga financijska organizacija ovlaštena za platni promet koja ne doznači novčana sredstva zatečena na računu poreznog dužnika ili ne doznači novčana sredstva koja su prispjela na račun ovršenika za vrijeme trajanja ovrhe (članak 138. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom od 500,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba poreznog obveznika – pravne osobe za prekršaje iz stavka 1. točke 1. do 27. ovoga članka.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. točke 1. do 27. ovoga članka učinjene u povratu u roku od dvije godine poreznom obvezniku se može uz novčanu kaznu izreći i zaštitna mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 172.

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti:

1. članak 26. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Narodne novine”, br. 47/95., 164/98., 105/99., 54/00. i 73/00.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

2. članak 11. Zakona o posebnom porezu na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove ("Narodne novine", br. 139/97., 105/99. i 55/00.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

3. članak 11. Zakona o posebnom porezu na kavu ("Narodne novine", br. 139/97. i 55/00.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

4. članak 13. Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića ("Narodne novine", br. 51/94. i 139/97.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

5. članak 13. Zakona o posebnom porezu na pivo ("Narodne novine", br. 51/94., 139/97. i 55/00.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

6. članak 28. Zakona o posebnom porezu na alkohol ("Narodne novine", br. 51/94., 141/98. i 55/00.),

7. članak 26. Zakona o posebnom porezu na duhanske proizvode ("Narodne novine", br. 51/94., 56/95., 67/99., 105/99. i 55/00.),

8. članak 23. Zakona o posebnom porezu na naftne derivate ("Narodne novine", br. 55/00. i 101/00.),

9. članak 12. Zakona o posebnom porezu na luksuzne proizvode ("Narodne novine", br. 105/99.), osim u dijelu koji se odnosi na carinski postupak,

10. članak 23. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", br. 69/97.),

11. članak 44. i 91. stavak 2. i 3. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", br. 117/93., 69/97., 33/00. i 73/00.).

Članak 173.

Iznimno, od odredbe članka 170. stavka 4. ovoga Zakona do stupanja na snagu, odnosno početka primjene Zakona o prekršajima i prijestupima o žalbi podnijetoj na rješenje o prekršaju odlučuje Komisija za prekršajni postupak nadležnoga drugostupanjskoga poreznog tijela.

Članak 174.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Narodnim novinama“, a primjenjuje se od 1. siječnja 2001.

- - - - - - - - - - -

NAPOMENA, NN 150/02

Zakon o izmjenama i dopunama Općega poreznog zakona

Članak 4.: Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2003.